Prvi partizanski odred

[fenix12345]

22. lipnja 1941. u šumi Brezovica kod Siska osnovan je Prvi partizanski odred. Taj dan se u RH slavi kao državni praznik - Dan antifašističke borbe.

Grupa komimista pod vodstvom Vlade Janjića-Cape i Marijana Cvjetkovića 22.6.1941. lzašla je iz Siska i osnovala Prvi partizanski odred, koji je logorovao u šumi Sikari kod Odre četiri kilometra udaljen od Siska. Sutradan je Odred poduzeo prvu akciju na pruzi Sisak-Lekenik. Ubrzo se Odredu priključila grupa komunista na čelu s Franjom Smolčićem i Franjom Kneblom, čiji se logor nalazio kod Novog Sela. Odred je tada imao šezdeset naoružanih boraca i logovorao je u šumi Brezovici. Iako je Odred boravio u blizini Siska, u kojem je bio jak garnizon neprijateljske vojske, koji je u dva navrata napadao Odred, i to drugi put sa 650 vojnika, podržamh avijacijom (kolovoz 1941), Odred se održao i neprekidno jačao zahvaljujući materjalnoj i moralnoj potpori stanovništva grada i sela.
U svibnju 1941. zbog ustaškog pokolja srpskih civila u glinskoj crkvi izbjeglo je tisuće seljaka Banije u šumu Šamarica. Nakon izvještaja Marijana Cvjetkovića, koji je bio poslan da izvidi situaciju, Sisački partizanski odred 30.9.1941. odlazi na Baniju, gdje se sastaje s tamošnjim odredom kojim zapovijeda Artur Turkulin. Tom prigodom Sisčani Banijcima daruju dvadeset pet pušaka i sanduk streljiva, a oba se odreda ujedinjuju. Ubrzo uspostavljaju vezu s Odredom Vasilija Gaćeše. Slijedila je zajednička akcija jedne čete iz svakog odreda na žandarmerijsku stanicu u Gornjem Klasniću. U toj akciji ubijeno je dvadeset žandara, a žandarmerijska stanica u Gornjem Klasniću tijekom rata više nije obnovljena. Partizani su imali dva poginula borca, Milana Kajganu, Srbina i Stjepana Bezuha, Hrvata. Njihovom pogibijom počelo se stvarati bratstvo po oružju.
Sisački partizanski odred imao je 77 članova, a kraj rata dočekao ih je 38. Svi su bili Hrvati, osim jedne žene, srpkinje, Nade Dimić

Vlado Janjić Capo

U narodnooslobodilačku borbu Vlado Janjić je stupio 22. lipnja 1941. godine, istog dana kada je Njemačka napala Sovjetski Savez. Pod njegovim rukovodstvom i rukovodstvom organizacionog sekretara OK KPH Sisak Marijana Cvetkovića, organiziran je prvi partizanski odred u Hrvatskoj, koji odmah stupa u borbu s okupatorom i domaćim izdajnicima. Dolazi do više diverzantskih akcija na željezničkoj pruzi prema Zagrebu, nedaleko od Lekenika, do eksplozije pod vojnom kompozicijom nedaleko od željezničke stanice Sisak, oštećenja mosta kod Blinskog Kuta, a u drugoj polovini srpnja i do većih okršaja s neprijateljem. Poslije toga, sisački partizani kreću prema Baniji, gdje su, krajem rujna, Sisački odred i nekoliko banijskih formirali jedinstveni Banijski partizanski odred, koji je potvrdio bratstvo i borbeno jedinstvo Hrvata i Srba u borbi protiv zajedničkog neprijatelja. Prvi komandant odreda bio je Vlado Janić, koji je otada pa do oslobođenja zemlje vršio mnoge najodgovornije vojne i partijske dužnosti. Bio je sekretar OK KPH za Sisak i Baniju, član Oblasnog komiteta KP za Slavoniju i član Opunomoćeništva CK KPH za sjevernu Hrvatsku. Bio je i na ovim vojnim dužnostima: član operativnog rukovodstva za Sisak, komandant Odreda; komesar 12. slavonske udarne (kasnije proleterske) brigade; komesar 28. slavonske udarne divizije i 6. slavonskog udarnog korpusa, i Korpusa narodne obrane Jugoslavije.

Poslije rata, Vlado Janić je obavljao visoke dužnosti u JNA. U nekoliko mahova biran je za poslanika Savezne narodne skupštine, za člana CK SKH i CK SKJ, te za člana Opunomoćstva CK SKJ za JNA. Sada je general-pukovnik JNA u penziji i Član Savjeta Federacije.

Narodnim herojem proglašen je 20. prosinca 1951. godine.

Marijan Cvjetković

Cvjetković, Marijan, hrvatski političar (Sisak, 13. X. 1920 – Zagreb, 12. IX. 1990). Studirao na Ekonomsko–komercijalnoj visokoj školi u Zagrebu. Jedan od organizatora antifašističkog pokreta u Hrvatskoj. Zajedno s V. Janjićem Capom osnovao kraj Siska 22. VI. 1941. Prvi sisački partizanski odred, kojemu je bio politički komesar. Nakon rata bio savezni ministar za industriju, organizacijski sekretar CK SKH, član Izvršnoga komiteta CK SKJ, predsjednik Saveznog odbora SUBNOR-a, potpredsjednik Skupštine SFRJ te predsjednik Predsjedništva SRH (1982–83).

Nada Dimić

Rođena je 6. rujna 1923. godine u selu Divoselu, kraj Gospića, gdje je završila osnovnu školu, a četiri razreda gimnazije i prvi razred Trgovačke akademije u Zemunu. Godine 1938., postala je članica Saveza komunističke omladine Jugoslavije, a članica Komunističke partije Jugoslavije 1940. godine. Politički je djelovala u Beogradu, Zemunu i Sisku, gdje se naposljetku i zaposlila.
U lipnju 1941., bila je jedna od osnivača i borkinja Prvog sisačkog partizanskog odreda u šumi Brezovici, kraj Siska. Sudjelovala je u diverzantskim akcijama na pruzi Zagreb-Sisak, a u šumi Šikara rukovodila je tehnikom Okružnog komiteta KPH za Sisak. U srpnju 1941. su bile prekinute veze partijskih organizacija između grada i Sisačkog odreda, pa je dobila zadatak da ponovo uspostavi vezu. Tijekom tog zadatka su je uhitili ustaški agenti i poslali u zagrebački zatvor.
Uspjela je pobjeći na Kordun, na Petrovu goru uz pomoć zagrebačke partijske organizacije. Tu je dobila zadatak da ode u Karlovac i da radi s karlovačkom partijskom organizacijom i članom Centralnog komiteta KPH Josipom Krašom. U listopadu iste godine, postala je članica Okružnog komiteta KPH za Karlovac.
Ustaška policija ju je ponovo uhitila u prosincu. Isprva je bila zatočena u Karlovcu, poslije toga na Savskoj cesti u Zagrebu i zatim odvedena u logor Staru Gradišku. Poslije mučenja bila je strijeljana 17. ožujka 1942. godine.

Artur Turkulin

Artur Turkulin zvan Tujko bio je jedan od utjecajnijih rukovodioca komunističkog partizanskog pokreta u Hrvatskoj.
Nakon učvršćenja vlasti NDH u Petrinji, krajem travnja 1941. bježi iz grada i skriva se u okolici. Na Baniji uskoro dolazi do velikih nereda, nasilnog preseljavanja Srpskog stanovništva, osvetničkih ubojstava i svakojakog nasilja zbog čega dio Srpskog stanovništva bježi u šumu. Turkulin se, zajedno s drugim petrinjskim komunistima, pridružio zbjegu Srpskog stanovništva Banije na planini Šamarici. Skrasili su se u predjelu zvanom Kalina gdje se s vremenom okupilo 500 do 600 ljudi. Dana 5. kolovoza 1941. odlučeno je da se odrasli muškarci organiziraju u jednu oružanu formacija koju su nazvali Kalinskim gerilskim odredom. To je bila prva mješovita partizanska postrojba sastavljena od komunista – Hrvata i Srba – ustanika. Dotadašnje komunističke oružane skupine KPH bile su sastavljene isključivo od Hrvata komunista koji su izišli iz velikih gradova. Njima se potkraj rujna 1941. godine pridružilo i 50-tak pripadnika Sisačkog partizanskog odreda, redom Hrvata, prve oružane formacije KPH kojom je rukovodio Vlado Janić Capo, član CK KPH i KPJ, koji su u srce Banije pobjegli iz krajeva sjeverno od Save gdje se više nisu mogli održati. Zatim im se pridružuju i drugi hrvatski komunistički ustanici. Ovdje je nastala jezgra iz koje se dalje širio komunistički ustanak po središnjoj Hrvatskoj.
Kako je Turkulin bio obrazovan čovjek dokazane komunističke političke orijentacije napredovao je u partizanskoj hijerarhiji. Krajem 1941. izabran je kratkotrajno za sekretara novoosnovanog Okružnog komiteta KPH za Baniju ali taj položaj od njega preuzima politički „jači“ Vlado Janić Capo. Postaje politički komesar IV.Kordunaške brigade, a 22. studenog 1942. i politički komesar 8. kordunaške NOU divizije.

