PSIHOLOGIJA..............

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
dr Steve to ti je sasvim normalno. Imas gomilu likova koji nikada nisu imali devojke. Mani se onih prica. To uglavnom lazu ko psi :mrgreen: :)
Evo na primer ja znam 3 lika koji imaju oko 25 godina a nikada nisu ni dotakli devojku :).

Ma nije fora u devojci:p
Problem jeste da sam ja stidljiv i da verovatno zbog toga nisam bas u tom fazonu....Ali ni ne izlazim uopste...A gledam svi po ceo dan po gradu vise....Jednostavno ne osecam potrebu za time...Ne znam zasto!?Pa reko da nemam neki problem:think:
 
Ma nije fora u devojci:p
Problem jeste da sam ja stidljiv i da verovatno zbog toga nisam bas u tom fazonu....Ali ni ne izlazim uopste...A gledam svi po ceo dan po gradu vise....Jednostavno ne osecam potrebu za time...Ne znam zasto!?Pa reko da nemam neki problem:think:

Ma ne izlaze svi, daleko od toga. Imas isto gomilu likova koji sede kuci i igraju nesto ili tako to :D. Opusteno samo si asocijalan.
 
Jesi li sigurna da je asocijalan?

Jel se druzis sa drugim ljudima, na fudbalu, kosarci, nekom drugom sportu, u skoli, gledas filmove sa drugima, da li krsis drustvene norme, da li si preterano neposlusan ili si cinio neke prestupe, da li se sazalis na bolesnog coveka, baku koja jedva stoji na nogama??? Ako stvarno mislis da imas problem, ili zelis da otkrijes zasto se ponasas tako kako se ponasas, idi kod psihologa, bilo u skoli bilo u domu zdravlja - nece on uciniti nikakvo cudo, sam ces naprosto shvatiti i povezati mnoge stvari koje su ti nejasne. Covek samo treba da se malo udalji i objektivno sagleda sebe. Good luck
 
Jesi li sigurna da je asocijalan?

Jel se druzis sa drugim ljudima, na fudbalu, kosarci, nekom drugom sportu, u skoli, gledas filmove sa drugima, da li krsis drustvene norme, da li si preterano neposlusan ili si cinio neke prestupe, da li se sazalis na bolesnog coveka, baku koja jedva stoji na nogama??? Ako stvarno mislis da imas problem, ili zelis da otkrijes zasto se ponasas tako kako se ponasas, idi kod psihologa, bilo u skoli bilo u domu zdravlja - nece on uciniti nikakvo cudo, sam ces naprosto shvatiti i povezati mnoge stvari koje su ti nejasne. Covek samo treba da se malo udalji i objektivno sagleda sebe. Good luck

Da druzim se,nisam sportirsta ali sad cu za raoust da idem da treiram, da gledam filmove sa drugima,ne krsim norme,nisam neposlusan i nisam krsio pravila ili norme,pa da uglavnom se sazalim.
 
Kao informacije koje se traze u testu se sticu tokom celokupnog intelektualnog i saznajnog ravoja pojedinca. Eto odmah diskriminacije odredjenih clanova tj. klasa drustva. Jer nije isto kad neko ima obrazovane roditelje, zivi u velikom gradu i ima relativno dobre profesore i neko ko zivi u manjem mestu ili selu, roditelji mu nemaju zavidno obrazovanje itd. Postoje takva pitanja koja su apsolutna nepoznata odredjenim delovima drustva i informacija sa kojima onima jednostavno ne dolaze u dodir.

To ne znaci da ce biti losi studenti, a u napred su u podredjenom polozaju.

Mislim da postoji mali problem u ovakvom shvatanju ovog pitanja sto nije usamljen slucaj. Problem se sastoji u u misljenju da svako moze da postane bilo sta po profesiji, odnosno da se osposobi za bilo koje zanimanje kroz studije. Kod nas se studiranje uglavnom svodi na to da budes uporan i marljiv, za to dobijes diplomu i time steknes izvesnu licnu reputaciju i ugled i radis dobro placen posao. Mislim, neko za neki posao treba da ima smisla, zar ne? Zasto bi bila nekakva tragedija da neko ko je planirao da postane psiholog, to ipak ne postane jer ne poseduje adekvatne licne kvalitete ili potencijale za to?

