Putin priznao Donjecku i Lugansku Republiku

Tamo je tata Rotšild koji upravlja svom hazarijom,i kome bježe pod skute!
За Зеленским ће врв. и Игор Коломојски и још неки јешовански тајкуни и политичари који владају над украјинским/словенским гојама испраног мозга. Јешован Коломојски је директни спонзор украјинских нео-бандериста.
 
Eh da je vise Srba gastosa u Rusiji. Ovako ces pre u matuski sresti crnca iz Afrike nego brata Srbina.
Можда и неког са Папуе, имају старије пасоше од вас!

A sto su onda ginuli mladici iz Beograda tamo? Da nisu mozda ovi iz Vukovara napali Beograd?
91 је још постојала ЈНА.са својом командом. Милошевић није имао надлежност над ЈНА!
 
Biden uvodi sankcije!
ove mjere su odvojene od brzih i oštrih ekonomskih mjera koje smo pripremali u koordinaciji sa saveznicima i partnerima, ako bi Rusija dodatno izvršila invaziju na Ukrajinu. Ovo što danas poduzimamo dodatak je tim mjerama",
Image
Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Joe Biden uveo je sankcije za dvije oblasti u Ukrajini čiju je nezavisnost priznala Rusija.

Kako je objavila Bijela kuća, Amerikancima je zabranjeno bilo kakvo investiranje, trgovina ili finansijske aktivnosti prema području Donbasa.

"Ubrzo ćemo objaviti i dodatne mjere u vezi s današnjim falgrantnim kršenjem međunarodnog prava koje je izvršila Rusija.

Da budemo jasni: ove mjere su odvojene od brzih i oštrih ekonomskih mjera koje smo pripremali u koordinaciji sa saveznicima i partnerima, ako bi Rusija dodatno izvršila invaziju na Ukrajinu. Ovo što danas poduzimamo dodatak je tim mjerama", rekla je Jen Psaki, glasnogovornica Bijele kuće.

Ona je istakla i da Vašington koordinira korake sa saveznicima, posebno onima u Evropi.

Evropska unija osudila je odluku Moskve da prizna dvije tvorevine u Donjecku.


Ursula von der Leyen predsjednica Evropske komisije osudila je Putinovu odluku na Twitteru nazvavši je "eklatantnim kršenjem međunarodnog prava, teritorijalnog integriteta Ukrajine i sporazuma iz Minska".

Evropska komisija je u saopćenju navela da će na Putinovu najavu reagirati sankcijama "protiv onih koji su umješani u ovaj nezakonit čin".

Premijer Velike Britanije Boris Johnson također je osudio Putinovu odluku da prizna separatističke regije, rekavši na konferenciji za novinare:

"Ovo je očigledno kršenje međunarodnog prava -- to je flagrantno kršenje suvereniteta i integriteta Ukrajine... To je odbacivanje procesa iz Minska i sporazuma iz Minska".

"Mislim da je to veoma loš znak i veoma mračan znak“, rekao je Johnson, dodajući da je to „još jedan pokazatelj da se stvari u Ukrajini kreću u pogrešnom pravcu“.


Smesne sankcije z:D


Uveli sankcije DNR i LNR-u Rusiji nista z:D
 
Eh da je vise Srba gastosa u Rusiji. Ovako ces pre u matuski sresti crnca iz Afrike nego brata Srbina.
Што не значи да наши гастоси воле запад. Мој један пријатељ Србин који је рођен и живи у Холандији, мрзи Холандију и Холанђане из дна душе и сматра их дегенерицима. Каже "ко им јеббе мстер, треба узети паре и отићи од тамо", што намерава да уради кад се још мало нафатира. Каже да су Холандези дегенерици, а не подноси ни чамуге, Мароканце и остале синове Африке и Азије којих је пуна Холандија и које има и у комшилуку.
 
Biden uvodi sankcije!
ove mjere su odvojene od brzih i oštrih ekonomskih mjera koje smo pripremali u koordinaciji sa saveznicima i partnerima, ako bi Rusija dodatno izvršila invaziju na Ukrajinu. Ovo što danas poduzimamo dodatak je tim mjerama",
Image
Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Joe Biden uveo je sankcije za dvije oblasti u Ukrajini čiju je nezavisnost priznala Rusija.