Izvori:
http://elmundosefarad.wikidot.com/sezdesetogodisnjica-partizanskih-odreda-u-hrvatskoj-1941-200
http://www.znaci.net/00001/10_104.htm
http://hr.wikipedia.org/wiki/Nada_Dimić
http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=13041
http://hr.wikipedia.org/wiki/Prvi_sisački_partizanski_odred
http://vojnapovijest.vecernji.hr/broj-20-vp/kapa-i-iskaznica-artura-turkulina-zvanog-tujko-907942

 

[hypnotoad]

Dobro, sta je poenta?

 

[Mrkalj]

Dobro, sta je poenta?

Poenta je "Hrvatski plan B". Rezultirao je stvaranjem nove, Titove Jugoslavije, koja je definisana kao zajednica država 29. 11. 1943. u Jajcu, kao potpuno nova država potenciranog diskontinuiteta sa državom koja je nastala 1918. na temelju srbijansko-crnogorske državnosti i srpskog narodnog suvereniteta. I to sve pred nosom većinski srpskog antifašističkog pokreta.

Win-win situacija.

 

[Mrkalj]

Marijan Cvjetković

Cvjetković, Marijan, hrvatski političar

Marijan Cvetković.

 

[k.jankovic]

22. lipnja 1941. u šumi Brezovica kod Siska osnovan je Prvi partizanski odred. Taj dan se u RH slavi kao državni praznik - Dan antifašističke borbe.

Grupa komimista pod vodstvom Vlade Janjića-Cape i Marijana Cvjetkovića 22.6.1941. lzašla je iz Siska i osnovala Prvi partizanski odred, koji je logorovao u šumi Sikari kod Odre četiri kilometra udaljen od Siska. Sutradan je Odred poduzeo prvu akciju na pruzi Sisak-Lekenik. Ubrzo se Odredu priključila grupa komunista na čelu s Franjom Smolčićem i Franjom Kneblom, čiji se logor nalazio kod Novog Sela. Odred je tada imao šezdeset naoružanih boraca i logovorao je u šumi Brezovici. Iako je Odred boravio u blizini Siska, u kojem je bio jak garnizon neprijateljske vojske, koji je u dva navrata napadao Odred, i to drugi put sa 650 vojnika, podržamh avijacijom (kolovoz 1941), Odred se održao i neprekidno jačao zahvaljujući materjalnoj i moralnoj potpori stanovništva grada i sela.
U svibnju 1941. zbog ustaškog pokolja srpskih civila u glinskoj crkvi izbjeglo je tisuće seljaka Banije u šumu Šamarica. Nakon izvještaja Marijana Cvjetkovića, koji je bio poslan da izvidi situaciju, Sisački partizanski odred 30.9.1941. odlazi na Baniju, gdje se sastaje s tamošnjim odredom kojim zapovijeda Artur Turkulin. Tom prigodom Sisčani Banijcima daruju dvadeset pet pušaka i sanduk streljiva, a oba se odreda ujedinjuju. Ubrzo uspostavljaju vezu s Odredom Vasilija Gaćeše. Slijedila je zajednička akcija jedne čete iz svakog odreda na žandarmerijsku stanicu u Gornjem Klasniću. U toj akciji ubijeno je dvadeset žandara, a žandarmerijska stanica u Gornjem Klasniću tijekom rata više nije obnovljena. Partizani su imali dva poginula borca, Milana Kajganu, Srbina i Stjepana Bezuha, Hrvata. Njihovom pogibijom počelo se stvarati bratstvo po oružju.
Sisački partizanski odred imao je 77 članova, a kraj rata dočekao ih je 38. Svi su bili Hrvati, osim jedne žene, srpkinje, Nade Dimić

Vlado Janjić Capo

U narodnooslobodilačku borbu Vlado Janjić je stupio 22. lipnja 1941. godine, istog dana kada je Njemačka napala Sovjetski Savez. Pod njegovim rukovodstvom i rukovodstvom organizacionog sekretara OK KPH Sisak Marijana Cvetkovića, organiziran je prvi partizanski odred u Hrvatskoj, koji odmah stupa u borbu s okupatorom i domaćim izdajnicima. Dolazi do više diverzantskih akcija na željezničkoj pruzi prema Zagrebu, nedaleko od Lekenika, do eksplozije pod vojnom kompozicijom nedaleko od željezničke stanice Sisak, oštećenja mosta kod Blinskog Kuta, a u drugoj polovini srpnja i do većih okršaja s neprijateljem. Poslije toga, sisački partizani kreću prema Baniji, gdje su, krajem rujna, Sisački odred i nekoliko banijskih formirali jedinstveni Banijski partizanski odred, koji je potvrdio bratstvo i borbeno jedinstvo Hrvata i Srba u borbi protiv zajedničkog neprijatelja. Prvi komandant odreda bio je Vlado Janić, koji je otada pa do oslobođenja zemlje vršio mnoge najodgovornije vojne i partijske dužnosti. Bio je sekretar OK KPH za Sisak i Baniju, član Oblasnog komiteta KP za Slavoniju i član Opunomoćeništva CK KPH za sjevernu Hrvatsku. Bio je i na ovim vojnim dužnostima: član operativnog rukovodstva za Sisak, komandant Odreda; komesar 12. slavonske udarne (kasnije proleterske) brigade; komesar 28. slavonske udarne divizije i 6. slavonskog udarnog korpusa, i Korpusa narodne obrane Jugoslavije.

Poslije rata, Vlado Janić je obavljao visoke dužnosti u JNA. U nekoliko mahova biran je za poslanika Savezne narodne skupštine, za člana CK SKH i CK SKJ, te za člana Opunomoćstva CK SKJ za JNA. Sada je general-pukovnik JNA u penziji i Član Savjeta Federacije.

Narodnim herojem proglašen je 20. prosinca 1951. godine.

Marijan Cvjetković

Cvjetković, Marijan, hrvatski političar (Sisak, 13. X. 1920 – Zagreb, 12. IX. 1990). Studirao na Ekonomsko–komercijalnoj visokoj školi u Zagrebu. Jedan od organizatora antifašističkog pokreta u Hrvatskoj. Zajedno s V. Janjićem Capom osnovao kraj Siska 22. VI. 1941. Prvi sisački partizanski odred, kojemu je bio politički komesar. Nakon rata bio savezni ministar za industriju, organizacijski sekretar CK SKH, član Izvršnoga komiteta CK SKJ, predsjednik Saveznog odbora SUBNOR-a, potpredsjednik Skupštine SFRJ te predsjednik Predsjedništva SRH (1982–83).

Nada Dimić

Rođena je 6. rujna 1923. godine u selu Divoselu, kraj Gospića, gdje je završila osnovnu školu, a četiri razreda gimnazije i prvi razred Trgovačke akademije u Zemunu. Godine 1938., postala je članica Saveza komunističke omladine Jugoslavije, a članica Komunističke partije Jugoslavije 1940. godine. Politički je djelovala u Beogradu, Zemunu i Sisku, gdje se naposljetku i zaposlila.
U lipnju 1941., bila je jedna od osnivača i borkinja Prvog sisačkog partizanskog odreda u šumi Brezovici, kraj Siska. Sudjelovala je u diverzantskim akcijama na pruzi Zagreb-Sisak, a u šumi Šikara rukovodila je tehnikom Okružnog komiteta KPH za Sisak. U srpnju 1941. su bile prekinute veze partijskih organizacija između grada i Sisačkog odreda, pa je dobila zadatak da ponovo uspostavi vezu. Tijekom tog zadatka su je uhitili ustaški agenti i poslali u zagrebački zatvor.
Uspjela je pobjeći na Kordun, na Petrovu goru uz pomoć zagrebačke partijske organizacije. Tu je dobila zadatak da ode u Karlovac i da radi s karlovačkom partijskom organizacijom i članom Centralnog komiteta KPH Josipom Krašom. U listopadu iste godine, postala je članica Okružnog komiteta KPH za Karlovac.
Ustaška policija ju je ponovo uhitila u prosincu. Isprva je bila zatočena u Karlovcu, poslije toga na Savskoj cesti u Zagrebu i zatim odvedena u logor Staru Gradišku. Poslije mučenja bila je strijeljana 17. ožujka 1942. godine.

