Psovke

Djika junior

Domaćin
Poruka
3.733
Mislim da je ova tema već postojala, ali ja zaista ne mogu da je nadjem.

Da li psujete i zašto to radite? Da li bi ste mogli da prestanete?

Ja sam pokušavala, ali ostalo mi je jednostavno kao navika. Trudim se da ih svedem na minimum, i da budu neke bezopasne.

Srpski narod ima verovatno najgore psovke na svetu. Ne znam da li još neko psuje Boga, Sunce, hleb, crkvu, krst i ostale svetinje. Zatim tu su najskaradnije psovke na račun bliskih članova, porodice, roditelja, dece. Jednostavno psovke su postale deo naše svakodnevnice i deo normalnog govora, čak i mala deca psuju, što je mnogima smešno. Posebno roditeljima koji bi prvi trebalo da im objasne da je to mnogo ružno.

Možda psovke takodje utiču i na ionako lošu psihu Srba.

Evo jedne zanimljivosti koja nije baš vezana za psihologiju, ali proročica baba Vanga je rekla, proričući raspad Jugoslavije, da će doći loše vreme za Srbe jer mnogo psuju Boga. ( ovo poslednje navodim samo kao zanimljivost, ne traži da se komentariše, jer nema veze sa psihologijom)



:spam::spam::spam::spam:
 
Psovke su stvarno postale deo nase svakodnevnice, 'ebiga, takav je zivot...ja sam resio da kol'ko tol'ko smanjim to, tako da sad drugarima samo kevu psujem. :ceka: :mrgreen:

Nego, mnogo me nervira kad je neko kao vernik, a oko najmanje sitnice krene da psuje veru, imam dva druga koji su stvarno bilmezi sto se toga tice, i ajde da se oni bas iznerviraju pa da opsuju, nego hladnokrvno krenu da recitiraju psovke oko boga jednu za drugom...:roll: Stoka malogradjanska.

Psujem bez nekog veceg razloga, jednostavno sam navikao na to da kad me neko smara, iznervira ili kad se sa nekim zezam, opsujem mu nesto... :aha:
Mogao bih da prestanem, ali necu... :P
 
Ja psujem jer osetim posle toga olakšanje ali se zaista trudim da to bude koliko toliko umereno. Pokušala sam da umesto ,,*ebem ti" kažem ,,Izem ti", ali efekat mi nije isti
:neutral:
 
Psujem kad se iznerviram i najčešće koristim pogrde epitete. Ne vidim smisao spominajnja reproduktivnih radnji u psovkama.
Odakle ta želja da se po*ebe ili opšti sa izvorom frustracije?
 
Psujem, ali mi je strasno kada cujem decu prvi razred da psuju. Ja sam u to vreme znao sta je psovka, ali to je tad bilo sramota reci.
Inace psujem da izbacim negativnu energiju i frustraciju, a desava se da koristim psovke i u svakodnevnom govoru.
Inace srpski narod ima najdesktriptivnije psovke na svetu, ali verujem da se i na zapadu u mozda manjoj meri psuje, iako njihove psovke nisu mastovite kao nase.
Njihove psovke su neke reci koje su maltene svakodnevnica kod nas, a nemaju nikakve veze sa seksom i clanovima porodice.
 
Slažem se sa tvojim mišljenjem. Isto samnom kada sam bila mala. Jednom sam opsovala zbog nekih kockica i mama me pogledala preko stola kao da će da me pojede istoga trenutka. Sledeći put sam opsovala nekih desetak godina kasnije. Ima li ko da današnjoj deci objasni da ne sme da psuje.
 
Jedna od (što vreme više prolazi; sve više) stvari od kojih mi se hrbat ježi; jeste ono globalno (amerikansko) pro.seravanje oko "F"-reči.

Praktično je nemoguće pogledati bilo šta, na tv-u ili velikom platnu ili mreži, pa da najposle ne dođe do zgražavanja oko toga.

Sunce mu poljubim, pa jel opet?