Kako je objavila Bijela kuća, Amerikancima je zabranjeno bilo kakvo investiranje, trgovina ili finansijske aktivnosti prema području Donbasa.

"Ubrzo ćemo objaviti i dodatne mjere u vezi s današnjim falgrantnim kršenjem međunarodnog prava koje je izvršila Rusija.

Da budemo jasni: ove mjere su odvojene od brzih i oštrih ekonomskih mjera koje smo pripremali u koordinaciji sa saveznicima i partnerima, ako bi Rusija dodatno izvršila invaziju na Ukrajinu. Ovo što danas poduzimamo dodatak je tim mjerama", rekla je Jen Psaki, glasnogovornica Bijele kuće.

Ona je istakla i da Vašington koordinira korake sa saveznicima, posebno onima u Evropi.

Evropska unija osudila je odluku Moskve da prizna dvije tvorevine u Donjecku.


Ursula von der Leyen predsjednica Evropske komisije osudila je Putinovu odluku na Twitteru nazvavši je "eklatantnim kršenjem međunarodnog prava, teritorijalnog integriteta Ukrajine i sporazuma iz Minska".

Evropska komisija je u saopćenju navela da će na Putinovu najavu reagirati sankcijama "protiv onih koji su umješani u ovaj nezakonit čin".

Premijer Velike Britanije Boris Johnson također je osudio Putinovu odluku da prizna separatističke regije, rekavši na konferenciji za novinare:

"Ovo je očigledno kršenje međunarodnog prava -- to je flagrantno kršenje suvereniteta i integriteta Ukrajine... To je odbacivanje procesa iz Minska i sporazuma iz Minska".

"Mislim da je to veoma loš znak i veoma mračan znak“, rekao je Johnson, dodajući da je to „još jedan pokazatelj da se stvari u Ukrajini kreću u pogrešnom pravcu“.


Smesne sankcije z:D


Uveli sankcije DNR i LNR-u Rusiji nista z:D
😂

Kakve su ovo sankcije za države koje još nisu oživele u pravom smislu?
 
За Зеленским ће врв. и Игор Коломојски и још неки јешовански тајкуни и политичари који владају над украјинским/словенским гојама испраног мозга. Јешован Коломојски је директни спонзор украјинских нео-бандериста.
Да се неко запитао какво је то презиме Бандера, можда би још неке ствари биле јасније.
 
Pa i Hitler je 1942. bio na vrhuncu teritorijalne ekspanzije.
Znamo kako je završilo.
Није адекватна аналогија.

Боља је аналогија са РСК јер су макар три критеријума испуњена - (1) исти народ, (2) стање након распада заједничке државе, (3) Милошевић није хтео да освоји Беч, као што Путин не планира да освоји Париз или Рејкјавик.

Да Хителр није кренуо на Русију и данас би "Судети" били у Немачкој.
 
Poslednja izmena:
A sto su onda ginuli mladici iz Beograda tamo? Da nisu mozda ovi iz Vukovara napali Beograd?
У Вуковару је била касарна ЈНА 46 година пре наведеног "напада".Усташе су напале касарну ЈНА, и онда су остале јединице ЈНА кренуле у помоћ својим саборцима.

Само извитоперен ум може тврдити да је неко ко је ту 46 година "напао" Вуковар.
 
Jel to ono vojska sama od sebe napala Vukovar. Kad je radila sama od sebe bila je opkoljena i predavala oružje i sama sebe, neko se povuko :)

Hrvatska htela rat, prvi smo napali Srbe​

Objavljeno: 13.02.2009, 09:48h

Josip Boljkovac, bivši ministar policije Hrvatske: U Slavoniji su ‘91. napadnuti Srbi i Jugoslavija, a ne Hrvatska! Šušak, Glavaš i Vukojević napali su Srbe u Borovu Selu da bi isprovocirali rat

Josip Boljkovac, bivši ministar policije Hrvatske: U Slavoniji su ‘91. napadnuti Srbi i Jugoslavija, a ne Hrvatska! Šušak, Glavaš i Vukojević napali su Srbe u Borovu Selu da bi isprovocirali rat
Piše: Milan Jakšić