Postoje poslovi koji su veoma skopcani sa odredjenim stepenom opste kulture i informisanosti. Da bi pruzio adekvatnu pomoc ili uslugu svom klijentu, psiholog treba da vlada citavim nizom znanja koja naizgled nemaju nikakve veze sa samom psihologijiom. A time te nijedan fakultet ne moze nauciti. Uz to treba napomentui da nije u pitanju samo prosto znanje, vec se radi o tome da je takvo znanje skopcanom sa izvesnim licnim osobinama i afinitetima koji su doprineli njegovoj akumulacij kod neke osobe.

To ne shvataju kao diskriminaciju, a kao diskriminaciju shvataju testove inteligencije ili dr. testove sposobnosti koji su se ranije koristili, jer ocito pruzaju prednost sposobnijim. A ako je neko sposoban, pa jos ima volje da nauci testove znanja ocito da je on pravi izbor. Isti slucaj kao i sa testovima inteligencije koji su korisceni da se ustanovi inteligencija dece pre 30-ih godina, pa se mislilo da su gradska deca inteligentnija od seoske, jer su zadaci bili tako oblikovani da su vise odgovarali gradskoj deci.

Isto vazi i za inteligenciju, ali problem sa testiranjem inteligencije proistice iz toga sto je inteligencija isuvise slozen pojam tesko podlozan jasnoj definiciji da bi se adekvatno izmerio nekim testom. Problem takodje predstavlja kad neko sa relativno siromasnim intelektom zahvaljujuci tek svom radu i kroz njega gomilanju izvesnih uskostrucnih znanja zavrsi fakutltet i pocne da obavlja neki odgovoran posao. Na primer kada lekar uspostavlja dijagnozu ili pruza uslugu svom pacijentu nije dovoljno da knjiski primenjuje znanje koje je stekao tokom studija i specijalizacije, vec da svojim intelektom obuhvati siri kontekst pacijentovih problema.
 
Sta je to logicko rezonovanje?:think:
Logicko misljenje, zakljucivanje na osnovu datih cinjenica.

Npr. Devojke nose plave narukvice.
Milan nosi plavu narukvicu.
Zakljucak - Milan je devojcica :)

Nije vazno da li konacno resenje tj. sam zakljucak istinit vec nacin na osnovu koga se doslo do njega - logicki.

Ali ovo bas i nije strucno objasnjenje. I najverovatnije da si normalan koliko i vecina stanovnika planete Zemlje (mislim na ljude), ali ako zelis da saznas vise o sebi i oslobodis se nekih sumnji - pravac kod psihologa.
 
Mislim da postoji mali problem u ovakvom shvatanju ovog pitanja sto nije usamljen slucaj. Problem se sastoji u u misljenju da svako moze da postane bilo sta po profesiji, odnosno da se osposobi za bilo koje zanimanje kroz studije. Kod nas se studiranje uglavnom svodi na to da budes uporan i marljiv, za to dobijes diplomu i time steknes izvesnu licnu reputaciju i ugled i radis dobro placen posao. Mislim, neko za neki posao treba da ima smisla, zar ne? Zasto bi bila nekakva tragedija da neko ko je planirao da postane psiholog, to ipak ne postane jer ne poseduje adekvatne licne kvalitete ili potencijale za to?

Postoje poslovi koji su veoma skopcani sa odredjenim stepenom opste kulture i informisanosti. Da bi pruzio adekvatnu pomoc ili uslugu svom klijentu, psiholog treba da vlada citavim nizom znanja koja naizgled nemaju nikakve veze sa samom psihologijiom. A time te nijedan fakultet ne moze nauciti. Uz to treba napomentui da nije u pitanju samo prosto znanje, vec se radi o tome da je takvo znanje skopcanom sa izvesnim licnim osobinama i afinitetima koji su doprineli njegovoj akumulacij kod neke osobe.



