Protestantizam - istina i mitovi o njemu

Протестанти су развили расизам и богохулну еволуционистичку теорију. Најгори робовласници и колонизатори су били протестанти. Протестанти су починили геноцид над Индијанцима у Северној Америци. Католици су покрштавали Индијанце, али нису гледали да их истребе. И сад протестанти су највећи злочинци у свету преко Есада.
 
Luther rodi protestantizam, protestantizam rodi Hitlera i Hitler rodi svjetski rat

1729265482945.png

Njemačka protestanska crka u vrijeme Hitlera. Njihov moto bio je "Svastika na prsima i križ u našim srcima"


1729265540499.png

Propagandni plakat Hitlerovih nacionalsocijalista iz 1933. godine - piše: "Hitlerova borba i Lutherova poduka su najbolja obrana njemačkog naroda".


U rujnu 1933. osnovana je tzv. „Reich church“, a evangelički biskup Ludwig Müller postao je njezin prvi biskup. Müllera je snažno podržao profesor Ernst Bergmann, koji je 1934. objavio dvadeset i pet točaka njemačke religije. One su, između ostalog, uključivale i ovo:

1. Židovski Stari zavjet, kao i dijelovi Novog zavjeta, nisu prikladni za novu Njemačku.

2. Krist nije bio Židov, nego nordijski mučenik kojeg su Židovi pogubili, ratnik čija je smrt spasila svijet od židovskog utjecaja.

3. Adolf Hitler je novi Mesija poslan na zemlju kako bi spasio svijet od Židova.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Protestantizam se najviše približio Bogu i istini, upravo kroz naučna otkrića i civlizacijska dostignuća, koja su rezultat dugogodišnjih pokušaja i pogrešaka.

Dok pravoslavlje sedi, čeka i plaši se spoljnog sveta i nepoznatog, protestantizam je odlučio da se poput Jakova porve sa Bogom i spozna ga u konfrontaciji 1 na 1.
Čime se to približio istini?
 
Moj doprinos.

Povodom 31. oktobra 1517. god. - dana reformacije, podsetimo se kako je bilo nekada i kako je počelo!

Ono što razlikuje srednjovekovno društvo od modernog jeste nedostatak slobode pojedinca. Svako je u ranijem razdoblju bio prikovan za svoju ulogu u društvenom poretku. Čovek je imao malo izgleda da, u društvenom pogledu, prelazi iz jedne klase u drugu; ... Često nije bio slobodan čak ni da se odeva po volji niti da jede šta je hteo." (Erih From, Bekstvo od slobode, III/1)

"Martin Luter je stajao na čelu onih koji su bili pozvani da izvedu crkvu iz tame papstva u svetlost čistije vere. Revan, oduševljen, pobožan, bojeći se samo Boga, priznavajući kao temelj vere samo Sveto Pismo, Luter je bio čovek za svoje vreme. Kroz njega je Bog izvršio veliko delo za reformaciju crkve i prosvećivanje čovečanstva." (Ellen G. White, The Great Controversy, p.121)

Ovo je laž, a činjenice o oslobađanju čovjeka i društva stoje ovako:

Krajem 8. stoljeća Karlo Veliki protivio se ropstvu dok su papa i mnogi drugi moćni i učinkoviti pripadnici klera ponavljali riječi svete Batilde. U osvit 9. stoljeća biskup Agobard iz Lyona grmio je: "Svi su ljudi braća, svi zazivaju istoga Boga Oca: rob i gospodar, siromah i bogataš, neznani i učeni, slabi i jaki .... Nitko nije uzdignut iznad nikoga drugog…. Ne postoji ... rob ili slobodnjak, nego u svim stvarima i uvijek postoji samo Krist.“ Uskoro nitko „nije sumnjao u to da je ropstvo po sebi protivno božanskom zakonu“. Zaista, za vrijeme 11. stoljeća i Sveti Wulfstan i sveti Anselmo pokrenuli su uspješne kampanje kojima su uklonili posljednje tragove ropstva iz kršćanskoga svijeta. Dokidanje ropstva najdramatičniji je primjer moralnoga napretka tijekom mračnog doba.

Rodney Stark, Lažna svjedočanstva - Raskrinkavanje stoljeća protukatoličke povijesti

Nisam rimokatolik i nisam napisao ovu knjigu kako bih obranio Crkvu. Napisao sam je kako bih obranio povijest. - stoji u Uvodu Starkove knjige.
 
Protestantizam se najviše približio Bogu i istini, upravo kroz naučna otkrića i civlizacijska dostignuća, koja su rezultat dugogodišnjih pokušaja i pogrešaka.
Који протестантизам ?
То је исто као када би рекао да је људска историја богата догађајима.
Ниси рекао ништа конкретно.
 
Protestantizam se najviše približio Bogu i istini, upravo kroz naučna otkrića i civlizacijska dostignuća, koja su rezultat dugogodišnjih pokušaja i pogrešaka.

Dok pravoslavlje sedi, čeka i plaši se spoljnog sveta i nepoznatog, protestantizam je odlučio da se poput Jakova porve sa Bogom i spozna ga u konfrontaciji 1 na 1.
BItno je mentalno zdravlje a obozavatelji iskljucivo logosa biblije su daleko od toga.
 
Imaju, ali ovde je to najnaglašenije, kao što kaže Veber. Možemo tu da svrstamo i luteranstvo.
Калвин и Лутер су доста различити. Лутер се и разликује зависно од фазе до фазе. Није ту само етика у питању.
Лутер је својим потезом довео до стварања енормног броја заједница, или као што неко рече неденоминационалних хришћана (између осталог).
Дакле довео је до свега супротног што је сам Лутер одувек желео.
 
