- Poruka
- 50.176
Verujte mi da se i ja ponekad uželim dobrog,starog srpskog jezika....
Savremene kovanice su nam katastrofalne..
Dobro veče
Savremene kovanice su nam katastrofalne..

Dobro veče

Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Dosao naravno : ) Uzelim se srpskog jezika, procitam poneku pesmu tamo na knjz., a ovde, deluje mi kao nekakvo poznato mesto, kao negde gde sam vec bio, davno i mnogo puta. Ne samo da je jezik moj, srpski, nego i po neki diskutanti ovde deluju kao da govore mojim, da tako kazem licnim “jezikom”, ne bi me iznenadilo da smo isli u istu gimnaziju, cupkali pred Kozarom za karte za Fest, muvali se po Kst-u i Akademiji tamo nekih… da ne kazem kojih godina
Anyway… pozdrav svima : )
Ajde, pričajte.
Jeste li se nekad igrali sa jaretom?![]()
Jedan odlomak iz Zlocina i kazne za dobro jutro svima![]()
"Što se, pak, tiče moje deobe ljudi na obične i neobične, priznajem da je ona unekoliko proizvoljna, ali ja i ne insistiram na tačnim brojčanim podacima... Ja samo verujem u svoju glavnu misao. A ona se sastoji u tome da se ljudi već po prirodnom zakonu uopšte dele na dve kategorije: na nižu (na obične), to jest, tako reći na materijal koji služi samo za radjanje sebi sličnih, i na ljude u pravom smislu, to jest ljude koji imaju dara ili talenta da u svojoj sredini kažu novu reč.
Tu, razume se, postoji beskonačno mnogo podela, ali osobne crte obeju kategorija su dovoljno izrazite: prvu kategoriju, to jest materijal, uopšteno govoreći, čine ljudi koji su po svojoj prirodi konzervativni, uljudni, ljudi koji žive u poslušnosti i vole slušati.
Po mom mišljenju, oni su i obavezani biti poslušni, jer to je njihova namena i u tome nema apsolutno ništa što bi ih ponižavalo. Čitava druga kategorija gazi zakon, to su rušitelji, ili su, sudeći po njihovim sposobnostima, naklonjeni rušenju. Zločini tih ljudi su, razumije se, relativni i vrlo različiti; u većini slučajeva, u veoma raznolikim izjavama, oni traže obaranje postojećeg u ime nečeg boljeg. Ali ako je jednom od tih ljudi potrebno zbog svoje ideje pregaziti i preko mrtvog tela i krvi, po mom mišljenju, on sam sebi to može dopustiti - uostalom, sve u zavisnosti od njegove ideje i njenih razmera - to imajte u vidu...
Prva kategorija je uvek - gospodar svog vremena, a druga - gospodar budućnosti. Prvi održavaju svet i brojčano ga umnožavaju; drugi pokreću svet i vode ga cilju. I jedni i drugi imaju potpuno ista prava na postojanje."
Hare Krišna.
Hmm... Tanatos. A ja sam se setila jednog drugog pisca, Dina Bucatija (asocijacija na dinu?), i njegove priče o kolumbaru, fantastičnoj ribi. Ona je, navodno, zla kob; ko je jedanput ugleda, može računati da će kad-tad završiti u njenim čeljustima. Jedan dečak, zaljubljenik u more, koga je kolumbar odabrao za svoju žrtvu, provodi život u begu od kolumbara koji ga uporno prati. Željan je da se prepusti opuštajućoj plovidbi po morima umesto da stalno bude u iščekivanju svoje smrti.
I kada dečak postane starac, gorko nesrećan jer mu je ceo vek prošao u bežanju morima, sam odlazi u susret kolumbaru. Tada saznaje da je bio u zabludi, jer riba uopšte nije bila simbol tanatosa već sreće, duševnog mira i ljubavi. Ali, već je kasno ... Čitav jedan život prošao je u mentalnoj i fizičkoj askezi, pod pritiskom očekivanja kraja. Razmišljajući o tanatosu, lišio se erosa, tj. života. Život mu se krunio u postepenom umiranju.
Ko će tačno znati gde završava tanatos a počinje eros, i obrnuto? Može biti i da su nekako čudno isprepleteni, ili da su su razlike između njih isuviše tanane da bismo ih uvek prepoznali (zvuči li ovo apsurdno?)
Lepa slika...jasno priča priču o suprotnostima..
Remedios Varo..la Despedida..
Kakav sam sad telefonski poziv imala..eto ti razlog da
i ja budem teška danas...![]()
Slika mi se baš dopada.
Nemoj da budeš teška.
Zagledaj se u nešto lepo dok pijuckaš kafu i razmišljaj o ovoj novoj, Moonjinoj temi.
