Preljubnici

“My dear,
Find what you love and let it kill you.
Let it drain you of your all. Let it cling onto your back and weigh you down into eventual nothingness.
Let it kill you and let it devour your remains.
For all things will kill you, both slowly and fastly, but it’s much better to be killed by a lover.
~ Falsely yours”
― Charles Bukowski

...ljubav je samo još jedna od životnih potreba ljudi da veruju u svoje snove...a snovi nikada nemogu biti realnost :-D
 
Bila sam u braku 7 godina a on tek nekoliko mjeseci kad je sve počelo.
Počelo je slučajno. Prvo prijateljstvo, simpatija, kemija.... i koliko god smo se pokušali opirati, a znamo oboje da jesmo, nakon nekoliko mjeseci završimo ipak zajedno.
Bilo je uspona i padova. Svadja i prekidanja, al nakon kratkog vremena se opet vratimo jedno drugom.
Ni jednom nije drugom nije u planu nikad bio ni razvod ni zajednički život.
Nikad nismo negativno pričali o bračnim partnerima. Zadnja stvar na svijetu je da oni pate zbog naše gluposti.
Živimo u malom mjestu. Svi se znamo.
Grižnja savjesti je sve jača. Strah od otkrivanja još jači.
Ali, čini mi se, i ljubav sve snažnija.
Sad, nakon 10 godina, kad je prošla zaljubljenost, napetost, .... tek sam sad shvatila da je ovo ljubav. Da ga volim, i ne mogu bez njega. Vidim da ni on ne može bez mene. Sve smo bliži, povezaniji... a ne želimo nikoga povrijediti... jer nisu zaslužili.
Oboje smo u "savrsenom" braku.
Kako dalje?

Pišem, jer me zanimaju slična iskustva.
I vaše mišljenje? Jel to ljubav?

gorećeš večno u paklu za to što si uradila
 
Bila sam u braku 7 godina a on tek nekoliko mjeseci kad je sve počelo.
Počelo je slučajno. Prvo prijateljstvo, simpatija, kemija.... i koliko god smo se pokušali opirati, a znamo oboje da jesmo, nakon nekoliko mjeseci završimo ipak zajedno.
Bilo je uspona i padova. Svadja i prekidanja, al nakon kratkog vremena se opet vratimo jedno drugom.
Ni jednom nije drugom nije u planu nikad bio ni razvod ni zajednički život.
Nikad nismo negativno pričali o bračnim partnerima. Zadnja stvar na svijetu je da oni pate zbog naše gluposti.
Živimo u malom mjestu. Svi se znamo.
Grižnja savjesti je sve jača. Strah od otkrivanja još jači.
Ali, čini mi se, i ljubav sve snažnija.
Sad, nakon 10 godina, kad je prošla zaljubljenost, napetost, .... tek sam sad shvatila da je ovo ljubav. Da ga volim, i ne mogu bez njega. Vidim da ni on ne može bez mene. Sve smo bliži, povezaniji... a ne želimo nikoga povrijediti... jer nisu zaslužili.
Oboje smo u "savrsenom" braku.
Kako dalje?

Pišem, jer me zanimaju slična iskustva.
I vaše mišljenje? Jel to ljubav?

Nemam slična iskustva, ali evo ako gledam većinu ljudi, dosta njih tako funkcioniše, čuvaju zlatnu koku ili gnezdo, pravadaju se decom ili godinama ili šta znam čim već -jer udobnost doma je to, sigurica...

Mogu samo da zaključim da ta tvoja šema ustvari nije šema, ako toliko traje, a zaljubljenost ne može trajati 10godina, čak i strast se primiri u tom roku, dakle rekla bih da jeste ljubav.
S druge strane, zvuči mi neverovatno da za to partneri ne znaju, previše je filmski...Svako bi skapirao da mu je partner u vezi i to dugogodišnjoj.
 
Eee deS tibi, u srećnom filmu ja bih se preselila negde gde je uvek toplo ili bih već osetila blagodeti globalnog otopljavanja i efekta staklene bašte ovde, što bre ona da se seli, njoj je dobro i ovako :lol:
 
Nemamo djece.

Savršen brak sam stavila pod navodnike.
Naravno da nije savršen kad sam imala potrebu za nekim drugim.

Smatram da imam dobar brak jer se dobro slažemo. Imamo super odnos, prijatelji smo i podrska jedno drugome.

Sve ove godine nije ništa primijetio jer ni u čemu nije uskraćen. Vjerojatno tako kompenziram.

