Председниковање Александра Вучића

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
FBLDF5tXEAI2IYO
 

Savet UN izglasao: Pravo na bezbednu, zdravu i čistu sredinu je ljudsko pravo​

SVET Autor:Beta/AP09. okt. 202108:492 komentara
Podeli:




1633731712-shutterstock_1008530026-750x396.jpg
Izvor: Shutterstock
Savet za ljudska prava Ujedinjenih nacija izglasao je u petak priznavanje prava na bezbednu, čistu, zdravu i održivu životnu sredinu kao ljudsko pravo.

Glasovima 43 prema nula usvojena je rezolucija o čistoj životnoj sredini, koja takođe poziva države da unaprede svoje napore za poboljšanje životne sredine, dok su četiri zemlje članice – Kina, Indija, Japan i Rusija bile uzdržane.
Drugom rezolucijom koja je izglasana sa 42:1 uspostavljen je „specijalni izvestilac“ koji će, između ostalog, pratiti „kako štetni efekti klimatskih promena, uključujući iznenadne katastrofe, utiču na puno i efikasno uživanje ljudskih prava“.
 

SRBIJA VIŠE NEMA DOMAĆU PROIZVODNJU GRAĐEVINSKOG MATERIJALA​

6. oktobra 2021.

Cene građevinskog materijala ove godine su krenule “nebu pod oblake” i kako se čini, nemaju nameru da stanu.
– Prvo je krenulo poskupljenje betonskog gvožđa čija je cena skočila i do 40%, pa aluminijuma za 70%, a najviše je poskupela rezana građa, čamovina za čak 200%, kaže za eKapiju prvi čovek Građevinske komore Srbije Goran Rodić, dodajući da su razlozi za to povećanje cena energenata, ali i problemi u transportu.
Rodić navodi da je poskupljenje struje na svetskom tržištu za oko 40% jedan od glavnih razloga za ovoliko divljanje cena građevinskog materijala.

Na cenu utiče struja i transport​

– U proizvodnji rezane građe, aluminijuma i gvožđa veliko je učešće struje, ali i gasa. Mi još uvek imamo jeftin gas, ali i tu se najverovatnije očekuje poskupljenje, pa u skladu s tim skače i cena cementa za 25%, a i kod opekarskih proizvoda koji su do sada poskupeli najmanje, za nekih 2-3% očekuje se skok cena za 20-25 procenata, jer oni za pečenje klinkera, koji je osnov i za cement, koriste struju i gas – kaže naš sagovornik.
Problem je, ukazuje, što Srbija više nema domaću proizvodnju građevinskog materijala.
– Ništa nemamo bazično domaće što se tiče građevinskog materijala. Imamo velike strane investitore kojima su date subvencije za otvaranje fabrika, ali oni su stranci, cementare su strane kompanije, ciglari, većinom, isto, kao i proizvođači aluminijuma i gvožđa. Uz to smo i uvozno zavisni, a masa gotovih proizvoda kao što su cement, cigla i crep ide u izvoz – kaže Rodić i ističe da bismo morali da pospešimo domaću proizvodnju gvožđa, aluminijuma i građevinske hemije.
Dodaje da je zbog kovida poskupeo i transport, a velika su i inflatorna očekivanja.
– Pre mesec dana si mogao za 6.000 dinara da kupiš 42 litre dizela, sad za te pare dobiješ 35. Državna zahvatanja su velika i krajnje je vreme da se o tome razmisli – poručuje Rodić, dodajući da će zbog svega skočiti i cena asfalta, armature i betona.
– A uz to, mi smo davno uništili našu građevinsku operativu i kako ćemo da gradimo i održavamo puteve, mostove, tunele… Tek ćemo imati problem, za to su potrebne desetine hiljada novozaposlenih, a kod nas nema majstora, fizikalac traži 40 EUR dnevnicu, stručnjaci su nam stari, povlačimo projektante i rukovaoce mašinama iz penzije da rade – upozorava naš sagovornik.
Izvor: Ekapija
 

Cena koju plaćamo je nerazumno visoka​

Autor: prof. dr Dragan Delić za list Politika, 9. oktobar 2021. god

Dijagnozu tekućeg vremena, u kojem ćemo teško sklopiti mozaik u koji će svi verovati, najpribližnije opisuje metafora rimskog pesnika Juvenala s početka drugog veka: „Panem et circenses“ (Hleba i cirkusa ili igara). U vremenu umiranja i masovnog stradanja u našoj sredini usled kovida 19, a koje se graniči sa tragedijom epskih razmera, masovna okupljanja građana sa različitim sadržajima i ciljevima (proslave, svadbe, ispraćaji u vojsku, koncerti, festivali, sportski susreti, partijska okupljanja, roštiljijade i ostale jade itd.) su neraskidivi deo naše svakodnevnice i razbibrige. Manji broj građana, na drugoj strani, samo su nemi saučesnici izneveravanja zdrave pameti, negiranja naučnih istina i neprimenjivanja postojećih zakona i (skromnih) odluka Kriznog štaba (KŠ).

