PSIHIJATRIJA: psihoterapija, panika, fobije, depresije, psihološke igre, itd.

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Borg_Queen:
e negde sam davno chitala da postoji neki hirurshki zahvat, tj neshto se secne, neki sudic i ne crveni se vishe, jel to istina :)
Čula sam i ja za to, ali ne bih to radila nikako. Kontam da je problem psihičke prirode, i šta mi vredi da ga na taj način rešim, i onda posle dobijem neki tik ili sl. Mislim, ko zna na koji način bi se onda manifestovala ta nelagoda, ili stid, šta li je...
A ima toga, rade to, čak je i u Blicu nedavno pisalo, samo mislim da se ne secne sudić...U stvari ne mogu da se setim kako ide, bolje da ne lupetam.
 
Zakazala sam pregled kod doktora, ali tek za 3 nedelje, pa me u medjuvremenu jos nesto zanima. :) Razmisljajuci koji bi mogao biti uzrok agorafobije naisla sam na stvarno mnogo razloga (uzroka). Jednom prilikom kada sam pricala s psihologom, rekla mi je da moram sama da otkrijem razlog (uzrok) svog straha i pnasanja. Zanima me da li ce mi psihijatar pomoci da otkrijem taj uzrok i da li je on bitan za lecenje jer mene stvarno zanima sta je dovelo do agorafobije?


Jos jednom hvala!!!!!!!
 
Pitam zbog toga sto mi je psiholog rekao sledece: da se agorafobija javila kao otpor tome da izadjem iz kuce a da pri tom dobijam odredjene sekundarne dobiti i zbog toga se fobija, tj. ona ju je dijagnostifikovala kao neuroza, odrzava i dalje (jer ja imam koristi od nje); te da je potrebno da otkrijem razlog sto mi se to desava. Sve je to u mojoj podsvesti i tek kada predje u svesno tada cu biti "izlecena". Posto sam citala i obradjivala Frojda, tj. njegovo tumacenje neuroza jasno mi je o cemu se radi, ali vi sad kazete da uzrok ne mora da postoji. Usput, preporucila mi je i knjige o tumacenju snova - Jungovu "Covek i njegovi simboli" i Nastovica, a ja sam citala Junga i pola toga mi nije jasno, a i ne vidim da bi mi pomoglo jer ja i posle citanja te knjige svakako ne mogu da tumacim svoje snove?! Nadam se da nisam naporna, ali pitam Vas jer na osnovu do sada procitanog na ovu temu cenim Vase misljenje!
 
Blesava: ako imas fobiju idi bre kod nekog psihijatra da ti da lekove i kognitivno-bihevioralni trening i da se izlecis ili bar zalecis. Pusti ti psihologa sta ti filozofira, smuti pa prospi... Mozda 5% fobija ima razlog koji se moze otkriti, fobije se po pravilu ne lece psihoanalitickom psihoterapijom, dakle Frojd je tu nemocan sasvim, ako i Jung. Praksa je pokazala sta je najbolje, pa se toga treba i drzati. Sva ta prica oko dinamske pozadine, svesnog i nesvesnog te sekundarne dobiti - stoji, ali je potpuno neupotrebljiva i beskorisna: zato se ta neuroza ni ne leci psihoterapijski u sustini - toliko je daleko od svesnog da nije cak ni u predsvesnom vec u - telu i telesnim simptomima, a sam strah - ekstraponiran i vezan za (besmisleni) spoljnji objekat jer ne moze da se tolerise unutar osobe! Dakle, batali psihologa i javi se psihijatru - po mogucstvu nekome ko ima iskustva u lecenju fobija, ili nekom privatnom kognitivno-bihevioralnom psihoterapeutu (opet psihijatru a ne psihologu) koji ce znati kako da te oslobodi fobicnih simptoma. I da, jos i to da napomenem: uzrok zaista ne mora da postoji: 8 puta su skloniji fobijama zenski srodnici po prvom kolenu (babe, mame, cerke...). Ko buide objasnio fobiju svakako ce dobiti Nobela, a drzati se slepo samo jedne teorijske linije (psihoanaliticke, u slucaju tvog psihologa) je besmisleno i stetno po samog pacijenta.
Pozdrav
 
Bulimija...
Moj prijatelj inace leceni alkoholicar ima sada novi problem;otkrio je problem kod supruge.
Bulimija je u pitanju,isli su zajedno u savetovaliste ona je nastavila sa terapiom,ali on nevidi neki bitni progres i pored toga sto se to desava skoro godinu dana.Ona mu je priznala da se neoseca komotno pred drugim ljudima i da misli da je debela.Zapravo radi se o prelepoj zeni vrlo obrazovanoj i talentovanoj umetnici,majci od dvoje odlicne dece.Dok je suprug pio nije nista primceivao,a i njoj je odgovaralo na odredjen nacin,kad je on zatrazio savetovaliste onda su dosli do mnogih otkrica.Depresivna je iz detinjstva mada je to prilicno dobro pokrivala neuzima lekove i nece (kako kaze) ni u buducnosti.Nepije ni nepusi,sada kad su deca odrasla najvece zadovoljstvo joj je da popunjava suduku(ili vec kako se zovu te japanske ukrstenice sa brojevima).
Sta treba suprug da radi i dali moze da joj pomogne na bilo koji nacin?
 