Isto vazi i za inteligenciju, ali problem sa testiranjem inteligencije proistice iz toga sto je inteligencija isuvise slozen pojam tesko podlozan jasnoj definiciji da bi se adekvatno izmerio nekim testom. Problem takodje predstavlja kad neko sa relativno siromasnim intelektom zahvaljujuci tek svom radu i kroz njega gomilanju izvesnih uskostrucnih znanja zavrsi fakutltet i pocne da obavlja neki odgovoran posao. Na primer kada lekar uspostavlja dijagnozu ili pruza uslugu svom pacijentu nije dovoljno da knjiski primenjuje znanje koje je stekao tokom studija i specijalizacije, vec da svojim intelektom obuhvati siri kontekst pacijentovih problema.

Shvatam sta zelis da kazes. Ali nismo se dobro razumeli. Bez obzira na to sto kritikujem ovaj test i ja sam svesna da se nekako mora izvrsiti selekcija da bi se izabrali oni najpogodniji, da se tako izrazim. Ali mislim da TOI nije najbolji kriterijum. Kazes da su postoji veza izmedju nekih posova i stepena opste kulture. Koji je to stepen po tvom misljunju? 70, 80, 90% tacnih odgovora u proseku (na bilo koji test TOI-ja)

I oni sa nesto manjim sposobnostima mogu obavljati svoj posao i vise nego dobro ako to zele i uloze malo vise truda. Kad kazem malo manje, tako i mislim, a i samo pitanje sposobnosti je u najmanju ruku skakljivo kao sto kazes. Ne moraju samo natprosecne osobe uspesno obavljati neki posao, obavljace ga mozda sa manje zalaganja i muke, ali nemoraju ga obavljati i bolje. Obicno kad neko nesto zeli, a kad to sto zeli nije u velikom raskoraku sa njegovim sposobnostima, bolje i razume to sto ga zanima, To ne znaci samo da ce bubati i tako proci kroz skolu i nastaviti da radi po istom metodu-na silu.

I dalje vrlo malo znamo o spobnostima. Veruje se da su razlicite odgovorne za postignuca u nauci, umetnosti itd. Verovatno i za veoma uspesno bavljenje odredjenim naukama treba posedovati odgovarajuce sposobnosti. Isti TOI se ne pravi samo za psihologe, vec za sve na filozofskom i ako se dobro secam za jos dva fakulteta.
 

Kazes da su postoji veza izmedju nekih poslova i stepena opste kulture. Koji je to stepen po tvom misljunju? 70, 80, 90% tacnih odgovora u proseku (na bilo koji test TOI-ja)

Ne znam zaista tako konkretno. Ali u svakom slucaju, opsta informisanost ili kultura je bitna jos i za, na primer, jednog pisca ili novinara itd.


I oni sa nesto manjim sposobnostima mogu obavljati svoj posao i vise nego dobro ako to zele i uloze malo vise truda. Kad kazem malo manje, tako i mislim, a i samo pitanje sposobnosti je u najmanju ruku skakljivo kao sto kazes. Ne moraju samo natprosecne osobe uspesno obavljati neki posao, obavljace ga mozda sa manje zalaganja i muke, ali nemoraju ga obavljati i bolje. Obicno kad neko nesto zeli, a kad to sto zeli nije u velikom raskoraku sa njegovim sposobnostima, bolje i razume to sto ga zanima, To ne znaci samo da ce bubati i tako proci kroz skolu i nastaviti da radi po istom metodu-na silu.

Da, naravno, sve mozemo relativizovati. Ipak, kada govorimo o sposobnostima, upravo je ta velika zelja kljucan momenat. E da, zelja, ali kakva zelja - da li zelja za statusom, ugledom i novcem, ili zelja za stvarnim razumevanjem i osposobljavanjem u nekoj oblasti?

