Prevelika zavisnost u vezi, manjak samopouzdanja..

Znaci fakticki neki od vas zele da mi kazu kako je u ovim godinama NENORMALNO biti zreo i ponasati se odgovorno? Kako svako od nas u ovim godinama treba da bude samo jos jedna cigla u zidu ovog drustva koja se ni po cemu ne razlikuje od drugih, i kako treba forsirati stav "ma boli me uvo za sve, ja sam sebi najbitniji pa cu da uzivam od jutra do sutra"? Izvinjavam se, ali meni je takav nacin razmisljanja potpuno dekadentan.
 
Znaci fakticki neki od vas zele da mi kazu kako je u ovim godinama NENORMALNO biti zreo i ponasati se odgovorno? Kako svako od nas u ovim godinama treba da bude samo jos jedna cigla u zidu ovog drustva koja se ni po cemu ne razlikuje od drugih, i kako treba forsirati stav "ma boli me uvo za sve, ja sam sebi najbitniji pa cu da uzivam od jutra do sutra"? Izvinjavam se, ali meni je takav nacin razmisljanja potpuno dekadentan.

Jesi li siguran da te zenke interesuju ?
 
Dobar dan svima koji citaju ovo :) Otvorio sam ovu temu u nadi da ce se naci neko ko ce mi dati konkretan savet. Tema je prilicno dugacka (kao sto cete i sami uvideti), i bio bih veoma zahvalan ako bi neko izdvojio vremena da procita moju pricu. Dakle, da pocnem.

Imam 18 godina, i sa sobom nosim jedan veoma tezak i iscrpljujuci teret. Do sada sam bio u 6 ili 7 veza, i svaki put sam se suocavao sa istim problemom, a to je prevelika zavisnost o devojci, i prebrzo vezivanje za nju, a naravno, ni jednom ta situacija nije bila obostrana (da jeste, ja ne bih imao razloga da otvaram ovu temu). Svaki put ta moja preterana vezanost me je dovela do ludila, do preispitivanja samog sebe, sumnjanja u svoje sposobnosti, manjka samopouzdanja, i velikog broja razocarenja. Naravno, mnogi stariji od mene ce sada pomisliti "ih, sta te tek ceka u zivotu, ti si tek na pocetku..", i svestan sam toga, ali ako budem nastavio ovim tempom, i u svakoj sledecoj vezi davao "celog sebe", od mene "nece ostati nista", kako mi je slikovito rekao jedan drug.

Ljudi kada su zaljubljeni, skoro uvek su raspolozeni, nasmejani, pozitivni. Ali ne i ja. Ja kada sam zaljubljen (a mozda i nije u pitanju zaljubljenost, do toga cu doci kasnije), izgubim bilo kakav kontakt sa realnoscu i postajem jako negativan i pesimistican. "Sta radi, sa kim je, zasto se ne javlja, mozda je ljuta", to su najcesce misli koje mi prolaze kroz glavu dok sam u vezi. Jer, jednostavno imam taj strah, strah da ce mi bilo kog trenutka stici poruka "Ej Luka, ne zelim vise da budemo u vezi, dosadilo mi je, izvini, nije do tebe.", kao sto mi se vec jednom i desilo. I nakon takve situacije, ja se bacim na razmisljanje, "gde sam to pogresio, sta sam to uradio", drugim recima, smatram sebe inferiornim u odnosu na devojku (sto naravno ne bih trebao da radim). Prilicno sam paranoican, ako se ne javlja duze nego inace odmah pomisljam najgore, i bacam se u tugu i pre nego sto bih trebao. Nekad bez razloga, a nekad sa razlogom, moram priznati da me taj osecaj u par situacija i nije varao.

Jednom prilikom, sestra mi je rekla da kod mene ne postoji klasican proces -dopada mi se/ svidja mi se/mnogo mi se svidja/zaljubio sam se-, vec ja jednostavno ISTOG TRENA prelazim na zaljubljivanje, dok naravno kod devojke taj proces ide svojim tokom. Za devojke sam oduvek radio mnoge lepe stvari, pisao sam im pesme, crtao razne stvari, trudio se da ih svakog dana nasmejem, iznenadim i odusevim. Ne znam da li one to cene ili ne cene, ali vremenom, uvek se udalje od mene...jednostavno, kao da sam dosadan, nezanimljiv, "previse dobar".