Što je netko napisao, čuvam zlatnu koku - ni to nije slučaj jer sam ja dobrostojeća i uz to bolje zarađujem.
 
Nisam išla namjerno da ga prevarim. Nisam tražila nekoga da bi namjerno povrijedila muža.
Rodila se simpatija, kad sam shvatila što se dešava odmakla sam se i čekala da prodje...ali nije prošlo. Prošla je godina od prve simpatije do prvog poljupca. A onda je za sve već bilo kasno.
 
Bila sam u braku 7 godina a on tek nekoliko mjeseci kad je sve počelo.
Počelo je slučajno. Prvo prijateljstvo, simpatija, kemija.... i koliko god smo se pokušali opirati, a znamo oboje da jesmo, nakon nekoliko mjeseci završimo ipak zajedno.
Bilo je uspona i padova. Svadja i prekidanja, al nakon kratkog vremena se opet vratimo jedno drugom.
Ni jednom nije drugom nije u planu nikad bio ni razvod ni zajednički život.
Nikad nismo negativno pričali o bračnim partnerima. Zadnja stvar na svijetu je da oni pate zbog naše gluposti.
Živimo u malom mjestu. Svi se znamo.
Grižnja savjesti je sve jača. Strah od otkrivanja još jači.
Ali, čini mi se, i ljubav sve snažnija.
Sad, nakon 10 godina, kad je prošla zaljubljenost, napetost, .... tek sam sad shvatila da je ovo ljubav. Da ga volim, i ne mogu bez njega. Vidim da ni on ne može bez mene. Sve smo bliži, povezaniji... a ne želimo nikoga povrijediti... jer nisu zaslužili.
Oboje smo u "savrsenom" braku.
Kako dalje?

Pišem, jer me zanimaju slična iskustva.
I vaše mišljenje? Jel to ljubav?

Jeste. I verujem da se ta povezanost ocituje na vama.
 
Više bi rekla da čuvam ljude oko sebe. Ne bi to htjela ni jednoj ni drugoj obitelji, ni roditeljima.
Da sam jedina koja će patiti, vjerojatno bi lakše donijela neku odluku.

Sad nitko ne pati jer ne zna. Moj muž je uvjeren da ima super ženu, a njegova žena možda malo manje al je zadovoljna.

Najpametnije bi bilo završiti i zahvaliti bogu da je 10 godina prošlo bez posljedica. ...a onda jednog dana gorjeti u paklu.

Samo, došla sam do toga da više ne mogu zamisliti biti bez njega.
 
Zadnjih godina je postojala mogućnost preseljenja zbog posla, pa sam tako i mislila da će se sve okončati, al u medjuvremenu su nas i posao i nekretnine vezale za mjesto.
Tu smo gdje jesmo, i ne mičemo se.
 
Bila sam u braku 7 godina a on tek nekoliko mjeseci kad je sve počelo.
Počelo je slučajno. Prvo prijateljstvo, simpatija, kemija.... i koliko god smo se pokušali opirati, a znamo oboje da jesmo, nakon nekoliko mjeseci završimo ipak zajedno.
Bilo je uspona i padova. Svadja i prekidanja, al nakon kratkog vremena se opet vratimo jedno drugom.
Ni jednom nije drugom nije u planu nikad bio ni razvod ni zajednički život.
Nikad nismo negativno pričali o bračnim partnerima. Zadnja stvar na svijetu je da oni pate zbog naše gluposti.
Živimo u malom mjestu. Svi se znamo.
Grižnja savjesti je sve jača. Strah od otkrivanja još jači.
Ali, čini mi se, i ljubav sve snažnija.
Sad, nakon 10 godina, kad je prošla zaljubljenost, napetost, .... tek sam sad shvatila da je ovo ljubav. Da ga volim, i ne mogu bez njega. Vidim da ni on ne može bez mene. Sve smo bliži, povezaniji... a ne želimo nikoga povrijediti... jer nisu zaslužili.
Oboje smo u "savrsenom" braku.
Kako dalje?

Pišem, jer me zanimaju slična iskustva.
I vaše mišljenje? Jel to ljubav?

Nije lako, al vam se svidja tako.

Po meni glupost dokonih zivota i losih izbora.

Muskarci cesto nisu svesni da nesto sto moze da se sakrije

nije vredno sakrivanja, a zene nisu svesne koliko su nesrecne

i pored izazova tajnovitosti.

Ko nema druga posla ovakvi odnosi mu lepo ispunjavaju

prazninu postojanja.
 
