Pravopis, pravopisne greške, jezičke nedoumice i pitanja

  • Začetnik teme Začetnik teme Kurt2
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Kako glasi prvo lice jednine prezenta glagola BITI

  • bi

  • budem

  • bih

  • bejah

  • bicu

  • jesam


Rezultati ankete su vidlјivi nakon glasanja.
У излозима радњи, на уличним тезгама, пијацама, бувљацима често можемо да прочитамо МАЈCE, JEFTINE MAJCE, LEPE MAJCE, и не пишу тако само Роми. Ценим да ће једнога дана и ово ући у стандардни језик.
:cool:

Valjda je jasno da sam ja tvrdo krilo barem sto se tice ovog "svo" i glagola " trebati", ali ko pa pita tebe i mene?
Pa vidis da te ti po sokacima i buvjacima ne yebavayu za suvu sljivu?
 
У говорном језику тај облик очито постоји, у стандардном језику правилан је само средњи род све.

Ово је заиста тачно. Народ се држи "језичке логике" па размишља и говори овако:

- Читав, читава, читаво (читаво време),
- цео, цела, цело, (цело време),
- сав, сва, сво, (сво време).

Стручњаци би рекли све време, али народ осећа да је облик "све" већ "заузет" у женском облику множине "сви" (људи), "све" (жене), сва (деца), па се држи "логике мелодије језика" - сво време.

Што се тиче безличне употребе глагола "требати", мислим да је та копија остала из времена када су Срби учили претежно француски језик, па је француска норма била "мера исправности" за наше лингвисте, као што су тада наши дедови говорили: "Децо, ако је топ француски, не питајте да ли је добар. Мора бити добар, чим је француски"!

Тако су размишљали и лингвисти...
 
Dabome da postoji mater kao nom. jed.
I mati se ne mjenja ni u mnozini, ni po padezima, ostaje mati u svim oblicima.
Ваљало би да понекада провериш своје тврдње.

Облик матер као ном. јед. дакако постоји у говорном језику, у стандарду пак ствари стоје овако:
kYSFkJ8.png


Ivan Klajn; Rečnik jezičkih nedoumica; četvrto, prerađeno i dopunjeno izdanje; 97

Дакле склонидба именице мати овако изгледа:

- једнина
Н мати
Г матере
Д матери
А матер
В мати
И матером
Л матери

- множина
Н матере
Г матера
Д матерама
А матерама
В матере
И матерама
Л матерама
 
Poslednja izmena:
To je sramota, ko god da je to pisao, taj kancelarijski jezik, neko u nekoj kancelariji u Beogradu je to tako zamislio.. Tako se ne govori i nije pravilno.
Морфема -ер- у већини падежних облика именице мати остатак је некадашње р- склонидбе, она је посведочена и позната од старословенских времена:
7ulI0gS.png


Joseph B. Voyles, Charles Michael Barrack; An Introduction to Proto-Indo-European and the Early Indo-European Languages; Slavica Publishers 2009; 430
 
Poslednja izmena:
Na veliku žalost, mršava dvojka. Ne mogu da kažem da nisam rezigniran. Mogao bih se zakleti da sam čitao o tome da su neki izrazi ispravni u oba oblika, a da neki nisu ispravni u obliku koji je naveden kao ispravan.
Ali to sam samo ja. Ne smem da proveravam, bolje je da mislim da su pogrešili novinari ili Klajn.

klajn je teska debilcina koja u svojoj dokolici menja pravopis na svake 2 godine :vudu:
 
Na veliku žalost, mršava dvojka. Ne mogu da kažem da nisam rezigniran. Mogao bih se zakleti da sam čitao o tome da su neki izrazi ispravni u oba oblika, a da neki nisu ispravni u obliku koji je naveden kao ispravan.
Ali to sam samo ja. Ne smem da proveravam, bolje je da mislim da su pogrešili novinari ili Klajn.

Verovatno kazes ( i pises) Spanjolka, ali za muski svet kazes Spanac ( to isto i j radim i nece se tu nista menjati.)