Artur Turkulin

Artur Turkulin zvan Tujko bio je jedan od utjecajnijih rukovodioca komunističkog partizanskog pokreta u Hrvatskoj.
Nakon učvršćenja vlasti NDH u Petrinji, krajem travnja 1941. bježi iz grada i skriva se u okolici. Na Baniji uskoro dolazi do velikih nereda, nasilnog preseljavanja Srpskog stanovništva, osvetničkih ubojstava i svakojakog nasilja zbog čega dio Srpskog stanovništva bježi u šumu. Turkulin se, zajedno s drugim petrinjskim komunistima, pridružio zbjegu Srpskog stanovništva Banije na planini Šamarici. Skrasili su se u predjelu zvanom Kalina gdje se s vremenom okupilo 500 do 600 ljudi. Dana 5. kolovoza 1941. odlučeno je da se odrasli muškarci organiziraju u jednu oružanu formacija koju su nazvali Kalinskim gerilskim odredom. To je bila prva mješovita partizanska postrojba sastavljena od komunista – Hrvata i Srba – ustanika. Dotadašnje komunističke oružane skupine KPH bile su sastavljene isključivo od Hrvata komunista koji su izišli iz velikih gradova. Njima se potkraj rujna 1941. godine pridružilo i 50-tak pripadnika Sisačkog partizanskog odreda, redom Hrvata, prve oružane formacije KPH kojom je rukovodio Vlado Janić Capo, član CK KPH i KPJ, koji su u srce Banije pobjegli iz krajeva sjeverno od Save gdje se više nisu mogli održati. Zatim im se pridružuju i drugi hrvatski komunistički ustanici. Ovdje je nastala jezgra iz koje se dalje širio komunistički ustanak po središnjoj Hrvatskoj.
Kako je Turkulin bio obrazovan čovjek dokazane komunističke političke orijentacije napredovao je u partizanskoj hijerarhiji. Krajem 1941. izabran je kratkotrajno za sekretara novoosnovanog Okružnog komiteta KPH za Baniju ali taj položaj od njega preuzima politički „jači“ Vlado Janić Capo. Postaje politički komesar IV.Kordunaške brigade, a 22. studenog 1942. i politički komesar 8. kordunaške NOU divizije.

Izvori:
http://elmundosefarad.wikidot.com/sezdesetogodisnjica-partizanskih-odreda-u-hrvatskoj-1941-200
http://www.znaci.net/00001/10_104.htm
http://hr.wikipedia.org/wiki/Nada_Dimić
http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=13041
http://hr.wikipedia.org/wiki/Prvi_sisački_partizanski_odred
http://vojnapovijest.vecernji.hr/broj-20-vp/kapa-i-iskaznica-artura-turkulina-zvanog-tujko-907942

Pored silnih izvora zaboravio si da napišeš koja je budala pisala ovo?

 

[Blau]

Кога интересују хрватски партизани....безвредна минорна групица,изузев далматинаца који су заиста имали изузетну борбену вредност.

 

[Bogun2]

Verovatno interesuje one koje zanima istorija, tačnije, taj segment istorije. A ako je nekome čudno kako nekoga to može da zanima, verovatno je promašio mesto gde će da ispoljava to svoje čuđenje.

 

[Ненад]

Кога интересују хрватски партизани....безвредна минорна групица,изузев далматинаца који су заиста имали изузетну борбену вредност.

Каква црна изузетно борбена вредност далматинских партизана, боље прочитај у Зборнику, том 2, књига 11, колико је ,,добро'' њих описао Сретен Жујовић Црни...

 

[Koča]

Datum ''osnivanja'' sve govori...gde su do tada? A naravno jasna je i poenta teme, opet splacine o nekakvom hr antifasizmu...naravno, svima je jasno da su ustanak u hr podigli i predvodili Srbi i da svaki vid antifasizma u hr ima veze sa Srbima...ali ovo je vec davno poznata hrvatska mitomanija i falsifikovanje istorije bez granica, gde ne samo da je bilo hr antifasizma nego je on bio prvi u Evropi ...

al izgleda ima i onih koji imaju trunke obraza...pa je i ovaj mit razbijen...

Što slavimo: Je li Sisački partizanski odred uopće postojao?


Ukoliko je spomenuti odred uopće formiran, radilo se o skupini članova lokalne partijske organizacije koja je u strahu pred viješću da je Njemačka prekršila pakt o nenapadanju i prijateljstvu sa Sovjetskim Savezom pobjegla u šumu. Koliko je njihov tadašnji čin bio nebitan, ukazuje i broj suprotnih informacija glede imena njihova zapovjednika. Prema tome, na osnovu navedenih podataka, posve je nejasno koji se događaj 22. lipnja svake godine u jednoj od sisačkih šuma obilježava kao državni praznik.

Dana 22. lipnja 2011. godine navršit će se 70 godina od njemačkoga napada na Sovjetski Savez. Istoga datuma u Hrvatskoj, u okolici Siska, obilježit će se osnutak Prvog partizanskog odreda na prostoru bivše Jugoslavije. S obzirom na to da se osnutak spomenutog odreda u samostalnoj i međunarodnoj priznatoj Republici Hrvatskoj obilježava kao »Dan antifašističke borbe«, nužno je glede njegova osnutka navesti nekoliko podataka.

Naime, tekstovi napisani na temu osnutka Sisačkog odreda, koji se naziva »partizanskim« ili »antifašističkim«, uglavnom imaju jasnu političku pozadinu i vrlo nisku - ili gotovo nikakvu - razinu znanstvene vrijednosti. Unatoč tomu, oni su gotovo jedini izvor za retrospektivne spoznaje o tom događaja te ih je, stoga, nužno navesti. Prvo i osnovno, vrijedi navesti kako se 22. lipnja u socijalističkoj Jugoslaviji - dakle, u državi temeljenoj na vrijednostima »antifašizma« i »NOB-a« - nije obilježavao.Umjesto njega, obilježavao se 27. srpnja: "Lički su ustanici 27. srpnja 1941. oslobodili Srb. Taj se događaj do 1991. obilježavao kao Dan narodnog ustanka, državni praznik u Hrvatskoj."[1]

Dan 22. lipnja počeo se obilježavati tek u razdoblju raspada jugoslavenske države: "U Republici Hrvatskoj od 1991. godine 22. lipnja slavi se kao Dan antifašističke borbe, državni praznik." [2]

TKO JE CAPO?

Navedene činjenice važne su zato što se na temelju njih može razumjeti kakav je bio status prvoga odreda iz kojega je nastala Jugoslavenska armija, od 1951. godine preimenovana u Jugoslavensku narodu armiju. Drugim riječima, premda su pripadnici Sisačkog odreda participirali u vlasti jugoslavenske države, njihova uloga u Drugom svjetskom ratu - dakle, u ratu u kojem je ta država i nastala nije smatrana suviše važnom. Ta okolnost može se činiti čudnom jer je Sisački odred bio ne samo prvi odred na prostoru današnje Republike Hrvatske, odnosno jugoslavenske Socijalističke Republike Hrvatske, nego i prvi odred na prostoru bivše jugoslavenske države. Unatoč tomu, njegov osnutak u razdoblju u kojemu je isticanje partizanskih simbola i više nego aktualno - nije se obilježavao.

Premda se razlog neobilježavanja osnutka Sisačkog odreda za vrijeme Jugoslavije može tumačiti kao manifestacija unutar partijskih obračuna, činjenica jest da je tadašnji jugoslavenski doživotni predsjednik, Josip Broz Tito, u pismu od 14. srpnja 1979. godine (odnosno, 'jula' kako je napisao) odao priznanje „drugu Vladi Janiću-Capi, članu Savjeta Federacije“, među ostalim, i na „organizovanju prvog partizanskog odreda u našoj zemlji“.[3]

Spomenuto pismo važno je zato što pokazuje da je Tito znao i odao priznanje Capi na „organizovanju“ Sisačkog odreda, premda se - što je vrlo znakovito - osnutak toga odreda nije javno obilježavao. Drugim riječima, tijekom onog razdoblja u kojem je Tito Capi interno odao priznanje zbog osnutka (odnosno, 'organizovanja') Sisačkog odreda, Capina je politička karijera u okvirima Jugoslavije bila uglavnom nepoznata. Tu okolnost dokazuju i sljedeći primjeri. U jednoj od knjiga visokopozicioniranoga Ivana Šibla, objavljenoj prvi put godine 1967., Sisačkom je odredu posvećena tek jedna rečenica, a njegova se osnivača – Vladu Janića-Capu (kako gaje nazvao Tito) - pogrešno imenuje kao Vjekoslava Janića, dok mu se nadimak Capo i ne spominje: "Grupa sisačkih komunista na čelu sa željezničkim radnikom Vjekoslavom Janićem, članom CK, odlazi u šumu Brezovicu 22. lipnja 1941, dakle na dan napada Hitlerove Njemačke na SSSR."[4]

Spomenuti Šiblov navod vrlo je značajan zato što Šibi osim Vjekoslava Janića na više mjesta u knjizi spominje i Vladu Janića kome, kao i Vjekoslavu Janiću, prilaže fotografiju.[5] Dakle Šiblov podatak ne može se shvatiti kao zabuna ili tiskarska pogreška. (Uostalom, Šiblovu knjigu je objavio Naprijed, službeno glasilo Saveza komunista Hrvatske, pa su u izdanjima takve vrste tiskarske pogreške vrlo malo vjerojatne.) Iste godine kad i Naprijed, beogradski Vojno-izdavački zavod objavio je knjigu Sedma udarna banijska divizija u kojoj je jedan od priloženih članaka, onaj Marijana Cvetkovića pod nazivom Sjećanje na formiranje Sisačkog i banijskog partizanskog odreda, posvećen osnutku Sisačkog odreda. U spomenutom članku Cvetković, poput autora uvodnoga teksta u spomenutoj knjizi, Đure Kladarina, Capu naziva 'Vlado Janjić Capo', pripisujući mu osnutak Sisačkog odreda.[6]

Uspoređujući Šiblov tekst s Cvetkovićevim (i Kladarinovim) može se uočiti kako su se iste godine - 1967. - u dvjema različitim publikacijama (jednoj objavljenoj u Zagrebu, drugoj u Beogradu) pojavile dvije inačice identiteta osnivača Sisačkog odreda. Prema prvoj, zagrebačkoj, on je Vjekoslav Janić, a prema drugoj, beogradskoj, on je Vlado Janjić.