Neko je jednom rekao (nisam siguran ko, ne zelim da nagadjam): "Da bi vas zena volela zenski, morate za njom postupati muski", i smatram da je ta recenica u potpunosti tacna. Ali jednostavno, nisam takav tip, nisam jedan od onih koji ce taktizirati u vezi, praviti devojku ljubomornom, ne javljati joj se ceo dan kako bi se ona zapitala gde sam. Ne volim da se poigravam sa devojkama, a ispada da samo takvi tipovi uspevaju. Ali jednostavno, ja nisam takav, a da se trudim da budem ono sto nisam je nemoguce, mislim da nije prirodno lagati samog sebe i druge u tom smislu, i praviti se da smo ono sto nismo.

E sad, vracam se nazad na onaj deo kad sam rekao "mozda i nije u pitanju zaljubljenost". Ja jos uvek nisam upoznao osobu koja se, poput mene, zaljubila za bukvalno 2, 3 dana. Mnogi mi pricaju da je to nemoguce, mozda i jeste, nisam siguran. Sta je u stvari zaljubljenost? Da li je to ono kad o toj osobi mislite BUKVALNO svakog minuta, svake sekunde, gledate njenu sliku bez prestanka, zelite da je stalno tu uz vas? Da li je to zaljubljenost, ili mozda opsednutost, bolest, ili nesto cetvrto? Pre svake veze uporno sam govorio sebi "Kontrolisi se Luka, nemoj da dajes vise nego sto ona bude davala tebi", ali ne, ja jednostavno MORAM da pustim da me emocije nose u propast. Uvek dajem 10 puta vise nego sto devojka daje meni, i to je moja velika greska. Vremenom, one postaju hladnije, manje zainteresovane za mene, i posle kraceg vremena, sve sto sam gradio i u sta sam ulagao, pukne. I sta mislite sta se desi kada to pukne? Padam u depresiju, nista vise u zivotu nije vazno, nista nema miris, ukus, lepotu. Kao da sam izgubio sve sto sam u zivotu imao, i kao da se vise nijedna nece pojaviti. A uvek se pojavi, uvek bude isti tok stvari. Veciti krug koji me prati i u kojem trcim poput hrcka. Nakon pocetka svake veze, ja ne razmisljam o uzivanju i lepim trenucima, ja razmisljam o kraju. Vodi me misao "jednog dana cemo sigurno raskinuti, mozda to bude vec sutra", i onda gubim volju za bilo cime.

Ok, ova tema se vec pretvorila u neku vrstu izjadanja, a to mi nije bio cilj. Konkretno, ono sto mene zanima je kako da poradim na tom nekom samopouzdanju, i kontrolisanju samog sebe i svojih emocija, jer ja ovako vise ne mogu. Svakog dana je to borba protiv samog sebe, trud da potisnem te svoje emocije. Kao da sam izvadio svoje srce, stavio ga na tanjir, pruzio devojci i rekao "Molim te nemoj da ga probodes", a onda sam ga tako drzao i drzao, strepeci da ce ga probosti umesto da ga vratim sebi.

U ovom trenutku ja imam devojku, zajedno smo mesec i po dana, i priznajem da je prvih mesec dana bilo sasvim lepo. Medjutim, desila se neka manja svadja (kada bih detaljno pisao o cemu se radi, tekst bi bio iste velicine kao ovo sto sam do sad napisao, mozda cak i duze). Uglavnom, raskinuli smo, i jedva sam podneo to, pogotovo zato sto je krivica bila moja (rekao sam nesto pogresno u pogresnom trenutku), i bilo mi je jako krivo. Odmah sledeci dan smo se dopisivali na fejsu, rekao sam kako mi je tesko, ona je rekla kako joj je tesko jos vise nego meni, tu sam napisao razne stvari, i u jednom momentu ona je rekla "Ne mogu da ti objasnim koliko si mi znacio i koliko mi jos uvek znacis, tvoje reci su me toliko dotakle da ne pamtim kad sam zadnji put ovoliko plakala"...nakon par sati dopisivanja, pomirili smo se, i bilo mi je drago. Pogotovo zbog te prethodno navedene recenice. Proslo je par dana, i ona je opet nekako hladna, nezainteresovana, kao da se sprema da me otkaci. A mozda se i ne sprema, nego je sve to plod moje izvrnute maste, ko zna. Ipak, nacin na koji ja sad razmisljam definitivno nije normalan za osobu koja je u vezi.

