Pravopis, pravopisne greške, jezičke nedoumice i pitanja

[sttasa]

Po cemu je pravilno jel?

 

[gost 246399]

Da li se pise pri SVOM stavu ili pri SVOME stavu?

Найлѣпше и найизворнийе йе при СВОЙЕМ ставу. Прѣдлог "при" иде уз мѣстни падеж, а са њим у мушкога рода йеднине иде наставак "-ОМ/-ЕМ".

 

[Mrkalj]

Po cemu je pravilno jel?

Po Klajnu.

 

[sttasa]

Po Klajnu.

Reci cemo da on zna

 

[Акај]

Једна од "старих недоумица" је лепо објашњена на форуму Округли сто.

 

[MathPhysics]

To pitanje "podforum ili potforum" je prilično komplikovano. U suštini znam da su termini kao "potforum" ili "potfolder" ispravni, za razliku od konstrukcije sa slovom "d". Ali ja ipak u praktičnim situacijama koristim baš nju. Prosto "podforum" je bliže mom načinu poimanja govora, iako mi je dobro poznato šta gramatika kaže.

 

[GreyLord]

Da li postoji neka rec a da nije veznik, koja bi mogla da zameni veznik "i"? Cesto imam potrebu da zapocnem recenicu veznikom, medjutim znam da je to nepravilno.

 

[MathPhysics]

Da li postoji neka rec a da nije veznik, koja bi mogla da zameni veznik "i"? Cesto imam potrebu da zapocnem recenicu veznikom, medjutim znam da je to nepravilno.

U književnim delima nekih naših velikih pisaca možeš naći kako se veznici koriste i na početku rečenice. Evo ti primer jednog dela jedne dugačke rečenice iz "Seoba" Miloša Crnjanskog, pri čemu se radi baš o onom koji pominješ.

I sama zemlja u kojoj se tražilo da se smire i skrase i koja se to leto činila fina i pitoma, tako da se baruštine sasvim isušiše, terala ih je te jeseni opet u seobe i bežanje,do urlikanja od užasa i očaja, svojim isprekidanim kišama i poplavama...

 

[GreyLord]

Da, medjutim, necu da rizikujem da mi prof. iz srpskog kaze kako nisam dobro zapoceo recenicu ili sl. Ok, onda cu izbeci takav pocetak. Pozdrav!

 

[MathPhysics]

Da, medjutim, necu da rizikujem da mi prof. iz srpskog kaze kako nisam dobro zapoceo recenicu ili sl. Ok, onda cu izbeci takav pocetak. Pozdrav!

Crnjanski je mogao da počinje rečenicu sa "i", a ti ne možeš. Ima toga i kod drugih naših pisaca, samo ne mogu sada da tražim, ali znam da sam to nalazio. Naravno, ako ti je baš stalo do tog pravila (koje je po meni vrlo diskutabilno) možeš to izbeći.

 

[GreyLord]

Ok. Da pitam, ako neko zna, da li se pismeni zadatak moze pisati u formi pisma?

 

[ludopileglodjekosku]

Ok. Da pitam, ako neko zna, da li se pismeni zadatak moze pisati u formi pisma?

Može, ako epistolarna forma odgovara zadatoj tematici. Na primer ako je tema pismenog zadatka "Pismo ocu" ili nešto slično.

 

[GreyLord]

A na primer, Svet kakav zelim za sebe? Ja bih tu hteo da se obracam odraslima o promenama koje je neophodno naciniti...

 

[Dragon~Reborn]

Gledam onu sliku što je Akay postavio i bacih se u dilemu? Je l' reč zadužbina nastala od dug ili od duša?

 

[Cayca]

Skok kaže da je zadužbina nastala od duše, tj. od za dušu.

 

[Dragon~Reborn]

Skok kaže da je zadužbina nastala od duše, tj. od za dušu.

Hvala, to sam i mislio, jer da je od dug onda bi bila palatalizacija.

