PSIHIJATRIJA: psihoterapija, panika, fobije, depresije, psihološke igre, itd.

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Da, culi smo i mi za nju. Ali kao da je fantom, nismo uspeli da je nadjemo. Moj psihijatar (ja sam devojka iz predhodnog izlaganja) nam je dao njen telefon na koji niko ne odgovara. Nasli smo i potencijalnu adresu ali tamo niko ne zivi niti radi. Potencijalni fiksni, ali nista, razne Erice u belim stranama i nista. Ta potraga traje mesecima.
Probali smo tim na VMA, dr. Jugovic i dr. Panovic, ali njihovi savtei su da raskinemo. A to nam se cini povrsno. Sigurna sam da je problem dublji.
Ukoliko iko ima bilo kakav kontakt za Minju bilo predivno, pa i preporuku za jos nekeog u slucaju da je ne nadjemo.
hvala puno
 
Cekaj, cekaj - polako. Psihijatar uvek ostaje kao opcija. A pre toga - lekar internista, da proveri stanje pluca, srca, digestivnog trakta. HIjatus hernija, stomacna kila, cesto hoce da da osecaj gusenja kada se legne (nedostatka vazduha). Ozbiljna srcana stanja takodje hoce da daju osecaj gusenja u lezecoj poziciji. Alergije (na perje, prasinu, nesto od deterdzenata kojima s eposteljina pere ili neki drugi alergen) takodje. Pre nego sto mamu odvedes kod psihijatra (ostaje i mogucnost da se gusi na nervnoj bazi pa ce joj onda potrebna biti pomoc psihijatra) obavezno jedan detaljan internisticki pregled zbog svega gore navedenog. POzz
 
imam jedan problem i molila bih vas ako je moguce da mi pomognete ili uputite nekome ko bi za to bio najadekvatniji.
naime naizgled sve je dobro,ili bi bar trebalo da bude. razveli su mi se roditelji i to je bilo jedno jako mucno iskustvo za sve nas,ali ja nisam tad imala vremena da mislim o sebi. preci je bio mladji brat,pa bolesna mam,pa djed star i tako redom. ja sam uvijek morala da budem jaca i da brinem o ostalima. sada kad je to sve proslo i sve se vratilo na svoje,vise ne moram da brinem ni o kome osim o sebi i svom fakultetu,ja imam osjecaj da to vise nisam ja. svi problemi su iza mene,ali ja se vise ne smijem,nisam vise optimisticna,rijetko sam raspolozena,sva sam umrtvljena,nisam ni sacim zadovoljna.
kao da je jedan dio mene u toku svega toga nestao. da li je to zato sto mi je jedan dio mladalastva uskracen pa sam morala da prebrzo odrastem ili sta vec ne znam. ali znam da se sama sebi ne svidjam. fali mi to da se smijem od srca, da pjevusim,da se radujem.. a ne da uvijek trazim svemu dlaku u jajetu. kome da se obratim? razmisljala sam da odem psihoterapeutu ali koja bi psihoterapija po vasoj preüporuci bila najbolja?
 
Sta je tacno pitanje?

Procitaj lepljivu 'pre postavljanja pitanja obavezno procitati' (ne znam samo zasto smo je postavili kad se niko ni ne potrudi da je procita....:( )


:shock: Nikada nisam mogla da shvatim zasto je ljudima lakse da prekopiraju tekstove na neku temu (kao da mi to sami ne mozemo da pronadjemo!) a drugo, ako se vec postavlja jedna ozbiljna tema mora da postoji ozbiljno obrazlozenje bez kopiranja i drskosti tipa"vec ti pise" jer postoje ljudi koji se ne razumeju u psihologiju, psihijatriju i neurologiju a osecaju se lose, toliko, da zele znati odgovor na svoje pitanje a ne da prvo studiraju neke kopije izvucena sa yahoo-a ili slicnog pretrazivaca, pa da pitaju...Ovu temu treba da vodi osoba koja je sposobna da odgovori na pitanja o mentalnom zdravlju.
Zao mi je za kritiku ali osecam da je neophodna.
:arrow: :arrow: :arrow:
 