Eto, ne znam sta bih vise napisao, razne misli su mi se motale po glavi nekim nepovezanim redosledom, isto tako sam ih i izneo ovde, nadam se da ce biti razumljivo za onog ko bude izdvojio dobrih 20 minuta svog zivota za citanje.
Verovatno bih trebao da kazem jos neke stvari o sebi i svojoj licnosti. Kao sto sam vec spomenuo, imam 18 godina, 4. sam godina srednje, oduvek odlican ucenik, jako ozbiljan, odgovoran, korektan, zreo, i mozda imam malo drugacije poglede na svet od ostalih. Ali eto, stvar koja mene muci je ta moja zavisnost u vezama, veliki pesimizam, nekontrolisanost emocija, nesigurnost u sebe, sumnjanje u svoje sposobnosti, nisko misljenje o sebi. Nadam se da ce neko znati sta da mi kaze na sve ovo (samo se nadam da mi niko nece reci da sam lud, toga sam odavno svestan), i unapred iscekujem potencijalne odgovore kako od muskih, tako i od zenskih clanova foruma. Unapred hvala svima na citanju :)

Da bi vas zena volela zenski, morate za njom postupati muski. -Ovo je preterano pojednostavljivanje. Ja ne volim da stvari budu u zivotu uopste toliko odredjene i toliko rezimski i striktno da funkcionisem ,ali sam sa druge strane malo ogranicen. Msm ,slusaj u svakoj vezi mora da se zna : Ko vozi traktor ,a ko otvara kapiju... To je tacno. Zato sto ce takav odnos uvek postojati ,a ako se jednom poremeti ta podela uloga ,tesko da ces je ti vratiti nazad , zato sto taj koji bi onda bio sposoban da povrati taj neki status qvo gde si ti u vezi musko ,a ona zensko ne bi ionako sebe doveo u tu situaciju na prvom mestu....Ali, opet ako sebi uvrtis u glavu ideju kako nesto treba da bude i da se drzis te neke svoje vizije idealne veze kao pijan plota ,postaces previse opeterecen i tek onda si najebao zato sto ta veze nece liciti ni na sta . Ti ces nju pokusavati da kontrolises ili napadno usmeris , ona ce se muciti ,ti ces se muciti i to nece liciti ni na sta.
Ja sam se samo jednom nesrecno zaljubio (ono, na prvi pogled) ja sam isto tako sjebao stvari kao ti, samo sto sam ja to radio sve na mnogo napadniji nacin nego sto si ti to ovde napisao ,posto sam malo control freak po prirodi . Ili ce stvari biti po mom ili ako radimo po tudjem planu to mora da ispadne bolje nego sto je bila moja ideja inace ja ispizdim i napravi se uvek neka pizdarija.
To mi se eto desilo samo jednom sa tom devojkom ,ali jbg ,jos uvek sam u sranju sa njom ,svakih par meseci imam tako par dana kad bas aktivno razmisljam o njoj i tome slicno, ali to je vec moj problem.
Uglavnom iz mog iskustva , za devojku sa kojom si u vezi ,mora na jednom vrlo odredjenom nivou da te boli ****. Mora da postoji ta neka hladnoca . Ja licno ne moram da je forsiram posto sam samo jednom (kao sto sam vec rekao) nesto tako jako osetio prema devojci ,za sve ostale (na jedno vece,na jednu nedelju,na jedan, dva meseca) sam prirodno osecao tako neku opustenost ,neineresovanje i te veze su isle fantasticno ,like shit throw a goos. I zavrsavale su se kad sam maksimalno iskoristio devojku ,a da nisam presao neka moja moralna nacela.
Tako da nije bitno sta osecas ,bitno je sta svet vidi.
Rodjen si kao musko i ponasaj se tako . Budi hladan ,budi bezosecajan budi ono sto drugi zasluzuju da budes.
I nemoj da ulazis u vezu sa tim razmisljanjem ja dajem ovoliko i trazim toliko i jos malo preko i tome slicno. Zato sto ces doziveti totalni backfire. Been there i ono ispadne katastrofa :lol:
Samo pusti stvari da teku svojim tokom i neopterecuj se previse da ne bi ispalo : A,KOLIKI JE MOJ DEO??? :lol: UPAMTICETE VI MENE XD
 
