Petar BSK
Veoma poznat
- Poruka
- 10.059
Njah,po meni 0% istinske vrednosti u toj oblasti. Bez uvrede. Postanes masina za birokratiju. A birokratija je najvece ***** koje je nastalo od francuske revolucije do savremenog perioda.
Donji video pokazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Прва и друга година су боза, пријатељу. Предмети нису (толико) обимни (као код нпр. предмета треће и четврте године), градиво није сувопарно, а и материја је занимљива (нарочито су интересантни предмети - Породично, Наследно и Кривично).Ma ja, jeste logično da se u prvoj godini stekne neki osnov. Samo, nešto sam sumnjičav po tom drugom pitanju. Za sad je trpeljivo, nije mnogo nezanimljivo, ali eto, videćemo kako će biti dalje.
Ja se vama divim, majke mi mile. Moja sestra studira to sranje od fakulteta, ja ne znam kako može, nije mi jasno. Moj opšti utisak je da stalno uči jedno te isto, samo se malo drugačije zove i svaka knjiga je zajebanija od prethodne...Ne znam samo šta vas pokreće, ja bih posle prve knjige uzela štranjku i obesila bih se radije...
Njah,po meni 0% istinske vrednosti u toj oblasti. Bez uvrede. Postanes masina za birokratiju. A birokratija je najvece ***** koje je nastalo od francuske revolucije do savremenog perioda.
Прва и друга година су боза, пријатељу. Предмети нису (толико) обимни (као код нпр. предмета треће и четврте године), градиво није сувопарно, а и материја је занимљива (нарочито су интересантни предмети - Породично, Наследно и Кривично).
Прави тест креће у трећој години. Када ''лаки'' (намерно стављам у заграду) испити нестају, а пред студентом се налази мноштво којекаквих искушења (видети оно што сам горе навео), снага и онај ''налет'' (бруцошки ентузијазам) који је био видљив и јако изражен у првој години, је сада ослабљен услед којекаквих стресова, неиспаваних ноћи, а и све израженијег ноћног живота.
Ebeš priču o njima, daj da hasamo or it didnt happen
Дошло доба да се љубав проба.
Створени су једно за друго........ голупчићи.
Вијају се по сновима, изјављују љубав на чудне начине.
Čujem na TV-u, kod vas tamo vanredno stanje..Jeste mi dobro svi?
Tako svaki čovek gleda na ono što ne poznaje.
Isto kao kad ja slušam kineski, pa mi sve reči deluju isto.
kako Balašević kaže:
Nekima se čini da su moje pesme sve iste.
Shvatam ih, potpuno.
Meni su, na primer, one Ajnštajnove formule sve iste....
Nismo svi svemu dorasli.
Dobar si, Perice, jednom ćeš biti glavni predstavnik pantalogije.
Ako iko sazna smisao života, to ćeš biti ti.
Heh, baš pre neki dan sedim u hodniku, a prolaze redom brucoši, njih gomila, nasmejani, opušteni, zatim studenti sa druge godine, njih tridesetak, koliko ih već ima, onako smoreni, pričaju nešto o nekom ispitu, i na kraju apsolventi, sve smušene, pokisle face, izgledaju barem deset godina stariji od nas, niko ne progovara ništa, svi gledaju u patos i vuku se prema izlazu. Reko nije valjda da me ovo čeka ako doguram dotle.
Na kojoj si ti godini, trećoj?
Ne možeš porediti babe i žabe. Ajnštajna možda ne razumem, ali znam šta ga je pokretalo: mašta, vizija, želja za tim saznanjem, želja da se sjedini sa prirodom i Bogom, jednom rečju, ljubav... Studenti pravnog studiraju to iz mnogo razloga, ali ljubav prema pravdi sigurno nije jedan od njih... Od tolikog štrebanja, ne znaju gde im je dupe, a gde glava, a informacije koje apsorbuju su totalno bespotrebne, i za njih, i za pravdu i za ceo Univerzum...
P.S. Moje lično viđenje, ako neko stvarno ima neki cilj koji je vredan te muke i psihičkog samoubistva, slobodno, samo napred...Ja i ovoj mojoj svu sreću želim, treba biti dovoljno lud i hrabar za tako nešto...
Znaš kako, Fjodore, uvek je lepše i slađe ono što je van domašaja ruke
Moj problem je taj što nisam dovoljno zagrejan, tako da bih radije slušao predavanje o Crnjanskom i Pekiću deset sati, nego o sudskim postupcima u Rimu 45 minuta.
Mislim, lepo je slušati i uživati u predavanjima, no kad dođu ispiti onda je sjeb jer ti moraš da znaš neke banalne stvari, a ne samo to već moraš da se vodiš mišljenjem profesora koji osuđuje ako nije njegovo. Zamisli to u književnosti, i onda skontaj koliko je ujeban taj sistem Pogotovo kad ti predaju iste stvari tri osobe sa različitim mišljenjem, i na kraju ti prihvatiš ono što tebi odgovara i sve se to pomeša i umrsi i više ne znaš šta ko hoće
A još ako dodam sekundarnu literaturu koju sam ja čitao baš detaljno. Ispostavilo se za jedan predmet da ne samo što profesor ne prihvata te stavove na ispitu već ih potpuno odbacuje. A ja sve to upleo u rad. I sjebalo me, sedmica. Šta ću, bio glup jednom, drugi put neću ni da trošim ebeno vreme na to za poetike ebem ti filozofe.
Pazite sad, jedna tema za diskusiju.
Maštate li? Ako maštate, koja vam je najskorija mašta? Još bolje pitanje bi bilo zamišljate li neke apsolutno nerealne i fantastične scene?