POBJEGLI U ŠUMU KADA SU ČULI DA JE NJEMAČKA NAPALA SSSR

Sljedeća knjiga u kojoj se spominje Sisački odred, s tom razlikom što mu je u ovom slučaju posvećeno više mjesta, jest drugi svezak Novih priloga za biografiju Josipa Broza Tita, objavljenih godinu dana nakon Titove smrti, 1981. U navedenoj knjizi s mnoštvom priloga, objavljen je članak Darka Stuparića Prvi sisački odred u kojem autor navodi kako je Sisački odred formiran 22. lipnja u rano jutro, tek nekoliko sati nakon što je Drago Žuk, koji je u četiri sata toga dana čuo vijest da je Njemačka napala Sovjetski Savez, o tome obavijestio Marijana Cvetkovića. Glavni motiv formiranja odreda bio je, prema Stuparićevu zapisu, mišljenje Cvetkovića i Cape - Stuparić ga izričito naziva Vladom Janićem-Capom - da će odmah početi hajke na komuniste. Sukladno tome, donesena je odluka "da se ugroženi komunisti povuku u šume".[7]

Na temelju toga, Stuparić tvrdi "da ne treba previše isticati odred, davati mu neko posebno značenje" jer "on ima značenje koje je imao svaki drugi dio naše Partije".[8] Govoreći o brojnom stanju, Stuparić navodi kako se odred sastojao od dvije skupine od kojih je svaka brojala 16 pripadnika, dakle ukupno 32 pripadnika.[9]

Spomenuti članak u kojem se suptilno ukazuje na mogućnost da je odred nastao zbog straha njegovih pripadnika da će zbog novonastalih okolnosti - prekid pakta o nenapadanju i prijateljstvu između Njemačke i Sovjetskog Saveza - biti uhićeni, ukazuje i na okolnost da komunisti, barem oni u Sisku, od hrvatskih državnih vlasti do njemačkog napada na Sovjetskog Savez nisu bili uhićivani. Također, na temelju pitanja koje je jedan od pripadnika Sisačkog odreda navodno uputio Capi i Cvetkoviću ("Ako se zavučem u štagalj i ako budem ondje pet-šest tjedana, hoće li sve ovo završiti?")[10], moglo bi se zaključiti kako je stvarni motiv formiranja Sisačkog odreda bio prilično različit od onoga koji se službeno navodi.

Dvije godine nakon izlaska prve posmrtne Titove biografije, Socijalistički savez radnog naroda Hrvatske, Institut za historiju radničkog pokreta i Školska knjiga objavljuju zbornik sjećanja zagrebačkih partijskih aktivista u kojima je, u jednom od tekstova, spomenut i Sisački odred. Slavko Markon, koji je, kako sam navodi, bio zadužen da Sisačkom odredu prenese direktivu o otpočinjanju diverzija, poput Cvetkovića i Kladarina, Capu naziva „Vladom Janjićem“.[11]

Markon, slično Cvetkoviću, tvrdi da je Capu (u njegovoj se inačici radi o Vladi Janjiću, a ne o Vladi Janiću ili Vjekoslavu Janiću) osobno poznavao, pa je malo vjerojatno da ni nakon četrdesetak godina poznanstava ne bi znao kako se točno zove. Je li njegova inačica - a time i Cvetkovićeva i Kladarinova - Capina stvarnoga imena doista točna?

Ako je suditi prema podatku iz knjige Ivana Jelića - objavljenoj od strane izdavačke kuće Globus - Markon, Cvetković i Kladarin u krivu su glede pitanja točnoga Capina imena. Jelić, očito poglavito odan Titu, navodi njegovu inačicu Capina imena, nazivajući ga u tekstu ispod njegove slike Vlado Janić Capo.[12]

 

[Koča]

NIJE PRVI PARTIZANSKI ODRED U EUROPI

Za kraj vrijedi spomenuti i tekst jednoga od najpoznatijih jugoslavenskih povjesničara, Nikole Anića, koji u svojoj knjizi iz 2002. godine, objavljenoj u suizdavaštvu sa Savezom antifašističkih i boraca i antifašista Republike Hrvatske, u vrlo polemičkom tonu opisuje nastanak Sisačkog odreda: "Prvi partizanski odred, koji je osnovan u Hrvatskoj, odnosno u okupiranoj Jugoslaviji, formiran je 22. lipnja 1991., u šumi Žabno kod Siska. Bio je to Sisački narodnooslobodilački partizanski odred. Nastao je zalaganjem rukovodstva NOP-a i angažiranjem Vlade Janjića Cape. Osnovali su ga hrvatski komunisti, njih 39 Hrvata, koji su odmah počeli s borbenim akcijama. Nije to prvi partizanski odred u okupiranoj Europi, niti prvi antifašistički odred ti Europi, kako se dugo govorilo. Prve oružane partizanske postrojbe u okupiranoj Europi pojavile su se još 1939., u okupiranoj Poljskoj, onda u Norveškoj, Francuskoj, zemljama Beneluksa, u Grčkoj itd. Sisački NOP odred je prvi antifašistički partizanski odred u okupiranoj Jugoslaviji, u Hrvatskoj."[13]

Anićeva verzija Capina imena - u njegovu slučaju riječ je o Vladi Janjiću zanimljiva je jer u svojoj istoj knjizi, tristotinjak stranica dalje, u prilogu pod brojem 10., navodi (spomenuto) Titovo pismo Capi od 14. srpnja 1979. godine u kojem Tito Capu naziva – Vladom Janićem. Prema tome, navedena Anićeva knjiga glede kontroverznosti Capina imena najjasnije ukazuje na nejasnoću glede Sisačkog odreda (?) i osobe koja ga je formirala, odnosno, prema Titovim riječima, 'organizovala'. Drugim riječima, čak i kad bi se izostavile sve inačice Capina imena osim onih koje se mogu pročitati u Anićevoj knjizi; Vlado Janjić i Vlado Janić, još uvijek bi i te dvije inačice bile i više nego indikativne glede pitanja što se stvarno događalo u sisačkim šumama u prvim ljetnim danima godine 1941.

No, ne samo ime organizatora, nego ni stvaran broj pripadnika Sisačkog odreda nije nikada jasno i precizno ustanovljen. Prema tome, Anićeva tvrdnja prema kojoj je Capin odred brojao 39 pripadnika posve je neprovjerljiva. Osim što Anić ne dokumentira svoj podatak o broju pripadnika Sisačkog odreda (kao izvor mu služi njegov vlastiti novinski članak, koji je, kako navodi, krajem lipnja 1991. godine objavio u Vjesniku pod pseudonimom »Anton Nikolić«)[14] još je značajnije što postoje Stuparićevi podatci - doduše, podjednako neprovjerljivikao i Anićevi - prema kojima je Sisački odred bio formiran od dviju skupine od kojih je svaka brojala 16 pripadnika. Slično kao i u vezi s Capinim identitetom, vrijedi se zapitati što je od navedenoga - ako je uopće išta - doista točno?

U konačnici, ni Anićeva tvrdnja prema kojoj je Sisački odred nosio naziv 'partizanski' ne može se smatrati točnim. Naime, kako navodi sam Anić, naziv 'partizan' za postrojbe pod zapovjedništvom Komunističke partije Jugoslavije službeno je ustanovljen tek 26. rujna 1941. godine[15] - dakle, puna tri mjeseca nakon što je Sisački odred formiran (?) - a, osim toga, što se može zaključiti iz navedenih publikacija, malo je vjerojatno da su pripadnici Sisačkog odreda odlazeći u šumu službeno formirali svoj odred razmišljajući oko njegova naziva.

Najvjerojatnije, ukoliko je spomenuti odred uopće formiran, radilo se o skupini članova lokalne partijske organizacije koja je u strahu pred viješću da je Njemačka prekršila pakt o nenapadanju i prijateljstvu sa Sovjetskim Savezom pobjegla u šumu.