Poslednja izmena:
Zanimljivo :)
Pogotovo jer sam i ja sličan tip ličnosti, sa nekim razlikama naravno.
I iz iskustva ti mogu reći da si ti sam svoj sudija.
Ono što je najgore je to što nisu krive žene, nego mi. One imaju svoj pra-instinkt koji njima postavlja uslove, tačnije one će se možda njemu odupreti al' će uvek težiti ka nasilno-protektivnom tipu ličnosti, što znači da su oni ostali otpali.
Drugo, veoma je bitno ovo poslednje što si rekao, da si uvek bio jako ozbiljan i odgovoran, plus prosek iz škole koji je na maksimumu- to govori o tebi kao o osobi koja želi da ima sve konce u rukama, eto odakle tvoja želja da želiš sve da znaš( u vezi veza) .

Ono što sam ja shvatio, a što ti treba da shvatiš, je da žar ljubavi nestaje vremenom. Jesi li ikad video večnu vatru? E, pa, ljubav je kao i svaka druga vatra. Možeš da dodaješ drva i ugalj i sijaset ostalih zapaljivih stvari ali će ti u jednom trenutku šake biti prazne i na kraju ostaje samo pepeo.
Al' na osnovu feniksa znamo da se nešto i iz pepela može dići al' to je retkost...

Ne slazem se.
Ruzan pogled na temu, nedovoljno ispitan ,vrlo los induktivni metod ,katastrofalan zakljucak.
Ako ces da pricas o vecno zivoj vatri procitaj tekstove o ucenju Heraklita iz Efesa i shvatices svoju gresku.
 
zasto mora sve da bude u jednoj formi?
uopste nije dzaba, ja znam neke i od 30 koji se zayebavaju kao da su teen, a izdrzavanje sebe nema mnogo veze sa muvanjem.
da li ces ici na posao ili u skolu isti je ***** jer isti vremenski period zauzima.

Ne mozes isto da se ponasas sa 18 i sa 30 godina. Skola je pickin dim,5 sati sedenja,posao je nesto drugo.
 
Njega sam naveo zato sto je on svoj zivot posvetio ideji vecno zive vatre.
I ne brini se kralju ,to je samo knjiga i to je samo papir ,ne sekiraj se nece da ugrize.
ma smesno mi u prov m postu pises kako si maksimalno iskoristio osobe sa kojma si bio ( sto jeu kranju ruku jadno). A u drugome citiras neke filozofe :lol:.
Ne mozes isto da se ponasas sa 18 i sa 30 godina. Skola je pickin dim,5 sati sedenja,posao je nesto drugo.

Koje si godiste ti pa tako pricas?
Posao je isti nivo kao i skola, lakse od faksa, teze od osnovne.
 
ma smesno mi u prov m postu pises kako si maksimalno iskoristio osobe sa kojma si bio ( sto jeu kranju ruku jadno). A u drugome citiras neke filozofe :lol:.


Koje si godiste ti pa tako pricas?
Posao je isti nivo kao i skola, lakse od faksa, teze od osnovne.

