Pričica za razmišljanje: Da li me se sećate?

Soradze

Elita
Moderator
Poruka
21.116
Postojala sam pre nego sto je bilo sta postojalo u Univerzumu...
Postojala sam pre nego sto je postojala priroda...
Postojala sam pre nego sto je postojao covek...

Bila sam usamljena...
Htela sam da podelim sve ovo sto nosim sa sobom kroz nebrojene vekove,
pa sam stvorila svet koji sam htela da se mojim imenom zove...
Uvukla sam se u more i jezera, u reke i potoke, u planine i beskrajna polja, u šume i proplanke...

Ja sam ona u kojoj se umivate, ja sam ona u kojoj lice svoje ogledate, ja sam ona koju udisete...

Volim da dodem iznenada, kada se ne nadate, volim da vam oduzmem dah, volim da vam oduzmem
moc govora...

Volim da vam srce brzo zakuca, da vam kolena klecaju, da cesto izgovarate suvisne recenice...

Volim da zbog mene radite nepromisljene stvari, da se smejete kao deca, volim da šetate livadama i
berete poljsko cvece...

Volim da ste radosni zbog mene, volim da zbog mene pevate, volim da zbog mene pesme pisete,
da zbog mene price izmisljate kojima ni jedna bajka ravna nije...

Ali sam tuzna kada me se bojite...

Tukli ste me, mucili, zatvarali u tamne kleti, izbacivali iz hramova, ostavljali me gladnu i zednu, zaklanjali
sunce od mene, slali vecne kise i tmurne oblake, krali duuuge od mene...
Vezivali me lancima, niste mi dali da se širim i razvijam, govorili ste cak i da ne postojim...

Niste verovali u mene...
Izmisljali ste strasne stvari samo da prikrijete moje ime...
Palili ste, pljackali ste, ubijali...

Ali sve sam zbog vas izdrzala....

Nisam se bunila, plakala sam u tajnosti da me ne vidite nesrecnu, da vas ne rastuzim....

Lance sam pokidala, sve sam oblake rasterala, neprijemetno, tiho i tajno, da mi se ne prepadnete naprasno...

Šunjala sam se kao mio lopov oko vasih srca, omeksivala ograde koje ste postavljali i mislili ste da vam se nece
moci nikada vise ukloniti...

Brisala sam vam suze sa lica kada ste mislili da vam ih nema ko obrisati...

Terala na smeh kada ste mislili da cete vecno plakati...

Terala vas na govor kada biste se zarekli na vecno cutanje.

Ne bojte se...

Primite me u svoje dvorove...
Otvorite mi vase hramove...

Primpremite duse svoje da ih napunim radoscu i veseljem...

Ja cu biti vasa molitva,
ja cu biti vas vid kada ne vidite,
ja u biti vas sluh kada ne cujete,
ja cu vas nahraniti kada ogladnite,
ja cu vas napojiti kada ožednite.

Ja cu biti vasa svetlost u mraku,
biću put po kojem cete hoditi puni straha
nepoznatim, hladnim predelima...

Ne bojte se...

Otvorite srce i primite me u sebe...

Jer sam tu...

Jer postojim...

Zovem se Ljubav...

Pozovite me i bicu tu...


Screenshot_8.jpg
 
Postojala sam pre nego sto je bilo sta postojalo u Univerzumu...
Postojala sam pre nego sto je postojala priroda...
Postojala sam pre nego sto je postojao covek...

Bila sam usamljena...
Htela sam da podelim sve ovo sto nosim sa sobom kroz nebrojene vekove,
pa sam stvorila svet koji sam htela da se mojim imenom zove...
Uvukla sam se u more i jezera, u reke i potoke, u planine i beskrajna polja, u šume i proplanke...

Ja sam ona u kojoj se umivate, ja sam ona u kojoj lice svoje ogledate, ja sam ona koju udisete...

Volim da dodem iznenada, kada se ne nadate, volim da vam oduzmem dah, volim da vam oduzmem
moc govora...

Volim da vam srce brzo zakuca, da vam kolena klecaju, da cesto izgovarate suvisne recenice...

Volim da zbog mene radite nepromisljene stvari, da se smejete kao deca, volim da šetate livadama i
berete poljsko cvece...

Volim da ste radosni zbog mene, volim da zbog mene pevate, volim da zbog mene pesme pisete,
da zbog mene price izmisljate kojima ni jedna bajka ravna nije...

Ali sam tuzna kada me se bojite...

Tukli ste me, mucili, zatvarali u tamne kleti, izbacivali iz hramova, ostavljali me gladnu i zednu, zaklanjali
sunce od mene, slali vecne kise i tmurne oblake, krali duuuge od mene...
Vezivali me lancima, niste mi dali da se širim i razvijam, govorili ste cak i da ne postojim...

Niste verovali u mene...
Izmisljali ste strasne stvari samo da prikrijete moje ime...
Palili ste, pljackali ste, ubijali...

Ali sve sam zbog vas izdrzala....

Nisam se bunila, plakala sam u tajnosti da me ne vidite nesrecnu, da vas ne rastuzim....

Lance sam pokidala, sve sam oblake rasterala, neprijemetno, tiho i tajno, da mi se ne prepadnete naprasno...

Šunjala sam se kao mio lopov oko vasih srca, omeksivala ograde koje ste postavljali i mislili ste da vam se nece
moci nikada vise ukloniti...

Brisala sam vam suze sa lica kada ste mislili da vam ih nema ko obrisati...

Terala na smeh kada ste mislili da cete vecno plakati...

Terala vas na govor kada biste se zarekli na vecno cutanje.

Ne bojte se...

Primite me u svoje dvorove...
Otvorite mi vase hramove...

Primpremite duse svoje da ih napunim radoscu i veseljem...

Ja cu biti vasa molitva,
ja cu biti vas vid kada ne vidite,
ja u biti vas sluh kada ne cujete,
ja cu vas nahraniti kada ogladnite,
ja cu vas napojiti kada ožednite.

Ja cu biti vasa svetlost u mraku,
biću put po kojem cete hoditi puni straha
nepoznatim, hladnim predelima...

Ne bojte se...

Otvorite srce i primite me u sebe...

Jer sam tu...

Jer postojim...

Zovem se Ljubav...

Pozovite me i bicu tu...


Pogledajte prilog 1229538
Pre-le-po!❤
 

Back
Top