Prvi Tuđmanov ministar policije Josip Boljkovac u ekskluzivnom intervjuu za frankfurtske Vesti juče je po prvi put priznao da je Hrvatska 1991. planski napala Srbe u Hrvatskoj i namerno izazvala rat. Boljkovac tvrdi i da su se Tuđman i Milošević sve vreme rata dogovarali i zajedno donosili odluke!
Boljkovac je najpre rekao da su hrvatski mediji cenzurisali izveštaje sa njegovog svedočenja na suđenju bivšem gradonačelniku Osijeka Branimiru Glavašu, optuženom za jezive zločine nad tamošnjim Srbima:
– Glavaš me je za vreme svedočenja optužio da sam ga gonio zbog rušenja mosta na reci Dravi u Osijeku. On je rekao da je most srušio da bi se grad zaštitio od tenkova JNA, a ja sam rekao da je JNA tog momenta bila regularna vojska jedne međunarodno priznate države, a Hrvatska, koja tada još nije bila priznata, deo Jugoslavije. Potom sam obrazlagao ko je tada počeo sa oružanim sukobima u tom delu Slavonije…
Pa, dobro, ko je počeo rat?
– Tada, 1991. godine, prvi su napadnuti Srbi, napadnuta je Jugoslavija, a ne Hrvatska! Gojko Šušak, Branimir Glavaš i Vice Vukojević protivtenkovskim oružjem, „armbrustima" su napali Borovo Selo da bi isprovocirali rat. Iz istog razloga srušen je i most u Osijeku.
Vaš stav o karakteru rata razlikuje se od stava hrvatskih zvaničnika?
– To je bio građanski rat koji je nastao kao posledica dogovora između Miloševića i Tuđmana o podeli Bosne i Hercegovine i razmeni stanovništva pomoću etničkog čišćenja. Tuđman je Miloševiću prepustio Bosansku Posavinu, a Milošević njemu pomogao da se reši Srba u Krajini. Imam materijalne dokaze da je bivši general JNA i kasnije general hrvatske vojske Milivoj Petković organizovao povlačenje Hrvata iz Bosanske Posavine.
Imate li opipljiv dokaz o Miloševićevom i Tuđmanovom dogovoru?
– Navešću samo dva za koja mislim da su prilično upečatljiva. Kad je u Osijeku ubijen šef policije Josip Rajhl Kir, odmah sam doneo odluku o hapšenju ubice i onih koji su to ubistvo organizovali, ali sam istog trena smenjen. Franjo Tuđman je tu moju smenu ovako objasnio: „Joža, Slobo takođe misli da ti više ne bi smeo da budeš na čelu MUP-a". Mene je zapravo Tuđman smenio u dogovoru s Miloševićem! Evo vam i drugog dokaza. Kada sam u junu 1991, nešto pre nego što je ubijen Kir, bio na razgovorima u Bačkoj Palanci sa tadašnjim srpskim ministrom unutrašnjih poslova Radmilom Bogdanovićem i Mihaljem Kertesom, Bogdanović mi je rekao: „Šefovi su se dogovorili". Uostalom, pa šta je kod Miloševića celi rat radio najbliži Tuđmanov saradnik Hrvoje Šarinić? Bio je kod njega najmanje 40 puta!
Kakva je uloga Vladimira Šeksa u ubistvima osječkih Srba?
– Ja ne znam da li je tu bilo nekakve njegove neposredne uloge kad je reč o likvidaciji srpskih civila. Ali, jako dobro znam da je on tada bio glavni u Osijeku. On je bio nadređeni Glavašu. Zato ga sada na sudu kao svedok i brani.
Šta je od toga znao Tuđman?
– Sve! Iz stenograma se može videti da on, kad je bilo reči o mojoj smeni, nije ni pomenuo ubistvo Kira. Njegov cilj je bio rat po svaku cenu. Rat nije bio nužnost, već namera. Po tom njegovom konceptu trebalo je da Srbi nestanu iz Hrvatske, a Kir je ubijen po naredbi iz samog vrha hrvatske države.
Znači, po Tuđmanovoj naredbi?
– Sami zaključite!
Na sudu ste rekli da su vas krajem 1990. i početkom 1991. pripadnici KOS-a, obaveštajne službe bivše JNA, hteli da likvidiraju u Zagrebu. Otkud vam taj podatak?
– Od moje tadašnje obaveštajne službe. Pa, bože moj, radili su i oni svoj posao. Ipak, ja sam bio hrvatski ministar, a Jugoslavija se raspadala. Ali, ne samo oni, i pripadnici ustaške emigracije koji su se vratili u Hrvatsku hteli su da me ubiju.
Zbog čega?
– Zbog toga što sam bio protiv rata i što u vreme dok sam bio ministar unutrašnjih poslova nijedan Srbin nije otpušten iz tadašnje hrvatske policije.
Kakvo je vaše mišljenje o Tuđmanu?
– Ovog puta ću na to pitanje odgovoriti jednim primerom. Javiše meni moji policajci da je ispred Tuđmanove kuće na Tuškancu nestao spomenik Vladimiru Nazoru. Nazovem ja Tuđmana i pitam ga: „Franjo, vidiš li ispred svoje kuće Nazorov spomenik". On ode do prozora i, umesto da mi jasno odgovori na to moje pitanje, poče da se, onako pritajeno, kikoće: „Hihihihi". Ali, čim su tu informaciju o nestanku spomenika objavili neki svetski mediji, Nazor je vraćen gde je i bio…
