Borac za prava zivotinja
Legenda
- Poruka
- 51.037

Epizoda “VAMPIR NA KALEMEGDANU”
Dan prvi:
Mala kancelarija, opremljena skromnim nameštajem: radni sto (na kome je kompjuter), stolica, police pretrpane papirima i registratorima ... u uglu fotelja koja se rasklapa u ležaj. Zidovi puni fotografija NLO, vanzemaljaca



veliki komad plute na kome su prikačeni isečci iz novina: LETEĆI OBJEKAT VIĐEN U KNEZ MIHAILOVOJ, PRIMEĆEN DREKAVAC U T.C MILENIJUM, NASA LANSIRA SRBINA U SVEMIR ... UHVAĆEN SERIJSKI UBICA, DEDA MRAZOV KLON ... a u centru svega toga – poster

Za radnim stolom sedi Boris Moldar, zgodan i mlad detektiv ekspoziture FBI u Beogradu

Poznat kao Spooky Boris1, ovaj detektiv je još u ranom detinjstvu crtao leteće tanjire, i to pod pokroviteljstvom kultnog Branka Kockice:

Ali, treba otići još dublje u prošlost: opsesija vanzemaljcima i letećim tanjirima, kao i Moldarovo ubeđenje u njihovo postojanje, nisu slučajni; njegovu mlađu sestru, zvanu Ludopilence

, oteli su – na Moldarove oči – vanzemaljci. Preciznije – Venerijanci.
Kako se kasnije ispostavilo (pošto su je vratili na Zemlju), ništa nažao joj nisu učinili. Naprotiv, obdarili su je smislom za vrcavi humor koji muškarci često ne razumeju. (Otud i čuvena izreka: muškarci su sa Marsa, žene su sa Venere.) No, na tu priču o otmici Moldarove sestre ćemo se vratiti kasnije.
Partnerka Spuki Borisa1 je detektivka Danijela Skali:

Njihov odnos zasniva se na tipskim suprotnostima: muško – žensko; idealizam – skepticizam; gnosticizam – agnosticizam. Poput Don Kihota i Sanča Panse, ovaj par međusobno se nadopunjuje. Kada „verujući“, misticizmu sklon, Boki Molder zaluta u oblake, pragmatična Dani Skali vraća ga na zemlju; kada Skalin racio ometa uvid u natprirodno, tu je Molder da je produhovi.
Lampa neobičnog dizajna

baca diskretnu svetlost na Moldarovo zamišljeno lice.
Prethodnog dana primio je informaciju o neobičnim događajima na Kalemegdanu. Nekolicina gostiju Beer Fest-a primetila je zlokobnu spodobu, ogrnutu tamnim plaštom, koja se (po rečima očevidaca) stvorila «niotkuda». Stvorenje je nestalo istom brzinom kojom se i pojavilo, ispuštajući jeziv krik, a ubrzo nakon što je primećeno, pronađen je leš sredovečnog muškarca kod Opservatorije. Dva neuobičajena događaja za samo jedno veče: stvorenje + leš, koji na vratu ima tragove ugriza. Spuki ne sumnja da je reč o ubistvu, i to počinjenom od strane vampira. Dani Skali, međutim, misli da su događaji nepovezani. «Blah ... To navodno stvorenje je običan trip pijanih klinaca», rekla je sinoć. «Vampiri ne postoje. A što se tiče leša, mislim da je ono na vratu ujed neke životinje. Komarac-mutant? Ili neka životinja, pobegla iz obližnjeg zoo vrta? Ne bi bilo prvi put.»
Ovog jutra, Spuki Boki nestrpljivo čeka forenzički izveštaj. Nervozno dobuje prstima po stolu. U tom času na vrata, bez kucanja, ulazi njegov šef (nešto kao supermod, ali malko drugačije), Divilac Skiner

«Dokle smo stigli s tom istragom, Spuki Boki?» strogo mu se obraća. «Znaš da je tvoj rad pod lupom i da nadležni žele da zatvore odeljenje «Dosije kiks».
«Tačno znam ko stoji iza toga – Vatikan, Nato, Udba, masoni, Tito i Draža i Pasivna gradnja, zvani Pušač":

«Pazi ... šta pričaš ... ovde i ... zidovi .... imaju uši» šapuće Divilac Skiner.
Zvoni telefon. Spuki Boki grabi slušalicu. S druge strane je Dani Skali: «Boki, upravo sam završila autopsiju. Bio si u pravu ... U lešu nema ni trunke krvi. Izgleda da je sva krv isisana kroz one dve rupice na vratu ... a otisak odgovara zubima čoveka, ali sa izraženim očnjacima. Bože me sačuvaj, kao da je stvarno reč o vampiru.»
Boris Moldar (samozadovoljnim tonom):
“U Srbiji je odvajkada bilo vampira. Očigledno ih ima i sada. Ne jede naš narod džabe toliko belog luka.
Legendarni pokojni Sava Savanović, vodeničar iz Valjeva, koji je važio za prvog srpskog vampira, moraće ovu laskavu titulu da prepusti starijem kolegi Petru Blagojeviću iz Kisiljeva kod Velikog Gradišta. Da je to zaista tako, svedoči i tekst od 23. avgusta 1725. godine objavljen u berlinskom listu "Volkiše cajtung" pod naslovom "Vampir von Kisilevo" (Vampir iz Kisiljeva). U njemu je, zapravo, predstavljen izveštaj austrijskih vlasti sa detaljnim opisom jezivih događaja koji su se zbili u Kisiljevu iste godine.
"Posle smrti Petra Blagojevića, u roku od osam dana u selu je umrlo devetoro ljudi, koji su bolovali po 24 sata od nepoznate bolesti. Svi su oni na samrti ispričali da im Blagojević dolazi u san i da ih davi, da ne mogu da mu se odupru i da će sigurno umreti.
Petrova udovica, kojoj je on takođe dolazio u san tražeći da mu na onaj svet pošalje njegove opanke, pričala je da se vampiri poznaju po tome što im telo u zemlji ostaje nepromenjeno, da im raste kosa, brada i nokti i da dobijaju novu kožu, a da niko nije znao otkud joj takva saznanja. Posle toga, ona je pobegla iz Kisiljeva. Ogorčeni zbog tolikih smrti u selu, meštani su pozvali paroha i sa njim se dogovorili da otkopaju Petrov grob i pripreme dobro zaoštren glogov kolac.
Kada su otvorili sanduk, videli su da je pokojnikovo telo neraspadnuto, kao da je sahranjeno pre nekoliko sati, a ne pre 10 nedelja. Posle probijanja glogovim kocem, iz Petrovog tela, nosa i ušiju potekla je sveža, crvena krv. Meštani su telo spalili, dok je pop čitao molitve. Posle ovog čina, prestale su misteriozne smrti u selu".
Skiner: “Odakle ti sve te informacije?”
Boris Moldar (poklopivši dlanom slušalicu): “Pa pisalo je u Kuriru.”
Skali: “Dobro, možda si u pravu, ali – znaš li šta to znači, Moldare? To znači da moramo odmah na teren, kako bismo obavili dodatna istraživanja. Jer, ako je reč o vampirizmu, koji se širi ugrizom, preti opasnost od epidemije. (Razočarano) Ništa danas od moje teretane … Pozvaću sestru, LBarbaru, da otkažem zajednički ručak. A i pisanje moje doktorske disertacije će morati da sačeka.”
“Biću na mestu zločina za deset minuta”, kaže Boris.