Koliko je njihov tadašnji čin bio nebitan ukazuje i broj suprotnih informacija glede imena njihova zapovjednika. Prema tome, na osnovu navedenih podataka, posve je nejasno koji se događaj 22. lipnja svake godine u jednoj od sisačkih šuma obilježava kao državni praznik.

Vladimir Šumanović / Hrvatski list

http://www.hrsvijet.net/index.php?o...tojao&catid=28:povijesni-identitet&Itemid=112

[1] Nikola Anić, Narodnooslobodilačka vojska Hrvatske 1941.-1945., Multigraf Marketing / Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske, Zagreb, 2005., str. 35.

[2] N. Anić, Narodnooslobodilačka vojska, str. 34.

[3] N. Anić, Narodnooslobodilačka vojska, str. 361.

[4] Ivan ŠibI, Zagreb Tisuću devetsto četrdeset prve, Naprijed, Zagreb, 1967., str. 376.

[5] Na 66. stranici navedene Šiblove knjige priložena je fotografija Vlade Janića, a na stranici 157. fotografija Vjekoslava Janića.

[6] Sedma udarna banijska divizija, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1967., str. 35., 21.

[7] Darko Stuparić, »Prvi sisački odred« u: Vladimir Dedijer, Novi prilozi za biografiju Josipa Broza Tita, II., Liburnija, Rijeka, 1981., str. 395.

[8] D. Stuparić, Nav. članak, str. 398.

[9] D. Stuparić, Nav. članak, str. 398.

[10] D. Stuparić, Nav. članak, str. 397.

[11] Slavko Markon, »Prenošenje direktiva za oružane napade« u: Zbornik sjećanja Zagreb 1941-1945, n., Gradska konferencija SSRNH / Institut za historiju radničkog pokreta / Školska knjiga, Zagreb, 1983., str. 56.

[12] Ivan Jelić, Od ustanka do slobode: Hrvatska u NOB, Globus, Zagreb, 1982., str. 64.

[13] N. Anić, Narodnooslobodilačka vojska, str. 34.

[14] N. Anić, Narodnooslobodilačka vojska, str. 34.

[15] N. Anić, Narodnooslobodilačka vojska, str. 47..

 

[Koča]

22. lipnja 1941. u šumi Brezovica kod Siska osnovan je Prvi partizanski odred. Taj dan se u RH slavi kao državni praznik - Dan antifašističke borbe.

Grupa komimista pod vodstvom Vlade Janjića-Cape i Marijana Cvjetkovića 22.6.1941. lzašla je iz Siska i osnovala Prvi partizanski odred, koji je logorovao u šumi Sikari kod Odre četiri kilometra udaljen od Siska. Sutradan je Odred poduzeo prvu akciju na pruzi Sisak-Lekenik. Ubrzo se Odredu priključila grupa komunista na čelu s Franjom Smolčićem i Franjom Kneblom, čiji se logor nalazio kod Novog Sela. Odred je tada imao šezdeset naoružanih boraca i logovorao je u šumi Brezovici. Iako je Odred boravio u blizini Siska, u kojem je bio jak garnizon neprijateljske vojske, koji je u dva navrata napadao Odred, i to drugi put sa 650 vojnika, podržamh avijacijom (kolovoz 1941), Odred se održao i neprekidno jačao zahvaljujući materjalnoj i moralnoj potpori stanovništva grada i sela.
U svibnju 1941. zbog ustaškog pokolja srpskih civila u glinskoj crkvi izbjeglo je tisuće seljaka Banije u šumu Šamarica. Nakon izvještaja Marijana Cvjetkovića, koji je bio poslan da izvidi situaciju, Sisački partizanski odred 30.9.1941. odlazi na Baniju, gdje se sastaje s tamošnjim odredom kojim zapovijeda Artur Turkulin. Tom prigodom Sisčani Banijcima daruju dvadeset pet pušaka i sanduk streljiva, a oba se odreda ujedinjuju. Ubrzo uspostavljaju vezu s Odredom Vasilija Gaćeše. Slijedila je zajednička akcija jedne čete iz svakog odreda na žandarmerijsku stanicu u Gornjem Klasniću. U toj akciji ubijeno je dvadeset žandara, a žandarmerijska stanica u Gornjem Klasniću tijekom rata više nije obnovljena. Partizani su imali dva poginula borca, Milana Kajganu, Srbina i Stjepana Bezuha, Hrvata. Njihovom pogibijom počelo se stvarati bratstvo po oružju.
Sisački partizanski odred imao je 77 članova, a kraj rata dočekao ih je 38. Svi su bili Hrvati, osim jedne žene, srpkinje, Nade Dimić

Vlado Janjić Capo

U narodnooslobodilačku borbu Vlado Janjić je stupio 22. lipnja 1941. godine, istog dana kada je Njemačka napala Sovjetski Savez. Pod njegovim rukovodstvom i rukovodstvom organizacionog sekretara OK KPH Sisak Marijana Cvetkovića, organiziran je prvi partizanski odred u Hrvatskoj, koji odmah stupa u borbu s okupatorom i domaćim izdajnicima. Dolazi do više diverzantskih akcija na željezničkoj pruzi prema Zagrebu, nedaleko od Lekenika, do eksplozije pod vojnom kompozicijom nedaleko od željezničke stanice Sisak, oštećenja mosta kod Blinskog Kuta, a u drugoj polovini srpnja i do većih okršaja s neprijateljem. Poslije toga, sisački partizani kreću prema Baniji, gdje su, krajem rujna, Sisački odred i nekoliko banijskih formirali jedinstveni Banijski partizanski odred, koji je potvrdio bratstvo i borbeno jedinstvo Hrvata i Srba u borbi protiv zajedničkog neprijatelja. Prvi komandant odreda bio je Vlado Janić, koji je otada pa do oslobođenja zemlje vršio mnoge najodgovornije vojne i partijske dužnosti. Bio je sekretar OK KPH za Sisak i Baniju, član Oblasnog komiteta KP za Slavoniju i član Opunomoćeništva CK KPH za sjevernu Hrvatsku. Bio je i na ovim vojnim dužnostima: član operativnog rukovodstva za Sisak, komandant Odreda; komesar 12. slavonske udarne (kasnije proleterske) brigade; komesar 28. slavonske udarne divizije i 6. slavonskog udarnog korpusa, i Korpusa narodne obrane Jugoslavije.

Poslije rata, Vlado Janić je obavljao visoke dužnosti u JNA. U nekoliko mahova biran je za poslanika Savezne narodne skupštine, za člana CK SKH i CK SKJ, te za člana Opunomoćstva CK SKJ za JNA. Sada je general-pukovnik JNA u penziji i Član Savjeta Federacije.

Narodnim herojem proglašen je 20. prosinca 1951. godine.

Marijan Cvjetković

Cvjetković, Marijan, hrvatski političar (Sisak, 13. X. 1920 – Zagreb, 12. IX. 1990). Studirao na Ekonomsko–komercijalnoj visokoj školi u Zagrebu. Jedan od organizatora antifašističkog pokreta u Hrvatskoj. Zajedno s V. Janjićem Capom osnovao kraj Siska 22. VI. 1941. Prvi sisački partizanski odred, kojemu je bio politički komesar. Nakon rata bio savezni ministar za industriju, organizacijski sekretar CK SKH, član Izvršnoga komiteta CK SKJ, predsjednik Saveznog odbora SUBNOR-a, potpredsjednik Skupštine SFRJ te predsjednik Predsjedništva SRH (1982–83).

Nada Dimić

Rođena je 6. rujna 1923. godine u selu Divoselu, kraj Gospića, gdje je završila osnovnu školu, a četiri razreda gimnazije i prvi razred Trgovačke akademije u Zemunu. Godine 1938., postala je članica Saveza komunističke omladine Jugoslavije, a članica Komunističke partije Jugoslavije 1940. godine. Politički je djelovala u Beogradu, Zemunu i Sisku, gdje se naposljetku i zaposlila.
U lipnju 1941., bila je jedna od osnivača i borkinja Prvog sisačkog partizanskog odreda u šumi Brezovici, kraj Siska. Sudjelovala je u diverzantskim akcijama na pruzi Zagreb-Sisak, a u šumi Šikara rukovodila je tehnikom Okružnog komiteta KPH za Sisak. U srpnju 1941. su bile prekinute veze partijskih organizacija između grada i Sisačkog odreda, pa je dobila zadatak da ponovo uspostavi vezu. Tijekom tog zadatka su je uhitili ustaški agenti i poslali u zagrebački zatvor.
Uspjela je pobjeći na Kordun, na Petrovu goru uz pomoć zagrebačke partijske organizacije. Tu je dobila zadatak da ode u Karlovac i da radi s karlovačkom partijskom organizacijom i članom Centralnog komiteta KPH Josipom Krašom. U listopadu iste godine, postala je članica Okružnog komiteta KPH za Karlovac.
Ustaška policija ju je ponovo uhitila u prosincu. Isprva je bila zatočena u Karlovcu, poslije toga na Savskoj cesti u Zagrebu i zatim odvedena u logor Staru Gradišku. Poslije mučenja bila je strijeljana 17. ožujka 1942. godine.