Jednom prilikom ste izjavili da je Tuđman bio kukavica?
– Da, bio je, i on i sva ta bulumenta oko njega. I to ću objasniti jednim primerom. Kad su se, još u vreme dok se nije pucalo, a napetost sve više rasla, niški specijalci spustili na zagrebački aerodrom „Pleso", poslao sam tamo svog čoveka da mi dogovori sastanak sa komandantom te jedinice. Proširila se vest da će specijalci JNA nakon „Plesa" zauzeti i TV Zagreb i „Gradsku toplanu". U dogovoru sa državnim vrhom otišao sam na taj sastanak i sa njega se vratio jedino uveren da je aerodrom stvarno zauzet. Moji sagovornici nisu hteli ništa da mi kažu o svojim planovima. Ali, i to je izgleda bilo dovoljno da među onima koji su me tamo poslali dođe do velike pometnje.
O čemu se radilo?
– To je, inače, bilo u vreme kada je zarobljen i spušten na taj aerodrom avion pun oružja, u kojem je bio hrvatski emigrant Josip Kikaš. Kad sam potom otišao na Becićeve stube, gde je tada bilo sedište HDZ-a, imao sam šta da vidim… Okupilo se oko 300 članova familija hrvatskih političara. Svuda naokolo koferi, torbe, ranci, saksije sa cvećem… Vidim, sprema se bežanija! Čim sam izašao iz automobila, sa udaljenosti od otprilike 50 metara obratio mi se prodornim glasom Stipe Mesić: „Jooožaaaaa, jesu li se spustili specijalci". „Jeeeesuuuu", odgovorim mu ja. Kad masa krenu, pravi stampedo! Padaju žene i deca preko torbi, glinene saksije pucaju, a zemlja iz njih i cveće svuda pršte, drvene saksije sa fikusima kotrljaju se niz Becićeve stube. Jedva nekako zaustavismo te izbezumljene ljude. Dobro da žrtava nije bilo…
General Vasiljević: I Boljkovac je kriv za rat
Bivši šef KOS-a, general Aca Vasiljević, tvrdi da Boljkovac „meša činjenice sa izmišljotinama".
– Boljkovac je na vlasti bio lojalan i poslušan, uvek je želeo da se dodvori, a sada pokušava da opravda ono što je činio. Opštepoznato je da su se Milošević i Tuđman susretali, ali je netačno da su imali kontakte kakve Boljkovac navodi… Tuđman je davno izjavio „da nismo hteli rat, ne bi ga ni bilo", a Boljkovac je još u MASPOK-u 70-ih godina bio zagovornik ideje o nezavisnoj Hrvatskoj, i to po svaku cenu, a 90-ih je bio učesnik rata, okružen ekstremistima, ljudima koji su došli iz terorističkog dela ustaške organizacije poput Gojka Šuška. Bio je upleten u uvoz oružja. Njegov zamenik Željko Tamjanović bio je na graničnom prelazu s Mađarskom da bi se nesmetano uvezlo 18.000 cevi, municije i prateće opreme… Masovno je izdavao službene legitimacije i pod njegovim vođstvom MUP je pretvoren u vojsku, kasniji Zbor narodne garde. Netačno je da su padobranci bili na zagrebačkom aerodromu. Bila je to protivteroristička jedinica, koja se sada zove „Kobre", a Boljkovac ih nikada nije video – kaže Vasiljević.
Bogdanović: Nije istina!
Bivši srpski ministar policije Radmilo Bogdanović tvrdi da „nema nikakve istine" u navodima Boljkovca da je rat u Hrvatskoj posledica dogovora Miloševića i Tuđmana.
– Nije istina ni da su niški specijalci, odnosno padobranci, pripadnici 63. padobranske jedinice, bili na aerodromu „Pleso" u Zagrebu. I nije istina da smo nas dvojica razgovarali u junu 1991. u Bačkoj Palanci. Jedini susret koji smo nas dvojica imali bio je u Vukovaru aprila 1991, pre nego što je počeo rat. On je tada samo tražio naše garancije da nećemo dozvoliti da Jovićevi i Šešeljevi četnici upadnu u Slavoniju… – bio je kratak Bogdanović.
Jovanović: Delimična istina
Živadin Jovanović, nekadašnji potpredsednik SPS-a i poslednji ministar inostranih poslova SRJ u vreme vlasti Slobodana Miloševića, kaže da je dobro da u Hrvatskoj ima makar neko ko govori „delimičnu istinu".
– Apsolutno je tačno da je taj rat bio građanski i da nema nikakvih osnova da se govori o agresiji nad Hrvatskom. Boljkovca ne poznajem, ali nije prvi put da bivši članovi vlade postaju naknadno mudri. Ali, zakasnela mudrost je osobina političara s defektom, iako može biti korisna za istoričare. Ipak, nema osnova za tvrdnju da je građanski rat izazvan dogovorom dva čoveka. Takvim detaljima skriva se suština da je strategija Hrvatske bilo otcepljenje, separatizam, i da je ta strategija uživala podršku Nemačke, Austrije, Mađarske i Vatikana – priča Jovanović.
 
