PAVLE RADIĆ: Bećković bi da zabije glogov kolac u odluke AVNOJ-a, iako je to i uz njegovu pomoć davno oposlio Milošević
"Da se po mogućnosti uvali među 'piletinu' sa svojim 'mesijanskim srpstvom', iako od 'mesijanskog srpstva' pucaju glave, razaraju se države i pate milioni ljudi"
Dok razumni deo društva predvođen studentskom pobunom ulaže antologijske napore da se oslobodi diktature brutalnog šešeljevca Vučića, narodni poslanici POKS-a (Pokret za obnovu kraljevine Srbije) i SMS-a (Srpska monarhistička stranka) Vojislav Mihailović, Igor Braunović, Vladimir Đorđević i Ljubinko Đurković, na predlog – a do koga drugog do nedremanog akademika Matije Bećkovića, čije izopačeno srbovanje i četnikovanje nema kraja bez obzira na strašne posledice – podneli su Narodnoj skupštini Srbije Predlog zakona o ukidanju odluka donetih na Drugom zasedanju AVNOJ-a.
Na prvi pogled ova budalaština deluje kao ironija, kao sprdačina koja treba da malo relaksira strasti u politički uzavreloj Srbije. Ali ne, vest je tačna. U Srbiji je i dalje dakle sve moguće, pa i ovakve ludosti.
„U Jajcu 1943. godine jedna ilegalna grupa, bez ikakvog narodnog mandata i protivno važećem ustavu,
nasilno je preotela državnu vlast. Time je započet najmračniji period u istoriji Srbije: ukinut je legalni poredak, ubijani su neistomišljenici, otimana imovina, uništavano nacionalno dostojanstvo. Srbija je gurnuta u jugoslovenski eksperiment koji je vekovima građene temelje razorio i ostavio trajne ožiljke“, navodi se u saopštenju Srpske monarhističke stranke. Predloženi zakon ima za cilj da jasno i nedvosmisleno poništi sve odluke donete u Jajcu, jer one nikada nisu imale legitimitet… Usvajanjem ovog akta, Narodna skupština Republike Srbije poslala bi poruku da Srbija više nikada neće prihvatiti diktat, nasilje i uzurpaciju države pod plaštom bilo kakve ideologije… Srbija mora da se oslobodi tog nasleđa, jer samo odbacivanjem laži može da se izgradi budućnost zasnovana na istini, pravdi i kruni”, tvrde nacinalistički veselnici iz SMS.
Naglasili su i da su decenije komunističke vlasti i jugoslovenskog sistema ostavile iza sebe „ekonomsku zaostalost, podele, unižene institucije i nacionalno poniženje“.
Zašto je Bećkovićeva zaumna ideja – na tragu radikalne nacionalističke revizije istorije vezane za ideju i praksu Jugoslavije kao države, Drugog svetskog rata, period socijalizma i posebno razaranja SFRJ, pretočena u Predlog desničarskih poslanika – ludost koja svedoči o dubini srpske agonije?
Zato što su ideje, odluke i praksa AVNOJ-a – koje su uprkos demokratskim deficitima jednopartijskih poredaka – dok su bile na snazi, u mnogo čemu složenoj bivšoj državi upravo srpskom narodu u celoj Jugoslaviji (i ne samo njemu) pružile višedecenijski period mira, stabilnosti, ubrzanog ekonomskog razvoja, uzdizanja obrazovanja, zdravstva i modernizacije, kakav prethodno u srpskoj istoriji nije zabeležen. Složenu saveznu državu – i u njoj složenu Srbiju – trebalo je modernizovati i evropeizirati zadržavajući osnovne odluke AVNOJ-a kao uslov njezinog opstanka (i u njoj ostanak srpskog naroda – i ne samo njega – u jednoj državi).
Modernizacija i evropeizacija Jugoslavije na AVNOJ-evskim principima se nije desila prvenstveno zaslugom srpskog nacionalizma, koji se umesto modernizacije i evropeizacije Srbije u okviru morednizovane i evropeizirane Jugoslavije okrenuo nacionalističkoj državnoj mitomaniji, brutalno rušeći AVNOJ-evske principe dotadašnje države pod Miloševićevom nasilničkom politikom.
Zaslugom Miloševićeve politike, kojoj su slugarile srpske nacionalističke elite – među kojima je idejama i huškačkom praksom prednjačio notorni zagovornik četništva i mitološki obogotvorenog monarhizma Bećković – nepovratno su srušene ideje i odluke AVNOJ-a i razorena država koja se temeljila na njima. Srušena AVNOJ-evska Jugoslavija bila je za srpski narod daleko najbolji državnotvorni okvir. Je li to bila i za druge narode u njoj, neka oni o tome sude.
Sumanute bajagi mesijanske deje – u osnovi antisrpske – koje decenijama plasira nacionalista Bećković, poput najnovijeg da se ponište sve odluke AVNOJ-a kojeg su desničarski narodni poslanici podneli Narodnoj Skušpštini – unose konfuziju u još nedefinisanu ideju šta se zapravo hoće u Srbiji nakon neminivnog pada brutalnog Vučića. Da sjaši nacionalista Kurta i da uzjaši nacionalista Murta koji baštini Bećkovićeve ideje? Da primitivna nacionalistička ideologija i dalje davi Srbiju i Srbe, da i dalje budemo civilizacijsko dno Evrope, pa i šire?
To što sada predlaže Bećković – da se farsično, cirkusantski, u Narodnoj Skupštini Srbije ponište sve odluke AVNOJ-a – odavno je ne na papiru, ne u Narodnoj Skupštini, nego u političkoj i vojnoj praksi na krvav način oposlio Milošević, između ostalih i uz entuzijastičku Bećkovićevu propagandnu pomoć.
Ne zadržava se Bećković samo na predlogu zabijanja koca u davno na zverski način upokejeni AVNOJ, poturajući predlog ludosti desničarima POKS-a i SMS-a koji na ludosti pristaju jer su na njima i utemeljeni. Izvikani pesnik nacionale prati i studentsku pobunu, pa bi i tamo – uz hvalospeve mladosti – da pritvorno savetuje.
Da se po mogućnosti uvali među „piletinu“ sa svojim „mesijanskim srpstvom“, iako od „mesijanskog srpstva“ pucaju glave, razaraju se države i pate milioni ljudi.
U studentskoj pobuni smetaju mu „matori ljudi“ – on je valjda večno mlad sa svojim godinama i ‘srbospasiteljskim idejama’ – koji se pojavljuju oko studenata i liče mu „na te sumnjive koji se motaju oko piletine“ „…Oni se ponašaju kao da je to njihov svet, kao da su oni to oblikovali i kao da su oni to smislili. Ima kod ono g Valtazara Bogišića ta reč: Nezvano vršenje tuđih poslova. Sad odjednom su tu neki matori koji tumače šta oni hoće…” On jel’da ne bi da studentima plasira svoje četnikovanje, monarhizam i antievropejstvo, ne bi da im – u bizarnom palanačkom sistemu vrednosti stvorenu auru nacionalnog mudraca bez premca – nameće svoju intelektualnu i proročku ‘malenkost’.
Ako je i od Matije nacionale, mnogo je.
Previsoka cena se plaća za njegove šatro mudrolije.
(Autonomija)