Ponajviše onaj kalvinistički, koji je svoj odnos prema Bogu zasnovao na etici rada

Imaju, ali ovde je to najnaglašenije, kao što kaže Veber. Možemo tu da svrstamo i luteranstvo.

"Mitovi Reformacije - Pet stoljeća zabluda i nevolja".
(Rodney-a Stark)

'Die Protestantische Ethik und der Geist des Kapitalismus' prvi je put objavljen na njemačkom kao dva eseja 1904–1905, a preveden je na engleski i objavljen 1930. kao knjiga: Protestantska etika i duh kapitalizma. Kao što naslov sugerira, Weber je predložio objašnjenje zašto je industrijski kapitalizam nastao i imao tendenciju cvjetanja samo u protestantskim područjima ili nacijama. Njegov zaključak je: jer je protestantizam naveo ljude da marljivo rade i žive skromno. Weber je to identificirao kao 'protestantsku etiku'.

Weberova početna pretpostavka, navedena u njegovoj prvoj rečenici, da postoji jaka veza između protestantizma i kapitalizma je lažna.

Dokazi za suprotno

Nijemac, Felix Rachfahl (1867–1925), četiri godine nakon što su se Weberovi originalni eseji pojavili na njemačkom jeziku, je primijetio da je ova Weberova teza protestantske etike u suprotnosti s činjenicama o usponu industrijskog kapitalizma. Na primjer, Amsterdam i Antwerpen su vrlo rano razvili industrijski kapitalizam kada su oba bili katolički gradovi, dok su protestantski skandinavski gradovi vrlo kasno razvili industrijski kapitalizam.

Zatim je došao još jedan njemački ekonomist, Lujo Brentano (1844. – 1931.), koji je ispravno primijetio da je industrijski kapitalizam nastao u južnoj Europi davno prije njemačke reformacije i da su ga na sjever prenijele uglavnom katoličke bankarske tvrtke.

Zatim je došao britanski ekonomski povjesničar R. H. Tawney (1880. – 1962.) čija je izvrsna knjiga Religija i uspon kapitalizma (1926.) mnogo detaljnije ponovila da je industrijski kapitalizam započeo u katoličkim gradovima južne Europe i da čak i kad se kapitalizam pojavio na sjeveru , isprva su ga kontrolirali katolički bankari s juga. Tawney je dodao dodatni zaokret sugerirajući da je 'kapitalizam u nastajanju . . . [oblikovao] kalvinistički stav prema poduzetništvu i gomilanju bogatstva, a ne obrnuto'.

Godine 1933. drugi britanski povjesničar, H. M. Robertson (1905–84), ponovno je pokazao da je uspon kapitalizma davno prethodio reformacijama, budući da je bio katoličkog podrijetla. Što se tiče protestantske etike, proizvela ju je već kapitalistički nastrojena srednja klasa. Bilo je više ovakvih odbacivanja Webera tijekom 1940-ih i ranih 1950-ih, a onda je došla velika studija: Kurt Samuelsson (1921. – 2005.) objavio je Religija i gospodarsko djelovanje: Protestantska etika, uspon kapitalizma i zlouporabe znanosti na švedskom u 1957., a engleski prijevod pojavio se 1961. U svojoj recenziji knjige, veliki harvardski sociolog George C. Homans (1910.–1989.) ovako je rekao: Samuelsson ne 'samo da se ne slaže s Weberovom hipotezom, nego ju je ostavio u ruševinama' .Samuelsson je još jednom izrecitirao obilje dokaza da je uspon industrijskog kapitalizma prethodio reformacijama.

Međutim, Weberova teza je nastavila živjeti u udžbenicima. Tako je 1969. slavni britanski povjesničar Hugh Trevor-Roper (1914. – 2003.) odvojio vrijeme da primijeti da je 'ideja da je industrijski kapitalizam velikih razmjera bio ideološki nemoguć prije reformacije razbijena jednostavnom činjenicom da je naprosto postojao prije reformacije'.

Deset godina kasnije slavni francuski povjesničar Fernand Braudel (1902–85) žalio se da:

Svi su se povjesničari suprotstavljali ovoj slabašnoj teoriji [protestantskoj etici] iako je se nisu uspjeli riješiti jednom zauvijek. Ipak, očito je lažna. Sjeverne zemlje preuzele su mjesto koje su ranije tako dugo i sjajno zauzimala stara kapitalistička središta Sredozemlja. Ništa nisu izmislili, ni u tehnologiji ni u poslovnom upravljanju.
 
Iz njezina pisanja o Lutheru očito je da je bila 'informirana' od, kako ih Stark nazva, 'uglednih fanatika'.

I točno je da je Luther bio za kršenje djece, ali reče Luther o djeci i ovako:

WA Tr (Tischreden – Govori za stolom) Nr. 4523, Nr. 5207 i Nr. 3676. „No, kada se govori o djeci slična đavlu, od kojih sam neka vidio, držim da ih je ili đavao nagrdio, ali ne začeo, ili da su to pravi đavli.ʺ

Martin Luther: „Neka đavlu slična djeca pravi su đavli. Neka ih se utopi.“

Samo malo u ovome Ellen White zaostaje za Lutherom. Ona kaže:

Bog mrzi neposlušnu djecu koja pokazuju strast i zlu ćud, itd. On ih ne može spasiti u vrijeme nevolje. (Ellen White, Manuscript 1, 1854)
Iiiih bre koliko vam teski ti Bozji zapovesti,prosto vam paraju dushu tolikom snagom da prosto gubite svest i panicno pljujete na svakog koji vas je pozivao da ih drzite...
 
