Pravom iskušenju je (ne)moguće odoljeti

Da bi smo nečemu mogli odolevati treba prvo da se desi želja.
Želja je nešto što nas vodi kroz život, usmerava nam kretanje, stremljenje. Žrtvujemo slobodno vreme zbog želja,
planiramo puteve koji nas vode nekako baš uvek onuda gde se objekat naše želje nalazi. To su često i nesvesne
radnje a često i znamo da je nemoguće ostvariti te želje ali ipak nam se dan vrti oko njih.
Odolevati svesno svojim željama i u samom startu ih stavljati u koš "nemoguće" vodi u gašenje želja a ako se
želje ugase, e onda se osećamo prazno i beznadežno i vrlo brzo i svima ostalima izgledamo baš onako
kako ne želimo, prazni i nezanimljivi...

Svoje želje posmatram i uživam u njima nezavisno od toga šta mogu, umem ili smem..ne odolevam im..
Odavno želim iguanu, odavno...i sve ću uraditi da jednog dana sebi priuštim tu životinjicu, za sad je nemoguće..

A ono čega sam se u jednom velikom delu svog života odrekla je sloboda, nepovratni gubitak tog vremena sebi nikad neću oprostiti
a neće mi oprostiti ni oni zbog kojih sam se te slobode i odrekla, neverovatno zar ne?..eto..:D
 
Šta bi to značilo "odoleti sebi"..?

Hmm..Ne mogu odoleti sebi, to bi upravo značilo da se odričem svojih želja zbog onih koji se možda svojih želja zbog mene ne bi odrekli..
..a i ne treba...što bi ja od nekog tražila da se odrekne sebe da bi meni bilo dobro, taman posla. To bi značilo da mu ne želim dobro
tj. da bi ja bila srećna ako je on nesrećan..
 
Odoleo sam alkoholu recimo,u par navrata bilo je jaka zelja na letnjoj zezi popiti kriglu hladnog piva.Jednom sam bio u situaciji i da se bijem sto necu da popijem,nekom pijanom skotu bio rodjendan pa me sa drustvom spopao da cirkam sa njima.Kasnije sam mu cimanje naplatio,ali to vece bilo je gusto,malo je falilo da me istumbaju.

A sada od iskusenja,ne znam,nemam nikakvih iskusenja.Mozda ne bi odoleo velikom novcu,jer ga ne smatram za zlo,vec za sasvim normalnu pojavu i veliku prednost u zivotu,ako je covek razuman.
 
Ma, apsolutno je moguće odoleti...Jer ono šta morah, šta morala sam...ja sam to i uradila. A, što moram, to i hoću. A, to šta hoću...Ja to i mogu. Prosto i jednostavno. Lagala bih kada bih rekla da je bilo lako...jer želja me je živu izjela, pojela i smrvila...ali sam uspela. Samo je bilo pitanje...kada ću to sebi za reći...i to odlučiti...I tu negde "vagam". Dok u sebi ne "presečem" . Da više ne želim...Da želim. Tada je kraj.
 
Ne verujem da postoje osobe apsolutno bezgrešne i čiste.
Dobre - da, svakako, ali stopostotno anđeoskih misli - ne.

Meni se mnogo sviđa kako mi stoji ženska slims cigareta, imam duge nokte, francuski manikir...
Ali čemu to da palim jednu za drugom samo zbog imidža, na primer?

Zatim, jednom sam bila u vezi koja je već bila osuđena na propast kada sam neplanirano došla u iskušenje da poljubim druog, ali nisam.
A nisam ga potražila čak ni kada sam maltene odmah potom raskinula, prvi sledeći put kada sam se našla sa tadašnjim dečkom.

Ko me zna, zna da mi je mnogo teško da odolim kupovini, ali nedavno sam uspela da istrajem u samokontroli, zbog čega sam baš ponosna na sebe, i ne potrošim skoro sav novac za hranu na parfem.

Eto, to mi je za sada palo na pamet.
 
Mislim, molim vas samo da me ne shvatite pogrešno.
Moja poenta je da naša veličina kao dobrih ljudi nije u tome ne doći u iskušenje već odoleti mu, jer smo snažni onoliko koliko možemo sami sebe da kontrolišemo.

A prirodno je i ljudski nekada povesti se mišlju za nekim porokom, što ne znači da smo nemoralni, ali da svako od nas ima svetlu i tamnu stranu. Onakvi smo koju više i češće biramo.
 
5600519622_eeac215a6f.jpg
 
hah, kako ste svi poleteli na slatka iskusenja, kojima odolevamo..:)
a zapravo, ko zeli odoleti zivotu?
odolevam uporno mraku, i beznadju. odolevam godinaam koje bi da me ucine starom. odolevam pritiscima da se uklopim. odolevam iyreci dobar i budala.
odolevam manijackoj potrebi da jedem.
 
Da bi smo nečemu mogli odolevati treba prvo da se desi želja.
Želja je nešto što nas vodi kroz život, usmerava nam kretanje, stremljenje. Žrtvujemo slobodno vreme zbog želja,
planiramo puteve koji nas vode nekako baš uvek onuda gde se objekat naše želje nalazi. To su često i nesvesne
radnje a često i znamo da je nemoguće ostvariti te želje ali ipak nam se dan vrti oko njih.
Odolevati svesno svojim željama i u samom startu ih stavljati u koš "nemoguće" vodi u gašenje želja a ako se
želje ugase, e onda se osećamo prazno i beznadežno i vrlo brzo i svima ostalima izgledamo baš onako
kako ne želimo, prazni i nezanimljivi...

Svoje želje posmatram i uživam u njima nezavisno od toga šta mogu, umem ili smem..ne odolevam im..
Odavno želim iguanu, odavno...i sve ću uraditi da jednog dana sebi priuštim tu životinjicu, za sad je nemoguće..

A ono čega sam se u jednom velikom delu svog života odrekla je sloboda, nepovratni gubitak tog vremena sebi nikad neću oprostiti
a neće mi oprostiti ni oni zbog kojih sam se te slobode i odrekla, neverovatno zar ne?..eto..:D

Ne. Mnogi (a i ja) veruju da ako nešto jako želite,
to se i ostvari.

Ja, npr, kao dete imao igračku Mercedesa 123.
posle 25 godina ga kupio.

Da li nam te želje iz detinjstva ostaju negde u mozgu?
Verovatno. Jer za te pare sam mogao kupiti
bolji i noviji auto.
 

Back
Top