Artur Turkulin

Artur Turkulin zvan Tujko bio je jedan od utjecajnijih rukovodioca komunističkog partizanskog pokreta u Hrvatskoj.
Nakon učvršćenja vlasti NDH u Petrinji, krajem travnja 1941. bježi iz grada i skriva se u okolici. Na Baniji uskoro dolazi do velikih nereda, nasilnog preseljavanja Srpskog stanovništva, osvetničkih ubojstava i svakojakog nasilja zbog čega dio Srpskog stanovništva bježi u šumu. Turkulin se, zajedno s drugim petrinjskim komunistima, pridružio zbjegu Srpskog stanovništva Banije na planini Šamarici. Skrasili su se u predjelu zvanom Kalina gdje se s vremenom okupilo 500 do 600 ljudi. Dana 5. kolovoza 1941. odlučeno je da se odrasli muškarci organiziraju u jednu oružanu formacija koju su nazvali Kalinskim gerilskim odredom. To je bila prva mješovita partizanska postrojba sastavljena od komunista – Hrvata i Srba – ustanika. Dotadašnje komunističke oružane skupine KPH bile su sastavljene isključivo od Hrvata komunista koji su izišli iz velikih gradova. Njima se potkraj rujna 1941. godine pridružilo i 50-tak pripadnika Sisačkog partizanskog odreda, redom Hrvata, prve oružane formacije KPH kojom je rukovodio Vlado Janić Capo, član CK KPH i KPJ, koji su u srce Banije pobjegli iz krajeva sjeverno od Save gdje se više nisu mogli održati. Zatim im se pridružuju i drugi hrvatski komunistički ustanici. Ovdje je nastala jezgra iz koje se dalje širio komunistički ustanak po središnjoj Hrvatskoj.
Kako je Turkulin bio obrazovan čovjek dokazane komunističke političke orijentacije napredovao je u partizanskoj hijerarhiji. Krajem 1941. izabran je kratkotrajno za sekretara novoosnovanog Okružnog komiteta KPH za Baniju ali taj položaj od njega preuzima politički „jači“ Vlado Janić Capo. Postaje politički komesar IV.Kordunaške brigade, a 22. studenog 1942. i politički komesar 8. kordunaške NOU divizije.

Izvori:
http://elmundosefarad.wikidot.com/sezdesetogodisnjica-partizanskih-odreda-u-hrvatskoj-1941-200
http://www.znaci.net/00001/10_104.htm
http://hr.wikipedia.org/wiki/Nada_Dimić
http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=13041
http://hr.wikipedia.org/wiki/Prvi_sisački_partizanski_odred
http://vojnapovijest.vecernji.hr/broj-20-vp/kapa-i-iskaznica-artura-turkulina-zvanog-tujko-907942

eee, slatko sam se nasmejao na boldovano....Jugoslavija okupirana aprila 1941. a hrabri "sisacki odred", cija je partija pod uticajem sovjetsko-nemackog saveza ceo taj period, nakon vise od 2 meseca okupacije, ODMAH 22. juna krece u borbu sa okupatorom i domacim izdajnicima ...a do 22. juna taj isti okupator je njihov saveznik, a jedini domaci izdajnici su zapravo oni...sou...

Pa tako imamo cak izvestaje Zbora iz tog perioda (pre 22. juna) koji govore o tome da su komunisti jedino drustvo Nemcima u okupiranoj zemlji i da se dobro kotiraju kod Nemaca...

a o ovim izmisljenim diverzantskim akcijama i sabotazama cuvenog ''sisackog odreda'', ne treba trositi reci...

 

[HamzaHumo]

Slava im!

 

[Лекизан]

О Сисачком партизанском одреду је већ писано и врло је мало вероватно да је уопште и постојао а о неким саботажама или борбама да и не говоримо, уосталом сличан је случај и са Сплитским партизанским одредом као и са рецимо Копаоничким.
Група новокомпонованих комуниста евоцира успомене према сећању после рата како би објаснили друговима одозго где су они били за све време рата и чиме заслужују позиције које су добили у новоформираној држави или пензије које су добили или планирају да добију.И као што рекох у највећој мери се користе сећања њих самим, по принципу питај брата лажова, нека хвали он мене па ћу ја њега после, уз употребу неизбежних комунистичких панфлета и зборника насталих такође после рата како би објаснили неке догађаје који имају шири одјек.

 

[k.jankovic]

Sisački partizanski odred je vršio diverzije i borio se protiv ustaša i Nemaca isto onoliko koliko se borila JVuO na čelu sa generalom Dragoljubom Dražom Mihailovićem (ratni nadimak Bubica )

 

[Hrvoje Cro]

Каква црна изузетно борбена вредност далматинских партизана, боље прочитај у Зборнику, том 2, књига 11, колико је ,,добро'' њих описао Сретен Жујовић Црни...

Junaštva hrvatskih partizana iz
Dalmacije opjevana su u pričama
i pjesmama. Nemaš prava blatit
njihovu žrtvu i herojstvo samo
zato što ti se Hrvati, blago rečeno,
ne sviđaju.

 

[Koča]

Junaštva hrvatskih partizana iz
Dalmacije opjevana su u pričama
i pjesmama. Nemaš prava blatit
njihovu žrtvu i herojstvo samo
zato što ti se Hrvati, blago rečeno,
ne sviđaju.

hehe, "opevani u pricama i pesmama"...daj neku da cujemo bas...Nenad ti govori o dokumentima...

 

[Ненад]

Да и не помињемо да су партизани закаснили месец дана за херцеговачким устаницима и првим борбама на Космету против Албанаца...

 

[Лички гусар]

Kad pročitam ovu glupost ne mogu se prestati smijati... SRPSKI ANTIFAŠIZAM!!!

У партизанима је погинуло 27 000 Крајишника, 32 000 Босанаца, 36 000 Србијанаца и 12 000 Црногораца.

 

[fenix12345]

Datum ''osnivanja'' sve govori...gde su do tada? A naravno jasna je i poenta teme, opet splacine o nekakvom hr antifasizmu...naravno, svima je jasno da su ustanak u hr podigli i predvodili Srbi i da svaki vid antifasizma u hr ima veze sa Srbima...ali ovo je vec davno poznata hrvatska mitomanija i falsifikovanje istorije bez granica, gde ne samo da je bilo hr antifasizma nego je on bio prvi u Evropi

Vladimir Šumanović / Hrvatski list

http://www.hrsvijet.net/index.php?o...tojao&catid=28:povijesni-identitet&Itemid=112

SRPPSKI ANTIFAŠIZAM!!! Budimo iskreni i realni. To što je nešto više Srba u početku u HR bilo u partizanima to nije iz njihove nikakve ljubavi prema antifašizmu, to je jednostavno posljedica ustaških pogrešaka, tj. ustaškog terora i represije koji se provodili nad srpskim stanovništvom u NDH. Koliko srbi "vole" antifašizam vidjelo se na primjeru same Srbije, gdje partizana skoro da nije ni bilo (osim Užičke Republike). Beograd oslobađaju Rusi (a ne "silni srpski antifašisti), ASNOS se u Srbiji osniva NAKON OSLOBOĐENJA. Beograd je prvi Judenfrei grad u Europi... Četnici, Ljotićevci, Nedićevci su najvjerniji saveznici Njemaca...

OK, uzeo si članak sa nekog hrvatskog desničarskog sajta, i? Što želiš reći??? Njima je sami spomen na antifašizam kao da pokažeš biku crvenu krpu....

 

[Лички гусар]

SRPPSKI ANTIFAŠIZAM!!! Budimo iskreni i realni. To što je nešto više Srba u početku u HR bilo u partizanima to nije iz njihove nikakve ljubavi prema antifašizmu, to je jednostavno posljedica ustaških pogrešaka, tj. ustaškog terora i represije koji se provodili nad srpskim stanovništvom u NDH.

Не само да није било "нешто више" него су били углавном Срби. Пролетерске бригаде били су Србијанци и Црногорци, окосница партизанске војске. Без њих тешко да би партизани уопште успјели ишта значајно направити...
Тачно је да су Срби ишли у партизане због хрватског дивљаштва. Исто ко што Хрвати нијесу, против своје државе.

Koliko srbi "vole" antifašizam vidjelo se na primjeru same Srbije, gdje partizana skoro da nije ni bilo (osim Užičke Republike). Beograd oslobađaju Rusi (a ne "silni srpski antifašisti), ASNOS se u Srbiji osniva NAKON OSLOBOĐENJA. Beograd je prvi Judenfrei grad u Europi... Četnici, Ljotićevci, Nedićevci su najvjerniji saveznici Njemaca...