Iiiih bre koliko vam teski ti Bozji zapovesti,prosto vam paraju dushu tolikom snagom da prosto gubite svest i panicno pljujete na svakog koji vas je pozivao da ih drzite...

Führer i Adventisti sedmog dana

Dokazi iz pera adventističkog pisca Dr. Zdravka Plantaka, par kratkih izvadaka iz njegove knjige "The Silent Church: Human Rights and Adventist Social Ethics":

Adventisti u Njemačkoj su podržavali nacističku vanjsku politiku, pa čak i rat. ... Kad je Austrija pripojena Njemačkoj, njemački adventisti su izjavljivali kako su "sretni što su se Austrijanci vratili u domovinu ". Izražavali su vjeru da je uz Božju pomoć "naš sposobni Führer Adolf Hitler postao osloboditelj Austrije". Nakon okupacije Čehoslovačke 16. ožujka 1939., adventisti još uvijek nisu imali nikakav prigovor nacističkoj vlasti. Čak su nalazili i opravdanje za nacističke okrutnosti. Kada je došlo do napada na Poljsku, koji je cijela Europa prepoznala kao čin agresije, Sinz [adventistički autor] je napisao da je, s obzirom na 'neljudske muke koje je naš narod pretrpio među tim strancima', njemački napad vjerojatno bio opravdan. Adventisti su nastavili podupirati Hitlera i slavili su njegov 51. rođendan 11 dana nakon što je rat na zapadu eskalirao njemačkom invazijom na Dansku i Norvešku 9. travnja 1940. godine.

Kao što je Erwin Sicher s pravom zapazio u "Adventističke publikacije i nacistička iskušenja ", adventisti su na brojne načine zakazali kad je u pitanju njihov odnos prema nacističkom režimu. Već 1928., prije nego što je Adolf Hitler došao na vlast, adventisti su agitirali za snažnog Firera. Članci i članci u adventističkim časopisima napisani su o idealom njemačkim Fireru.

Prvo su adventistički pisci u časopisima pozdravili ponovno rođenje Njemačke, a onda se to ponovilo glasovanjem. Tako je Adventistički grad Friedensau glasovao 99,9 posto za Nazi stranku. .... Istaknuti adventistički pisac i urednik različitih adventističkih crkvenih listova, Kurt Sinz, vidio je u Hitlerovoj snažnoj vladavini djelo koje je osmislio sam Bog. Otto Bronzio otišao je i korak dalje, tvrdeći u službenom adventističkom listu "Der Adventbote", da je "nacionalsocijalistička revolucija nešto najveće od svih vremena, jer je održavanje čistoće naslijeđa temelj njezina etničkog života".
------------------

Iiiih bre, spaja vas veza 'proročica Ellen - prorok Adolf'.
 
Führer i Adventisti sedmog dana

Dokazi iz pera adventističkog pisca Dr. Zdravka Plantaka, par kratkih izvadaka iz njegove knjige "The Silent Church: Human Rights and Adventist Social Ethics":

Adventisti u Njemačkoj su podržavali nacističku vanjsku politiku, pa čak i rat. ... Kad je Austrija pripojena Njemačkoj, njemački adventisti su izjavljivali kako su "sretni što su se Austrijanci vratili u domovinu ". Izražavali su vjeru da je uz Božju pomoć "naš sposobni Führer Adolf Hitler postao osloboditelj Austrije". Nakon okupacije Čehoslovačke 16. ožujka 1939., adventisti još uvijek nisu imali nikakav prigovor nacističkoj vlasti. Čak su nalazili i opravdanje za nacističke okrutnosti. Kada je došlo do napada na Poljsku, koji je cijela Europa prepoznala kao čin agresije, Sinz [adventistički autor] je napisao da je, s obzirom na 'neljudske muke koje je naš narod pretrpio među tim strancima', njemački napad vjerojatno bio opravdan. Adventisti su nastavili podupirati Hitlera i slavili su njegov 51. rođendan 11 dana nakon što je rat na zapadu eskalirao njemačkom invazijom na Dansku i Norvešku 9. travnja 1940. godine.

Kao što je Erwin Sicher s pravom zapazio u "Adventističke publikacije i nacistička iskušenja ", adventisti su na brojne načine zakazali kad je u pitanju njihov odnos prema nacističkom režimu. Već 1928., prije nego što je Adolf Hitler došao na vlast, adventisti su agitirali za snažnog Firera. Članci i članci u adventističkim časopisima napisani su o idealom njemačkim Fireru.

Prvo su adventistički pisci u časopisima pozdravili ponovno rođenje Njemačke, a onda se to ponovilo glasovanjem. Tako je Adventistički grad Friedensau glasovao 99,9 posto za Nazi stranku. .... Istaknuti adventistički pisac i urednik različitih adventističkih crkvenih listova, Kurt Sinz, vidio je u Hitlerovoj snažnoj vladavini djelo koje je osmislio sam Bog. Otto Bronzio otišao je i korak dalje, tvrdeći u službenom adventističkom listu "Der Adventbote", da je "nacionalsocijalistička revolucija nešto najveće od svih vremena, jer je održavanje čistoće naslijeđa temelj njezina etničkog života".
------------------

Iiiih bre, spaja vas veza 'proročica Ellen - prorok Adolf'.
Hriscane spajaju Isus Hristos i Njegove zapovesti koje su drzale hriscani isto kao i svi vernici u vreme SZ-ta dok vas nazalost spaja jedino papska stolica koja je persofinikacija onog koji je prevario prve ljude u Edemskom vrtu.
 
