Pub "Tinejdžeri" vol 4

  • Začetnik teme Začetnik teme 1DaL
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Pa ko kaže da treba da je vidiš :lol: ?

Neki od mojih radova mogu mahom da budu smešteni u konceptualnu umetnost jer iza njih postoji razrađena teorija sa nekim socio-političkim implikacijama, ostalo ostaje samo nešto što živi i umire na ulici.
Što se tagova tiče, ja tu itekako vidim umetnički potencijal, jer je za njih potreban mukotrpan rad koji se može porediti sa bilo kojom slikarskom tehnikom
 
Neki od mojih radova mogu mahom da budu smešteni u konceptualnu umetnost jer iza njih postoji razrađena teorija sa nekim socio-političkim implikacijama, ostalo ostaje samo nešto što živi i umire na ulici.
Što se tagova tiče, ja tu itekako vidim umetnički potencijal, jer je za njih potreban mukotrpan rad koji se može porediti sa bilo kojom slikarskom tehnikom
Super što si ovo pomenuo,baš sam s tim hteo da uporedim.Obe umetnosti su mi čisto prodavanje priče i deluješ kao dobar u tome.
 
Pa okej, imaš svoj stav i moje nije da menjam, no rekao bih da meni blisko poznavanje istorije umetnosti i njenih tokova daje upper hand, u krajnjem slučaju jer poznajem vrlo dobro tekovine umetnosti od početka prošlog veka naovamo, te sve i doživljavam kao jedan prirodni sled, što i jeste. :lol: Ljudi poput tebe su takođe pljuvali i Dišana kad je odlučio da postavi pisoar na umetničko postolje, a evo on sada stoji kao jedno od najbitnijih imena u umetnosti 20.veka. Naravno, nikako ne pravim paralelu njega i sebe, samo dajem napomene. Meni nije to ni namera. I svakako sam više za to da je sve što učinim akt vandalizma... no ko kaže da u razaranju nema i stvaranja?


Jesi li radio neki, da se tako izrazim, grafit sliku? Pod time ne mislim na korišćenje šablona, već slobodoručno sve.


Jesam, ali sam ubrzo odustao jer videh da i to zahteva dosta truda i vremena koje nemam. Sprejevi dosta koštaju a tu su svakako u pitanju radovi većeg obima, samim tim i veće pokriće. Ostajem pri tagovima, šablonima i paste-up plakatima za sad, al nikad ne reci nikad. :)
 
Ma kakvi grafiti, padne malo jača kiša i ode grafit u prošlost. :lol: Ajde kad crtaju po napuštenim vozovima pa da ih i pusti čovek, ali brate kad ižvrljaju neku zgradu ili neku lepu gradjevinu tačno ti dodje da ih uzidaš u istu. :lol: Još se hvale time, kače sliku po netu i kao "vidite što je dobar moj grafit". :lol: Kad bi kazna za žvrljanje bila tri do pet godina video bi kad bi crtali.
 
Ljudi poput tebe su takođe pljuvali i Dišana kad je odlučio da postavi pisoar na umetničko postolje, a evo on sada stoji kao jedno od najbitnijih imena u umetnosti 20.veka.
Upravo,totalno nebitan lik.:lol:

0.jpg
 
Prodaja priče bi bio slučaj da zaista "prodajem" nešto, ja to što kačim tekstove na blog ne ulazi u opseg prodavanja. A i to je svakako za užu publiku, ne radim za mase niti smatram da masi to šljaka. Ti izgleda spadaš u nju, a pretpostavljam da si opet samo bacio pogled na jedan pasus od svih osam tekstova, i misliš da si skapirao čitav moj sistem :lol: Ili jednostavno troluješ, što je isto mogućnost.