Glavni povod mojoj poruci je to sto drustvo obiluje strucnjacima koji su to postali tek svojom ambicijom da postanu "neko i nesto", a zapravo ne poseduju nikakvu "dubinu", nikakvu intimnu strastvenu zainteresovanost za pitanja iz svoje struke, a samim tim ne mogu ni da postignu stvarno dobre rezultate u takvom okviru. Naravno, postoje i oni drugi, ali ih je daleko manje. Uostalom, o onome sto sam pisao je lepo napisala i sjui , ali ja to nisam primetio pre nego sam napisao svoju poruku. Ako poznajes nekog ko se istakao u svojoj struci, verovatno si primetila su to obicno ljudi koji imaju izvesnu sirinu interesovanja i nisu jednodimenzionalno upuceni samo na svoju specijalnost.

http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=9337262&postcount=565


I dalje vrlo malo znamo o spobnostima. Veruje se da su razlicite odgovorne za postignuca u nauci, umetnosti itd. Verovatno i za veoma uspesno bavljenje odredjenim naukama treba posedovati odgovarajuce sposobnosti.

Da, ali...

Isti TOI se ne pravi samo za psihologe, vec za sve na filozofskom i ako se dobro secam za jos dva fakulteta.

... opsta informisanost je opsta informisanost. Mislim da tu ne moze da bude neke razlike izmedju filozofije i psihologije, na primer.
 
Informisanost i inteligencija mogu da imaju jedino vezu na taj način što inteligentniji
ljudi mogu lakše da upamte/povežu neku informaciju.
Mislim da je već obavljano istraživanje na tu temu i da je korelacija slaba (ako sam dobro upamtio .18) ali je svakako pozitivna.
Međutim, tu postoji ozbiljan problem vezan sa samu kvantifikaciju inteligencije. Naime, ne postoji
dovoljno adekvatan test/baterija testova koji može meriti IQ a zanemariti ostale kategorije
npr trenutnu motivaciju, emocionalno stanje ispitanika, socijalni i geografski položaj i ostale faktore.
Pogotovu kod nas gde postoji neki test zastarelo standardizovan - WB skala, recimo, verbalni deo - opšta informisanost - u kojoj su pitanja (u najmanju ruku) neprikladna
za današnje prilike, a neka od njih su sumnjivog opšteinformativnog karaktera.
U delu o opštem shvatanju ima i dvo(tro)smislenih pitanja.
Možda se neko neće složiti samnom, ali, ja najviše volim preciznost u nauci.
To je bila ideja naučnika kada su delili inteligenciju na razne faktore (verbalne, prostorne...),
to je, za sada, najprecizniji postupak, sa manom koja se odnosi na nužno zanemarivanje trenutnog
stanja ispitanika.
 
Informisanost i inteligencija mogu da imaju jedino vezu na taj način što inteligentniji
ljudi mogu lakše da upamte/povežu neku informaciju.
Ne. Visoka inteligencija najcesce proizvodi intelektualnu zivost, radoznalost, zainteresovanost za pojave koje coveka okruzuju i sa kojima se srece tokom svog zivota, a krajnji rezultat toga je informisanost.

Naravno da postoje razlicite vrste inteligencije, razlicite vrste informacija i informisanosti, te da na neciji rezultat na IQ testu moze da utice trenutna motivacija, emocionalno stanje, socijalni milje iz koga dolazi itd, ali ovde pre svega govorimo o "opstoj" informisanosti ( kakva se proverava na pomenutim testovima ).

Eh sad, ljudi cesto pravilno ne razumeju neke korelacije, poput "pusenje uzrokuje rak pluca", pa kazu - "eno, onaj tamo nije pusio i umro je od raka pluca, a moja baba pusi 70 godina i jos je ziva". Ne znaci da ako je neko vise (opste) informisan da je vise i inteligentan, ali u vecini slucajeva to jeste tako.