Argumentum ad hominem

Kad drugih nema.


Crkva adventista sedmog dana i 'Hitlerova nacistička Njemačka'

Crkva adventista sedmog dana ne može se pohvaliti svojim djelovanjem tijekom nacističkog režima. Ponavljajući pohvale Hitlerovom usponu na vlast, Adolf Minck, predsjednik Adventističke njemačke crkve, izrazio je svoje zadovoljstvo izborom Adolfa Hitlera u kolovoškom izdanju Advenbotea (službeni časopis Crkve adventista sedmog dana u Njemačkoj u to vrijeme): “Svježi oživljavajući i obnavljajući duh reformacije puše našim njemačkim zemljama . . . ovo je vrijeme odluke, vrijeme ovakvih prilika za vjerničku mladost kakvih odavno nije bilo. . . . Božja riječ i kršćanstvo bit će vraćeni na počasno mjesto” (Minck 1994:259). Još jedan primjer koji je izrazio oduševljenje nacističkom državom bio je Wilhem Mueller koji je otišao toliko daleko da je označio Hitlera kao "odabranog od Boga" za kancelara i hvalio njegovu sličnost s adventističkom zdravstvenom reformom, riječima: "Kao antialkoholičar, nepušač, vegetarijanac, bliži je našem vlastitom pogledu na reformu zdravstva nego bilo tko drugi” (Mueller 1994:260).

Provladina propagandna kampanja Adventističke crkve postala je mnogo agresivnija nakon zabrane. I dalje je podupiran pojam "Narodne države", pripisujući posebnu važnost toj ideji i tvrdeći da je u skladu s biblijskim načelima. U izdanju Gegenwartsfragena, jednog od adventističkih časopisa iz prosinca 1933., ponosno je objavljeno da smo “i mi dio ove revolucije – kao pojedinačni kršćani i također kao korporativno denominacijsko tijelo” (Blaich 1994:264). Ova vrsta entuzijastičnog odobravanja države nije bila izolirani incident. Prihvaćanje "Volk koncepta" s njegovim rasnim prizvucima, njegovom ideologijom etničke čistoće i njegovim implicitnim zabranjivanjem Židova zbog njihovog rasnog nasljeđa prihvatila je crkva Adventista sedmog dana kao dio navještaja evanđelja. Crkveni autor je izjavio: “Kad je narod organiziran . . . formira Volksgemeinschaft ili etničku zajednicu, a adventisti bi trebali biti među najboljim članovima takve zajednice (Sinz 1977:17).
 
Kad drugih nema.



Crkva adventista sedmog dana i 'Hitlerova nacistička Njemačka'

Crkva adventista sedmog dana ne može se pohvaliti svojim djelovanjem tijekom nacističkog režima. Ponavljajući pohvale Hitlerovom usponu na vlast, Adolf Minck, predsjednik Adventističke njemačke crkve, izrazio je svoje zadovoljstvo izborom Adolfa Hitlera u kolovoškom izdanju Advenbotea (službeni časopis Crkve adventista sedmog dana u Njemačkoj u to vrijeme): “Svježi oživljavajući i obnavljajući duh reformacije puše našim njemačkim zemljama . . . ovo je vrijeme odluke, vrijeme ovakvih prilika za vjerničku mladost kakvih odavno nije bilo. . . . Božja riječ i kršćanstvo bit će vraćeni na počasno mjesto” (Minck 1994:259). Još jedan primjer koji je izrazio oduševljenje nacističkom državom bio je Wilhem Mueller koji je otišao toliko daleko da je označio Hitlera kao "odabranog od Boga" za kancelara i hvalio njegovu sličnost s adventističkom zdravstvenom reformom, riječima: "Kao antialkoholičar, nepušač, vegetarijanac, bliži je našem vlastitom pogledu na reformu zdravstva nego bilo tko drugi” (Mueller 1994:260).

Provladina propagandna kampanja Adventističke crkve postala je mnogo agresivnija nakon zabrane. I dalje je podupiran pojam "Narodne države", pripisujući posebnu važnost toj ideji i tvrdeći da je u skladu s biblijskim načelima. U izdanju Gegenwartsfragena, jednog od adventističkih časopisa iz prosinca 1933., ponosno je objavljeno da smo “i mi dio ove revolucije – kao pojedinačni kršćani i također kao korporativno denominacijsko tijelo” (Blaich 1994:264). Ova vrsta entuzijastičnog odobravanja države nije bila izolirani incident. Prihvaćanje "Volk koncepta" s njegovim rasnim prizvucima, njegovom ideologijom etničke čistoće i njegovim implicitnim zabranjivanjem Židova zbog njihovog rasnog nasljeđa prihvatila je crkva Adventista sedmog dana kao dio navještaja evanđelja. Crkveni autor je izjavio: “Kad je narod organiziran . . . formira Volksgemeinschaft ili etničku zajednicu, a adventisti bi trebali biti među najboljim članovima takve zajednice (Sinz 1977:17).
Different scandals of sexual abuse involving members of the Catholic clergy have been made public in Costa Rica, as more than ten priests have been formally accused.[65] However, one of the most recent and most dramatic events due to its media exposure occurred in 2019 when judicial accusations against the priests Mauricio Víquez[66] and Manuel Guevara[67][68] led to the search and seizure of the Episcopal Conference by the Judicial Investigation Department on 7 March 2019.[69] Víquez, who was the Episcopal Conference's spokesman and professor at the University of Costa Rica, was dismissed from the clerical state by the Holy See and the process for removal of his university tenure was started. He fled in January 2019 and was a fugitive overseas reason for which an international arrest warrant was issued against him.[70][71] He was captured in Mexico in August 2019[72] and condemned in 2022 to 20 years in prison for rape and abuse of an 11-year-old boy.[73] In the case of Guevara, parish priest of Santo Domingo de Heredia, was arrested by the authorities.[74]

