Pričamo, dakle postojimo

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Nema od toga ništa, pamti Zebra kada je Živković pozivao Nišlije
da ne plaćaju struju i komunalije pa je narodu servirao račune
sve sa kamatama kada je zaseo u fotelju i šta mu danas fali?!
Gospodin je čovek, ima preduzeće, bavi se vinarstvom i uživa u
privilegijama bivšeg premijera.
Mi se nikada nećemo opametiti, ni-ka-da, mi jednostavno
nemamo taj hromozom
 
nista drugo nije vazno

Tako blizu nije vazno koliko daleko..
Ne moze biti dalje od srca..
Uvek veruj ko smo..
I nista drugo nije vazno..

Nikada ne otvaraj sebe na taj nacin..
Zivot je nas,zivimo ga na svoj nacin...
Sve ovo,nisu reci samo..
I nista vise nije vazno...

Veruj trazicu i naci cu u tebi...
Svaki dan za nas je nesto novo..
Otvori um za razlicite stvari..
I nista drugo nije vazno..

Nikada ne brini sta drugi rade..
Nikada ne brini sta drugi znaju..
A ja znam..

Tako blizu nije vazno koliko daleko..
Ne moze biti dalje od srca..
Uvek veruj ko smo..
I nista drugo nije vazno..

Veruj trazicu i naci cu u tebi...
Svaki dan za nas je nesto novo..
Otvori um za razlicite stvari..
I nista drugo nije vazno..

Nikada ne gledaj sta drugi kazu..
Nikada ne gledaj koje igre igraju..
Nikada ne gledaj sta drugi rade..
Nikada ne gledaj sta drugi znaju..
A ja znam..

Tako blizu,nije vazno koliko daleko..
Ne moze biti dalje od srca..
Ne,nista drugo nije vazno...
 
Pisac živi ono malo života između naleta inspiracije.
A kada inspiracija dođe, živi u strahu da neće stići da oblikuje misli, jer će inspiracija iznenada nestati, ili će on umreti pre nego što dovrši započeto.
Kada završi pisanje, nada se da će ga neko čuti.
Kada ga čuju, obično ga ne razumeju. E, s tim je računao od samog početka – još pre nego što je seo da piše.:lol:

Lukulentan post prijateljice.
 
o tome i ja pricam

pravi umetnik nema zivot..... svakodnevni zivot za njega ne postoji jer ga ne konstatuje....

on ne razmislja da li ce biti shvacen... nikada... zato sto ima jedini poriv a taj je da stvara a ne da projektuje sebe kroz nekog dugog.

Ave Majästetis:)

Al i te kako se nateze kako da amalgamira res cogitans s res extensa, shvatajuci svakog momenta da je bolje smrt dobrom. Kad osjetiti da je vrh?
 
...kad stignemo
do istine
od njene poznatosti
želja nas mine
i hladno postane
oko kosti
a
nista od radosti

...istine bljesak
isto je kao
prevara najdrazih
ili omiljenog bora
o zemlju t r e s a k

...
ovo je pamcenje
ostalo iz Misira
mislio sam
da se ne dira
ali ostalost
prisutna je uvijek
na - zalost
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top