Da li si ti svestan gde zivis ? Ides na fakultet pa mislis da se najvise mucis. Budi srecan dok si jos na roditeljskim jaslama.
 
ma smesno mi u prov m postu pises kako si maksimalno iskoristio osobe sa kojma si bio ( sto jeu kranju ruku jadno). A u drugome citiras neke filozofe :lol:.

iskoristiti je bio pregrub izraz u svakom slucaju.
Nisam ja nikad nikog iskoristio u konvencionalnom smislu kao sto si ti vrv pretpostavio.
Ovo je sad malo ispala zamena teza.
Ono sto sam ja mislio jeste da sam bio sam nekih 5,6 devojaka u zadnjih godinu dana i nisu sve trazile neku ljubav sa moje strane ,ali ali one koje jesu nisu dobro prosle.
Ne u smislu da sam se ja prema njima oktrutno ili oholo ophodio vec da jednostavno nisam bio u sposobnosti da im uzvratim onako kako su one zasluzile . I u tim trenucima sam prekidao taj tip odnosa sa njima da ih ne bih povredio.
Ja sam se samo malo trenirao ,sticao neka iskustva u ophodjenju prema suprotnoj strani u vezi i tako. Ja nisam dobio nista vise nego one ,samo sto su one (po svojoj prilici) htele vise nego ja.
Glagol iskoristiti u mom vokabularu ima ocigledno sire znacenje nego u tvom i tu je ocigledno doslo do zabune.
 
Poslednja izmena:
Ti se kao razumes ? Ucenje te ubija ? Ne seri molim te. Teze ti je fakultet nego da izdrzavas sebe i porodicu sa nekom bednom platicom u ovoj bednoj drzavici. Ne moram da se razumem,treba samo da pogledam oko sebe. Budi srecan dok ti keva i cale namiruju bulju.
hej..spusti loptu malo : )...
Ja za razliku od tebe, zivim medju ljudima uglavnom koji imaju poslove, druzim se sa takvim ljudima,izlazim na mesta gde su uglavnom zaposleni i znam koliko rade i sta rade.
Nigde nisam spomenuo izdrzavanje porodice, i ne vidim sta ima to veze sa 30tim godinama. niko te ne obavezuje da imas porodicu sa 30 godina..... Svakako se slazem da je izdrzavanje porodice napornije od faksa, ali nije rec o tome opet ponavljam.
 
iskoristiti je bio pregrub izraz u svakom slucaju.
Nisam ja nikad nikog iskoristio u konvencionalnom smislu kao sto si ti vrv pretpostavio.
Ovo je sad malo ispala zamena teza.
Pa svakako je jako ruzno tako nesto reci cak i u sali.
Ono sto sam ja mislio jeste da sam bio sam nekih 5,6 devojaka u zadnjih godinu dana i nisu sve trazile neku ljubav sa moje strane ,ali ali one koje jesu nisu dobro prosle.
Ne u smislu da sam se ja prema njima oktrutno ili oholo ophodio vec da jednostavno nisam bio u sposobnosti da im uzvratim onako kako su one zasluzile . I u tim trenucima sam prekidao taj tip odnosa sa njima da ih ne bih povredio.
Glagol iskoristiti u mom vokabularu ima ocigledno sire znacenje nego u tvom i tu je ocigledno doslo do zabune.
To je ok onda, heck desavalo se i meni mnogo puta slicno. Mada ti si cak i bolje postupio od mene onda : D...
Da doslo je do zabune ocigledno
 
Znaci fakticki neki od vas zele da mi kazu kako je u ovim godinama NENORMALNO biti zreo i ponasati se odgovorno? Kako svako od nas u ovim godinama treba da bude samo jos jedna cigla u zidu ovog drustva koja se ni po cemu ne razlikuje od drugih, i kako treba forsirati stav "ma boli me uvo za sve, ja sam sebi najbitniji pa cu da uzivam od jutra do sutra"? Izvinjavam se, ali meni je takav nacin razmisljanja potpuno dekadentan.
Ti da si zreo se ne bi kacio na taj nacin za zene i posle patio zbog toga.
To sto si odgovoran, navikao da slusas autoritete i bla bla je sasvim nesto drugo, verovatno nemas hrabrosti da pokazes bunt i da se suprotstavis.
To ne znaci "boli me uvo za sve" vec je to nacin u kom istrazujes sebe i svoje granice.
Zene vole muskarca koji zna sta hoce, i koji za ljubav ne moljaka.
 