Another priest wanted for sexual abuse, Jorge Arturo Morales Salazar, was arrested by the authorities while trying to escape through the Panama border and held on preventive custody.[75] Other notable cases are Father Enrique Delgado, popular figure due to his TV show La Hora Santa (The Holy Hour) who was sentenced to prison for rape and sexual abuse against three minors,[76][77] Father Enrique Vazquez who escaped the country in 1998 apparently with financial help from San Carlos' bishop Angel Sancasimiro, was captured serving as a priest in Honduras in 2007, but the charges couldn't be pressed due to the age difference of less than 28 years between the victims of 13–16 years and the perpetrator of 20 years,[65][78][79][80] and Father Minor Calvo, another TV personality with his TV show An encounter with Christ and as director of the Catholic radio station Radio maria who was found in a car with a teenager in the La Sabana Park at midnight. Although Calvo was convicted for corruption and embezzlement he was not convicted for sexual abuse.[81]

Main article: Catholic Church sexual abuse cases in El Salvador
In November 2015, in El Salvador's sole non-military Catholic diocese, the Archdiocese of San Salvador, Fr. Jesus Delgado, biographer and personal secretary to Archbishop Oscar Romero[84][85] was dismissed by the Archdiocese after investigations revealed that he had molested a girl, now 42 years of age, when she was between the ages of 9 and 17.[85] Due to the statute of limitations, Delgado could not face criminal charges.[86] In December 2016, a canonical court convicted Delgado and two other El Salvador priests, Francisco Galvez and Antonio Molina, of committing acts of sex abuse between the years 1980 and 2000 and laicized them from the priesthood.[84][87][88][86]

In November 2019, the Archdiocese acknowledged sex abuse committed by Fr. Leopoldo Sosa Tolentino in 1994 and issued a public apology to his victim.[84] Tolentino was suspended from ministry and began the canonical trial process.[89] Another El Salvador priest, José Adonay Chicas Campos, was laicized in 2019 after pleading guilty to sex abuse in a criminal trial at the Vatican and sentenced to 16 years in prison.[84]

Catholic Church sexual abuse cases in Canada
In the late 1980s, allegations were made of physical and sexual abuse committed by members of the Christian Brothers, who operated the Mount Cashel Orphanage in St. John's, Newfoundland. The government, police, and church had colluded in an attempt to cover up the allegations, but in December 1989 they were reported in the St. John's Sunday Express. Eventually more than 300 former pupils came forward with allegations of physical and sexual abuse at the orphanage.[91] The religious order that ran the orphanage filed for bankruptcy in the face of numerous civil lawsuits seeking damages.[92] Since the Mount Cashel scandal, a number of priests across Canada have been accused of sexual abuse.

In August 2005, Father Charles Henry Sylvestre of Belle River, Ontario, pleaded guilty to 47 counts of sexual abuse of females, aged between nine and fourteen years old, between 1952 and 1989.[93] Sylvestre was given a sentence in October 2006 of three years, and died 22 January 2007 after three months in prison.[94]


A evo i linka da sam proveris:
https://en.wikipedia.org/wiki/Catholic_Church_sexual_abuse_cases

Kao sto se jasno vidi,umesto tvojih bljuvotina iz papske kuhinje ja dajem nesporne dokaze evidentirane na wikipediju pa se sad ti lepo proracunaj kako stojite na tom planu..
...znas,ovo copy/paste i nije tako lose,imam ja kondicije za taj tempo,samo ti produzi tako evo i mene za tobom istim korakom...
 
Different scandals of sexual abuse involving members of the Catholic clergy have been made public in Costa Rica, as more than ten priests have been formally accused.[65] However, one of the most recent and most dramatic events due to its media exposure occurred in 2019 when judicial accusations against the priests Mauricio Víquez[66] and Manuel Guevara[67][68] led to the search and seizure of the Episcopal Conference by the Judicial Investigation Department on 7 March 2019.[69] Víquez, who was the Episcopal Conference's spokesman and professor at the University of Costa Rica, was dismissed from the clerical state by the Holy See and the process for removal of his university tenure was started. He fled in January 2019 and was a fugitive overseas reason for which an international arrest warrant was issued against him.[70][71] He was captured in Mexico in August 2019[72] and condemned in 2022 to 20 years in prison for rape and abuse of an 11-year-old boy.[73] In the case of Guevara, parish priest of Santo Domingo de Heredia, was arrested by the authorities.[74]

Another priest wanted for sexual abuse, Jorge Arturo Morales Salazar, was arrested by the authorities while trying to escape through the Panama border and held on preventive custody.[75] Other notable cases are Father Enrique Delgado, popular figure due to his TV show La Hora Santa (The Holy Hour) who was sentenced to prison for rape and sexual abuse against three minors,[76][77] Father Enrique Vazquez who escaped the country in 1998 apparently with financial help from San Carlos' bishop Angel Sancasimiro, was captured serving as a priest in Honduras in 2007, but the charges couldn't be pressed due to the age difference of less than 28 years between the victims of 13–16 years and the perpetrator of 20 years,[65][78][79][80] and Father Minor Calvo, another TV personality with his TV show An encounter with Christ and as director of the Catholic radio station Radio maria who was found in a car with a teenager in the La Sabana Park at midnight. Although Calvo was convicted for corruption and embezzlement he was not convicted for sexual abuse.[81]

