Пустити дете

Verovatno ih nikad neću pustiti iz glave i srca ali toliko truda sam uložila da odgajim samostalnu i sosobnu decu, tako da imam satisfakciju , uspela sam u tome. Oboje su na svom životnom putu, ja sam im mesto kome se vraćaju kad god požele. Osetim potrebu da ih stegnem i zadržim ali je suzbijem jer ne želim svojoj deci takav život.Mnogo brzo su postali veliki ljudi a čini mi se nekad da ja to nisam ni primetila..
 
Vaša djeca nisu vaša djeca.
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim
sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas,
I premda su s vama, ne pripadaju vama.
Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli,
Jer, ona imaju vlastite misli.
Možete okućiti njihova tijela, ali ne njihove duše,
Jer, njihove duše borave u kući od sutra, koju
vi ne možete posjetiti, čak ni u svojim snima.
Možete se upinjati da budete kao oni, ali ne
tražite od njih da budu poput vas.
Jer, život ne ide unatrag niti ostaje na prekjučer.
Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao
žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti, i On
vas napinje svojom snagom da bi njegove strijele
poletjele brzo i daleko.
Neka vaša napetost u Strijelčevoj ruci bude za
sreću;
Jer, kao što On ljubi strijelu koja leti, isto tako
ljubi i luk koji miruje.

Halil Džubran

Ovo ponavljam sebi jos od svoje 15. godine - dakle mnogo pre nego sam postao roditelj :)

Dete vec sada ucim samostalnosti, i to mi je glavni cilj - da izraste u samostalnog coveka, sposobnog da sutra bude svoj čovek.

Jer moje dete nije moje - ono je svoje.

Ja ga ne posedujem - moj zadatak je samo da mu pruzim ljubav i podrsku i osposobim da bude nezavistan.

Jer nezavisnost i samostalnost su kljuc zdrave psihe, a zdrava psiha je kljuc sreće.

A svi mi zelimo da nam deca budu srećna.
 
Negde u sv pismu kaže "dobih čoveka od gospoda". Dakle, to je čovek za sebe sve vreme. Mi smo tu da pomažemo, upućujemo i budemo tu kad treba. Stoga moje dete već sa 9 godina ume da ode kod zubara i da mu 3 zuba popravi u jednom terminu. Ili kada dobije gips ono zna da je tako, ja sam tu da pomognem. Nema nagovaranja, samo objasnim šta mora da se uradi iz interesa zdravlja. Dete ne nagovarati već predočiti stvari. Šta god da me pita dete od 12 kažem može. Nadam se da neće ići predaleko. Sve ti je slobodno ali nije sve na korist, i iskustvo ih uči da je tako. Samo kažem jel si video. Nije problem pustiti već da li oterati u neko doba.
 
Zato moje dete meni priča kada na odmoru gledaju porn hub jer se nikada ne sablažnjavam na šta god mi kaže. Ili se nasmejem, ili kažem bouže deco šta vam je, i lsično. Ne sme biti osude. Samo slušaj to nekad ne ide na dobro i slični saveti ali bez ikakvog ubeđivanja. Za sada pali.
 
Poslednja izmena:
Zato moje dete meni priča kada na odmoru gledaju porn hub jer se nikada ne sablažnjavam na šta god mi kaže. Ili se nasmejem, ili kažem bouže deco šta vam je, i lsično. Ne sme biti osude. Samo slušaj to nekad ne ide na dobro i slični saveti ali bez ikakvog ubeđivanja. Za sada pali.
A ti se kao čudiš...

Dobra mama...

Ja nisam imao.
Nisam roditelj.

Do oko 10 godina su maleni. U drugoj deceniji života počinju da se igraju velikih(kopiraju roditelje, sredinu, i javnu scenu u skladu svoje generacije). A u trećoj deceniji, neki i ranije, postaju nezavisni od roditelja ma koliko bili uzajamno privrženi jedni drugima, i ma koliko zajedno živeli.

Porodica bi trebala biti oslonac. Život nije lak. Ali svako od nas ima samo život...
 
Ironija života je da smo uvek jednaki sa sopstvenim životom, bilo da smo se tek izvukli iz materice i prvi put proplakali ili bili starac/starica svih vrsta mudrosti i iskustava...

I još veća ironija, ma koliko tvrdi u glavi...
 