Ne slazem se.
Ruzan pogled na temu, nedovoljno ispitan ,vrlo los induktivni metod ,katastrofalan zakljucak.
Ako ces da pricas o vecno zivoj vatri procitaj tekstove o ucenju Heraklita iz Efesa i shvatices svoju gresku.

ako ćemo o filozofima onda tebi preporučujem Aristotelovu Raspravu o duši gde je sama duša predstavljena kao vatra jer je ona neuhvatljiva a stvarna :)
Tako da, po toj filozofiji jedino je duša večna, dok je sve ostalo prolazno.
 
Mislim da je tvoj problem malo ozbiljniji nego sto ti se cini, a posto nisi u stanju sam da ga resis, mozda bi mogao da svratis do psihologa... Ko zna koliko je zapravo ovaj problem kompleksan. moras da nadjes uzrok tvog nezdravog odnosa prema devojkama i da rascistis to.

Ja ti samo mogu reci da nijedna devojka ne voli da je neko opterecuje, da je opsednut njome, a oseti se to. Jeste da ti njoj priredjujes lepe gestove i to, ali ipak, svakome treba prostora. Nekima od nas je ponekad potreban i izazov. Uglavnom, obletanje oko nje ne samo da nije interesantno nego je i zastrasujuce.

mene su bivsi momci imali obicaj da idealizuju, pa su isto tako bili malo opsednuti. narocito jer sam ja malo hladna u vezi, ne ide mi ispoljavanje emocija. da nisu pravili od mene ne znam sta, ne bi bili opsednuti, vise bi me privlacili i imali bismo lepsi i zdraviji odnos. pa sad vidi.
(:
 
Imam 18 godina, i sa sobom nosim jedan veoma tezak i iscrpljujuci teret. Do sada sam bio u 6 ili 7 veza, i svaki put sam se suocavao sa istim problemom, a to je prevelika zavisnost o devojci, i prebrzo vezivanje za nju, a naravno, ni jednom ta situacija nije bila obostrana (da jeste, ja ne bih imao razloga da otvaram ovu temu). Svaki put ta moja preterana vezanost me je dovela do ludila, do preispitivanja samog sebe, sumnjanja u svoje sposobnosti, manjka samopouzdanja, i velikog broja razocarenja. Naravno, mnogi stariji od mene ce sada pomisliti "ih, sta te tek ceka u zivotu, ti si tek na pocetku..", i svestan sam toga, ali ako budem nastavio ovim tempom, i u svakoj sledecoj vezi davao "celog sebe", od mene "nece ostati nista", kako mi je slikovito rekao jedan drug.

Kofa s vodom je teži teret od tvog tereta.

Ljudi kada su zaljubljeni, skoro uvek su raspolozeni, nasmejani, pozitivni. Ali ne i ja. Ja kada sam zaljubljen (a mozda i nije u pitanju zaljubljenost, do toga cu doci kasnije), izgubim bilo kakav kontakt sa realnoscu i postajem jako negativan i pesimistican. "Sta radi, sa kim je, zasto se ne javlja, mozda je ljuta", to su najcesce misli koje mi prolaze kroz glavu dok sam u vezi. Jer, jednostavno imam taj strah, strah da ce mi bilo kog trenutka stici poruka "Ej Luka, ne zelim vise da budemo u vezi, dosadilo mi je, izvini, nije do tebe.", kao sto mi se vec jednom i desilo. I nakon takve situacije, ja se bacim na razmisljanje, "gde sam to pogresio, sta sam to uradio", drugim recima, smatram sebe inferiornim u odnosu na devojku (sto naravno ne bih trebao da radim). Prilicno sam paranoican, ako se ne javlja duze nego inace odmah pomisljam najgore, i bacam se u tugu i pre nego sto bih trebao. Nekad bez razloga, a nekad sa razlogom, moram priznati da me taj osecaj u par situacija i nije varao.

Smatraš sebe inferiornim jer te je neko tako naučio (možda su te ćale i keva uporedjivali sa braćom odnosno sestrama odnosno naizgled superiornim drugovima u detinjstvu), pa si sad to preneo na sferu odnosa sa devojkama.