LoE: zato sto je u njoj bila citirana poruka koju sam vec uklonila i odgovor na nju koji bez citata ne bi imao smislao. Nije nista licno. POzz

Mary ny: hronican stres naravno ostavlja svoje posledice (ako iskoristis PRETRAZIVAC i potrtazis pod 'stres' izaci ce ti cela tema koja se podrobno bavi pitanjima 'kako' i 'zasto'), jedna od tih posledica jeste i stanje depresivnosti, bezvoljnosti i pada energije kada sve prodje. Covek u stresu aktivira sve svoje snage i odbrambene mehanizme da prezivi situaciju (fizicki, emotivno, psiholoski) i naravno da posle toga dodje do velikog psihofizickog i emocionalnog iscrpljenja. Da, i ja mislim d abi ti psihoterapija prijala. O tome kog tipa, moras odluciti sama naravno, sve zavisi i u kojoj zemlji zivis (je li ny iz tvog nicka za New York?) meni se cini, iz tvog kratkog posta da bi ti prijala neka psihodinamska psihoterapija. Kod nas to podrazumeva uvek i samo psihoanaliticku psihoterapiju (ne psihoanalizu u tvom slucaju, mislim) a u svetu imas i citav niz drugih....sve zavisi. No za koju god terapiju da se odlucis - mozda je terapijski pristup drugaciji ali vodi ka istom cilju. Ne daj se.

Kasini_procep: kritika je besmislena, bespotrebna i ne prihvata se. ALi svakako ima drugih foruma na kojima mogu d ase zadovolje tvoji standardi i potrebe. Ovu temu vodi osoba sposobna da odgovara na pitanja o mentalnom zdravlju. Ali nije duzna da odgovara na gluposti. A takodje ni da zadovoljava konformisticke potrebe korisnika. Onaj ko je pak toliko zdrav da postvalja pitanja preko foruma dovoljno je zdrav i da to ucini na adekvatan nacin ili da procita nesto i sam; ko nije - ne leci se na forumu vec se javi lekaru. Ovim prestaje svaka dalja diskusija na ovu temu. Pozdrav
 
hvala za odgovoru i procitacu to za sres.
ne zivim u ny ali tamo sam provela jedan od naljepsih dijelova svog zivota tako da me to ny u nicku uvijek podsjeca na taj period.
zivim u provinciji...
znam da postoje psihoterapeuti (u mom gradu a imaju privatnu praksu) koji se bave kogn.bihev. terapijom i psihoanalizom, pa posto si rekla da mi psih.anal. nije bas od koristi, potrazicu nekog iz ove druge orijentacije.
 
da li neko moze da mi kaze nesto vise o antidepresivu Z.......
koja su najzastupljenija nezljena dejstva ?

psihijatar mi je preporucio da ga uzimam ali ja ne zelim, imam averziju prema antidepresivima
dijagnoza mi je PTSP , i da li vredi uopste piti ga za lecenje ovoga ?

Princip je ovog foruma da ne pisemo lekove i ne diskutujemo terapije koju je prepisao lekar u ordinaciji: samo sa njim mozes da diskutujes na ozbiljan nacin o leku, o svojim sumnjama i strahovima vezanim za uzimanje istog, o rizicima i benefitima. Lekovi veoma individulano deluju na ljude i ne moze se raci - jedan covek-isti lek=ista reakcija; jer skoro nikad nije tako. Ne razumem recenicu 'imam averziju prema antidepresivima" - je l to znaci da si vec ranije uzimao/la antidepresive? Koliko raznih antidepresiva? Kakve si nezeljene efekte imao/la pa imas - averziju? Ili iams averziju prosto iz predrasude prema psihotropnim lekovima? Neophodno je da prodiskutujes svoje lecenje sa svojim psihijatrom.

Osim toga, sve opste podatke o ovom leku mozes pronaci guglanjem: pun je web informacija.
 
Imam problem ili niz problema koji se vrte u krug i uopšte ne znam gde da krenem i kome da se obratim.