Од Ужичке републике је и кренула југо-комунистичка револуција. Из Србије су итјерани и партизани и четници, и Дража и Тито су морали бјежати. Истјерали су их Њемци. Тад су из Србије прешле пролетерске бригаде, најприје у Источну Босну, па у Црну Гору. Па онда даље.
Без пролетерски бригада не би било ништа.

А о "јуденфрај" не вриједи ни коментарисати. Типична хрватска бљувотина да оперу сами себе и своје хрватско дивљаштво. За разлику од Хрвата, који су своје Јевреје таманили сами, у Србији су то радили Њемци.

 

[Лекизан]

Kad pročitam ovu glupost ne mogu se prestati smijati... SRPSKI ANTIFAŠIZAM!!!

Ајде не клибери се без разлога испадаш сам смешан.
Знаш ли да је крајем рата било око 180 000 Хрвата у усташама и домобранима не рачунајући три легинарске дивизије које су биле дирекно под командом Вермахта, и то као што рекох крајем рата.А у партизанима исто на крају рата је било око 100 000 Хрвата.
Број Срба у партизанима је мислим око 200 000 на крају рата, потребна корекција.
Са друге стране број Срба у четницима( мислим на Дражине) је био велики али не располажем тачном цифром, а као што си на овом форуму могао да видиш никада нису сарађивали са Немцима као што је то комунистичка историографија тврдила.Број Срба код Недића је био око 35 000 и то у зениту углавном је Недић располагао са много мањим људством које је по правилу било разбацано по целој земљи и изигравало полицију, Љотић је располагао са још мање људи око 3500 у 5 батаљона па касније 5 пукова, највише их је имао на крају рата око 10 000 када су се приликом повлачења са Љотићевцима повлачиле разноразне друге формације.И Коста Пећанац је имао своју формацију али после његовог отвореног стављања на страну Немаца бројност им се константно смањивала, један део се придружио Дражи а неки су отишли у партизане.
Тако да антифашизам је занемарљива појава код Хрвата у шта смо могли да се уверимо и у овом најновијем грађанском рату а и у данашње време, док су управо Срби највећи носиоци антифашизмана на простору бивше Југославије и поднели су и највеће жртве.

 

[Koča]

SRPPSKI ANTIFAŠIZAM!!! Budimo iskreni i realni. To što je nešto više Srba u početku u HR bilo u partizanima to nije iz njihove nikakve ljubavi prema antifašizmu, to je jednostavno posljedica ustaških pogrešaka, tj. ustaškog terora i represije koji se provodili nad srpskim stanovništvom u NDH. Koliko srbi "vole" antifašizam vidjelo se na primjeru same Srbije, gdje partizana skoro da nije ni bilo (osim Užičke Republike). Beograd oslobađaju Rusi (a ne "silni srpski antifašisti), ASNOS se u Srbiji osniva NAKON OSLOBOĐENJA. Beograd je prvi Judenfrei grad u Europi... Četnici, Ljotićevci, Nedićevci su najvjerniji saveznici Njemaca...

OK, uzeo si članak sa nekog hrvatskog desničarskog sajta, i? Što želiš reći??? Njima je sami spomen na antifašizam kao da pokažeš biku crvenu krpu....

jadan si momak, da jadniji ne mozes biti...drago mi je da je to ovde svima jasno pa cak i domacim komunistima koji obicno staju na vasu stranu...ti kad bi bio iskren i realan u najmanju ruku bi ispovracao ceo zeludac i creva na ono sto je tvoj narod predstavljao u tom Drugom svetskom ratu ali i sire i dalje i blize u proslosti...jasno, zato je vama laz i potrebna...i ja vas tu potpuno razumem...ali ne glumi budalu...jel ti citas sebe, sta pises....ajde samo pogledaj sta si napisao u ovom postu koju citiram??? zar nemas ni trunke mozga...negiras srpski antifasizam, a pricas o hrvatskom i to tako sto kazes da su Srbi isli u partizane kao posledica ''ustaskih pogresaka' (ustase naravno nisu hrvati nego marsovci)'...izvini, ali ti si totalni idiot, i to ispadas usled silne frustracije i iskompleksiranosti kada je ova tema i tvoj narodu u pitanju...otuda i tvoja potreba da ovu temu otvaras....ali kao sto sam ti rekao, ispadas totalni pajac...

Mozes li ti da demantujes ''clanak'' koji sam postavio...da nam bar navedes pravo ime vodje tog cuvenog sisackog odreda, a kamoli bilo sta cime bi dokazao njihove strasne i nadaleko cuvene i poznate sabotaze i diverzije???

i na kraju, razocaracu te, al ebiga i vas copavi i njegovi drugovi tvrde da svaki vid antifasizma u hrvatskoj, ima iskljucivo veze sa Srbima, jer kao sto sam kazes, sve je to posledica ''ustaskih (HRVATSKIH) pogresaka''

16.novembra 1941. NOP-u Hrvatske

Iz vaših nekoliko akcija se vidi da je oslobodilačka borba kod vas još uvijek u uskim okvirima nekoliko partizanskih odreda. Još se ne pokazuju ni simptomi narodnog ustanka kod vas, još se ne pokazuje da hrvatske mase prihvaćaju u širem opsegu našu liniju... Narodno-oslobodilačka partizanska borba u Srbiji razvija se do ogromnih razmjera baš zato što su široke mase ustale i poduprle taj pokret.

ZBORNIK DOKUMENATA I PODATAKA O NARODNOOSLOBODILAČKOM RATU JUGOSLOVENSKIH NARODA TOM V KNJIGA 2

______________________

Tito se 6. ožujka 1942. tužio na slabu organizaciju u Hrvatskoj, a pogotovo u Zagrebu. "Prava je sramota za naše drugove u Hrvatskoj da u vojsci tako slabo stoje, a postoje tako sjajni uslovi.'' Izaslanik Vrhovnog štaba i CK KPJ, Ivo Lola Ribar javljao je 17. ožujka Titu o situaciji u Hrvatskoj i Vojvodini, napominjući kako i u Dalmaciji glavninu partizanskog pokreta "sačinjavaju još uvijek Srbi!''

U pogledu partizanskog pokreta (čiji gro sačinjavaju još uvijek Srbi!) stvoren je Dalmatinski štab.

ZBORNIK DOKUMENATA I PODATAKA O NARODNOOSLOBODILAČKOM RATU JUGOSLOVENSKIH NARODA TOM II KNJIGA 3

U molbi za ponavljanje postupka, koju je pisao Zvonko Ivanković-Vonta, Hebrangova udovica Olga 1984. napominje kako su "Srbi u Hrvatskoj u prve dvije godine snosili glavni teret NOB-e", dok su Hrvati "tek 1943. počeli masovnije dolaziti u naše jedinice".

Velebit u pogledu nacionalnog sastava partizanskih snaga tvrdi: "Godine 1941. i u prvoj polovici 1942. većinu partizana u Hrvatskoj - po mojoj procjeni, oko 75 posto partizanskih postrojbi - tvorili su Srbi, koji su bježali od ustaške kame, a komandni kadar bili su hrvatski komunisti. Taj se odnos počeo mijenjati kad su se Hrvati razočarali u NDH, u prvom redu u Dalmaciji".

Postavljanje komunista hrvatskoga podrijetla na zapovjednička mjesta, bilo je motivirano političko-propagandnim razlozima, tj. potrebom da se parira propagandi, koja je ukazivala na srpski značaj pobune, te pokušajem privlačenja hrvat skoga življa u partizane. S takvim je ciljem donesena i zapovijed od 28. listopada 1941., kojom se partizanskim postrojbama u BiH nalaže da u "srpskim krajevima" nose srpsku, a u hrvatskim hrvatsku trobojnicu.

Jedna, pak, Titova, izjava o nacionalnom sastavu partizanskih snaga, još rječitije govori, da su Hrvati tijekom 1941. i početkom 1942. još uvijek čvrsto stajali uz svoju državu.

Tito 1942.: U našoj vojsci je 95% Srba

Tito je, naime, u siječnju 1942. izjavio Zulfikarpašiću: "Mi ne možemo voditi protusipsku politiku, u našoj vojsci nalazi se 95% Srba".

Jedno njemačko izvješće od 3. siječnja 1944. tvrdi kako su Srbi i Crnogorci krajem 1942. činili 90% partzanskih snaga. Hrvata ima svega oko 8%, a glavninu tih čine Hrvati iz Primorja, Dalmacije i Gorskoga Kotara. Krajem 1943. u partizanskim je postrojbama između 75 i 80% Srba. Čak i na području NDH, Hrvati čine manje od petine partizana, dok ih je u odnosu na sveukupni partizanski pokret manje od jedne desetine.