Ja na primer znam da je Roald Dal imao 12 žutih olovki (ili olovaka wtf) koje su bile zarezane i onda je pisao na dan samo koliko može dok se sve ne istupe. I onda sutradan opet zareže i opet tako.Mislim, lepo je slušati i uživati u predavanjima, no kad dođu ispiti onda je sjeb jer ti moraš da znaš neke banalne stvari
E zbog toga ja ***** mater i profesorima književnosti i sekundarnoj literaturi i pišem samo šta ja oću, i onda kad najebem bar znam da sam sama kriva.a ne samo to već moraš da se vodiš mišljenjem profesora koji osuđuje ako nije njegovo. Zamisli to u književnosti, i onda skontaj koliko je ujeban taj sistem Pogotovo kad ti predaju iste stvari tri osobe sa različitim mišljenjem, i na kraju ti prihvatiš ono što tebi odgovara i sve se to pomeša i umrsi i više ne znaš šta ko hoće
A još ako dodam sekundarnu literaturu koju sam ja čitao baš detaljno. Ispostavilo se za jedan predmet da ne samo što profesor ne prihvata te stavove na ispitu već ih potpuno odbacuje. A ja sve to upleo u rad. I sjebalo me, sedmica. Šta ću, bio glup jednom, drugi put neću ni da trošim ebeno vreme na to za poetike ebem ti filozofe.
Трећа. Обновљена, додуше. Али сам имао неке своје разлоге зашто сам је ''окинуо'', пао, обновио, назовимо то како хоћемо.Heh, baš pre neki dan sedim u hodniku, a prolaze redom brucoši, njih gomila, nasmejani, opušteni, zatim studenti sa druge godine, njih tridesetak, koliko ih već ima, onako smoreni, pričaju nešto o nekom ispitu, i na kraju apsolventi, sve smušene, pokisle face, izgledaju barem deset godina stariji od nas, niko ne progovara ništa, svi gledaju u patos i vuku se prema izlazu. Reko nije valjda da me ovo čeka ako doguram dotle.
Na kojoj si ti godini, trećoj?
Трећа. Обновљена, додуше. Али сам имао неке своје разлоге зашто сам је ''окинуо'', пао, обновио, назовимо то како хоћемо.
Регуларна је то прича са факултетом, пријатељу.
Када пун полета, позитивне енергије, живахан, енергичан, свеж студент закорачи на факултет, он у почетној или првој години се води идејама о лепоти тога што је уписао. Све му је ново, узбудљиво, интересантно.
Усхићен је што ће једног дана бити неко и нешто. Радостан је због тога што је изабрао прав(н)и пут, и што ће моћи на неки начин да допринесе некој ствари која ће бити исправна, сјајна.
Као што сам рекао у предзадњем посту, и предмети који очекују тог бруцоша су на тзв. easy нивоу. Нису тешки, а ни обимни. Градиво је лепо, интересантно, и пружа обиље финих информација,
нарочито из области Историје (да ли националне, да ли опште, да ли римске, није битно). Тај студент или студенткиња се заиста не троши много. А и професори не загуљују, и не цепидлаче. Да ли због тога што је почетак, па неће да зезну студента на самом старту, не знам, али чињеница је да нема мрцварења у том обиму, као нпр. код треће и четврте када су критеријуми заиста велики и много се очекује од тог студента или студенткиње који је уопште имао снаге, воље да стигне до треће или четврте године. Јер већ после друге године, почиње право филтрирање, и чишћење. Види се ко је кадар за студирање.
После увода или онога што је основ и темељ за правну причу (прва година), тај студент или студенткиња се суочавају са већ конкретним, тзв. позитивноправним предметима, Кривичним, Породичним, Наследним, Грађанским, итд... Ту се већ улази у срж приче. Зато што ће једног дана тај или та се бавити тиме што пише у тим књигама. Ту се већ јавља нека врста исцрпљености, јер машинерија студирања је ухватила тог или ту
под своје. Да не причам о притиску. Мисао која оптерећује људе се своди на терање - мораш дати испите, нећеш ваљда да заостајеш са својим друштвом. Стрес, па стављање других ствари у први план, попут излазака, узима свој данак. Многи се одају алкохолу, или неуредном животу. Неко се ода коцки, неко постане толико психички лабилан да у току разговора са колегама, ничим изазван (из чиста мира) каже, идем, окрене леђа, и нестане. Неко се окрене езотерији. Неко се баци на промискуитет.. Ако је неко уписао факс, а раније је имао ''друштвени ангажман'', нпр, стално је блејао, зезао се, и ''висио'', ће поново ''подгрејати'' раније навике и забаталити учење и отићи у мајчину. Значи, после две године, хаоса, учења како потребних тако и непотребних ствари (којих има заиста много), стреса, разних искушења које носи живот, сваки човек почиње да или пуца, или се толико потроши, да једноставно није исто оно људско биће које је било на почетку. Само они са јаком вољом, манијакалном тежњом да заврше започето, прођу.
Закон природе, јаки пролазе. Тужно, али истинито.
С обзиром да адвоката има на тоне у Београду, ја се комотно могу (после завршеног факултета) запослити у неком пољопривредном комбинату и потом продавати јаја или на Каленић пијаци или на пијаци у Бањици.To ne važi za mene, pošto ja ni sad nemam mnogo entuzijazma.
Biće dobro ako se pojavi krajem druge godine, moći ću onda dobaciti do četvrte.
Ako ne, yebi ga, u Norveškoj nude 2-5 puta više konobarima nego naši pravnicima.