Malograđansko razmišljanje, Hoklice, kojeg očigledno ne možeš da se otreseš koliko god mislila da poseduješ senzibilitet za prepoznavanje umetničkog. A to se ogleda u tome što smatraš da je, najpre, galerija prostor u kojem dela postaju umetnost (a time zaboravljaš da je opet to mesto gde je i Pisoar priznat, i ne samo Dišanov nego i ostale varijacije), a potom, da je potrebno posedovati umetničko delo da bi uživao u njemu. Čim se na delo prilepi etiketa sa cenom ono gubi svoju umetničku vrednost, a zadobija samo tržišnu, koja tebi potom služi kao merilo. Mešaš te dve stvari i u tom mešanju nisi sposobna da vidiš lepotu po sebi.