Precrtan si!

koliko vam je lako ili teško da raskidate odnose
da li se lako posvađate, planete i okrenete se u fazonu za mene više ne postojiš
ili se inatite da ne komunicirate dok druga strana to ne izmoli
ili ste diplomata i strpljivi
bilo da su drugarstva ili veze
pošto nekako jedanas najlakše okrenuti se, otići, ne govoriti isl.


Jako lako. Mislim, ono, precrtan si.


Ali, ja sam veoma strpljiva s retkima do kojih mi je stalo.


Mada ni njih neće zaobići crta. Ako tako mora.
 
meni se vremenom drasticno spustio prag tolerancije..iskustvo valjda..mnoga posnasanja znam u kakve posledice vode..i kad osobe pocnu da ih prema meni iskazuju..kraj

nego ja nisam merodavan..moja su iskustva definitivno specificna..
 
ne verujem da sam postao ista pametniji sto se tice odnosa..madan sam mozda bolje upoznao sebe i svoje potrebe pa u skladu s tim se i ponasam..na karju krajeva ne teram ni drugu stranu da se prilagodjava

mislim da sam skroz zauzeo onaj stav...uzmi ili ostavi
 
sasvim moguce..takodje mislim i da upoznavanje sebe vodi i ka upoznavanju drugih ljudi i shvatanja.razumevanja da i ti drugi ljudi nisu nesto posebno drugaciji i da bi mi mozdabili isti takvi i isto tako se ponasali u njihovj kozi i sa njihovim zivotnim iskustvom
 
well..ne mozes biti niko drugi do ti..ma koliko se trudila..da budes neko drugi..ili kao neko drugi..
u sustini meni je lakse da budem ja..za to ne moram da se trudim..
 
I to je glavna razlika između tebe i drugih.


I smisao crte.



Kreneš od sebe, zaokružiš preko drugih, i vratiš se na početak. I, šta?


Ne možeš biti niko nego ti sam. Ti sam kojem je prag trpeljivosti spao veoma nisko, ili, možda, nikad i nije bio naročito visok - ne u stvari. Kako god, to te odalečuje od drugih.


Od crte.


Možda drugima ne opraštamo stvari za koje smo bili ili postali sigurni da su neoprostive.
 
Ranije sam mogla da progutam kilo sranja koje mi serviraju drugi,samo zao sto mi je do njih stalo.Danas sam laksa na okidacu,i shvatam da to sto su mi neke osobe drage njima ne daje za pravo da me drndaju,i da ne moram to da trpim.Krupne stvari mogu da svarim ali kad me neko proda za sitno e tu je kraj.
 
tacno je, krivi su oni koji su se nekorektno ponasali, a krivi su i oni koji su trpeli..
posle takvih precrtavanja nikad se nisam osecala dobro..
poslednje takvo sam imala pocetkom ove godine i ako verujes jos uvek sam pod stresom zbog toga..
da mi je sve jedno - nije mi sve jedno..
a da stvari mogu da se vrate na staro - na zalost, nikad vise ne mogu..
nema poverenja..

Verujem, ja sam stalno pod stresom zato što ne umem da presečem.
Korisna je to veština, precrtaš nekog, oprostiš sebi i ideš dalje i lakše kroz život...
 
treba nešto krupno da se desi da nekog baš precrtam...ono totalno
imam varijante:
- planem lako, kažem odmah šta mislim, al idemo dalje
- kad me neko blizak nečim zezne, izgubi moje povjerenje, nastavimo mi dalje...ali za mene je to gotovo...FINITO...nikad više isto
- i...na kraju..postoje oni kojima uvijek, sve opraštam...nekad bude i suza i tuge u samoći...al skupim snagu...i oprostim...njih smatram dijelom sebe
 
ajd sad ti meni oprosti pa cemo mi dalje kao da se nista nije desli..mozemo mi da se pretvaramo da se nista nije desilo..to ce vazdan biti KAO da se nista nije desilo..
 

Back
Top