У Вуковару је била касарна ЈНА 46 година пре наведеног "напада".Усташе су напале касарну ЈНА, и онда су остале јединице ЈНА кренуле у помоћ својим саборцима.

Само извитоперен ум може тврдити да је неко ко је ту 46 година "напао" Вуковар.
Znaš koliko je kasarni zarobljeno u HR? Mog brata su Hrvati zarobili u Djakovu, Hrvati ga pustili kući, njegov tupavi otac ga prijavio, i vratili ga nazad u Vukovar. Napad na Vukovar nije bila nikakva odbrana, što nisu reagovali kad je opkoljeno Djakovo ili ostale kasarne? Što je poginuo moj drug? Što je drugi ranjen? Što je onda poklonjen Vukovar ako nije bila agresija?
 
Znaš koliko je kasarni zarobljeno u HR? Mog brata su Hrvati zarobili u Djakovu, Hrvati ga pustili kući, njegov tupavi otac ga prijavio, i vratili ga nazad u Vukovar. Napad na Vukovar nije bila nikakva odbrana, što nisu reagovali kad je opkoljeno Djakovo ili ostale kasarne? Što je poginuo moj drug? Što je drugi ranjen? Što je onda poklonjen Vukovar ako nije bila agresija?
Вуковар је поклоњен због притиска западних сила.У сваком рату гину војници.
 
Znaš koliko je kasarni zarobljeno u HR? Mog brata su Hrvati zarobili u Djakovu, Hrvati ga pustili kući, njegov tupavi otac ga prijavio, i vratili ga nazad u Vukovar. Napad na Vukovar nije bila nikakva odbrana, što nisu reagovali kad je opkoljeno Djakovo ili ostale kasarne? Što je poginuo moj drug? Što je drugi ranjen? Što je onda poklonjen Vukovar ako nije bila agresija?