Hvala WW,
Malo mi je tesko da prihvatim odgovor"nemoze nista da radi'suprug je u probelemu kao leceni alkos koji moze vrlo lako da se vrati alkoholu i da ima sada zesce posledice nego ikad.Po meni su oni odlicna par jer oboje imaju problem i ako rade zajedno na nekom programu sa terapeutom verovatno bi se osecali odlicno u zajednickoj pobedi.Moj problem je jer neznam dal i jedan takav program postoji AA definitivno nije dizajniran za to.Dal neko zna nacin?
 
Suprug ako je u problemu - neka radi na svom problemu; jedino tako moze da pomogne njoj: da joj ne bude kamen oko vrata. Njih dvoje ne treba da parazitiraju jedno na drugome, oni su u braku ali nisu vezani pupcanikom, svako ima svoje probleme i svako treba da ih resava sa svojim terapeutom. Ne moze on da radi zajedno sa njom na - njenoj bulimiji! PO meni su oni uzasan par jer su nezdravi totalno - i kao pojedinci i kao par, pa nije ni cudo da njen problem uvodi u problem njega a njegov problem uvodi u problem nju. Samo bolesna simbioza ili simbioza u bolesti cini njih dvoje 'odlicnim parom' (ili prosto ljudima koji kao kljuc i brava odgovaraju jedno drugome). Pitanje d ali bi uopste bili par da su zdravi, i d ali ce uopste ostati par ako se izlece.
 
WithdrawnWater:
Blesava: ako imas fobiju idi bre kod nekog psihijatra da ti da lekove i kognitivno-bihevioralni trening i da se izlecis ili bar zalecis. Pusti ti psihologa sta ti filozofira, smuti pa prospi... Mozda 5% fobija ima razlog koji se moze otkriti, fobije se po pravilu ne lece psihoanalitickom psihoterapijom, dakle Frojd je tu nemocan sasvim, ako i Jung. Praksa je pokazala sta je najbolje, pa se toga treba i drzati. Sva ta prica oko dinamske pozadine, svesnog i nesvesnog te sekundarne dobiti - stoji, ali je potpuno neupotrebljiva i beskorisna: zato se ta neuroza ni ne leci psihoterapijski u sustini - toliko je daleko od svesnog da nije cak ni u predsvesnom vec u - telu i telesnim simptomima, a sam strah - ekstraponiran i vezan za (besmisleni) spoljnji objekat jer ne moze da se tolerise unutar osobe! Dakle, batali psihologa i javi se psihijatru - po mogucstvu nekome ko ima iskustva u lecenju fobija, ili nekom privatnom kognitivno-bihevioralnom psihoterapeutu (opet psihijatru a ne psihologu) koji ce znati kako da te oslobodi fobicnih simptoma. I da, jos i to da napomenem: uzrok zaista ne mora da postoji: 8 puta su skloniji fobijama zenski srodnici po prvom kolenu (babe, mame, cerke...). Ko buide objasnio fobiju svakako ce dobiti Nobela, a drzati se slepo samo jedne teorijske linije (psihoanaliticke, u slucaju tvog psihologa) je besmisleno i stetno po samog pacijenta.
Pozdrav
Vidiš, ne bih se složio da psihoanalitičkim tehnikama ne može da se izleči fobija. Znam da ćeš sada svašta da mi kažeš :) , ali nisu valjda blesavi svi oni silni psihoanalitičari koji su primenjivali i primenjuju psihoanalitički metod na lečenje fobija. OK, slažem se da je kognitivno-bihejvioralna tehnika brža i da u kraćem roku daje opipljive efekte, ali ukoliko nestane jedan simptom (npr. fobija od ....), veoma je moguće da se vrati drugi.
Veruj mi, zaista je moguće psihoanalitičkim metodom otkloniti uzrok fobije, a samim tim i simptom. Kada osoba reši problem koji je muči, a koji je duboko potisnut u nesvesno, dolazi do poboljšanja i često nestajanja simptoma.

Inače, osoba koja je napisala post o tome, kaže da je bila kod psihologa. Ne znamo da li je taj psiholog istovremeno i psihoterapeut ili je jednostavno psiholog koji, npr, radi u školi. Iz onoga što piše, a to je da joj je savetovala da pročita određene knjige, mogu da potpišem da ta osoba nije videla ni P od psihoanalize. Pa ne leče se klijenti tako što im se kaže pročitaj knjigu, ili tako što im se kaže moraš da dođeš do uzroka, pa uzmi malo te knjige. Mislim stvarno.... :?