Za onaj Lambordzini mi nije ni samo pitanje bilo jasno jer zasto bih morala da znam kako se u originalu pise ime tog automobila,
a i nisam razumela da li se zeli original ili nas, srpski nacin pisanja.
Isto vazi i za Najke, za Tajland , a tek za skripta:D
Za Onazisa takodje, za ime dubrovackog aerodroma takodje.
 
Otprilike tako Rayela. Idemo redom:

Otkako znam za sebe, aerodrom u Dubrovniku su zvali Ćilipi. To nisam izmislio, nego čuo od onih koji tu sleću i tu žive. E sad, Hrvati imaju običaj da mešaju č i ć, ali da to u ovom slučaju svi rade, zaista je čudno.
Ćezare mi je bio Ćezare, jer smo uglavnom taj italijanski poluglas do sada izgovarali kao Ć. Kao Ćićolina, jelte.

Govorim čaršaf, mada sam verovao da je ispravno i čaršav. Ali eto, pogreših.

Dekada me je zbunjivala, jer u obliku u kojem izraz korstim, a kako slušam i od drugih, upotrebljava se za vremenski period od deset nečega. Dakle, dekada je za mene mogla da bude i period od deset dana, deset meseci i deset godina, u zavisnosti od toga o čemu govorim. Ali ispade da nije baš tako.

Sankcionisanje sankcije, na neki način predstavlja dvostruku negaciju, ali sam smatrao da to nema veze sa sintagmom ''nije mi ništa''. Klajnovo objašnjenje da sankcija znači kaznu, a sankcionisanje nešto sasvim suprotno, odnosno odobrenje ili potvrdu, nije u skladu sa skromnom logikom kojom sam obdaren. Za mene to znači da je neko stavio zabranu na zabranu, odnosno da je čovek slobodan.

Iglo sam oduvek zvao iglo, čitao da piše iglo, jeo proizvode firme Iglo, a potkraj života sam saznao da je to pogrešno.

Za Čelsi sam znao da je pravilno Čelsi, ali smo Onazisa oduvek zvali Onazis, valjda po toj nekoj našoj transkripciji, pa sam to i odabrao kao rešenje, mada sam pretpostavio da je pravilno grčki Onasis. Eto, i tu sam se zeznuo.

Bilion sam znao šta je, mada bi i to moglo da bude trik pitanje pošto je ne engleskom bilion milijarda.

Za skripta sam takođe znao pravilan oblik, pošto sam ga odavno zapamtio kao nešto što mi nije delovalo smisleno.

Kod Lamborginija sam imao isti problem kao kod Onazisa. Znao sam da ga stranci zovu Lamborgini, ali ga Srblje zove Lamborđ(dž)ini, pa se ponadah da sam ubo kako se kaže na srpskom. I tu se prevarih.

Jamajčinin mi je bio Jamajčanin, jer drugačije nisam čuo i jer mi je delovalo uhu prihvatljivije od bilo koje druge varijante.
E za Tunižanina i Tunišanina mi se čini da sam skoro čitao da može i ovako i onako. Tunišanin bi bilo ispravno, ali je prihvaćeno i Tunižanin, pošto je već u širokoj upotrebi. Tako je objašnjeno tamo gde sam čitao, ukoliko nisam sanjao.

Sa hvaliti i faliti nisam imao problema.

Takođe sam znao nazive robnih marki. Mada me ne bi čudilo da smo izvršili neko prilagođavanje jeziku, pa da sam opet izvisio za odgovor.

Za picu sam takođe znao, naravno. Mada ne bih sebi dozvolio da je drugačije tražim osim za ovde ili za poneti.

Ajde, neću dalje o onome što sam znao pa ću navesti ono što valjda nisam -

Španjolku uvek nazivam Špankinjom, jer je naziv zemlje Španija, a muški stanovnik Španac. Tamo gde je zemlja Španjolska, tu sam mislio da žive Španjolke i Španjolci.
Doduše, izgleda da su sastavljači testa malo fejkovali, pošto u objašnjenju kojim se citira Klajn stoji: "Španjolka je i u srpskom običnije nego Špankinja (mada su oblici Španjolac i španjolski uglavnom zamenjeni sa Španac i španski)."
Znači možda nije baš sasvim neobično da bude i Špankinja.