Main article: Catholic Church sexual abuse cases in El Salvador
In November 2015, in El Salvador's sole non-military Catholic diocese, the Archdiocese of San Salvador, Fr. Jesus Delgado, biographer and personal secretary to Archbishop Oscar Romero[84][85] was dismissed by the Archdiocese after investigations revealed that he had molested a girl, now 42 years of age, when she was between the ages of 9 and 17.[85] Due to the statute of limitations, Delgado could not face criminal charges.[86] In December 2016, a canonical court convicted Delgado and two other El Salvador priests, Francisco Galvez and Antonio Molina, of committing acts of sex abuse between the years 1980 and 2000 and laicized them from the priesthood.[84][87][88][86]

In November 2019, the Archdiocese acknowledged sex abuse committed by Fr. Leopoldo Sosa Tolentino in 1994 and issued a public apology to his victim.[84] Tolentino was suspended from ministry and began the canonical trial process.[89] Another El Salvador priest, José Adonay Chicas Campos, was laicized in 2019 after pleading guilty to sex abuse in a criminal trial at the Vatican and sentenced to 16 years in prison.[84]

Catholic Church sexual abuse cases in Canada
In the late 1980s, allegations were made of physical and sexual abuse committed by members of the Christian Brothers, who operated the Mount Cashel Orphanage in St. John's, Newfoundland. The government, police, and church had colluded in an attempt to cover up the allegations, but in December 1989 they were reported in the St. John's Sunday Express. Eventually more than 300 former pupils came forward with allegations of physical and sexual abuse at the orphanage.[91] The religious order that ran the orphanage filed for bankruptcy in the face of numerous civil lawsuits seeking damages.[92] Since the Mount Cashel scandal, a number of priests across Canada have been accused of sexual abuse.

In August 2005, Father Charles Henry Sylvestre of Belle River, Ontario, pleaded guilty to 47 counts of sexual abuse of females, aged between nine and fourteen years old, between 1952 and 1989.[93] Sylvestre was given a sentence in October 2006 of three years, and died 22 January 2007 after three months in prison.[94]


A evo i linka da sam proveris:
https://en.wikipedia.org/wiki/Catholic_Church_sexual_abuse_cases

Kao sto se jasno vidi,umesto tvojih bljuvotina iz papske kuhinje ja dajem nesporne dokaze evidentirane na wikipediju pa se sad ti lepo proracunaj kako stojite na tom planu..
...znas,ovo copy/paste i nije tako lose,imam ja kondicije za taj tempo,samo ti produzi tako evo i mene za tobom istim korakom...

1. Na primjer, u institucijama crkve Adventista sedmog u SAD-u, djeca su seksualno zlostavljana 3.4 puta više (340%) nego u institucijama Katoličke crkve. A Unutar ustanova crkve ASD u Australiji djeca se seksualno zlostavljaju 487% više nego u svim ostalim zajednicama. https://forum.krstarica.com/threads...-u-vjerskim-zajednicama.1017697/post-50175887

2. Ono što sam ja navodio o 'kurvanju adventista sedmog dana s Führerom' nisu nikakve 'bljuvotine iz papske kuhinje', nego riječi 'iz usta' adventističkih prvaka u Njemačkoj i kasnijih priznanja tvojih adventističkih autora o ponašanju ASD prema nacističkoj Njemačkoj.

3. Nastavak - 'iz usta' adventističkih autora':

Kada je politika eugenike ozakonjena, adventističke publikacije napadale su protivnike „Eugeničkih zakona“ i ušutkivale ih. Sterilizacija je bila samo prvi korak u ovom rasnom napadu, a sljedeći korak uključivao je eliminaciju onih za koje se smatralo da su opasni elementi za njemački genetski fond. Oni koji su se protivili eutanaziji bili su katolici i luterani, dok su adventisti bili nijemi (Blaich).

Korištenje ovog gledišta koji je dio nauka adventista sedmog dana imalo je za cilj udvaranje crkve državi i stjecanje njezine naklonosti. “Iako nastavljaju s tradicionalnim naglaskom na zdrav život, adventističke publikacije ubrzo su usvojile elemente nacističke rasne agende. . . . Zanimljiv put vodio je od brige za siromašne, brige za manje sretne i slabe, do uklanjanja slabih, kao Božjeg djela (Blaich). “Pozitivan” rezultat ovih promjena bio je “mainstreaming” adventizma jer je država promicala zdrav život i obiteljske vrijednosti koje i crkva promiče kroz svoje publikacije.

Unatoč tome, polako, ali sigurno, adventistička zdravstvena poruka poprimila je popularne prizvuke, dajući joj zaokret i mijenjajući izvornu namjeru zdravstvene reforme, pretvarajući je u ono što je država diktirala, a ne ono što Sveto pismo uči. Crkveno vodstvo bilo je svjesno ovog izvrtanja pojmova i značenja. G. W. Schubert, potpredsjednik Njemačke adventističke crkve, podijelio je svoju "slabu nadu" s kolegom potpredsjednikom Generalne konferencije adventista da bi "možda ovo mogao biti put po Gospodnjoj volji da se kasnije dobije sloboda za distribuciju naše vjerske literature” (Blaich). Ta sloboda nikada nije došla, a vrijeme je pokazalo da ovaj kompromis sigurno nije bio “put Gospodnji”.
------------------------

Pogledajte kako su Adventisti sedmog dana "projektirali put po Gospodnjoj volji" s nacističkom Njemačkom i Hitlerom.
 