Hrvatsko selo je toliko bilo nezainteresovano za ''antifasisticku borbu'' da je Kardelj cak predlagao teror da bi pokrenuo Hrvate:

Na kraju još jedna činjenica — za koju se ne može reći da su oni potpuno za nju odgovorni. Postoji razlika u borbenoj spremnosti hrv. i srp. sela. Ako bi mi tu išli po liniji najmanjeg otpora, doveli bi u sukob ta dva sela. Pošto-poto mi moramo dići u borbu i hrv. sela, ili će potpuno uništiti srpska naselja. A to se bezuslovno može. Kod nekih drugova postoji bojazan od represalija (ne u rukovodstvu), od uništavanja sela i ljudi itd. Baš taj strah najviše koči odlučnije pristupanje mobilizaciji hrv. sela. A ja držim da će baš represalije prebaciti hrv. selo na stranu srp. sela. U ratu se ne smijemo plašiti uništavanja čitavih sela. Teror će bezuslovno dovesti do oružane akcije...

Zborniku , Tom II, knjiga 2, str .31

SRBI ČINE VEĆINU PARTIZANSKIH POSTROJBI

http://www.tomislavjonjic.iz.hr/III_komunisti_12.pdf

I STA CEMO SAD NESRETNICE, OCES I DALJE DA NASTAVIS DA LUPETAS????

kad je ova tema u pitanju trebao bi da se zavuces u misju rupu i nadaleko je izbegavas...batali nas tih hrvatskih splacina i mitomanije, to ovde momak ne prolazi...pa sta ako partizana nije bilo u Srbiji??? nije ni trebalo da ih bude...Srbija je bila cetnicka...a, naravno, ti si zaboravio na prve gerilce okupirane Evrope i prvog vodju za kojim su Nemci raspisali poternicu, kada vec pricas o "antifasizmu"....tesko da ces to da pobijes onom slicicom, na kojoj ni ne znas ko je, a na kojoj su ni manje ni vise, cetnici sa oruzjem, a Nemci razoruzani DA NIJE MOZDA U HRVATSKOJ NA SNAZI BILO 100 ZA 1????

Ako ti ne znas ko su cetnici...procitaj pazljivo

ajde pokrij se usima....

 

[Koča]

Eto četnici su baš veliki borci protiv Njemaca... Koliko je ono Njemaca poginulo u BG dok je bio okupiran??? jel ono 1 ili 2??? Na stranu sad što je jedan bio pijan pa je pao sa bicikla, a drugi je isto pijan podletio pod tramvaj... Četnici su se hrabro borili tako da su pili s njima vjerojatno neku srpsku brlju pa su eto napili jadne ljude... Junački, nema što...

vec sam te pitao, da nije mozda u ustaskoj hrvatskoj, najvernijem nemackom savezniku vazilo pravilo 100 za 1??? ili nekom od okupiranih gradova Evrope??? gde su to postojale takve odmazde kao u Srbiji??? i u kojim to glavnim gradovima okupirane Evrope su Nemci masovno ubijani???

U Beogradu su operisali beogradski ilegalci ciji je glavni zadatak bio obavestajna sluzba...protiv vodje beogradskih ilegalaca, Zarka Todorovica Valtera, Gestapo je pokrenuo najvecu akciju na ovim prostorima i o tome postoje dokumenta...

http://forum.krstarica.com/showthread.php/447901-Istina-o-beogradskim-ilegalcima-i-pravom-Valteru

General Jodl, nacelnik Operativnog odeljenja nemacke Vrhovne komande saopstio je Hitleru na vojnoj konferenciji 12. Decembra 1942. godine :

‘’U Beogradu se stalno vrse hapsenja. Moze se reci da se svakog dana prosecno strelja izmedju 15 I 30 Mihailovicevih pristalica’’

(H. Heiber (urednik), ‘’Hitlers Lagebestrechungen’’, Die Protokollfragmente seiner Konferenzen, 1942-1945, Stuttgart, 1962, s. 115.)

 

[Koča]

Baš ratuju jedni protiv drugih...

do dolaska Crvene Armije daleko vise su ratovali protiv Nemaca cetnici nego partizani....a i gde nadje ovu sliku gde su cetnici naoruzani, a Nemci razoruzani pa jos cetnik uperio pusku u Nemca i natareo ga da se krevelji za sliku ili ces nam reci ko je tacno na slici???

al zato ovde znamo ko je

_______________________

Ne samo da su ratovali Nemci i cetnici, nego Nemci smatraju cetnike najvecim neprijateljima na ovim prostorima i o tome jasno govore dokumenta - ono sto tebi nedostaje u silnom lupetanju o cuvenom sisackom odredu ...

Hitlerova desna ruka H.Himler sef nemacke policije I komandant SS jedinica je 17.jula 1942. godine uputio pismo svom saradniku generalu policije H. Mileru:

''Osnovica svakog uspeha u Srbiji i celoj jugoistocnoj Evropi lezi u unistenju Mihailovica. Upotrebite sve snage da M. i njegov stab pronadjete, tako da bi on mogao biti unisten. Svako sredstvo koje tome doprinese je zgodno. Ocekujem najtesu saradnju svih ustanova koje dolaze u obzir, od policije Sigurnosti i sluzbe Sigurnosti do SS i policije. Sef SS i policije Majsner vec je u tom slucaju dobio od mene naredbe. Molim javite mi isto kakva obavestenja mi imamo o Mihailovicevom mestu boravka. Molim obavestavajte me jednom nedeljno o napretku ove akcije.''

(T-175-140-2668302)

(9-II 1943), sef nemacke vojne Obavestajne sluzbe za Istocnu Evropu general Gelen napisao je referat u kome je istakao da

‘’Medju raznim ustanickim pokretima koji sve vise zadaju brige u prostoru bivse jugoslovenske drzave pokret Draze Mihailovica stoji na prvom mestu sto se tice vodjstva, naoruzanja, organizacije I aktivnosti…pristalice D.M. dolaze iz svih slojeva drustva I sada obuhvataju oko osamdeset odsto srpskog naroda. Nadajuci se oslobodjenju od ‘stranog jarma’ u jednom boljem novom poretku I jednoj novoj ekonomskoj I drustvenoj ravnotezi, njihov broj stalno raste…Stvaranjem D.M. pokreta sacinjena je jedna organizacija koja je zasnovana na fanaticnoj volji svakog pojedinca I koja moze da dobije kao revolucionarni pokret znatan politicki I vojni znacaj u kriticnim danima na Balkanu. Sjajno poznavanje terena od strane boraca I pozitivan stav vecine srpskog naroda koriste pokretu’’.

(Trials of War Criminals before the Nuerenberg Military Tribunals, vol. XI (Washington, D.C. : U.S. Government Printing Office, 1950), p. 1016, 1020

Kazes nije bilo partizana u Srbiji...nije! Bilo je cetnika!

Lerov izveštaj s kraja 1942.

Za Srbiju i dalje ostaje najvažniji zadatak savladavanje Mihailovićevog pokreta svim raspoloživim sredstvima.

(Zbornik, tom 12, knjiga 2, 895-7)

naravno neces ni da beknes na ovo...jer si mali sitni provokator i falsifikator...

potpisi na slikama

"Tschetnizi, ihr verdientes Schicksal - 26.8.41" = Chetniks, their deserved fate

" Oktober 1941 - Im Kampf zerschossene Juden und Tschetnitz - Mitrowitza 1941 " = October 1941- In the fight to pieces shot jews and chetniks - Mitrowica 1941

"Tschetnizi begraben ihre eigenen Leute - 26.8.41" = Chetniks buring their own people

Zarobljeni, razoruzani cetnici pocetkom operacije Svarc (Bitka na Sutjesci), 15. maj 1943. god, mesto Stolac, BiH

Sredinom maja 1943. Nemci sprovode zarobljene cetnike

Nemci sprovode kolonu zarobljenih četnika i civila (okolina Kalinovika).

Zarobljeni Keserovicevi cetnici oktobra 1942. u toku nemacke akcije za unistenje cetnika na planinama Jastrebac, Goc i Kopaonik, povodom cega je i sam Himler doputovao u Kraljevo kako bi nadgledao unistenje...jasno je koliko su Nemci smatrali cetnike ozbiljnim protivnikom kada je jedan Himler dosao zbog njih i to 1942. god, godinu dana nakon sloma ustanka...jasno je i zasto je nakon 45. Himlerov boravak u Kraljevu potpuno izbrisan iz nase istorije..jer je on bio tu upravo zbog cetnika...

slika je iz americkog NARA arhiva, gde se nalaze slike Princ Eugen divizije

itd, itd, itd....

ajde, u rupu...

 

[fenix12345]

Kočo ne misliš valjda da ce netko povjerovati u te gluposti koje pises??? Dobro odradena procetnicka propaganda, ali potpuno neistinita... Kako onda četnici nisu oslobodili Beograd nego Rusi? Ako su se borili protiv Njemaca zašto četnika nema u oslobođenom Beogradu nego bježe ustašama i prema Austriji da se predaju Englezima??? Eto par stvari i sve što si pisao ruši se kao kula od karata...