Za kontoverzvno i kontraverzno sam gotovo siguran da sam nedavno čitao da može da se upotrebljava u oba oblika, s tim što je prvi preporuka.

Sve u svemu, čini mi se da su test sastavili od sijaset preporuka koje su proglasili za ispravne oblike.
 
Ma recimo ja uvek govorim ( i pisem) razočarenje.


razočaranje ili razočarenje

Piše se i jedno i drugo.

Bolje je razočaranje mada je uobičajeno razočarenje.

E sad sto je bolje jedno, a ne drugo to ne bih znala.
Kontroverzan ne govorim nikada jer bih onda po nekoj analogiji morala da kazes da su sredstva za kontrocepciji i slicnu, ali je na srpskom
uobicajena rec kontra.

Test je totalno neozbiljan, trebalo je bas toj deci od dvanaest godina da postave neki test u kome bi ih pitali
da li je ispravno dali, neznam, ne verovatno i slicno ,a ovim Dzamajkancima i Spaljolkama neka se bave Klajn i kompanija.
 
Test je savršeno kretenski. :roll: Na stranu što sam i ja prošao sa trojkom ;) ali neke stvari ne maju veze sa jezikom i pravopisom. Prvo, mesto se zove Ćilipi ili Čilipi,a to što neko zna ili ne zna kako tačno glasi toponim nema nikakve veze sa jezikom. To je glupost ravna pitanju da li je pravilno Irak ili Iran. Drugo, u poslednje vreme je ponavljano da bi očekivan oblik u srpskom bio Špankinja, ali se odomaćilo Španjolka pa se to smatra korektnim. Ali to i dalje ne znači da je Špankinja nepravilno, pa čak ni Klajn to ne kaže. Treće, da li proizvođači patika u Americi ime grčke boginje Nike izgovaraju "najk" ili "najki" stvarno nema veze sa pismenošću ni samih Amerikanaca a kamoli Srba. Četvrto, Spremam sam da branim stav da je "Jamajčanin" ispravno pred Klajnom i pred Bogom Ocem. Svako zna da su imenice koje označavaju žitelja nekog mesta stvar konvencija i ničega drugog a ja u životu nisam čuo nekoga da kaže "Jamajkanac" osim u zaebanciji. Ko ima problem sa ovim gledištem neka sebi objasni zašto je stanovnik Barajeva - Barajevac, a stanovnik Sarajeva nije Sarajevac. Peto, "pica koju možete da ponesete" je obično profesorsko izdrkavanje čak mnogo gluplje od onog da se kaže "kraj telefona je" a ne "na telefonu je".
 
Otprilike tako Rayela. Idemo redom:

Otkako znam za sebe, aerodrom u Dubrovniku su zvali Ćilipi. To nisam izmislio, nego čuo od onih koji tu sleću i tu žive. E sad, Hrvati imaju običaj da mešaju č i ć, ali da to u ovom slučaju svi rade, zaista je čudno.
Ćezare mi je bio Ćezare, jer smo uglavnom taj italijanski poluglas do sada izgovarali kao Ć. Kao Ćićolina, jelte.


Za Ćićolinu konkretno nisam siguran, ali činjenica je da jezikoslovci oduvek ulažu napore da objasne kako treba govoriti kapučino, Činečita, Čezare itd..

Dekada me je zbunjivala, jer u obliku u kojem izraz korstim, a kako slušam i od drugih, upotrebljava se za vremenski period od deset nečega. Dakle, dekada je za mene mogla da bude i period od deset dana, deset meseci i deset godina, u zavisnosti od toga o čemu govorim. Ali ispade da nije baš tako.

To ni meni nije jasno. Mogu da nagađam da je pravilo izvedeno po analogiji u odnosu na kvartal, gde kvartal označava po pravilu period od tri meseca, a ne na primer prvih 25 godina nekog veka.

