Provale iz osnovne..., i srednje..., ma provale iz zivota...

Letos ja na reci posadio se u vodu,kuliram,vidim neka dva klinca u plićaku(nemaju ni par godina)...I teče njihov razgovor:
-Kako se zoveš?
-David.
-E imam i ja isto druga Ognjena.


Setio sam se i izjave što sam pre nešto više od 5 godina čuo na basketu:
"Meni moj k**ac dovoljan za mene".
- Кога бре мислиш да задовољиш тиме!?
- Па себе.

Veseli Bosanci,nimalo šokantno.:lol:
West coast. :lol:
 
(Урбани мит)

Предавање на медицинском факултету и професор почиње да прича о саставу сперме. Јавља се колегиница из првог реда и пита како то да сперма није слатка ако већ садржи фруктозу? Профа јој одговара: Колегинице, рецептори за укус су на врху језика, а не у дубини грла.

:lol:
 
(Урбани мит)

Предавање на медицинском факултету и професор почиње да прича о саставу сперме. Јавља се колегиница из првог реда и пита како то да сперма није слатка ако већ садржи фруктозу? Профа јој одговара: Колегинице, рецептори за укус су на врху језика, а не у дубини грла.

:lol:


:hahaha::hahaha::hahaha:
 
Ja imam druga o čijim provalama bi mogla cela knjiga da se napiše, ovo su samo neke:

Vraćamo se on i ja iz škole i prolazimo pored šahta na kome piše da je proizveden u nekoj livnici u Guči. Kada sam to video rekao sam mu:

-Ja mislio da je Guča poznata samo po trubama, kad gle sad ovo!
Na to me je on upitao:
-Guča? Šta je to?
-Dal me zezaš da ne znaš za festival u Guči ,sa trubačima?
-Ne, ne znam, stvarno...
-Pa to je naš najveći festival pored Exita
-Aaaaa, Exit, znam to. To ono sa muzikom na Niški aerodrom.

Pre nekoliko dana me upitao:

-Nikola, jel bi ti voleo da budeš ateista?

Ali najveća provala mu je bila prilikom naše ekskurzije u Subotici. Jedan tip iz našeg odeljenja mu se "hvalio" rečima:

-Mi ćemo da se zaključamo u sobu i napijemo.
Na to mu je Marko odgovorio.
-Pa šta? Mi ćemo da se zaključamo u sobu i da učimo.

I moji profesor matematike je poznat po provalama, kao npr.:
(Obraća se trećoj osobi, govoreći o odeljenju) "Ovi iz IV3, ustvaari sad vec IV4..."

Jednom je besan odeljenju rekao:

˝E alo alo, jel treba sad da sklonimo tablu iz učionice i da stavimo neki video-bim i da puštamo muziku na njemu?!˝
 
Из средње:

- Кажи ми кватернарну денатурацију протеина.
- Кватернарну?
- Да.
- Е да сте ме питали примарну, то бих знао да Вам кажем, овако... Ц!
- Па причај!
- Даклем... денатурација протеина... (даље ја лупетам о томе, не сећам се више).
- Па _______ (ту иде моје презиме) ти ми причаш примарну!
- Па то је једина коју знам!

И тако се просто запитам, шта сам ја тражио четир' године медЕцинској... :(
 
Od skoro...
Stojimo na recepciji dva moja ortaka i ja, u prolazu nam se javlja jedan DJ, i tu pocinje...
Ortak: Ko je ovo?
Ja: DJ.
Ortak: A gde je DJ?
Ja: Evo ga malo pre se javio. O.O
Ortak: Ma znam, ali gde je DJ?!
Ja:Si corav jbt, malo pre prosao covek!?
Ortak: Ama majmune gde je DJ!!!
Ja: Pa usao u lift konju jedan coravi, dal si glup!?
Ortak: Ja ne mogu, u kom gradu je DJ, gde, to te pitam!?
Ja: Aaaa tooo, neam pojima. :lol:
 
Uzmite knjigu viceva, pročitajte je u cugu.
Koliko će vas viceva nasmejati zavisi pre svega od raspoloženja, ali verujem ne više od 5%.
Reakcija na ostalih 95% će biti u najboljem slučaju jedno prigušeno "hah".

Budući da vicevi imaju samo tu svrhu, da nasmeju, te da su većinom plod nečije mašte, nije mi jasno kako očekujete da će vas više nasmejati nečije dogodovštine.
Mene mogu baš nasmejati jedino ako se meni dogodilo nešto slično, pa mi se u trenutku vrati sećanje na taj događaj. Inače, reakcija koju očekujem nije da vrištim od smeha, već u najboljem slučaju ono "hah" od malopre. Kao što me tuđi bol ne boli, tako me ni tuđi smeh ne zasmeje.

A što se tiče te dedine dvocevke, ne bi bilo najbolje razneti mozak onima koji se nasmeju, već jedino onima koji dođu ovde očekujući da će se nasmejati.
Mada, i to mi je besmisleno. Što bi bilo ko raznosio mozak zbog nekakvog foruma? Log out i kraj priče.
 

Back
Top