Jednom prilikom, sestra mi je rekla da kod mene ne postoji klasican proces -dopada mi se/ svidja mi se/mnogo mi se svidja/zaljubio sam se-, vec ja jednostavno ISTOG TRENA prelazim na zaljubljivanje, dok naravno kod devojke taj proces ide svojim tokom. Za devojke sam oduvek radio mnoge lepe stvari, pisao sam im pesme, crtao razne stvari, trudio se da ih svakog dana nasmejem, iznenadim i odusevim. Ne znam da li one to cene ili ne cene, ali vremenom, uvek se udalje od mene...jednostavno, kao da sam dosadan, nezanimljiv, "previse dobar".

Kao što sam i mislio - u pitanju je intelektualno naizgled superiorna sestra koju pitaš za savet. Inače, nema ništa loše u pisanju pesama/crtanju crteža/nasmejavanju, iznenadjivanju i oduševljavanju nekog drugog (čitaj: devojke) - dok to ne radiš preterano. A ti to očigledno radiš. Nisi ti samo previše dobar, ili dosadan - nego su devojke često sklone ponižavanju onih koji im sve pružaju na tacni. To je prastara igra.

Neko je jednom rekao (nisam siguran ko, ne zelim da nagadjam): "Da bi vas zena volela zenski, morate za njom postupati muski", i smatram da je ta recenica u potpunosti tacna. Ali jednostavno, nisam takav tip, nisam jedan od onih koji ce taktizirati u vezi, praviti devojku ljubomornom, ne javljati joj se ceo dan kako bi se ona zapitala gde sam. Ne volim da se poigravam sa devojkama, a ispada da samo takvi tipovi uspevaju. Ali jednostavno, ja nisam takav, a da se trudim da budem ono sto nisam je nemoguce, mislim da nije prirodno lagati samog sebe i druge u tom smislu, i praviti se da smo ono sto nismo.

Tvoj problem je što previše razmišljaš da li ovo ili ono dobro radiš. Tako neminovno druge stavljaš ispred sebe samog, i svojih interesa - a to je loše, jer si samom sebi najveća imovina.

E sad, vracam se nazad na onaj deo kad sam rekao "mozda i nije u pitanju zaljubljenost". Ja jos uvek nisam upoznao osobu koja se, poput mene, zaljubila za bukvalno 2, 3 dana. Mnogi mi pricaju da je to nemoguce, mozda i jeste, nisam siguran. Sta je u stvari zaljubljenost? Da li je to ono kad o toj osobi mislite BUKVALNO svakog minuta, svake sekunde, gledate njenu sliku bez prestanka, zelite da je stalno tu uz vas? Da li je to zaljubljenost, ili mozda opsednutost, bolest, ili nesto cetvrto? Pre svake veze uporno sam govorio sebi "Kontrolisi se Luka, nemoj da dajes vise nego sto ona bude davala tebi", ali ne, ja jednostavno MORAM da pustim da me emocije nose u propast. Uvek dajem 10 puta vise nego sto devojka daje meni, i to je moja velika greska. Vremenom, one postaju hladnije, manje zainteresovane za mene, i posle kraceg vremena, sve sto sam gradio i u sta sam ulagao, pukne. I sta mislite sta se desi kada to pukne? Padam u depresiju, nista vise u zivotu nije vazno, nista nema miris, ukus, lepotu. Kao da sam izgubio sve sto sam u zivotu imao, i kao da se vise nijedna nece pojaviti. A uvek se pojavi, uvek bude isti tok stvari. Veciti krug koji me prati i u kojem trcim poput hrcka. Nakon pocetka svake veze, ja ne razmisljam o uzivanju i lepim trenucima, ja razmisljam o kraju. Vodi me misao "jednog dana cemo sigurno raskinuti, mozda to bude vec sutra", i onda gubim volju za bilo cime.

Čekaj, prvo pitaš ljude da ti odgovore, a onda sam daješ odgovor (boldovano)? A ovo o tome kako si "ulagao i gradio" je patetika. Izgradjuj svoj život, a na devojke/prijateljstva/odnose s ljudima gledaj samo kao "materijal za gradnju", nikako kao cilj sam po sebi. Drugim rečima - gradi sebe iskustvima kroz koja prolaziš, nemoj od tih iskustava praviti nešto konačno čije rušenje predstavlja tragediju svoje vrste. Kao što sam i rekao - pristupaš tome kao da je pitanje života i smrti. P.S. Ovo poredjenje sa hrčkom je kul.

