BRANKO ŽUJOVIĆ: ŠTA SRBIJA MOŽE DA NAUČI IZ UKRAJINSKOG PRIMERA
Vest iz Kijeva osvetljava potpuno nov koncept evropskih integracija i demonstrira zamorenoj Srbiji praktičan primer alternativnog modela saradnje u Evropi s početka 21. veka
Ako Ukrajina posle narandžaste avanture doživi renesansu ekonomije i političke stabilnosti, mogla bi da postane svetionik novih evropskih perspektiva za Srbiju i druge države Balkana. Opredeljenost za državu, proizvodnu ekonomiju i realnu politiku mogla bi da prevaziđe evroatlantski model kao jalov imperativ vlastite dužničke propasti.
Vest od prošle nedelje da bi Ukrajina već u julu mogla da se priključi Carinskom savezu Rusije, Belorusije i Kazahstana, u Srbiji je ostala neprimećena. Iako se radi o važnom Beogradu naklonjenom carinskom savezu i jednoj od najvećih država Evrope, koju od Srbije deli nepunih 400 kilometara, ovdašnji mediji najavi ove vrste evropske integracije nisu poklonili ni mrvicu pažnje.
U drugim prilikama, međutim, široko se govorilo o demokratskim promenama u Kijevu, narandžastoj revoluciji i pokušaju da se Ukrajina pošto-poto uključi u NATO pakt. Zapadne zemlje su čak politički posredovale i finansirale izvoz neorevolucionarnog iskustva iz Beograda u Kijev, 2005. i 2006. godine i mediji to nisu prećutkivali. Naprotiv.
A upravo je ova najnovija vest iz Kijeva za samu Srbiju veoma važna. Ona osvetljava potpuno nov koncept evropskih integracija i demonstrira zamorenoj Srbiji praktičan primer alternativnog modela saradnje u Evropi s početka 21. veka. Iščeznuće narandžaste boje sa ukrajinskog lakmus papira, za Srbiju bi značilo mogućnost konačnog nestajanja kiselih elemenata koji blokiraju ideju stvarnog razvoja države.
Prema rečima Valerija Muntijana, opunomoćenika vlade u Kijevu za saradnju sa Rusijom, Zajednicom Nezavisnih Država i Evroazijskom Ekonomskom Zajednicom, Ukrajina, uprkos stupanju u carinski savez, neće odustati od ideje slobodne trgovine sa Evropskom Unijom (EU).
Ako su upućenost na saradnju i vrlo izvesna geopolitička kompatibilnost EU i zajednice koja stasava na istoku Evrope nesporni, zašto Srbija ne bi mogla da postane jedan od evropskih izraza te kompatibilnosti?
SRBIJA SA ALTERNATIVOM Srbija bi svoje evropsko mesto mogla da potraži unutar globalnog interesa dve zajednice, umesto što ga traži u sterilnom sricanju neoliberalne ideologije i mazohističkom strpljenju za puku šetnju svojih aplikacija kroz beskonačni birokratski besmisao Brisela.
Srbija sa alternativom u portfelju svoje politike, konačno bi mogla da postane država sa ekonomijom, socijalnom staranjem i potezima koji se uvažavaju.
U naslovima iz štampe, izjavama zvaničnika i građana u Ukrajini od pre samo dve ili tri godine, možemo lako da prepoznamo današnju Srbiju. Duboki ekonomski problemi i posrnula proizvodnja, krupne reči kritike na račun nesporne nesposobnosti vlade i potpuna razočaranost u konačne efekte prozapadne revolucije.
Ukrajina je svojevremeno u zapadnim medijima bila opisivana kao lomljiva („fragilna"), nefunkcionalna demokratija sa slobodnim, ali korumpiranim medijima i pravosuđem podložnim političkim pritiscima i podmićivanju.
To je bila država u kojoj je samo tokom 2009. godine društveni bruto proizvod krahirao za 15 odsto, a broj stanovnika se za svega nekoliko godina smanjio sa 48 miliona na 45 miliona.
Uz to, zapadni mediji Ukrajinu su videli i kao državu slabih institucija i slabih političkih stranaka, baš kao što evropske institucije u svojim izveštajima definišu Srbiju, pre nego što joj isporuče setove dodatnih prepreka na njenom evropskom putu. S tom razlikom što je Ukrajina kao evroatlantski kandidat bila znatno potrebnija zapadnim partnerima nego što je to Srbija danas.
Baš u vreme kada je objavljeno da će Ukrajina postati novi član Carinskog saveza Rusije, Belorusije i Kazahstana, nastavljena su još dva veoma zanimljiva i značajna procesa, ali unutar EU.
NOVA KONCEPCIJA Poverenik EU za pitanja proširenja u Srbiji često citirani Štefan File najavio je skoro istoga dana da će EU, možda već u maju, pristupiti novoj politici susedstva.
Prema Fileu, nova koncepcija u prvom redu će se odnositi na države postsovjetskog prostora, a podrazumeva pooštravanje zahteva EU u zamenu za pružanje finansijske pomoći. Nova doktrina EU podrazumeva praktično napuštanje „uopštenih prilaza" politici susedstva i prelazak na princip „što više reformi, to više prednosti".
Iako to nije otvoreno saopšteno, iz Fileovog izlaganja provejava da bi se nova koncepcija politike susedsva mogla odnositi i na druge države van EU, a možda i na neke od večitih pripravnika za članstvo EU.
Zanimljivo je da je u Briselu, upravo sa Fileom, nedavno razgovarala i bivša premijerka Ukrajine Julija Timošenko, baš kao što evropske birokrate sve češće zvanično razgovaraju i sa šefovima srpske opozicije, slično kao i devedesetih godina.
Ako je nova doktrina EU oličena u principu „što više reformi, to više prednosti" nasledila doktrinu uopštenog prisutupa, drugi evropski proces jasno govori dokle tačno vode reforme evropskih integracija kakve poznajemo.
Lisabon je, naime, doslovno u isto vreme saopštio da od EU traži 114 milijardi dolara, kako bi se izbegao bankrot Portugalije. Vest je bila dugo očekivana, najavljivana i ispostavila se kao savršeno tačna. Viši životni standard u državama koje nisu tako davno stupile u EU, finansiran je zaduživanjem, a ne stvaranjem novih vrednosti.
Zato već u julu ove godine možemo očekivati vest o pristupu Ukrajine Carinskom savezu Rusije, Belorusije i Kazahstana i saopštenje, ovoga puta iz Madrida, kojim Španija od Brisela traži stotinak milijardi evra kako bi izbegla bankrot.
http://standard.rs/vesti/36-politik...bija-moe-da-naui-iz-ukrajinskog-primera-.html