U krajnjem slučaju, za sve, slažemo se da se ne slažemo :cool:
 
Moram da se složim za Duchampa i njemu slične, nisu to nikakvi umetnici nego manipulanti koji uzmu kantu sa govnima i ispletu priču oko toga. Klasična degeneracija umetnosti, istinska genijalnost se gubi u magli, a trgovci i manipulanti se guraju u prve redove i izigravaju umetnike. Sam Duchamp je suštinu te degeneracije lepo sažeo u sledećoj rečenici: "I don't believe in art. I believe in artists". Ovo su vremena koja su prijemčiva za takve likove, iako oni nemaju nikakvu vrednost. To što on stoji kao bitno ime umetnosti 20. veka više govori o degeneraciji umetnosti uopšte, nego o njegovom kvalitetu koji ne postoji. Zna se šta je umetnost, mogu i ja da uzmem oklagiju i metnem je na izložbu, i da ispredem neku pričicu oko toga, ali to je i dalje oklagija jbg, sad što će svakakvi alternativci i teoretičari - degenerici to moje sranje da prihvate za vrhunac, to je druga stvar.
 
To što on stoji kao bitno ime umetnosti 20. veka više govori o degeneraciji umetnosti uopšte, nego o njegovom kvalitetu koji ne postoji.

Pa sve to ti je već Hegel nešto pre toga predvideo svojom idejom o smrti umetnosti. I sve danas što se stvori pada pod teret tradicije jer se ne može stvarati bez osvrt na nju. Zbog toga dolazi do radikalne pobune početkom 20. veka jer oni apstrakcijom žele da se ograniče potpuno od tradicije, i da pobegnu od prikazivanja stvarnosti, time u apstraktnom nalaze izlaz. Dišan kad kaže :Verujem u umetnike" istovremeno potvrđuje i parodira ideju da je bitan status umetnika jer on određuje šta je umetničko, a ne vrednost dela. I to nije on opet neki revolucionarni pokretač već je prirodno došao na red posle svega što je prethodilo. Ali on je sproveo čitavu ideju, u tome leži poenta. Samim tim, ti ne možeš za oklagiju da kažeš da je umetnost jer ti nisi umetnik, nisi afirmisan. A opet, i da jesi, danas bi to već bila propala priča jer nisi prvi koji je to odradio. Kapiraš? Na sve to se posle navuče i postmodernizam, potom dekonstrukcija i svi oni odbacuju prethodno, parodiraju, unižavaju itd. Kroz sled istorije umetnosti svi ovi pravci i pokreti su od velike važnosti. Za pojedinca, pak, ne mora biti bitno. Ali opet, ja težim da sagledam i iz tog ugla, i da prisvojim ono što smatram značajnim u svoje delo, jer je nemoguće ograditi se od tradicije, pa makar to bio i DIšan.


Pričam o tagovima,tekstove nisam čitao.

Tagovi su sasvim druga priča, iza njih stoji osobeni pečat autora i težnja ka simetričnom ili euritmičnom. U njihovoj čistoj vizuelnoj ekspresiji se može naći umetničko, pod uslovom da oko smatra da ono što sadrži sklad poseduje i lepotu. To je već jedno od klasičnih starogrčkih viđenja lepote.
 
Pa sve to ti je već Hegel nešto pre toga predvideo svojom idejom o smrti umetnosti. I sve danas što se stvori pada pod teret tradicije jer se ne može stvarati bez osvrt na nju. Zbog toga dolazi do radikalne pobune početkom 20. veka jer oni apstrakcijom žele da se ograniče potpuno od tradicije, i da pobegnu od prikazivanja stvarnosti, time u apstraktnom nalaze izlaz. Dišan kad kaže :Verujem u umetnike" istovremeno potvrđuje i parodira ideju da je bitan status umetnika jer on određuje šta je umetničko, a ne vrednost dela. I to nije on opet neki revolucionarni pokretač već je prirodno došao na red posle svega što je prethodilo. Ali on je sproveo čitavu ideju, u tome leži poenta. Samim tim, ti ne možeš za oklagiju da kažeš da je umetnost jer ti nisi umetnik, nisi afirmisan. A opet, i da jesi, danas bi to već bila propala priča jer nisi prvi koji je to odradio. Kapiraš? Na sve to se posle navuče i postmodernizam, potom dekonstrukcija i svi oni odbacuju prethodno, parodiraju, unižavaju itd. Kroz sled istorije umetnosti svi ovi pravci i pokreti su od velike važnosti. Za pojedinca, pak, ne mora biti bitno. Ali opet, ja težim da sagledam i iz tog ugla, i da prisvojim ono što smatram značajnim u svoje delo, jer je nemoguće ograditi se od tradicije, pa makar to bio i DIšan.