1. Zabluda: Vukovar je oduvek bio hrvatski grad.

Istina: Do 18. veka Srbi su u Vukovaru bili apsolutna većina, a onda Austro-Ugarska počinje da doseljava stanovništvo iz cele Monarhije. Broj Srba se dodatno smanjio nakon ustaških pokolja iz 1941., a nastavio se smanjivati i u decenijama posle drugog svetskog rata kada su komunističke vlasti masovno doseljavale Hrvate, pogotovo iz Dalmacije i Hercegovine. Uprkos svemu, Vukovar je ostao multi-etnička sredina, gdje je osim Srba i Hrvata živelo i jako puno Mađara, Nemaca, Rusina, Slovaka, Ukrajinaca i dr. …
Na poslednjem predratnom popisu stanovništva (1981.) čak se 21.2 posto stanovnika Vukovara izjasnilo kao Jugosloveni, najviše u celoj Hrvatskoj, dok je Hrvata bilo samo 37 posto. Zato ne treba da čudi da je baš Vukovar izabran od strane Tuđmana i HDZ-a kao poprište ratnih sukoba. Na izborima 1990. u Vukovaru uopšte nije pobedio HDZ, nego SDP. Komentarišući rezultate tih izbora u Vukovaru hrvatski predsednik Franjo Tuđman je izjavio: "Zapamtiće me me crveni Vukovar!" I zapamtio ga je.

2. Zabluda: Rat u Vukovaru su počeli Srbi.
Istina: Pre bilo kakvih sukoba, još u rano proleće 1991., hrvatske paravojne jedinice su počele da otimaju i ubijaju srpske civile, tako da su do početka direktnog ratnog sukoba ubile najmanje 126 civila srpske nacionalnosti, prema hrvatskih izvorima ( šef Tuđmanove obaveštajne službe, SUZUP-a u Vukovaru, Ferdinand Jukić navodi tu brojku, dok JNA navodi i do 400).
Pripadnici hrvatskih paravojnih jedinica nisu bili samo iz Vukovara, već su tamo smišljeno poslani iz cele Hrvatske, pa su i mnogi vukovarski Hrvati bili u strahu. Pre bilo kakvog rata i sukoba, hrvatske vlasti u Vukovaru prestale su da Srbima isplaćuju penzije i počele da otpuštaju Srbe sa posla.
Pre bilo kakvog rata i sukoba pripadnici hrvatskih paravojnih jedinica digli su u vazduh srpske kafiće: “Krajišnik” (15. 4.), “Sarajka” (3. 5.), “Tufo” (3. 5.), “Brdo” (6. 5.), “Mali raj” (28. 6.), “Popaj” (2. 7.), “Točak” (21. 7.), “Čokot bar” (24. 7.), “Šid” (30. 7). Pošteđena nije bila ni kuća poznatog fudbalera Siniše Mihajlovića čija je majka Hrvatica.
Nalogodavci zločina bili su visoko rangirani članovi HDZ-a, sekretar narodne obrane opštine Osijek Branimir Glavaš (poznat po rečima kojima je najavio rat: „Neka igre počnu“), sekretar narodne odbrane opštne Vukovar Tomislav Merčep, potpredsednik hrvatskog sabora i bivši saradnik UDB-e Vladimir Šeks i Ivan Vekić koji će 31.07.1991. postati ministar unutrašnjih poslova Hrvatske.
Od te četvorice Glavaš je osuđen za ratne zločine od strane hrvatskog suda, Merčepu se sudi, Vekić je pod istragom USKOK-a, a Šeksa je za zločine optužio spomenuti Glavaš.
To potvrđuje i prvi Tuđmanov ministar unutrašnih poslova Hrvatske, Josip Boljkovac u svojoj knjizi „Istina mora izaći van“ gdje opisuje događaj iz 4. meseca 1991. kada su Šeks, Šušak, Glavaš i Vukojević (sve visoko ranigirani hdz-ovci) pucali armbrusima po Borovu selu.