Naravno, uz muziku:
ha!
i ja pijem kafu : )
nisam ostavio ni jedan muzički link jutros
skoz sam se pokvario : (
dobo jutro, gospođice
problem je što se većina njih vodi ličnim dobrom
a rušilački deo koji pokreće čoveka je tantos, destruktivna sila
dok ljudi koji izgrađuju i nadgrađuju se kroz eros, poštuju temelje (bez obzira na to da li se slažu sa onim koji je ih je gradio) i na njima pokušavaju da umetnu sopstvene cigle. promene su svakako nešto što je neminovno. jedni i drugi teže ka njima. samo što jedni misle da je produktivnije kada se gradi, a drugi bi smo da ruše.
možda je razlika samo u tome da neko nema potrebu da ruši sve do temelja, jer misli da bi trebalo da se gradi sve iz početka, već poštuje i druge graditelje i njihove ideje.
sada sam se prisetio i dina, gde bogo-car sa namerom vodi svet u propast, vođen vizijom da će posle raspada, anarhije i mračnih dana kasnije doći do boljitka i prodora novih ideja.
primetio sam da ste oduševljeni tantosom, gospođice.
pisci se mogu tumačiti na razne načine, a mogu se sa samo i citirati
ja svet delim na te dve grupe : )
Borčice...Evo,Eye Of Shiva...Za tvoje lepe oči...I srećnu Novu.
Daj,molim te...Za ovu sitnicu...Samo da svi shvatimo malo dublje sopstveno postojanje...Nažalost,površnost je zacarila...Sve je sad pomešano...Sve je vredno i nije...Eto,ovo je stvarno vrlo skromno...Net nije stvarna komunikacija,ali je lepo da ti to malo znači
On the white summit of eternity
A single Soul of bare infinities,
Guarded he keeps by a fire-screen of peace
His mystic loneliness of nude ecstasy.
But, touched by an immense delight to be,
He looks across unending depths and sees
Musing amid the inconscient silences
The Mighty Mother's dumb felicity.
Half now awake she rises to his glance;
Then, moved to circling by her heart-beats' will,
The rhythmic worlds describe that passion-dance.
Life springs in her and Mind is born; her face
She lifts to Him who is Herself, until
The Spirit leaps into the Spirit's embrace.
Hvala, Goxy.
Sve najbolje i tebi.
I puno lepote ti želim.
Helou Artinve... Moj citat nije imao za cilj diskusiju, vec samo da se lepim odlomkom iz romana zapocne dan. Notorna je cinjenica da se covecanstvo od vjek vjekova pokrece destrukcijom - dovoljno je zagledati se u ljudsku istoriju i uveriti se u to. No da li je rusilastvo kod ljudi izazvano pretezno licnim dobrom, nisam bas uverena. Veoma cesto su ljudi pokrenuti idelizmom, bez ikakvog licnog interesa, samo zeljom da na rusevinama prethodnog sagrade neki novi - za njih vrli svet. Priznajem da ne baratam dobro frojdovskom terminologijom a osim opsteg znanja, nisam bas ni detaljno upoznata sa opusom gospodina Frojda. Koliko se prisecam, u osnovi Frojd je zastupao teoriju da covek voli samog sebe i to je prirodna datost. Ta samoljubivost ego-a je beskonacna, iz cega se oslobadja ogromna kolicina narcisoidnog libida u strahu koji se javlja kad je zivot izlozen opasnosti. Pa onda, sta biste radili kad biste saznali da imate jos 1 dan zivota? Seksali seSad bez zezanja, licno moj trip je da je osnovi svega dvojstvo: zlo i dobro, vruće i hladno, prijatno i neprijatno. Kao crno belo, svakako sa brojnim nijansama sive. Da ne duljim, nije citat bio izraz mojih uverenja bas skroz, posebno ako se ima u vidu vreme i okolnosti u kojima je Dostojevski pisao Zlocin i kaznu. I nisam odusevljena tanatosom, niti bezuslovnom destruktivnoschu... ali mislim da ljudi zaista malo previse tupe o sopstvenom razmnozavanju. Nijedna druga vrsta ne pravi toliku galamu oko toga, kazu iz Koralova.
. Meni mozak malo cudnovato funkcionise, dovoljne su dve reci iz 20 recenica da me asociraju na nesto sasvim deseto - u ovom odlomku to je bio opis 1. kategorije ljudi. Ne znam zasto, odmah sam pomislila na tip ljudi koji smatra da je najvece ljudsko dostignuce u zivotu razmnoziti se, i da nista drugo nije vredno pomena - produktivnost = razmnozanje = postovanje istih, nasledjenih principa i obicaja = dalje razmnozavanje... i tako u nedogled.
Bezveze, eto, bice da sam masila temu...
PS. Volim da verujem da sam od onih koji umeju da prepoznaju dublji smisao onoga sto citaju. Ko bi ga znao jesam li....