Sankcionisanje sankcije, na neki način predstavlja dvostruku negaciju, ali sam smatrao da to nema veze sa sintagmom ''nije mi ništa''. Klajnovo objašnjenje da sankcija znači kaznu, a sankcionisanje nešto sasvim suprotno, odnosno odobrenje ili potvrdu, nije u skladu sa skromnom logikom kojom sam obdaren. Za mene to znači da je neko stavio zabranu na zabranu, odnosno da je čovek slobodan.

Ovde grešiš. Sankcija ima dva značenja, jedno je zabrana, a drugo odobrenje, proglašenje (nekog pravnog akta). Samo ne znam kako su došli do toga da imenica znači jedno, a glagol izveden od imenice nešto drugo. Reč je o klasičnoj homonimiji, i imenica i glagol imaju po dva značenja. Prosto rečeno "sankcionisati" može da znači i kazniti i odobriti.
Iglo sam oduvek zvao iglo, čitao da piše iglo, jeo proizvode firme Iglo, a potkraj života sam saznao da je to pogrešno.
Naravno. Nakon što smo 150 godina korsitili neku reč u određenom obliku - neka bude i pogrešan - neko se našao pametan da otkrije kako Eskimi (da li je to pravilno? Možda treba Inuiti?) zapravo tu reč izgovaraju drukčije. Proseravanje.Verovatno se rukovode logikom da su Srbi doslovno pročitali englesku reč igloo (a koja se, je li, čita iglu). Sledeći korak je da objasne kako se ne kaže klovn nego klaun.

Kod Lamborginija sam imao isti problem kao kod Onazisa. Znao sam da ga stranci zovu Lamborgini, ali ga Srblje zove Lamborđ(dž)ini, pa se ponadah da sam ubo kako se kaže na srpskom. I tu se prevarih.

Ovde je reč o italijanskoj firmi koja se piše Lamborghini i čita se dosledno Lamborgini. "Lambordžini" je došao verovatno pod američkim uticajem, pa se sledi logika da nema razloga da mi Srbi izgovaramo italijansko ime na američki način. Tim pre što, ako se ne varam, Lamborghini ni na engleskom ne bi trebalo da se čita "lambordžini".

Za picu sam takođe znao, naravno. Mada ne bih sebi dozvolio da je drugačije tražim osim za ovde ili za poneti.

Pa naravno. Tipičan slučaj kada zaokružiš "tačan odgovor" jer znaš šta se od tebe očekuje, ali nikad tako ne bi govorio, ni ti ni iko, uključujući i onoga koji je ta pravila izmislio.

Za kontoverzvno i kontraverzno sam gotovo siguran da sam nedavno čitao da može da se upotrebljava u oba oblika, s tim što je prvi preporuka.

Ipak, mislim da je samo kotnroverzno pravilno, zbog latinskog korena.
Sve u svemu, čini mi se da su test sastavili od sijaset preporuka koje su proglasili za ispravne oblike.

Da.
 
I ja pobesnim kada me neko ispravi sa ovim telefonom, a nije mi jasno zasto kazemo na Rijeci ili na Tajlandu pri cemu ni Rijeka ni Tajland nisu ostrva.
svojevremeno sam malo razmišljao o tome, konkretno o Rijeci. Kaže se, ili se barem nekada govorilo "na Rijeci", "sa Rijeke" itd. očigledno zato što reč "rijeka" ima sasvim jasno drugačije značenje koje bi stvaralo zabunu. Konkretno, reći da je neko "završio svoj život u Rijeci" bi se moglo shvatiti da se udavio, umesto da je jednostavno umro u tom gradu.

Imamo sličan slučaj i sa gradom Ub kod Valjeva. Moj deda je, recimo, za Dragana Džajića govorio da je "sa Uba". Moja je pretpostavka da se govorilo "idem na Ub" umesto "idem u Ub" (kao što bi se očekivalo), da bi se izbegao zev/hijat u iskazu "u Ub". Pa je onda to "na Ub" primenjeno i na ostale padeže.