To je bilo puno pre nego je bilo koji Srbin ispalio i jedan metak u Vukovaru. U Vukovaru su, kao da je pod nacističkom okupacijom, bile potrebne propusnice koje je izdavao Tomislav Merčep. O atmosferi koju su stvarale hrvatske paravojne jedinice na čelu sa Merčepom svedoči i poverenik hrvatske vlade za Vukovar, Marin Vidić Bili, u pismu koje je iz Vukovara uputio hrvatskoj vladi, ali i nekolicini opozicionih čelnika:
„Imenovanjem Merčep Tomislava za sekretara Opštinskog sekretarijata u Vukovaru došlo je do uzurpacije vlasti i koncentracije funkcija u jednoj osobi i to predsednika HDZ-a, te faktički komanda ZNG-a, policijom i civilnim organima vlasti. Okružen ljudima sumnjivih moralnih i stručnih kvaliteta, bivšim kriminalcima, preuzeli su apsolutno nadzor nad svime u Opštini Vukovar, ne prezajući od nasilnih i represivnih mera nad građanima Opštine Vukovar (bespravnim upadanjem u privatne stanove, upućivanjem usmeno i pismeno u napuštene stanove osoba koje su tražile smeštaj, pljačkanjem stanova, oduzimanjem privatnih vozila, nasilnim privođenjem na saslušanje pa čak i egzekucijama. Takvim ponašanjem stvorio je u gradu opštu psihozu straha među hrvatskim i srpskim stanovništvom, što je rezultiralo masovnim begom iz grada, totalnom blokadom rada polcije, ZNG-a, organa uprave i stvorilo opštu konfuziju…“
foto: Nebojša Mandić

3. Zabluda: U Borovom selu se dogodio pokolj „hrvatskih redarstvenika“.
Istina: Borovo selo bilo je čisto srpsko selo. Srbi su činili više od 98 posto stanovništva. Na izborima iz 1990. u Borovom selu je, kao i u drugim opštinama sa srpskom većinom, pobedio SDP što pokazuje da su Srbi iz Borovog sela bili za suživot sa Hrvatima. Nekoliko meseci ljudi su živeli mirno, a onda su hrvatske paravojne jedinice pod vodstvom Tomislava Merčepa počele dizati tenzije. HDZ je svojim članovima u Vukovaru već početkom 1991. podelio oružije.
Ubrzo su hrvatske paravojne jedinice digle u vazduh prve srpske objekte, a onda i likvidirali prve srpske civile. 15.4. minirana je srpska kafana „Krajišnik“ na Sajmištu. 1.5. dogodilo se i svirepo ubistvo srpskog starca Stevana Inića u Bršadinu, selu blizu Borova.
U Borovom selu za praznik rada meštani su kao i svake godine do tada stavili jugoslovensku zastavu na mesnu zajednicu, zastavu države koja je tada još uvijek bila zajednička država i Hrvata i Srba, a predsednik i premijer Jugoslavije bili su Hrvati. Ta zastava smetala je patroli tzv. hrvatskih policajaca iz Osijeka, a u stvari se nije radilo o policajcima, nego o pripadnicama hrvatskih paravojnih jedinica kojima su podeljenje policijske značke nekoliko mjeseci ranije.
Kada je krajem 1990. godine tadašnji hrvatski ministar obrane Špegelj snimljen kako govori da će ubijati porodice oficira JNA na kućnom pragu i kada je otkriveno da se hrvatske paravojne jedinice već uveliko naoružavaju, hrvatske vlasti su svim pripadnicima paravojnih jedinica, među kojima je bilo puno kriminalaca i bivših ustaških terorista iz dijaspore, podelile iskaznice MUP-a.
Meštani su tim tzv. policajcima pružili otpor; ovi su se dali u beg, a dvojicu su meštani zarobili. Tuđmanu i vlasti u Zagrebu je to bila idelana prilika za izazivanje incidenta većih razmera koji im je bio preko potreban – referendum o samostalnosti Hrvatske se bližio i trebalo je pripremiti javno mjenje u Hrvatskoj.
Odmah idući dan, Tuđmanov režim šalje u Borovo selo do zuba naoružane pripadnike paravojnih jedinica sa značkama MUP-a, autobus i mnoštvo osobnih vozila. Čim su ušli u centar Borovog sela i izašli iz autobusa otvorili su vatru po civilima, iako je u neposrednoj blizini bila škola puna dece. Na licu mesta je ubijen starac Vojislav Ilić, nekoliko civila su ranili, a među njima i jedog Hrvata koji je kupovao pelene za dete koje samo čudom nije pogođeno.

