Može biti i suva inteligencija, ali je lakše kada znaš neke stvari pa ne moraš da razmišljaš o njima već imaš više prosotra za neka druga premišljanja.
Kada sam krenuo da igram šah, prvih desetak partija, možda i više, neslavno sam izgubio od jednako neupućenih, nemajući pojma šta se tu radi. Nisam nikako mogao da pohvatam neku dublju poentu

. Ali sam se onda malo zainteresovao, udubio, počeo da igram sa više koncentracije, matematizujem igru, pročitao neke knjige i posle toga dobio redom stotine partija, čak i protiv kompjutera. Jednog sam na vrhuncu forme pobedio uopšte ne gledajući na šahovsku tablu. Ali onda mi je dosadio šah (tako to obično bude sa mnom, u šta god se udubim kratko me drži). Posle sam odigrao onih par partija što sam pomenuo i već dosta dugo ne igram uopšte, iskreno i nemam nameru više ikada da opet pomeram te figure... Ima i korisnijih i zanimljivijih stvari.