Naime, živim sa suprugom i njenom sestrom kojoj je dijagnosticiran shizo-afektivni poremećaj sa depresivnim epizodama pre otprilike 2 godine. Prepisan joj je metoten i maprotin, te bromazepam uveče pre spavanja. Terapiju je redovno uzimala samo 3 meseca nakon čega joj je bilo mnogo bolje, pa je "naravno" prestala sa terapijom. Stanje se ponovo pogoršalo nakon čega je ponovo uzimala lekove, pa opet nije i tako u poslednje dve godine.
Ona odbija da uzima lekove, ne želi da ide kod psihijatra, govori da je sa njom sve u redu, negira da je ikada imala nekih većih psiholoških problema. Niti njena sestra. niti ja imamo ikakvog autoriteta, te ona živi (u stavri ne živi, vegetira) u svom svetu misleći da je sve u redu dok evidentno fizički i psihički tone sve dublje.

Pitanje: Što se radi u slučaju kada pacijent odbija terapiju i posetu doktoru?
 
Nazalost - nista. Radi se o odrasloj, punoletnoj osobi koja ima pravo da odbije da se leci. U koliko nije agresivna prema drugima ili sebi, ne mozete nista da preduzmete sem da se razdvojite, tj da zivite sa suprugom odvojeno od sestre. KAd dodje u fazu bolesti u kiojoj postaje onesposobljena za svakodnevno bazicno funkcionisanje vec ce dospeti na lecenje. Svakako, z aVAs bi zdravije bilo da se odvojite. Mozete uvek pokusati ida je ucenom prisilite na lecenje (ako je stan Vas, da trazite da se iseli ili da se leci itd). Nemate mnogo alternativa. U slucaju da postane bilo kako agresivna (nesto lomi po kuci, besni, napadne nekog fizicki itd, nanese sebi neku povredu) zovite Hitnu pomoc, recite da se radi o psihijatrijskom bolesniku koji ne uzima lekove i u pogorsanju je, oni dodju u pratnji milicije i prisilno smeste pacijenta u bolnicu na observaciju.
 
Nekako sam jako dugo izbegavala svaki oblik foruma, ali guglovanjem u potrazio za pojasnjenjem svog stanja bila sam upucena na ovaj forum i moram da priznam da mi je svanulo. Samo saznanje da nisi sam sa problemom je, bar za mene, bilo veliko olaksanje. Naime vec bezmalo 6 meseci se lecim od anksiozne depresije i panicnih napada. Pijem S.... i R... i idem jednom nedeljno na psihoterapiju.
Moram das priznam da polako se izvlacim iz rupe u kojo sam bila, ali ono sto na predhodnim stranicama nisam procitala jeste ono sto je meni uzasno puno pomoglo, a to je podrska. Podrska muza, mojih roditelja, brata, najblize okoline (dete je suvise malo da bi shvatio sta nije u redu sa mamaom). Svi oni zajedno su mi pomogli da se setim ko sam bila pre ovog pakla u kom sam se zatekla svojom krivicom, njihovom, zivotnom, nije vise ni bitno.
Ucim ponovo da se smejem punim stomakom, ofarbala sam se u drugu boju, promenila frizuru, nasminkam se i kada ide u prodavnicu, radujem se svakom danu, svuda se trudim da vidim lepotu, zahvaljujem i postujem sve i prodavace i kasirke i vozace u busu i prosto je neverovatno kako to lepo deluje na mene ali i na njih odmah im izmamis iskren osmeh i to je dovoljno da se osetis nekako opusteno.
Ipak imam i dalje padove ali se ne dam ucim da plivam u svetu odraslih. A ponekad kad zaista kriziram uhvatim sincica pa u setnju, u Mekic, u kafic na sok, cavrljam sa njim, smejem se njegovoj jednostavnosi poimanja sveta i ozbiljnosti pristupanja igranju (nesto kao Heraklit koji je voleo da baca kockice sa decom).
Eto to je moje iskustvo, borim se, ponekad uspevam, ponekad padam ali se bar trudim.
I jos nesto WW puno hvala na svim pojasnjenjima koja su mi pomogla da shvatim neke stvari.
Veliki pozdrav svima.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top