Ruka Svetog Jovana Krstitelja je prenešena iz CG u Rusiju i na tom dešavanju su donete pare da se ruši Milo. Videćemo šta će dalje biti.
Mosti Svetog Jovana Krstitelja su nakon "Oktobarske revolucije u Rusiji 1917. " prenesene , zajedno sa ikonom "Bogorodicom Filjermosa" i jos mnogobrojnim crkvenim relikvijama u Beograd , kod Karadjordjevica , a pred pocetak bombardovanja Beograda `41 - ve su se one premestile iz Beograda u manastir Ostrog , pa na Cetinje , gde su i sada .
Ovde je mnogo bolje i preciznije opisano :
http://www.svetosavlje.org/svetinje/Mosti/rukasvJovanaKrstitelja.htm
"...Evo sta o dospjecu svih svetinja u Crnu Goru pripovijeda iguman Marko (Kalanj):
"Kada je aprila 1941. kralj Petar II Karadordevic stigao pod Ostrog, rekao je: 'Ove tri svetinje necu da nosim iz Jugoslavije', i ostavio ih je u manastiru, sa jos dosta zlata i drugih dragocjenosti. Kada su 1951, u sobi starjesine Manastira, arhimandrita Leontija (Mitrovica), ispod duplog patosa, otkrili zlato, ponijeli su ga u Titograd, zajedno sa relikvijama. Jeromonah Gerasim (Cecur), koji je tada bio u Ostrogu, stalno je govorio: 'Nista mi nije zalije od one tri svetinje, sto su odnijeli komunisti. Sigurno su dragulje uzeli, a svetinje pobacali.' Slicno je o tome govorio i tadasnji dak, a potonji arhimandrit ostroski, otac Serafim (Kasic), a jedan Crnogorac-partizan, kome ja ime ne znam, sto je radio na otkrivanju zlata u Ostrogu, izjavio je: 'Oce, tamo su bile neke svete stvari. Odnesene su u Titograd i po naredenju Blaza Jovanovica, stavljene u trezor'.
Isao sam sekretaru tadasnje Vjerske komisije, Bozu Martinovicu, i on je rekao da su ruka Svetog Jovana Krstitelja, cestica Casnog Krsta i ikona predate Muzeju na Cetinju, po naredenju Marka Orlandica. Ruka Svetog Jovana i cestica Krsta su predate Manastiru Svetog Petra Cetinjskog i dok smo postavljali manastirsku riznicu izvrsili smo provjeru: ruka Svetog Jovana nema citava dva prsta, mali i do maloga, inace je u cjelini ocuvana, do lakta."
Cetiri desetljeca bjehu one opet skrivene prvo na mjestu nepoznatom, pa u riznici Cetinjskog manastira, sve dok ih, kao nekad arhijerej Konstantinovog grada, ne uze na ruke arhijerej grada Ivana Crnojevica, o Ivanjdanu godine 1993., i dok se ruka najveceg rodenog od zene ponovo ne pokaza medu ljudima."...