To što tvoji prijatelji ne znaju šta im dete radi u vrtiću ne znači da ne postoji plan i program. Jednostavno se nisu raspitivali u detalje. Mogu svaki dan da pitaju vaspitačicu jer dete šta god da pitaš ono će ti reći jedan detalj koji mu je ostao u sećanju za taj dan. Ili će samo reći - igrali smo se.
U drž.vrtiću ih uče stalno neke pesmice, spremaju ih za priredbe pa svako dobije neku manju ulogu, crtaju, pričaju im priče, imaju fizičko u sali, a kad je lepo vreme idu napolje da se izjure. Kao što rekoh, imaš mogućnost dodatnih časova koji se plaćaju i uglavnom ih drže drugi vaspitači, najčešće je to strani jezik i neki sport. Najbolje od svega je što to bude nakon ručka, znači posle 14h pa taman bude popunjeno vreme dok roditelji ne stignu sa posla. Moj klinac ima engleski utorkom i četvrtkom, a folklor ponedeljkom i sredom. Petak je slobodan.
Upravo ih spremaju za neku novu priredbu, on mi stalno recituje delove priredbe jer je naučio sve delove, a ne samo svoj deo, pošto se svi u grupi zajedno pripremaju.
Imaju raznovrsnu ishranu, imaš na sajtu jelovnik za svaki mesec, a i to sam čula da je primedba u privatnim vrtićima, roditelji nisu bili zadovoljni hranom. Mada sam to čula iz druge ruke, nije provereno.
Moja drugarica je seljakala dete jer nije bila zadovoljna. Obećaju jedno, a sasvim drugačije je u praksi. Uvek na nečemu imaju falinku. A ne poznaješ nikog čije dete ide u taj vrtić pa da pitaš iz iskustva nekog roditelja.
Zato i nemaš temu ovde, jako mali procenat dece ide u privatne vrtiće.
Što se tiče velike grupe, kao što rekoh, dobar pedagog se jednako dobro snalazi i sa 5 i sa 25 dece.
Moj mlađi sin je krenuo u septembru u vrtić sa godinu i po dana. Bojala sam se kako će ga presvlačiti jer ih uvek ima preko 20 u grupi. Zapravo je upisano 36 dece, ali mnogi samo plaćaju mesto, a ne šalju decu i naravno, puno dece bude bolesno. Tih prvih godinu dana adaptacije je udar na imunitet. Mali je plakao samo prvi dan kad je ostao ceo dan sam, sutradan je sa radošću išao u vrtić i obožava da ide. Jako sam zadovoljna, treći dan je pevao "Tik-tak", učili su ih neku pesmicu. Na roditeljskom sam upoznala vaspitačice i sjajne su. Već prve nedelje su ga naučile da sam pije iz šolje iako smo kući pokušavali pa je sve prosipao.
Sa starijim sinom nisam toliko bila zadovoljna vaspitačicama. Bio je stariji, imao je 2 godine kad je krenuo, nije više nosio pelene i već je sam umeo da jede, ali je dugo plakao i nije voleo. Kažu da se manja deca brže adaptiraju mada nije pravilo.