Bila sam u braku 7 godina a on tek nekoliko mjeseci kad je sve počelo.
Počelo je slučajno. Prvo prijateljstvo, simpatija, kemija.... i koliko god smo se pokušali opirati, a znamo oboje da jesmo, nakon nekoliko mjeseci završimo ipak zajedno.
Bilo je uspona i padova. Svadja i prekidanja, al nakon kratkog vremena se opet vratimo jedno drugom.
Ni jednom nije drugom nije u planu nikad bio ni razvod ni zajednički život.
Nikad nismo negativno pričali o bračnim partnerima. Zadnja stvar na svijetu je da oni pate zbog naše gluposti.
Živimo u malom mjestu. Svi se znamo.
Grižnja savjesti je sve jača. Strah od otkrivanja još jači.
Ali, čini mi se, i ljubav sve snažnija.
Sad, nakon 10 godina, kad je prošla zaljubljenost, napetost, .... tek sam sad shvatila da je ovo ljubav. Da ga volim, i ne mogu bez njega. Vidim da ni on ne može bez mene. Sve smo bliži, povezaniji... a ne želimo nikoga povrijediti... jer nisu zaslužili.
Oboje smo u "savrsenom" braku.
Kako dalje?

Pišem, jer me zanimaju slična iskustva.
I vaše mišljenje? Jel to ljubav?

a ovako im divnu stvar radite :zroll:

a bre lazete i sebe i njih, ima li sta gore z:((
 
Bila sam u braku 7 godina a on tek nekoliko mjeseci kad je sve počelo.
Počelo je slučajno. Prvo prijateljstvo, simpatija, kemija.... i koliko god smo se pokušali opirati, a znamo oboje da jesmo, nakon nekoliko mjeseci završimo ipak zajedno.
Bilo je uspona i padova. Svadja i prekidanja, al nakon kratkog vremena se opet vratimo jedno drugom.
Ni jednom nije drugom nije u planu nikad bio ni razvod ni zajednički život.
Nikad nismo negativno pričali o bračnim partnerima. Zadnja stvar na svijetu je da oni pate zbog naše gluposti.
Živimo u malom mjestu. Svi se znamo.
Grižnja savjesti je sve jača. Strah od otkrivanja još jači.
Ali, čini mi se, i ljubav sve snažnija.
Sad, nakon 10 godina, kad je prošla zaljubljenost, napetost, .... tek sam sad shvatila da je ovo ljubav. Da ga volim, i ne mogu bez njega. Vidim da ni on ne može bez mene. Sve smo bliži, povezaniji... a ne želimo nikoga povrijediti... jer nisu zaslužili.
Oboje smo u "savrsenom" braku.
Kako dalje?

Pišem, jer me zanimaju slična iskustva.
I vaše mišljenje? Jel to ljubav?

m jok
to je samo sex.
proci ce te
 
Više bi rekla da čuvam ljude oko sebe. Ne bi to htjela ni jednoj ni drugoj obitelji, ni roditeljima.
Da sam jedina koja će patiti, vjerojatno bi lakše donijela neku odluku.

Sad nitko ne pati jer ne zna. Moj muž je uvjeren da ima super ženu, a njegova žena možda malo manje al je zadovoljna.

Najpametnije bi bilo završiti i zahvaliti bogu da je 10 godina prošlo bez posljedica. ...a onda jednog dana gorjeti u paklu.

Samo, došla sam do toga da više ne mogu zamisliti biti bez njega.

Meni se samo čini da ti je sada proradila neka savest.... mislim koga ovo uopšte treba da interesuje, hoćeš da se vratiš 10-15 godina ranije u svom životu, pre nego što si sadašnjeg muža upoznala i udovoljiš svojoj strasti.....Ćuti i radi to što si radila ili nemoj više to da radiš.... Mislim, očigledno si sa vremenom smekšala i postala sentimentalna, što očigledno nisi bila sve ove godine.....

Prava ljubav košta, ali ti nikad nisi htela da platiš cenu,, a danas je cena još i veća i svesna si toga.....
 
Vjerojatno zato što mi vjeruje i nikada nije imao povoda da sumnja.

ma nego deder reci ti nama kad mozes ono uvece kres sa muzem pa sutra druga kita s kombinacijom,kako to da se tu zavrsava,da ne krenes u jos neke putesestvije sa jos nekim u kombinaciju,mislim ocigledno nisi gadljiva,ne znas dal tvoja sema ima jos nekog pored tebe i zene,mozda bi ti se jos poneko svideo i vise od ovog
 

Back
Top