Uostalom, kao sto postoji korelacija izmedju nivoa obrazovanosti i inteligencije u okviru jednog drustva. To ne znaci da je neko pametniji ili inteligentniji od nekog drugog ako "ima vise skole", ali u proseku, statisticki, to jeste tako.


.
 
Poslednja izmena:
Postoji razlika izmedju:

1. informisanosti
2. znanja
3. mudrosti

Znanje je sposobnost ili vestina da pravilno i korisno upotrebimo informacije. Mudrost je sposobnost ili vestina da pravilno i korisno upotrebimo znanje. U tom smislu, informisanost svakako ne predstavlja inteligenciju niti je sasvim pouzdan znak necijeg intelekta, ali najcesce prati pojavu visoke inteligencije.

-
 
Postoji razlika izmedju:

1. informisanosti
2. znanja
3. mudrosti

Znanje je sposobnost ili vestina da pravilno i korisno upotrebimo informacije. Mudrost je sposobnost ili vestina da pravilno i korisno upotrebimo znanje. U tom smislu, informisanost svakako ne predstavlja inteligenciju niti je sasvim pouzdan znak necijeg intelekta, ali najcesce prati pojavu visoke inteligencije.

-

Ne bih se slozila da najcesce.. Pre ce da bude da u vecini slucajeva oznacava visu , ali nista vise od toga. Osim toga imas osobe koje su jednostavno tipoloski bolje usmerene ka zapamcivanju informacija, i koji direktno bivaju pozitivno diskriminisani ovakvim tretmanom :). Nadam se da ce se taj test promeniti na onaj dobri stari IQ test. Jednog dna kad budem bila dekan mozda lol
 
Ne. Visoka inteligencija najcesce proizvodi intelektualnu zivost, radoznalost, zainteresovanost za pojave koje coveka okruzuju i sa kojima se srece tokom svog zivota, a krajnji rezultat toga je informisanost.

Naravno da postoje razlicite vrste inteligencije, razlicite vrste informacija i informisanosti, te da na neciji rezultat na IQ testu moze da utice trenutna motivacija, emocionalno stanje, socijalni milje iz koga dolazi itd, ali ovde pre svega govorimo o "opstoj" informisanosti ( kakva se proverava na pomenutim testovima ).

Eh sad, ljudi cesto pravilno ne razumeju neke korelacije, poput "pusenje uzrokuje rak pluca", pa kazu - "eno, onaj tamo nije pusio i umro je od raka pluca, a moja baba pusi 70 godina i jos je ziva". Ne znaci da ako je neko vise (opste) informisan da je vise i inteligentan, ali u vecini slucajeva to jeste tako.

Uostalom, kao sto postoji korelacija izmedju nivoa obrazovanosti i inteligencije u okviru jednog drustva. To ne znaci da je neko pametniji ili inteligentniji od nekog drugog ako "ima vise skole", ali u proseku, statisticki, to jeste tako.


.

Baš je cool kada neko izvuče iz onolikog posta jednu rečenicu, bolduje jednu reč, pa ispravlja krive drine neke tamo.
Na bilo koji test, rad, razgovor utiče trenutno individualno stanje.
Na obrazovanje utiče mnogo faktora a ne samo I.
Inteligenciju je nezahvalno meriti posle 12. godine (ovo je baš gornja granica) pošto se
postojeći testovi mogu bolje odraditi upravo zbog upliva te opšte informisanosti,
naučenog gradiva, životnog iskustva itd.
 
Baš je cool kada neko izvuče iz onolikog posta jednu rečenicu, bolduje jednu reč, pa ispravlja krive drine neke tamo...