 

[DjidjoBL]

Sa mnom u razred ide jedan koji kada treba reći "umjesto" kaže "osim"... Dobijem koprivnjaču kada to čujem...
P.S. Gimnazija je u pitanju, a on je odličan... Toliko o školstvu kod nas

 

[sttasa]

A na primer, Svet kakav zelim za sebe? Ja bih tu hteo da se obracam odraslima o promenama koje je neophodno naciniti...

za inspiraciju
Ako vec nije prosao pismeni, tek sad vidjeh datum (:

 

[Dragon~Reborn]

Kao je ispravno: Havajćani(prema Tahiti-Tahićani) ili Havajci(deluje debilno, ali sam negde čuo/video)?

 

[DjidjoBL]

Havajci je na Hrvatskom. Isto kao i Belgijci, na primjer.
Sad, ako živiš u Bosni kao ja, pravilno ti je oboje, jer je to država sa tri "strana" jezika
Ako ćeš po Srpski onda je Havajćani...

 

[GreyLord]

Da li je pravilno reci: "Besposleni razgovori"?

 

[Mrkalj]

Kao je ispravno: Havajćani(prema Tahiti-Tahićani) ili Havajci(deluje debilno, ali sam negde čuo/video)?

Ispravno je oboje. Zavisi od osnove i sufiksa. U slučaju Havajćani osnova je Havait, a sufiks -jani, pri čemu se i naknadno gubi, dok je kod Havajci osnova Havaj a sufiks -ci. Sufiks -ićani postoji i u poznatijem slučaju Samarićani (stanovnici palestinske oblasti Samarije) pored neuobičajenih, ali jednako pravilnih Samarijci, Samarci, Samaritanci. Razlog pojave sufiksa -ićanin u navedenim slučajevima leži u činjenici da postoje pridevski oblici Samaritan(us) i Hawaitan(us) gde osnova zadržava suglasnik t, pa se javlja sufiksacija kao u slučajevima Hrvaćanin, Tršićanin, Krmpoćanin, Korinćanin, Krićanin itd.

Ako ne postoji imenička osnova koja završava na -t, što, kako vidimo, uključuje i neke strane jezike, nećemo imati sufiksaciju -ićani Tako, na primer, nigde nećemo imati oblik Malajćani već samo Malajci iako su imenice Malaji i Havaji po rodu, broju i sufiskaciji srodne.

DOBRI SAMARIĆANIN

Jednoga je dana neki Židov došao Isusu, kako bi ga saletio s izvjesnim pitanjima. Taj je čovjek bio uvjeren da Isus neće znati odgovoriti na njegova pitanja. Čovjek, dakle, upita Isusa:
"Što bih morao činiti da zaslužim vječni život"?
To je bilo lako pitanje za velikog učitelja. Ali umjesto da mu sâm na nj odgovori, Isus upita čovjeka:
"Pa što kaže Božji zakon - što nam je činiti"?
Čovjek odgovori:
"Božji zakon kaže: ljubi Gospoda Boga svim srcem svojim, a bližnjega ljubi kao samoga sebe".
"Dobro si odgovorio. Čini tako, i zaslužit ćeš vječni život".
Ali taj čovjek nije želio ljubiti baš svakoga. Stoga je pokušao zadobiti odobrenje za svoj stav. Upita Isusa:
"Tko je, zbilja, moj bližnji"?
Možda je očekivao da će mu Isus reći "tvoji bližnji su tvoji prijatelji". No umjesto odgovora Isus započne pripovijedati jednu priču.
"Jedan je Židov putovao cestom od Jeruzalema prema Jerihonu. I dok je pješačio, presretoše ga razbojnici, pretukoše ga, oboriše ga, oduzeše mu novac, i skinuše ga do gola. Ostaviše ga uz rub ceste, polumrtva.
Naišao je svećenik. Nije zastao da bi pomogao stradalniku. Naprotiv, prešao je na drugu stranu ceste. Potom je naišao jedan službenik hrama u Jeruzalemu. Da li se on zaustavio da bi pomogao nevoljniku? Ne. Učinio je isto što i svećenik. Prešao je na drugu stranu ceste.
Naposljetku naiđe neki Samarićanin. Je li taj Samarićanin ostavio Židova u nevolji? Da li je sebi rekao: zašto bih ja pomogao jednom Židovu?* Pa on sigurno ne bi pomogao meni, da sam ja ostavljen gol i pretučen.
Ali eto, Samarićaninu bijaše žao Židova. Nije mogao proći kao da ga se ne tiče čovjekova nesreća. Sjahao je, prišao čovjeku, i počeo mu previjati rane. Ispirao ih je vinom, i mazao uljem. Potom ih je zavio takninom.