РОдитељи остају ослонац заувек али дете мора да живи свој живот, прави своје грешке, гради своју породицу.
Они који не пусте децу него их вежу увек мисле да више воле него ми који их пустимо а заправо је обрнуто.
 
Nemas gde da ih pustis u danasnji svet u odnosu na neka mirnija vremena,u izlsku obicnom moze da se napije,da mu uvale drogu i da osim ucestvovanja u hronici bude svedok,ako ima srece,pa ja nisam u potrosackom drustvu zasto bih dete gura u njega jer eto to je trend,da studira do 30e na mojoj grbaci a posle da radi za duplo manje nego sto tvrde u medijima da je minimalac,nikad mu ne bih dao pare za rentu stana nikad,da li do 30e moze da sagleda realno gde zivimo ,ne moze,a moze da se nauci na tudjim greskama,ja mogu da ga naucim
 
Zato moje dete meni priča kada na odmoru gledaju porn hub jer se nikada ne sablažnjavam na šta god mi kaže. Ili se nasmejem, ili kažem bouže deco šta vam je, i lsično. Ne sme biti osude. Samo slušaj to nekad ne ide na dobro i slični saveti ali bez ikakvog ubeđivanja. Za sada pali.
Најдражи осећај икада ми је био када ми је дошао син, тада већ пунолетан и рекао како је причао са својим друштвом и закључио како он има најотворенији однос са мном, поредећи односе других са својим родитељима. Не очекујем да ми све каже, да иде у нијансе у које се иде са другарима, али ми је драго што се не либи и не устеже преда мном.
Па ја сам му у средњој правдала цео дан у школи да би он ишао код девојке која живи у другом граду. Први пут сам им ја изнајмила стан на дан, после су се сами сналазили :lol:
 
А ја сам увек имала осећај да сам ја родила моју маму а не она мене. Увек сам осећала неку одговорност и дужност за оно чега су деца реално поштеђена. То ми није наметано, таква сам, као да сам рођена матора. Можда би то било другачије да је она била другачија, не знам... У њој сам имала љубав и подршку али сам ипак била суочена са свим њеним слабостима и некако себи рано задала задатак да их ја превазиђем. нешто сам успела, нешто баш и не.
 
Најдражи осећај икада ми је био када ми је дошао син, тада већ пунолетан и рекао како је причао са својим друштвом и закључио како он има најотворенији однос са мном, поредећи односе других са својим родитељима. Не очекујем да ми све каже, да иде у нијансе у које се иде са другарима, али ми је драго што се не либи и не устеже преда мном.
Па ја сам му у средњој правдала цео дан у школи да би он ишао код девојке која живи у другом граду. Први пут сам им ја изнајмила стан на дан, после су се сами сналазили :lol:

Bravo.
Mislim da je jedan od najvecih uspeha u odgoju dece kada dete shvati da su mu roditelji neko ko je uvek na njegovoj strani i kada shvate da je uvek bolje da budu iskreni prema roditeljima.
Tada, zahvaljujuci toj iskrenosti, svi problemi mogu mnogo lakse da se rese.
 
Колико сте свесни да децу морамо пустити? Када? Са колико година?


П.С. овај видео ми је послао мој син.
Kada djeca osjete potrebu i zelju da odu, jedino sta covjek moze je da ih pusti ili zadrzava.
A zadrzati dijete vjerujem da moze jedino lomljenjem.
Sto sad ne znaci da ce da se odsele, za to su potrebni i uslovi mimo same zelje.

Znam jednu baku koja nije oprostila mami sto joj nije dala da se uda. Majka je nju kao najmladju drzala uz sebe kao pomoc, sve dok vise niko nije dolazio da je prosi.
Ne vjerujem da to iko radi iz zle namjere, samo kasno postane svjestan da je naskodio djetetu.
Isto tako znam ljude koji kritikuju djecu. Zasto nisu uspjesnija, zasto nisu porodicno ostvareniji, navodeci neke komsije i rodjake...onaj tamo programer, onaj tamo ima djecu a vidi ovog mog...a nisu propustili nijednu priliku da djetetu osujete plan, da mu srezu krila.

Ja se toga plasim. Nesvjesnih losih poteza zbog kojih bi se naknadno kajala.
Tu spada i zadrzavanje djeteta kada je vec spremno.
Kolegama iz istocne srbije djeca idu na visemjesecne srednjoskolske razmjene u inostranstvo. Znaci neki vec pocetkom srednje a neko ni sa pedeset.
 

Back
Top