1. To sto sam, umesto da citiram celu poruku, to uradio tek s jednom recenicom, nije nikakav dokaz da je ta recenica izvucena iz konteksta poruke na koju odgovaram, niti uvek znaci da moja poruka predstavlja odgovor samo na tu recenicu. Ne spadam u one poput dr Steva koji, koliko sam primetio, uvek citira celu poruku cak i onda kad na nju odgovara tek sa par reci, sto je po meni nepotrebno zauzimanje prostora ponavljanjem teksta i predstavlja doprinos losoj preglednosti diskusije ( s tim u vezi sam mu vec stavio primedbu, no on nastavlja po svome, jer ocigledno misli da je tako ipak bolje, ili lakse ). Meni citat sluzi pre svega za to da izbegnem zabunu povodom pitanja na na ciju poruku zapravo odgovaram, u slucaju da se u medjuvremenu dok pisem i "saljem" svoju poruku, pojavi necija tudja koja onda stoji ispred moje. Dakle, radi se o jednom tehnickom pitanju.

2. Ne treba moje poruke uvek shvatati samo kao polemiku, vec pre svega kao iznosenje sopstvenih stavova i razmisljanja u vezi s osnovnom, ili sporednom temom koja je iskrsla tokom diskusije, cime se, ponekad, tek nadovezujem ne misli ili stavove koji su prethodili.
 
Na bilo koji test, rad, razgovor utiče trenutno individualno stanje.

Da.

Na obrazovanje utiče mnogo faktora a ne samo I.

Da.


Inteligenciju je nezahvalno meriti posle 12. godine (ovo je baš gornja granica) pošto se postojeći testovi mogu bolje odraditi upravo zbog upliva te opšte informisanosti, naučenog gradiva, životnog iskustva itd.

Ako na rezultat nekog testa direktno utice opsta informisanost, nauceno gradivo i zivotno iskustvo, to onda nije dobar ili pravi IQ test. U IQ testu se operise uglavnom apstraktnim ili opste poznatim pojmovima, pa tako pomenuti faktori bitno ne uticu na rezultat. Ali, kao sto sam vec rekao, smatram da je inteligencija isuvise kompleksan fenomen da bi mogao da se adekvatno izmeri nekim testom i mislim da IQ nije isto sto i pojam inteligencije u sirem slislu. Rezultat IQ testa predstavlja grubi opis ili "kroki" necijih intelektualnih sposobnosti, stoga oni koji vrse IQ testiranje ne vole da se pred ispitanikom precizno izjasnjavaju povodom rezultata testa. Dobar psiholog nikad nece reci "Vas IQ je 113", jer takva informacija nema nikav smisao, vec samo "Vasa inteligencija je u okviru proseka" ili "Vasa inteligencija je iznad proseka" i tome slicno.

Ipak, mnogi faktori poput obrazovanja, drustvenog miljea u okviru kojeg se zivi itd. mogu uticati na razvoj intelekta. Sa inteligencijom stvari stoje slicno kao sa muzickim sluhom. Ako neko, iz bilo kojih razloga, zapostavlja svoje intelektualne potencijale - ne skoluje se, ne cita, ne razmislja i ne interesuje se za razne probleme, jednom recju, te potencijale ne koristi u dovoljnoj meri, njegov intelekt delimicno moze da zakrzlja, a vazi i obratno, odnosno - takve zivotne okolnosti, do izvesne mere, mogu uticati na rezultat IQ testa.
 
Ako na rezultat nekog testa direktno utice opsta informisanost, nauceno gradivo i zivotno iskustvo, to onda nije dobar ili pravi IQ test. U IQ testu se operise uglavnom apstraktnim ili opste poznatim pojmovima, pa tako pomenuti faktori bitno ne uticu na rezultat. Ali, kao sto sam vec rekao, smatram da je inteligencija isuvise kompleksan fenomen da bi mogao da se adekvatno izmeri nekim testom i mislim da IQ nije isto sto i pojam inteligencije u sirem slislu. Rezultat IQ testa predstavlja grubi opis ili "kroki" necijih intelektualnih sposobnosti, stoga oni koji vrse IQ testiranje ne vole da se pred ispitanikom precizno izjasnjavaju povodom rezultata testa. Dobar psiholog nikad nece reci "Vas IQ je 113", jer takva informacija nema nikav smisao, vec samo "Vasa inteligencija je u okviru proseka" ili "Vasa inteligencija je iznad proseka" i tome slicno.