PS1: Slažem se da je bolje otići kod psihijatra nego kod psihologa, zato što psihijatar može da prepiše i lekove, koji su kod fobija često potrebni.

PS2: Napisah ovo iako sam siguran da si ti mnogo više upućena u psihopatologiju od mene. :)
 
Veruj mi, psihoanalitickom psihoterapijom se ne lece fobije; to nikako ne govori o tome da NEKE fobije nije moguce izleciti psihoanalitickom terapijom (jedan broj svoh fobija naravno je moguce izleciti i PA, kao sto je moguce izleciti i jedan broj...ne znam, karcinoma...bez operacije, alternativnom metodom). Naravno, kako se danasnja medicina zasniva na 'iskustvenoj' praksi, ta praksa je nepobitno dokazala da je psihoanaliticka psihoterapija sasvim neuspesna u lecenju fobijskih stanja. Dakle, ako bi se gledalo u procentima (uspesnosti) mozda 1% fobija moze da se leci i izleci PA terapijom. u ostalih 95% slucajeva (4% slucajeva se pogresno dijagnostikuje kao fobija a to nisu) iskustveno se pokazalo da je najbolji nacin tretiranja fobije integrativni: K-B trening, lekovi i psihoterapijska podrska. Tako da, verovao ti meni, ili ja tebi - od toga niko nista nema: cinjenice su takve kakve jesu. Psihoanaliza je super stvar za neke neuroze, ali na fobijama joj je uspesnost prakticno nula. Prvo sto ce te dobar psihoanaliticar pitati (prvo sto mene pitaju kada im saljem pacijenta u terapiju) jeste "Da li je to nesto sto ja mogu da tretiram?". Ako se radi o fobiji per se, a jos se desi da je analiticar i psiholog - posteni terapeuti ce odmah odbiti takve pacijente. PO pravilu. Tako da - to ti je to oko fobija.
 
WW:''K-B trening,...''

WW, ovde si stvarno dala dosta opširna objašnjenja vezana za problem fobija i napada panike, ali mislim da nikada sa nama nisi podelila svoja znanja o toj magičnoj kognitivno-bihevijoralnoj terapiji. Baš me zanima, a verovatno i ostale, šta podrazumevaju ti K-B treninzi? Možda je to nešto što sam i sama primenjivala a da toga niam bila svesna ili je nešto meni nepoznato. Eto, ako ti nije teško, molila bih te da napišeš nešto o tome.
 
WithdrawnWater:
Suprug ako je u problemu - neka radi na svom problemu; jedino tako moze da pomogne njoj: da joj ne bude kamen oko vrata. Njih dvoje ne treba da parazitiraju jedno na drugome, oni su u braku ali nisu vezani pupcanikom, svako ima svoje probleme i svako treba da ih resava sa svojim terapeutom. Ne moze on da radi zajedno sa njom na - njenoj bulimiji! PO meni su oni uzasan par jer su nezdravi totalno - i kao pojedinci i kao par, pa nije ni cudo da njen problem uvodi u problem njega a njegov problem uvodi u problem nju. Samo bolesna simbioza ili simbioza u bolesti cini njih dvoje 'odlicnim parom' (ili prosto ljudima koji kao kljuc i brava odgovaraju jedno drugome). Pitanje d ali bi uopste bili par da su zdravi, i d ali ce uopste ostati par ako se izlece.
Interesantno razmisljanje...suprug je leceni alkos i malo je probelematicno da se nevrati alkoholizmu ukoliko ona nebude nesto promenila.On je jedan divan covek,a i ona divna i prelepa zena,dobra majka sa divnom vaspitanom decom.
Naravno da oboje imaju puno da rade na sebi i na zajednickom zivotu da bi stvari bolje funkcionisale i to je i bila moja namer a da saznam;STA I KAKO TREBA DA RADE DA BI STVAR FUNKCIONISALA?
Bio bi uzas da tako divih dvoje ljudi sa tako divnom decom jednostavno sve rasture zato sto imaju te bolesti.Da njen terapist je rekla da su oni rodjeni jedno za drugo,a da zna ih oboje.Pa mora da postoji nesto sto moze da se uradi nemogud a prihvatim da je to sbe sto je moguce po Vama.
 
PA onda dobro, nemoj prihvatiti. Sama cinjenica da se on ne vraca alkoholu ZBOG NJE, ili bilo koga drugog sem sebe dovoljno govori u prilog tome koliko je on lecen i izlecen: taj ce se covek utopiti u alkoholu ponovo zbog bilo koje budalastine koju nece moci da podnese: danas bolest svoje zene, sutra dug za racun za struju ili neuspeh deteta u skoli. Gluposti.
A sto se zene tice, i ona je imala dobro opravdanje za negovanje svoje boljke - suprug alkos koji je za sve bio kriv i koji ionalo nista nije video - Boze kakva igranka, tango samo takav. Uzas.