1. Na primjer, u institucijama crkve Adventista sedmog u SAD-u, djeca su seksualno zlostavljana 3.4 puta više (340%) nego u institucijama Katoličke crkve. A Unutar ustanova crkve ASD u Australiji djeca se seksualno zlostavljaju 487% više nego u svim ostalim zajednicama. https://forum.krstarica.com/threads...-u-vjerskim-zajednicama.1017697/post-50175887

2. Ono što sam ja navodio o 'kurvanju adventista sedmog dana s Führerom' nisu nikakve 'bljuvotine iz papske kuhinje', nego riječi 'iz usta' adventističkih prvaka u Njemačkoj i kasnijih priznanja tvojih adventističkih autora o ponašanju ASD prema nacističkoj Njemačkoj.

3. Nastavak - 'iz usta' adventističkih autora':

Kada je politika eugenike ozakonjena, adventističke publikacije napadale su protivnike „Eugeničkih zakona“ i ušutkivale ih. Sterilizacija je bila samo prvi korak u ovom rasnom napadu, a sljedeći korak uključivao je eliminaciju onih za koje se smatralo da su opasni elementi za njemački genetski fond. Oni koji su se protivili eutanaziji bili su katolici i luterani, dok su adventisti bili nijemi (Blaich).

Korištenje ovog gledišta koji je dio nauka adventista sedmog dana imalo je za cilj udvaranje crkve državi i stjecanje njezine naklonosti. “Iako nastavljaju s tradicionalnim naglaskom na zdrav život, adventističke publikacije ubrzo su usvojile elemente nacističke rasne agende. . . . Zanimljiv put vodio je od brige za siromašne, brige za manje sretne i slabe, do uklanjanja slabih, kao Božjeg djela (Blaich). “Pozitivan” rezultat ovih promjena bio je “mainstreaming” adventizma jer je država promicala zdrav život i obiteljske vrijednosti koje i crkva promiče kroz svoje publikacije.

Unatoč tome, polako, ali sigurno, adventistička zdravstvena poruka poprimila je popularne prizvuke, dajući joj zaokret i mijenjajući izvornu namjeru zdravstvene reforme, pretvarajući je u ono što je država diktirala, a ne ono što Sveto pismo uči. Crkveno vodstvo bilo je svjesno ovog izvrtanja pojmova i značenja. G. W. Schubert, potpredsjednik Njemačke adventističke crkve, podijelio je svoju "slabu nadu" s kolegom potpredsjednikom Generalne konferencije adventista da bi "možda ovo mogao biti put po Gospodnjoj volji da se kasnije dobije sloboda za distribuciju naše vjerske literature” (Blaich). Ta sloboda nikada nije došla, a vrijeme je pokazalo da ovaj kompromis sigurno nije bio “put Gospodnji”.
------------------------

Pogledajte kako su Adventisti sedmog dana "projektirali put po Gospodnjoj volji" s nacističkom Njemačkom i Hitlerom.

Idemo dalje:

Different scandals of sexual abuse involving members of the Catholic clergy have been made public in Costa Rica, as more than ten priests have been formally accused.[65] However, one of the most recent and most dramatic events due to its media exposure occurred in 2019 when judicial accusations against the priests Mauricio Víquez[66] and Manuel Guevara[67][68] led to the search and seizure of the Episcopal Conference by the Judicial Investigation Department on 7 March 2019.[69] Víquez, who was the Episcopal Conference's spokesman and professor at the University of Costa Rica, was dismissed from the clerical state by the Holy See and the process for removal of his university tenure was started. He fled in January 2019 and was a fugitive overseas reason for which an international arrest warrant was issued against him.[70][71] He was captured in Mexico in August 2019[72] and condemned in 2022 to 20 years in prison for rape and abuse of an 11-year-old boy.[73] In the case of Guevara, parish priest of Santo Domingo de Heredia, was arrested by the authorities.[74]



Another priest wanted for sexual abuse, Jorge Arturo Morales Salazar, was arrested by the authorities while trying to escape through the Panama border and held on preventive custody.[75] Other notable cases are Father Enrique Delgado, popular figure due to his TV show La Hora Santa (The Holy Hour) who was sentenced to prison for rape and sexual abuse against three minors,[76][77] Father Enrique Vazquez who escaped the country in 1998 apparently with financial help from San Carlos' bishop Angel Sancasimiro, was captured serving as a priest in Honduras in 2007, but the charges couldn't be pressed due to the age difference of less than 28 years between the victims of 13–16 years and the perpetrator of 20 years,[65][78][79][80] and Father Minor Calvo, another TV personality with his TV show An encounter with Christ and as director of the Catholic radio station Radio maria who was found in a car with a teenager in the La Sabana Park at midnight. Although Calvo was convicted for corruption and embezzlement he was not convicted for sexual abuse.[81]

Józef Wesołowski, a Polish citizen who had been a nuncio (papal ambassador), was laicized in 2014 because of accusations of sexual abuse of minors during the five years he served as Vatican ambassador in Santo Domingo.[82] The Holy See refused to waive his diplomatic immunity in order to allow him to be judged in Santo Domingo, but charged him before the Vatican criminal tribunal. However, in July 2015 the trial was postponed due to Wesolowski's ill health; he died on 27 August 2015 before a trial could be held.[83]