Što se tiče Tajlanda, tu si u pravu, pravilno je "u Tajland", jer Tajland je država, i to je najnoviji profesorski hit da se ispravlja "nije na Tajland nego u Tajland". Ja ipak ne bih bio tako strog jer moja je pretpostavka da toponimi koji su u srpskom zadržali izvorni oblik koji se završava na -land su uglavnom ostrva (Island, Grenland, Oland, Šetland, Fokland, Helgoland...). , pa otud ta greška.
 
Imamo sličan slučaj i sa gradom Ub kod Valjeva. Moj deda je, recimo, za Dragana Džajića govorio da je "sa Uba". Moja je pretpostavka da se govorilo "idem na Ub" umesto "idem u Ub" (kao što bi se očekivalo), da bi se izbegao zev/hijat u iskazu "u Ub". Pa je onda to "na Ub" primenjeno i na ostale padeže.

A svi prodavci na pijaci kažu da su od Uba (kao i njihov krompir na reklamnim kartončićima).
 
U prethodnim vekovima, kad su se ljudi predstavljali jedni drugima pominjali su porodicu (odnosno-ižu, kuću iz koje su potekli) ,govoreći "Ja sam od Petrovića" ili "od Lalića",a znalo se gde su lepili lepenice- iže i Lalići i Petrovići. Tako bi i krompir ,da se prodavao uz kartončiće tada , trebalo da bude "od Petrovića bašče" ili grožđe od Lalić vinograda"..

Danas kad se više ne lepe lepenice (iže) svojeručno, nego ljudi žive u stanovima i kućama koji im je neko drugi sazidao ili napravio, određuju poreklo po mestu stanovanja,a ne po direktnom pretku i porodičnoj iži.
Tako taj iz Uba, ili iz Rijeke, o svom poreklu govori "od Uba" (umesto napr od Dinčića) ili "od Rijeke", umesto napr. od Deklića.
 
U prethodnim vekovima, kad su se ljudi predstavljali jedni drugima pominjali su porodicu (odnosno-ižu, kuću iz koje su potekli) ,govoreći "Ja sam od Petrovića" ili "od Lalića",a znalo se gde su lepili lepenice- iže i Lalići i Petrovići. Tako bi i krompir ,da se prodavao uz kartončiće tada , trebalo da bude "od Petrovića bašče" ili grožđe od Lalić vinograda"..

Danas kad se više ne lepe lepenice (iže) svojeručno, nego ljudi žive u stanovima i kućama koji im je neko drugi sazidao ili napravio, određuju poreklo po mestu stanovanja,a ne po direktnom pretku i porodičnoj iži.
Tako taj iz Uba, ili iz Rijeke, o svom poreklu govori "od Uba" (umesto napr od Dinčića) ili "od Rijeke", umesto napr. od Deklića.


Sasvim logično zvuči.
E, a kad je u pitanju krompir, pravilno bi moglo biti od Uba - geografsko poreklo. Što se mene tiče, natpisi na kartončićima na pijaci su logički tačni, još samo da utvrdimo da li se gramatika slaže.
 
A svi prodavci na pijaci kažu da su od Uba (kao i njihov krompir na reklamnim kartončićima).
Mislim da je ovde nešto drugo u pitanju. U govoru zapadne Srbije (pod šta možemo podvesti i Ub), nisam siguran za ostatak, reći da si od nekog mesta znači biti iz okoline toga mesta. Stari su mi govorili da će svaki seljak (tada bilo) od Ivanjice do Prijepolja za sebe reći da je od Užica - izgovara se sa prenošenjem akcenta na proklitiku, dakle "odužica" - ali pravi Užičanin (koji je baš iz mesta Užice) ipak reći će da je iz Užica. To je ujedno bio diskretan način za razlikovanje građanina i seljaka. :)

Zanimljivo da, iako je ovaj primer analogan sa primerom "Ub", nikad se nije moglo čuti "sa Užica" ili "idem na Užice", kao što je to slučaj sa rčenicom "idem na Ub". :think:
 

Back
Top