Dobro, da se vratimo temi.
Postavljac teme verovatno nije mislio na to, ali hocu nesto iz svog ugla gledanja povodom teme.
Milos N. Djuric je covek kome sam se oduvek divio. Nisam mogao da ga upoznam zbog razlike u godinama. Elem, on je bio mnogo stariji od mog dede.
Imam neka od njegovih dela, i uvek ih nanovo
rado citam.
Ali, zahvaljujuci nekim profesorima, njegovim studentima, studentima kod njegovih studenta , ili tako nesto slicno, saznao sam mnogo lepog o njemu sto nema u knjigama.
Dakle, od nekih profesora koji su od tog velikana nesto naucili i prisvojili. Rekoh,
nekih.
Nazalost, postoje, kao i svuda, predavaci koji misle drugacije. Pa su, eto, zaboravili i da duguju nesto takvim velikanima.
Kao i svuda, i predavaci na FF su obicni
ljudi, kao i drugi, sa vrlinama, a (pre)cesto, cini mi se, sa velikim manama ( sujeta, narcizam, sklonost podmetanjima, ubedjenje da su veci filozofi od Hegela, " kompleksasi ", i slicno ).
Uostalom, ko god tvrdi da su filozofi nadljudi, taj stvarno ne poznaje tu struku, narocito ljude koji je predstavljaju.
A mozda je i dobro da su filozofi ( narocito predavaci ) ljudi sa svim vrlinama i manama koje " krase " obicnog coveka.
Jedino sto neki od njih
to nece da razumeju i prihvate.
Tim gore po njih. Bice lako i brzo zaboravljeni.
A ovde je o
secanju rec. Onom,
zasluzenom i lepom.