Slažem se. Mada previše faktora utiče i na sam test. Pouzdanost indikatora npr može biti dovedena u pitanje u zavisnosti od etničke pripadnosti (ili čak kraja u kome živimo), a standardizacija mu dođe kao prevod stranog dela, grubo rečeno. Ali, opet, instrumenti su takvi kakvi su i rezultat su napornog i dugog rada gomile stručnjaka tako da se dobijenim podacima može verovati (sa mini rezervom).

Ipak, mnogi faktori poput obrazovanja, drustvenog miljea u okviru kojeg se zivi itd. mogu uticati na razvoj intelekta. Sa inteligencijom stvari stoje slicno kao sa muzickim sluhom. Ako neko, iz bilo kojih razloga, zapostavlja svoje intelektualne potencijale - ne skoluje se, ne cita, ne razmislja i ne interesuje se za razne probleme, jednom recju, te potencijale ne koristi u dovoljnoj meri, njegov intelekt delimicno moze da zakrzlja, a vazi i obratno, odnosno - takve zivotne okolnosti, do izvesne mere, mogu uticati na rezultat IQ testa.

Pa da, to i spada u okvir "do dvanaestak godina", a I se može razviti
(doduše ne preterano jer se smatra da je preko 4/5 determinisana nasleđem) daljim naporom.
Inteligencija je jedna a ima različite aspekte. Pojedine okolnosti mogu delovati na
jedan faktor, neke druge na drugi itd. Kao što si lepo naveo, (ne)delovanje utiče
na razvoj inteligencije, a mislim da je trenutnim instrumentima praktično nemoguće izmeriti "sirovu" I.
Mada ni teorijski nije baš lako :lol:
 
jel'ima neko neki info o psihologiji na singidunumu?

Njihova psihologija je osnovana u saradnji sa Frojdovim institutom u Becu, i kada je zavrsis, dobijas njihovu diplomu (koja, btw, jos uvek nije priznata kod nas).
Prijemni im je bio pre par dana, cini mi se da su imali neke lagane testove i intervjue. Njihov sistem je 3+2 godine (za zvanje Mastera).
Inace, kriterijumi su ima prilicno slabi...na kraju krajeva, to upisuju oni koji nemaju sanse da upisu drzavni faks. Ali predmeti su im zanimljivi, i svasta nesto moze da se cuje.
Jako lose stoje sa predmetima vezanim za statistiku, metodologiju, psihometriju...ne sretoh jos nekoga od njih ko zna i osnovne stvari. Kolko znam, malo bolje stoje sa klinickim predmetima.
U sustini, nisu jos organizovani kako treba, i imaju svega par jakih profesora. Ali njih vredi slusati : ))
 
Pa prosto ako takvim rečima ,,ukaljaš'' nečiji rad (odnosi se na profesore) i nečiji trud (odnosi se na studente), i ako ovim odbijaš ljude od ideje da upišu psihologiju u Nišu mislim da je u redu da navedeš argumente za svoj stav.

Profesori koji zaista rade na dotičnom se mogu nabrojati na prste jedne ruke. Ne više.
Nema kaljanja, samo istina. A ti bi hteo u dve tri rečenice... Ne može.
Studenti neka nastave da se trude, to je jedino što mogu. Naučiće malo, trudiće se mnogo, znanje sa kojima izađu će biti minimalno, uloženi trud nerealno veći + stres i borba sa zmajevima filfaka... Računica je jasna, sistem rada je takav.

Što se upisivanja tiče, neka upišu što da ne.
I ja sam bih upisao ponovo istu stvar, samo sa sadašnjim iskustvom bi bilo mnogo lakše. Ali, neka se zna da to nije baš toliko sjajno kao što se misli.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top