Da, opet odgovorim na pitanje, mada ne znam koji deo odgovora od prosli put nisi shvatio:
ono sto treba da rade jeste da se LECE, svako za sebe, svako sa svojim terapeutom i svako od svoje bolesti - on od alkohola a ona od bulimije, a i jedno i drugo od onoga sto ih je uvelo njega u alkoholizam a nju u bulimiju. Ali ono sto primarno treba da rade jeste da konacno izadju iz bolesne simbioze, iz bolesnog plesa koji igraju - gde je on njena zrtva (jer ako ona...onda ce se on vratiti alkoholu?!?!), a ona njegova zrtva (zbog toga sto on....ona se prejeda i povraca i ponasa samodestruktivno). Kakav uzas. Da, tacno je oni su rodjeni jedno za drugo - po svojim patologijama. Ono sto je inetersantno ispratiti jeste d ali bi bili sposobni da postoje i da budu ODVOJENO, svako sam za sebe (ne neophodno izvan braka) kao JEDINKE a ne kao bolesni simbiotski par gde svako hrani bolest onog drugog i zivi na bolesti onog drugog.....
 
WithdrawnWater.>>> Da:
Hvala ponovo,
Interesantno je da se oni nisu svadjali ni ranije jednostavno nisu komunicirali(uzas)kako je on prestao da pije (pre nekoliko godina)i ide na grupne terapije shvatio je da treba da radi sa suprugom.Prvo se iselio iz kuce(oko dve godine)i onda je hteo da idu na bracno savetovaliste.Ona je tesko prihvatila jer je stalno krivila (pred drugima)njega za sve,mada ima ide dobro i nebi trebalo imati krivca.On se ponasa lepo prema njoj i ona prema njemu,mozda je nesigunost sta bi bilo,ako...i td...
Svakao on je cvrsto resio da joj pomogne da ona udje u zivot i normalno zivi,a valj da je i jedna od najveci obaveza muskarca da pomogne majci od svoje dece sve sto je moguce.
On je bio alkos koji funkcionise dobro vecina ljudi nije znala da on ima problem jer se prikrivao vrlo vesto.Ona se nije osecala komotno pred drugima i nije htela da izlaze opravdavajuci to sa njegovim picem,a on je suprotan,voli drustvo i sada kad nepije puno se druzi.Ona sada u svojoj terapiji prihvata da izlazi i da se druzi vise nego ikad do sada(mozda iz straha da ce ga izgubiti)
Da znaci rade svako na svom problemu puno dobrog imaju u sebi i nisu jedno drugo povredili da nemogu da oproste,a imaju puno razloga da budu zajedno,ako je to moguce postici da bude "normalan zivot".On je to postavio kao uslov i sad ona vrsi pritisak na njega da se vrati kuci.Ona hoce da rodi jos jedno dete kaze da zeli da ima dete jer se boji kad i dugo "dete"ode iz kuce na fakultet da ce biti usamljena.On predlaze da usvoje dete neko kome ce moci pomoci.
Interesantno je da je njen otac alkoholicar,da je ona opet odabrala alkoholicara i desetak godina starijeg od nje,da je sav svoj talent napustila i skroz se posvetila familiji.
Ta lepa zena sada ide u teretanu skoro svaki dan i zestoko se bori da izgura(ako neprikriva)ako oboje izadju kao pobednici iz svojih bolesti (on za sada jeste)i krenu u zajednicki zivot koje su im sanse?
Svi koji znaju tih dvoje dive im se i misle da su najsrecni par,svestenik nije hteo da im da razvod braka jer misli da treba da rade da se spoje ponovo.Oni se svuda pojavljuju zajedno i dalje i on odlazi bar jednom nedeljno da ih poseti i ostaje tamo na konaku.
Da obije su atraktivni i mislim da nijedno od njih nebi imalo problem da nadje novog partnera.
Sad sam probao da objasnim malo detaljnije
STA IM JE RADITI?
Hvala
 
WithdrawnWater:
AA: Shade nije moderator, a ni ja ne znam sta tebe muci, i na koje pitanje trazis odgovor po treci put? NE znam koji deo mog posta nije bio jasan i razborit da bi me sada (ponovo) pitao STA IM JE CINITI?!

"sta im je ciniti?"da zive zivot normalno i da nerasture familiju?da uzivaju u zivotu maksimalno jer su dobri ljudi.Malo mi je tesko prihvatiti da su funkcionisali zato sto su bolesni oboje,a sada ako ozdrave sve ima da se raspadne.
Pozdrav
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top