Tzv. hrvatski redarstvenici pokušali su zauzeti najvažnije tačke u selu, ali im je iz dvije najposjećenije kavane u centru uzvraćena vatra, a zatim su se uključili i drugi meštani Borova sela koji su u tom trenutku bili usred poljoprivrednih radova. „Redarstvenici“ nisu očekivali takav otpor, pa su se u kukavičkom begu odlučili za gnusan čin.
Upali su u ambulantu gde su vadili bombe pred majkama i decom i decu uzeli kao taoce, čak su na prozor dok je trajala pucnjava stavili desetogodišnju kćer lokalnog vlasnika diskoteke Mladena Grbića, kao i kćerku zapovednika obrane Borova sela Vukašina Šoškočanina.
Kad se videli da će meštani obraniti selo i da im nema spasa, jer im je pojačanje zaustavljeno i odbijeno na ulazu u selo, „redarstvenici“ su u pomoć pozvali JNA koja je oko 15 sati ušla u selo, prvo zaštitila, a onda i evakuisala hrvatske „redarstvenike“. 18 godina nakon tog događaja, Josip Boljkovac, prvi hrvatski ministar unutrašnjih poslova, koji je u vreme napada na Borovo selo obavljao tu funkciju i bio Tuđmanova desna ruka, priznaće u svojoj knjizi „Istina mora izaći van“ koju je objavio pred smrt, da je rat u Hrvatskoj počeo napadima hrvatske policije na Srbe i da je napad na Borovo selo bio hrvatska provokacija. Samo je besramna hrvatska propaganda mogla takav gnusan čin prikazati kao nekakvu žrtvu i „pokolj hrvatskih redarstvenika“.

4. Zabluda: Srbi su u Beogradu bacali cveće na tenkove koji su išli na Vukovar.
Istina: Beograd je tada imao više od 1.5 milona stanovnika, a tenkove je ispratilo nekoliko stotina ljudi što je vidljivo i na snimcima. U Beogradu su se održavali anti-ratni protesti, za razliku od Zagreba i cele Hrvatske gde nije bilo nijednog jedinog. U Zagrebu je u to vreme Tuđman pretio da će Srbe svesti na 3.5 posto, hvalio se da je sretan što mu žena nije ni Srpkinja ni Židovka, a ludilo je išlo do te mere da je komentator HRT-a njegov dolazak na trg Bana Jelačića pred opijeno mnoštvo uporedio sa ulaskom Isusa u Jerusalem. Za razliku od Hrvatske, gde je odziv na mobilizaciju bio od 30 do 60 posto, u Beogradu je odziv bio 2 do 10 posto, a i oni koji su bili mobilisani su često dezertirali i odbijali učestvovati u ratu.

5. Zabluda: JNA je napala Vukovar.
Istina: JNA je 14.9. 1991. krenula u legitimnu i legalnu deblokadu svoje kasarne u Vukovaru. Hrvatske paravojne jedinice 20 dana držale su kasarnu JNA u blokadi bez ikakvog razloga. Prema priznanju Tomislava Merčepa, JNA je bila vrlo korektna u Vukovaru, a ne treba zaboraviti da je baš JNA 3 meseca pre nego što će joj hrvatske paravojne jedinice blokirati kasarnu u Vukovaru spasila hrvatske „redarstvenike“ u Borovom selu. Danima pre početka deblokade, Tuđman je odbijao molbe svog nekadašnjeg prijatelja Kadijevića da deblokirala kasarnu, uključi vodu i struju ili da bar dozvoli sahranjivanje leševia mladih vojnika JNA koji su bili ubijeni od hrvatskih snajpera.

Tuđman je, pošto je već ranije odlučio da u Vukovaru napravi pokolj, ostao je gluv na sve Kadijevićeve molbe, nagovaranja i pretnje. Ne treba zaboraviti da je veliki deo stanovnika Vukovara JNA doživljavao kao svoju vojsku koja ih je oslobodila. JNA je 14.9.1991. kada je krenula u deblokiranje kasarne, i dalje bila jedina legitimna i legalna vojska u celoj Jugoslaviji, pa tako i u Vukovaru.
Prema tome, JNA nije mogla napasti grad u državi gde je ona jedina službena vojska, gde se nalazi njena kasarna pod blokadom i paljbom i gde je veliki deo stanovnika grada smatra svojom vojskom.

(nastaviće se)
 

Back
Top