Uopšte se ne radi o tome jesu li psovke lepe ili ružne, i čoveku potrebite odnosno ne. Radi se o sveopštoj retardaciji koja isticanjem minornih stvari prikriva golu i okrutnu istinu - tu da je svet odavno otišao do vraga; i da su F-reči pre logičan proizvod nego uzrok.

Čak i u toj varijanti, minoran proizvod.

Psovke nisu pokazatelj slabog uma i niske duše, ne jedini. Postoje situacije u kojima ležu baš kako treba, i kojima nikakva drugačija reč ne odgovara bolje; niti bi jasnije pokazala šta čovek misli. Ali, ja nism pristalica politički korektnog rečnika, niti verujem da se stvari ne bi trebale zvat njihovm imenom; pa verovatno nisam dobar sudija u ovoj stvari.

Ali, jesam za sebe.

:mrgreen:


I prema tomu, ne dam se nagovorit da posvetim ovoj temi više pažnje.
 
Ja volim da psujem. Sto recima, sto po forumima preko tastature :mrgreen:

Psujem kada sam zivcan, kada se osetim nesposobnim, psujem kada sam srecan i psujem kada mi je dosadno. Zapravo i ne gledam ja na to kao na psovku nego staznam... normalno mi je to ;)
 
Neke su postale toliko učestale da ih i dosta obrazovani ljudi upotrebljavaju u trenucima kad ne bi trebali, da bi možda bilo potrebno uvrstiti ih u poštapalice. :D

Mnogi ljudi imaju pik na poštapicu "bre" kao odraz nekulture i neprosvećenosti.

I jedno i drugo često koristim.
Ali samo u situacijama gde nije potrebno da budem mrtva ozbiljna. Dakle, u pitanju su sve situacije, osim onih u kojima moram pokazati svoje kućno vaspitanje i kulturu.
Dobro je dok postoji svest o tome, i kontrola istih.

Kad je u pitanju moj uži krug ljudi, onda zaista kažem šta mi padne na pamet, i ne ustručavam se. Kažu da psovke jesu neko oslobađanje negativne energije. I ja psujem samo kad se nešto iznerviram.
:mrgreen:
 
Jedna od upamcenijih psovki jeste bila kada sam recitovao bio na nekom takmicenju. Bilo je jebbem li ga, i preko hiljadu ljudi. Ja pod tremom recitujem i nesta sam pogresio i u mikrofon onako prilicno glasno : A U PIIZDU MATERINU :mrgreen:
 
Razumem da se psuje, ja prva to radim. Ali ljudi mi psujemo krvavu decu, Boga, sestre, majke, kunemo brate mili, pa ga rasturamo. I kao sto rekoste to je nesto sto je postalo normalno, a ne bi trebalo. To je ono o čemu želim da skrenem pažnju.
 
Opsujem, ali rijetko i nista sto bi "skrnavilo" nekog ili nesto...Obicno opsujem `bem ti, idi u persun, k vragu i do djavola (bas tako)...i sl. I vise za sebe, nego naglas...
Zasto? Kad sam nemocna pred necim,pa se verbalno izduvam...
Inace skoro sam citala nesto na temu psovki i stranci kad traze da im se prevede bukvalno kazu-pa to je neizvodljivo? Ne zgrazavaju se vec im je cudna psovka...
Meni su ogavne te gdje se pominju Sunce, licne/clanovi porodice, Bog, i koje pozivaju na nasilje...a simpaticne neke skracene, i u shali upotrebljene...
 
Ja psujem jer osetim posle toga olakšanje ali se zaista trudim da to bude koliko toliko umereno. Pokušala sam da umesto ,,*ebem ti" kažem ,,Izem ti", ali efekat mi nije isti
:neutral:

Ah, ta prokleta navika..
Jedno vreme sam umesto "idi u pm" pocela "idi u peršun".
I bilo mi je ok, ali to izgleda iritira druge još više, pa su me molili da se vratim na staro :mrgreen:
 
Ne znam ljudi ne razmisljaju o tome ali tvrdim da je sve stvar inspiracije i okruzenja..trenutno sebe ne prepoznajem u odnosu na okruzenje od pre par godina gde nisam nikad izgovorio nijendu jedinu ruznu rec
 

Back
Top