----

*Većina Samarićana i Židova živjeli su u neprijateljstvu.



PRIČE MUDROSNICE, zbornik priča, koji je, u opusu NAJLJEPŠE OD NAJLJEPŠIH, sačinila Vesna Krmpotić​

 

[Mrkalj]

Havajci je na Hrvatskom. Isto kao i Belgijci, na primjer.
Sad, ako živiš u Bosni kao ja, pravilno ti je oboje, jer je to država sa tri "strana" jezika
Ako ćeš po Srpski onda je Havajćani...

Hrvatski, prema lingvističkoj tipologiji, nije poseban jezik u odnosu na srpski jezik već je varijanta srpskog standardnog jezika. Tri jedina lingvistički i sociolingvistički relevantna kriterijuma u određenju identiteta jednoga jezika – strukturni (gramatički), genetski (standardizovani na jednom srpskom dijalektu) i komunikativni kriterijum – jasno i nedvosmisleno pokazuju da se u slučaju ovih imenom različitih „jezika“ ne može govoriti o posebnim standardnim ili književnim jezicima, nego isključivo o varijantama lingvistički jednog te istog jezika – srpskog.

 

[Mrkalj]

Skok kaže da je zadužbina nastala od duše, tj. od za dušu.

Interpretacija nije baš poetska. Radi se o kupovini ulaznice za raj - iskupljenje duše. Ipak, lepše je smatrati da je zadužbinar zadužio svoj narod, nego da je koristeći mito urgirao kod Svevišnjeg za spasenje svoje duše.

I sad, da li je etimologija samo ono kako je reč nastala, ili treba imati u vidu i to kako je većina govorilaca oseća...?

U svakom slučaju, morali bismo respektovati činioce koji su zaslužni za opstanak neke reči u jeziku, a to je pre svega ono kako tu reč govorioci doživljavaju. To je, ustvari, ona sekundarna etimologija koja održava neku reč u životu.

kašika (tur. kaşık) ← srb. i prasl. *kaša (rus. káša, polj. kasza) ← *kasja: prosejano ≃ lit. košti: cediti
dušek (tur. döşek) ← srb., prasl. i stsl. duša (rus. dušá, polj. dusza) ← *duxja, v. duh
taban (tur. taban (ravan)) ← tabati, utabati; utaban; izravnati, nabiti, izgaziti tabajući; nogama nabijati podlogu, tabanima gaziti; pritiskati podlogu
oluk (tur. oluk) ← srb. lučiti; luk; prasl., stsl. i srb. lǫkъ (rus. luk, polj. łęk), lit. lankus: savitljiv; glagol olučiti, lučnim; *lǫčiti (rus. lučít', češ. loučiti), lit. lankoti: kriviti
tavan (tur. tavan) ← koji je bez svetla; mračan ← tama ← prasl. i stsl. tьma (rus. t'ma, polj. ćma), lit. tamsa ← ie. *tem- (lat. tenebrae, skr. tamas)
kutija (tur. kutu) ← ngrč. kouti ← srp. kutja, kućica ← prasl. *kǫtja ≃ v. kut

itd.

 

[DjidjoBL]

Hrvatski, prema lingvističkoj tipologiji, nije poseban jezik u odnosu na srpski jezik već je varijanta srpskog standardnog jezika. Tri jedina lingvistički i sociolingvistički relevantna kriterijuma u određenju identiteta jednoga jezika – strukturni (gramatički), genetski (standardizovani na jednom srpskom dijalektu) i komunikativni kriterijum – jasno i nedvosmisleno pokazuju da se u slučaju ovih imenom različitih „jezika“ ne može govoriti o posebnim standardnim ili književnim jezicima, nego isključivo o varijantama lingvistički jednog te istog jezika – srpskog.

Da, prema lingvističkoj topologiji nije poseban jezik. Ali on je poseban, tako piše u Ustavu
Uostalom, ja sam rekao da je pravilno oboje.