Tagovi su sasvim druga priča, iza njih stoji osobeni pečat autora i težnja ka simetričnom ili euritmičnom. U njihovoj čistoj vizuelnoj ekspresiji se može naći umetničko, pod uslovom da oko smatra da ono što sadrži sklad poseduje i lepotu. To je već jedno od klasičnih starogrčkih viđenja lepote.

Tradicija je zakon, to što ti nazivaš radikalnom pobunom i ograničavanjem od tradicije nije nikakva umetnost nego proseravanje, iliti smrt umetnosti, kako si sam rekao.
 
Brate ja se ne bavim teorijom i istorijom umetnosti, nego ti na čisto ljudskom nivou, dakle kao razumno ljudsko biće kažem da kad neko stavi pisoar ili ašov na izložbu i smisli neku pričicu oko toga to nije nikakva umetnost, ma kakva on opravdanja smišljao i pokušavao da rečima da neki značaj, i ma kakve hvalospeve teoretičari i ostali mudroseri njemu u prilog pisali. To je ponižavanje onoga što bi umetnost trebalo da bude, odlazak u sferu apsurda, sprdnje, degeneracije, snižavanja svih razumnih kriterijuma estetike i svega ostalog. Ne govorim ja da ne treba da postoji pobuna, ali ta pobuna ipak mora da zadovoljava neka makar minilana estetska načela, ako ništa drugo, ali ovo je čisto proseravanje, dakle svako iole sposoban za percepciju dolazi do tog zaključka. Mislim brate imaš ti pobunu i na drugim mestima, grupa The Doors i Jim Morrison koji je otelotvorenje pobune, pa je njegova poezija i ta muzika opet imala ogromnu umetničku i estetsku vrednost. Ali ovo sa pisoarom je dno dna, nema drugog naziva za to.
 
Brate ja se ne bavim teorijom i istorijom umetnosti, nego ti na čisto ljudskom nivou, dakle kao razumno ljudsko biće kažem da kad neko stavi pisoar ili ašov na izložbu i smisli neku pričicu oko toga to nije nikakva umetnost, ma kakva on opravdanja smišljao i pokušavao da rečima da neki značaj, i ma kakve hvalospeve teoretičari i ostali mudroseri njemu u prilog pisali. To je ponižavanje onoga što bi umetnost trebalo da bude, odlazak u sferu apsurda, sprdnje, degeneracije, snižavanja svih razumnih kriterijuma estetike i svega ostalog. Ne govorim ja da ne treba da postoji pobuna, ali ta pobuna ipak mora da zadovoljava neka makar minilana estetska načela, ako ništa drugo, ali ovo je čisto proseravanje, dakle svako iole sposoban za percepciju dolazi do tog zaključka. Mislim brate imaš ti pobunu i na drugim mestima, grupa The Doors i Jim Morrison koji je otelotvorenje pobune, pa je njegova poezija i ta muzika opet imala ogromnu umetničku i estetsku vrednost. Ali ovo sa pisoarom je dno dna, nema drugog naziva za to.

Ne kapiram kako ne vidiš, kada bukvalno samom sebi lepo daješ odgovor. Baš ta tvoja reakcija koja sa gnušenjem i šokom odbija pisoar sa umetničke pozornice, jeste ista reakcija koju je pisoar i dobio prvobitno. I jeste reakcija koju je Dišan jurio. Takođe, tvoja merila umetnosti nisu opšta merila niti ona treba i da postoje jer bi bilo banalno svoditi umetnost na jednu ili drugu stvar, u tome leži njena draž. Pisoar nije umetnički predmet, ono što je tu umetničko jeste sam postupak koji je Dišan odabrao. Svi mogu da jedu govna i da kažu - e mogao sam i ja da stavim pisoar okrenut naopačke, ali najpre - niko od vas to nije uradio, i niko pre Dišana to nije uradio. Ka tome je dada težila, ka tome je i nadrealizam težio, stvaranju i činjenju novog, doduše nisu uvek bili uspešni u tom polju, ja uvažavam neke postupke ali mi je postupak automatskog pisanja izuzetno besmisleno sproveden, ali mislim da će tako nešto biti moguće kada mašine budu mogle da prave zapis misli, i da će u tom trenutku nadrealističko pisanje zaživeti.
 