El Salvador​

[edit]
Main article: Catholic Church sexual abuse cases in El Salvador
In November 2015, in El Salvador's sole non-military Catholic diocese, the Archdiocese of San Salvador, Fr. Jesus Delgado, biographer and personal secretary to Archbishop Oscar Romero[84][85] was dismissed by the Archdiocese after investigations revealed that he had molested a girl, now 42 years of age, when she was between the ages of 9 and 17.[85] Due to the statute of limitations, Delgado could not face criminal charges.[86] In December 2016, a canonical court convicted Delgado and two other El Salvador priests, Francisco Galvez and Antonio Molina, of committing acts of sex abuse between the years 1980 and 2000 and laicized them from the priesthood.[84][87][88][86]

In November 2019, the Archdiocese acknowledged sex abuse committed by Fr. Leopoldo Sosa Tolentino in 1994 and issued a public apology to his victim.[84] Tolentino was suspended from ministry and began the canonical trial process.[89] Another El Salvador priest, José Adonay Chicas Campos, was laicized in 2019 after pleading guilty to sex abuse in a criminal trial at the Vatican and sentenced to 16 years in prison.[84]

Honduras​

[edit]
In 2018 Pope Francis accepted the resignation of auxiliary bishop Juan José Pineda, a close aide of Cardinal Maradiaga, following revelations of sexual abuse of the seminarians and financial scandal.[90]

Dalje u produzetku...
 
NASTAVAK 1:

North America​

[edit]

Canada​

[edit]
Main article: Catholic Church sexual abuse cases in Canada
In the late 1980s, allegations were made of physical and sexual abuse committed by members of the Christian Brothers, who operated the Mount Cashel Orphanage in St. John's, Newfoundland. The government, police, and church had colluded in an attempt to cover up the allegations, but in December 1989 they were reported in the St. John's Sunday Express. Eventually more than 300 former pupils came forward with allegations of physical and sexual abuse at the orphanage.[91] The religious order that ran the orphanage filed for bankruptcy in the face of numerous civil lawsuits seeking damages.[92] Since the Mount Cashel scandal, a number of priests across Canada have been accused of sexual abuse.

In August 2005, Father Charles Henry Sylvestre of Belle River, Ontario, pleaded guilty to 47 counts of sexual abuse of females, aged between nine and fourteen years old, between 1952 and 1989.[93] Sylvestre was given a sentence in October 2006 of three years, and died 22 January 2007 after three months in prison.[94]

In 2011, Basilian priest Father William Hodgson Marshall, who died in 2014 at the age of 92, pled guilty to 16 counts of indecent assault of minors and one count of sexual assault for incidents that occurred between 1952 and 1986 when he taught at Assumption and Holy Names high schools in Windsor, plus other Catholic high schools in Toronto and Sudbury.[95] He was sentenced to two years in prison, and served 16 months of his sentence before being released on probation in 2012.[95] However, Marshall, who was given the nickname "Happy Hands" in the 1950s due to his tendency to touch students, later pled guilty to more sex abuse charges stemming from his time in Saskatchewan.[95] On 30 April 2020, the Canadian Supreme Court rejected an appeal from the Basilian Fathers of Toronto to not give Marshall victim Rod MacLeod a required payment of just over $2.5 million, including $500,000 in punitive damages, stemming from a sexual-assault case in the 1960s.[96] The payment was first ordered by a jury in April 2018.[97][96]

On 25 August 2020, British Columbia justice David Crossin ordered the office of the Bishop of Kamloops and retired priest Erlindo Molon, who was by then 88 years old, to pay $844,140 in damages to Rosemary Anderson, who claimed Molon raped her 70 to 100 times in 1976 and 1977, beginning when she was 26 years old.[98] Anderson claimed Molon offered her counselling to help her deal with her father's death.[98] During the lawsuit, former Kamloops bishop, and future Vancouver Archbishop, Adam Exner now 90, conceded on the stand that Molon "was molesting people", including Anderson.[98] Exner also stated that Molon was not stripped of his priesthood status until after Anderson told him that Molon raped her and suggested that she marry him.[98]

By 1912, thousands of First Nations children attended residential schools, many of which were run by the Catholic Church. In 1990, Manitoba leader Phil Fontaine revealed that he had been sexually and physically abused in a Catholic residential school. He claimed that sexual abuse was common in residential schools in general. "In my grade three class, if there were 20 boys, every single one of them would have experienced what I experienced. They would have experienced some aspect of sexual abuse."[99] Canadian author and artist, Michael D. O'Brien, has also spoken out about his painful experiences of residential school abuse, revealing that "the sexual exploitation of the young has been epidemic in Catholic residential schools and orphanages."[100]

Mexico​

[edit]
Of the Catholic sexual abuse cases in Latin America, the most widely known is the sexual scandal of Father Marcial Maciel, the founder of the Legion of Christ, a Roman Catholic congregation in 1970s.[41] He had been sexually abusing at least 60 minors and fathered six children with three women. The revelations took place in 1998 after the Legion spent more than a decade denying allegations and criticizing the victims who claimed abuse. He was forced to retire from the ministry by Pope Benedict XVI in 2006.[42]

Luis Esteban Zavala Rodríguez, a priest in Irapuato, was condemned to 65 years and three months in prison and fined MXN $61,000 in January 2021 for raping a 12-year-old girl as she took catechism classes at a church in the city.[101]
 

Back
Top