Odavno je poznata suština i hronologija pandemija sa novootkrivenim infektivnim agensom. Naime, ona se ne može sprečiti, ali savremena nauka nudi niz protivepidemijskih mera koje mogu redukovati njen intenzitet i trajanje. Suština se svodi na smanjenje novozaraženih u jedinici vremena, i sledstveno tome smanjenje smrtnih ishoda i posledičnih stanja sa ozbiljnim kardiovaskularnim, plućnim, mentalnim i drugim poremaćajima hroničnog toka. Takođe, efikasne protivepidemijske mere omogućavaju zdravstvenom sistemu i zdravstvenim radnicima da pruže blagovremenu dijagnostiku i lečenje nekovid bolesnika. Nažalost, ove jednostavne stručne istine se gotovo neprimenjuju i zato smo zbog kovida 19 već izgubili jedan grad srednje veličine od 25 000 stanovnika, a broj preminulih zbog posledičnih stanja kovida 19 ili preminulih od nekovid oboljenja biće sagledan tokom narednih godina. Prema tome, mi nismo samo žrtve pandemije, već i njeni uzročnici i saučesnici. Ovoj tekućoj svojevrsnoj autodestrukciji kumovali su i naše neznanje, neodgovornost, neprimenjivanje postojećih zakona, neverovanje, nepoverenje, zablude, samoviđenje i samoombane, sveprisutna politizacija i gotovo odnegovana strast za podelama.

Glavni problem, ipak, vidim u KŠ, čudnoj mešavini nauke i politike, a koji nije imao svoje utemeljenje u Zakonu o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti Republike Srbije. Njegove odluke su tokom prošle godine bile proizvod kompromisa struke (nauke) i političara, a danas su njegove odluke ogoljena politika sa nipodaštavanjem struke i nauke. Pri tome, svima je jasno da bi u Srbiji vladala milozvučna tišina kada bi političari govorili samo ono što provereno znaju o kovidu 19. Iskreno, očekivano je da političari nemaju znanje o kovidu 19, nemaju ni mnogi lekari, ali je neprihvatljivo da političari kao agresivne neznalice nameću „stručne“ stavove i odluke medicinskim ekspertima iz KŠ. Na taj način, između ostalog, dezavuišu znanje i iskustvo tih lekara, a promovišu intelektualni hoštapleraj i šarlatanstvo. Takođe, neprihvatljivo je da lekari iz KŠ doživljavaju svoje ćutanje i neborbenost kao mudrost i da svakodnevno postaju „heroji“ propuštenih prilika. Krajnji proizvod ovog diletantizma i političkih marifetluka biće enorman broj novoobolelih i preminulih od kovida 19, neefikasan i nebezbedan zdravstveni sistem za bolesnike sa ostalim kliničkim entitetima, fizičko i mentalno propadanje zdravstvenih radnika u kovid sistemu itd.

Suštinsko pitanje je koju smo cenu, kao društvo, spremni da platimo? Dosadašnje iskustvo jasno govori da smo platili nerazumno visoku cenu i da smo mogli da prođemo sa mnogo manje gubitaka da je bilo više struke (nauke), a manje politike. Stručno je netačan stav premijerke da „moramo da shvatimo da je za ovu situaciju rešenje samo vakcinacija“. Za ovu situaciju presudne su blagovremene, promišljene i selektivne protivepidemijske mere koje će premostiti vreme, izraženo u mesecima, do obuhvata stanovništva vakcinacijom od 85 do 90 odsto. Kako komentarisati njen stav: „Ne verujem u mere, rekla sam to medicinskom delu KŠ i ne slažemo se. Moja je odgovornost“, nego kao neznanje, neodgovornost i osionost. Prosto je nemoguće komentarisati i njen stav, na koji su zanemeli i članovi KŠ: „ Restriktivne mere bi usporile vakcinaciju“. Iskustva iz nekih zemalja Evrope govore suprotno.

Ukoliko želimo da izađemo iz ove pandemije i vremena umiranja, neophodna su radikalna preumljenja. Umesto praznoslovlja treba se vratiti u okvire nauke i pozitivnih iskustava drugih zemalja, a što bi trebala da artikuliše republička stručna komisija za zaštitu stanovništva od zaraznih bolesti koju čine eksperiti iz oblasti infektologije, pedijatrije, mikrobiologije, imunologije i epidemiologije sa stručnom i logističkom podrškom Instituta za javno zdravlje RS. Pri donošenju stručnih odluka iskoristiti (odlična) rešenja koja pružaju Zakon o zdravstvenoj zaštiti RS, Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti i Pravlnik o imunizaciji. U predlaganja, realizaciju i evaluaciju protivepidemijskih mera, kao i u edukaciju stanovništva i zdravstvenih radnika, treba odmah uključiti Centre za promociju zdravlja Instituta za javno zdravlje, Zdravstveni savet Srbije, Srpsko lekarsko društvo, Lekarsku komoru, Odbor za zdravlje Narodne skupštine, katedre medicinskih fakulteta itd. Sve sledbenike relativizacije ili alternativnih činjenica, koji sa razlogom ili bez razloga opovrgavaju tekuće doktrinarne stavove, treba ohrabriti i omogućiti da svoje istine iznesu na stručnim sastancima SLD ili LKS. Program i sadržaj edukacije stanovništva zahteva šire razmatranje, kao i značajnu ulogu sredstava javnog informisanja posebno u razvijanju društva empatije i tolerancije. Samodovoljnost pojedinaca nije dovoljna! Od značajne koristi bile bi afirmativne ali nenametljive poruke javnih ličnosti, crkvenih velikodostojnika, partijskih lidera, lekara iz kovid sistema itd.

Alternativa ovim predlozima, koje treba dopuniti, razraditi i, zašto ne, korigovati, je višemesečni deklarativni stav KŠ: vakcinacija će rešiti sve probleme. Naravno, s tim stavom biće zadovoljni gotovo svi glasači, ali njihov broj do proleća, nažalost, biće značajno smanjen.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top