Pogledaj ovaj video gore Direkt. Čovek objašnjava zašto pisoar nije i nikada neće biti umetničko delo. To je jedan perforrmans i ništa drugo.
Duboko me je dirnulo i jedno usamljeno drvo kraj autoputa, samo mu fali ona metalna pločica sa imenom umetnika..


Možda je malo smešno da neko daje silan novac za nešto za šta nije uloženo nikakvog truda, ono totalno half-assovanje, niti je 'lepo', nego prosto eto tako samo šokira kao neki naslov iz ''Informera''. Kao sad si se ti zamislio nad tim sranjetom..



Kao za inat ne mogu da nađem tu sliku.. neko je bacio rukavicu na pod u muzeju savremene umetnosti i oko nje su se skupili nervozni posetici, nesigurni da li je u pitanju umetnost.. moderna umetnost dame i gospodo.


EDIT:
našla sam:

dXizfTQ.jpg
 
Poslednja izmena:
Pogledaj ovaj video gore Direkt. Čovek objašnjava zašto pisoar nije i nikada neće biti umetničko delo. To je jedan perforrmans i ništa drugo.

Znam za taj video, uvek ga šeruju ljudi koji hoće sa mnom da raspravljaju o modernoj umetnosti a nemaju svoje argumente :lol: Zabole me šta kaže ta budala, on zanemaruje mnogo faktora da bi izgurao svoje argumente. Danas, kao i pre sto godina, stoji poenta - najpre, kako stvoriti nešto novo kad je sve već stvoreno i već viđeno, i drugo, možda i ozbiljnije pitanje koje je Adorno postavio: Čemu uopšte poezija posle Aušvica? Nakon nekog takvog događaja besmisao je jedino što čoveku pada na pamet. I na sva ta pitanja još se nakači i pitanje umetnosti u doba tehničke reprodukcije, nešto o čemu neću govoriti jer bi bilo izlišno, sve je odlično rekao Benjamin u istoimenom eseju... i kako onda umetnost da opstane? A ljudi imaju potrebu da stvaraju. Zato se ideja, u onom izvorno platonovskom smislu, sada uzdiže kao oreol dela jer delo teži da izgubi predmetnost, da izgubi svoju fizičku stranu i da zaživi samo u duhovnom. Zato je apstrakcija bitna. Zato je Dišan bitan.
Ja mogu do sutra, ali imam posla, ljudi :lol:




Samo, Sukhoi, jedna napomena, evo šta i ko danas prolazi u svetu poezije i ko dobija nagrade:

http://www.in4s.net/ilija-fonlamov-franciskovic-laureat-medjunarodne-nagrade-venac-vijenac-venec/

ili bolje, njegova vikipedija stranica
https://sr.m.wikipedia.org/sr-el/Илија_Фонламов_Францисковић#
 
Čemu uopšte poezija posle Aušvica?

taj argument je na nivou: čemu pozorišta i muzeji, kad ljudi gladuju?
bilo je i biće još mnogo strahota i pre i posle Aušvica.

znači ovo su izgovori.

izgovor za half-assovanje, izgovor za šokiranje, izgovor za stvanje đubreta i prodavanje ga za velike pare. ti kažeš da ljudi imaju potrebu da stvaraju, ja bih dodala da imaju potrebu i da se nazivaju umetnicima.

''ideja se uzidiše u patonskom obliku i gubi predmetnost'' - kako je ovo cheap. ''Ideja''.. sve što je ideja je umetnost. na kakve je niske grane pala ta umetnost..

ali ok, ne slažemo se Direkt,. ti si možda progresivan, ja sam za staru dobru klasiku. ne slažemo se i to je u redu.
 
Poslednja izmena:
Poslednja izmena:

Back
Top