Ponajviše onaj kalvinistički, koji je svoj odnos prema Bogu zasnovao na etici rada
Imaju, ali ovde je to najnaglašenije, kao što kaže Veber. Možemo tu da svrstamo i luteranstvo.
"
Mitovi Reformacije - Pet stoljeća zabluda i nevolja".
(Rodney-a Stark)
'Die Protestantische Ethik und der Geist des Kapitalismus' prvi je put objavljen na njemačkom kao dva eseja 1904–1905, a preveden je na engleski i objavljen 1930. kao knjiga: Protestantska etika i duh kapitalizma. Kao što naslov sugerira, Weber je predložio objašnjenje zašto je industrijski kapitalizam nastao i imao tendenciju cvjetanja samo u protestantskim područjima ili nacijama. Njegov zaključak je: jer je protestantizam naveo ljude da marljivo rade i žive skromno. Weber je to identificirao kao 'protestantsku etiku'.
Weberova početna pretpostavka, navedena u njegovoj prvoj rečenici, da postoji jaka veza između protestantizma i kapitalizma
je lažna.
Dokazi za suprotno
Nijemac, Felix Rachfahl (1867–1925), četiri godine nakon što su se Weberovi originalni eseji pojavili na njemačkom jeziku, je primijetio da je ova Weberova teza protestantske etike
u suprotnosti s činjenicama o usponu industrijskog kapitalizma. Na primjer, Amsterdam i Antwerpen su vrlo rano razvili industrijski kapitalizam kada su
oba bili katolički gradovi, dok su protestantski skandinavski gradovi vrlo kasno razvili industrijski kapitalizam.
Zatim je došao još jedan njemački ekonomist, Lujo Brentano (1844. – 1931.), koji je ispravno primijetio da je industrijski kapitalizam
nastao u južnoj Europi davno prije njemačke reformacije i da su ga na sjever prenijele uglavnom
katoličke bankarske tvrtke.
Zatim je došao britanski ekonomski povjesničar R. H. Tawney (1880. – 1962.) čija je izvrsna knjiga Religija i uspon kapitalizma (1926.) mnogo detaljnije ponovila da je
industrijski kapitalizam započeo u katoličkim gradovima južne Europe i da čak i kad se kapitalizam pojavio na sjeveru , isprva su ga kontrolirali katolički bankari s juga. Tawney je dodao dodatni zaokret sugerirajući da je 'kapitalizam u nastajanju . . . [oblikovao] kalvinistički stav prema poduzetništvu i gomilanju bogatstva, a ne obrnuto'.
Godine 1933. drugi britanski povjesničar, H. M. Robertson (1905–84), ponovno je pokazao da je
uspon kapitalizma davno prethodio reformacijama, budući da je bio
katoličkog podrijetla. Što se tiče protestantske etike, proizvela ju je već kapitalistički nastrojena srednja klasa. Bilo je više ovakvih odbacivanja Webera tijekom 1940-ih i ranih 1950-ih, a onda je došla velika studija: Kurt Samuelsson (1921. – 2005.) objavio je
Religija i gospodarsko djelovanje: Protestantska etika, uspon kapitalizma i zlouporabe znanosti na švedskom u 1957., a engleski prijevod pojavio se 1961. U svojoj recenziji knjige, veliki harvardski sociolog George C. Homans (1910.–1989.) ovako je rekao:
Samuelsson ne 'samo da se ne slaže s Weberovom hipotezom, nego ju je ostavio u ruševinama' .Samuelsson je još jednom izrecitirao obilje dokaza da je uspon industrijskog kapitalizma prethodio reformacijama.
Međutim, Weberova teza je nastavila
živjeti u udžbenicima. Tako je 1969. slavni britanski povjesničar Hugh Trevor-Roper (1914. – 2003.) odvojio vrijeme da primijeti da je 'ideja da je industrijski kapitalizam velikih razmjera bio ideološki nemoguć prije reformacije razbijena jednostavnom činjenicom da je naprosto postojao prije reformacije'.
Deset godina kasnije slavni francuski povjesničar Fernand Braudel (1902–85) žalio se da:
Svi su se povjesničari suprotstavljali ovoj slabašnoj teoriji [protestantskoj etici] iako je se nisu uspjeli riješiti jednom zauvijek. Ipak,
očito je lažna. Sjeverne zemlje preuzele su mjesto koje su ranije tako dugo i sjajno zauzimala
stara kapitalistička središta Sredozemlja. Ništa nisu izmislili,
ni u tehnologiji ni u poslovnom upravljanju.