Ok, ova tema se vec pretvorila u neku vrstu izjadanja, a to mi nije bio cilj. Konkretno, ono sto mene zanima je kako da poradim na tom nekom samopouzdanju, i kontrolisanju samog sebe i svojih emocija, jer ja ovako vise ne mogu. Svakog dana je to borba protiv samog sebe, trud da potisnem te svoje emocije. Kao da sam izvadio svoje srce, stavio ga na tanjir, pruzio devojci i rekao "Molim te nemoj da ga probodes", a onda sam ga tako drzao i drzao, strepeci da ce ga probosti umesto da ga vratim sebi.

Nije ovo izjadanje, ovo je dizanje frke ni oko čega. Kakvo srce na tanjiru, o čemu pričaš ti čoveče? Opusti se jbt. :confused:

U ovom trenutku ja imam devojku, zajedno smo mesec i po dana, i priznajem da je prvih mesec dana bilo sasvim lepo. Medjutim, desila se neka manja svadja (kada bih detaljno pisao o cemu se radi, tekst bi bio iste velicine kao ovo sto sam do sad napisao, mozda cak i duze). Uglavnom, raskinuli smo, i jedva sam podneo to, pogotovo zato sto je krivica bila moja (rekao sam nesto pogresno u pogresnom trenutku), i bilo mi je jako krivo. Odmah sledeci dan smo se dopisivali na fejsu, rekao sam kako mi je tesko, ona je rekla kako joj je tesko jos vise nego meni, tu sam napisao razne stvari, i u jednom momentu ona je rekla "Ne mogu da ti objasnim koliko si mi znacio i koliko mi jos uvek znacis, tvoje reci su me toliko dotakle da ne pamtim kad sam zadnji put ovoliko plakala"...nakon par sati dopisivanja, pomirili smo se, i bilo mi je drago. Pogotovo zbog te prethodno navedene recenice. Proslo je par dana, i ona je opet nekako hladna, nezainteresovana, kao da se sprema da me otkaci. A mozda se i ne sprema, nego je sve to plod moje izvrnute maste, ko zna. Ipak, nacin na koji ja sad razmisljam definitivno nije normalan za osobu koja je u vezi.

Pa ti imaš više devojaka nego neki likovi za koje ja znam, a koji su veći šmekeri i od mene i od tebe. :confused: Budi ponosan bar na to. A ovo boldovano je duboko ugravirana želja ženskih bića da žive televizijsku sapunicu. To što je nakon takvih reči ponovo postala hladna, znači da joj treba još patetike kojom ćeš je nahraniti. Kasandra i Ljovisna nikad ne umiru.

Eto, ne znam sta bih vise napisao, razne misli su mi se motale po glavi nekim nepovezanim redosledom, isto tako sam ih i izneo ovde, nadam se da ce biti razumljivo za onog ko bude izdvojio dobrih 20 minuta svog zivota za citanje.
Verovatno bih trebao da kazem jos neke stvari o sebi i svojoj licnosti. Kao sto sam vec spomenuo, imam 18 godina, 4. sam godina srednje, oduvek odlican ucenik, jako ozbiljan, odgovoran, korektan, zreo, i mozda imam malo drugacije poglede na svet od ostalih. Ali eto, stvar koja mene muci je ta moja zavisnost u vezama, veliki pesimizam, nekontrolisanost emocija, nesigurnost u sebe, sumnjanje u svoje sposobnosti, nisko misljenje o sebi. Nadam se da ce neko znati sta da mi kaze na sve ovo (samo se nadam da mi niko nece reci da sam lud, toga sam odavno svestan), i unapred iscekujem potencijalne odgovore kako od muskih, tako i od zenskih clanova foruma. Unapred hvala svima na citanju :)

Nemaš ti ništa drugačiji pogled na svet od ostalih - takva vidjenja poput tvog se štancuju na traci. Najveći polaritet koji postoji je tzv. zrelost/nezrelost. Dobro ako sebe smatraš zrelim, još bolje ako to i jesi.

I nema na čemu.
 
Poslednja izmena:

Back
Top