Povratak na selo,kao najbolje moguce resenje

KianyRiws

Ističe se
Poruka
2.747
Svakog dana,skoro bez izuzetka,na bilo kojem tv kanalu koji prenosi informativne vesti,ne propsta se spomenuti tezak socijalni polozaj stanovnistva kao odraz katastrofalnog stanja u kojem se nalazi nasa ekonomija.Vlast koja nas je samo tako prevarila pre 11 godina,ocigledno ne da ne moze da preokrene stvar u drzavnu i narodnu korist,nego srlja u n ove greske koje nas i dalje skupo kostaju.Privatizacija je uradjena da nije moglo gore i mi danas imamo situaciju da je bez posla u tri zadnje godine ostalo 450.000 ljudi,a od oktobra 2010-te do aprila 2011-te jos 100.000.Najveci broj otpustenih radnika zivi u gradovima,odakle su dosli njihovi roditelji(najveci broj)za vreme Titove industrijalizacije Jugoslavije.Krah socijalizma znacio je za mnoge pocetak losih dana ,koji se u zadnje tri godine ovde pretvorio u nocnu moru i jedno mucenje od zivota.Svako jutro mnogi se pitaju sta ce danas jesti,kako spremiti decu za skolu i kako samima sebi pomoci u ovom vremenu spekulativnih politicarsko-bankarskih mahinacija.Najavljivani drugi talas svetske krize,pogorsace jos vise zivot svima nama.Sta da se radi???Secanja i sluze da covek napravi neke usporedbe o vremenu onda i sada i da izvuce pouke.Nasi stari na selu nikada nisu imali ovih problema koje imaju najveci broj njihovih potomaka,pridoslica u gradove posle drugog sv.rata.Imali su krov nad glavom,ispod kojeg niko ih nije opterecivao kamatama stambenih kredita,imali su svoju proizvedenu hranu,imali su cast i postovanje jedan prema drugome,prema svojim komsijama,suseljanima,cenio se rad,a nemoral je bio za ruglo,a ne za pohvalu.Da li bi sada,posle svega vidjenog,povratak na ognjiste,znacio i pocetak boljih dana u zivotima mnogih nasih sugradjana.Zidovi se ne jedu jos uvek,a na selu ne bi se strepilo makar od gladi,makar za neki pocetak.Sta vi mislite o ovome???
 
Svakog dana,skoro bez izuzetka,na bilo kojem tv kanalu koji prenosi informativne vesti,ne propsta se spomenuti tezak socijalni polozaj stanovnistva kao odraz katastrofalnog stanja u kojem se nalazi nasa ekonomija.Vlast koja nas je samo tako prevarila pre 11 godina,ocigledno ne da ne moze da preokrene stvar u drzavnu i narodnu korist,nego srlja u n ove greske koje nas i dalje skupo kostaju.Privatizacija je uradjena da nije moglo gore i mi danas imamo situaciju da je bez posla u tri zadnje godine ostalo 450.000 ljudi,a od oktobra 2010-te do aprila 2011-te jos 100.000.Najveci broj otpustenih radnika zivi u gradovima,odakle su dosli njihovi roditelji(najveci broj)za vreme Titove industrijalizacije Jugoslavije.Krah socijalizma znacio je za mnoge pocetak losih dana ,koji se u zadnje tri godine ovde pretvorio u nocnu moru i jedno mucenje od zivota.Svako jutro mnogi se pitaju sta ce danas jesti,kako spremiti decu za skolu i kako samima sebi pomoci u ovom vremenu spekulativnih politicarsko-bankarskih mahinacija.Najavljivani drugi talas svetske krize,pogorsace jos vise zivot svima nama.Sta da se radi???Secanja i sluze da covek napravi neke usporedbe o vremenu onda i sada i da izvuce pouke.Nasi stari na selu nikada nisu imali ovih problema koje imaju najveci broj njihovih potomaka,pridoslica u gradove posle drugog sv.rata.Imali su krov nad glavom,ispod kojeg niko ih nije opterecivao kamatama stambenih kredita,imali su svoju proizvedenu hranu,imali su cast i postovanje jedan prema drugome,prema svojim komsijama,suseljanima,cenio se rad,a nemoral je bio za ruglo,a ne za pohvalu.Da li bi sada,posle svega vidjenog,povratak na ognjiste,znacio i pocetak boljih dana u zivotima mnogih nasih sugradjana.Zidovi se ne jedu jos uvek,a na selu ne bi se strepilo makar od gladi,makar za neki pocetak.Sta vi mislite o ovome???

Dolaste deco dok imate gde.

http://forum.krstarica.com/entry.php/9571-Gde-pobeci-od-krize
 
Broj ljudi koji ce se odluciti na ovakav korak ce biti uvek zanemarljiv sve dok drzava,vlada ne uvrsti u svoj program kao prvi prioritet razvoj poljoprivrede i pocne ozbiljno da subvencionise svaku poljoprivrednu granu.Ne samo da ce takvim potezom oziveti sela vec ce mnogi ljudi tako naci svoje zaposljenje i ostvarivati pristojne prihode. Naravno to bi se mnogostruko vratilo drzavi kroz izvoz konkurentnih proizvoda i devizni priliv koji bi se pritom ostvario.Meni zaista nije jasno zasto Srbija ne koristi sav taj potencijal. Znam za primere manjih drzava u regionu koje su se odlucile na ovakve poteze i sve to daje dobre rezultate.
Kako stvari sada stoje pojedinacni slucajevi koji bi se odlucili da se vrate na selo samo zato da bi se spasli gladovanja po gradovima mislim da bi ubrzo bili razocarani i opet bezali u grad sa nadom da ce mozda ipak bas oni naleteti na neki isplativ posao
 
Ovo je jako kompleksno pitanje. Problem je što oni koji bi rado otišli da žive na selu i od poljoprivrede obično nemaju gde da odu.
Svojevremeno (90-tih) okrenuo sam telefon koji su mladi socijalisti ostavili kao kontakt za sve zainteresovane koji žele da se vrate na selo, a što su oni zdušno podržavali. Predsednik tih mladih socijalista u tom trenutku je bio (čini mi se) Ivica Dačić, čovek koji je onomad nešto pričao nešto o tome kako je sramota da Srbija uvozi hranu.
I razgovor je otprilike tekao ovako:
- Ja sam mlad čovek koji ima ženu i dete i mi smo kao mladi bračni par zainteresovani da odemu na selo da živimo i radimo.
- Bravo! Imate našu punu podršku!
- Mene zanima vid vaše podrške. Da li su to samo reči, ili imate nešto konkretno da ponudite?
Mladog socijalistu koji se javio je ovakvo pitanje zbunilo, pa mi je mucajući odgovorio pitanjem:
- A koliko zemlje imate i gde vam je kuća?
- Kuću nemam, a što se zemlje tiče imam jednu njivu od 24 ara u Toplici. Nego, čuo sam za vaš program podrške povratku mladih na selo, pa sam mislio... znate, nemam svoj stan, nemam stalan posao...
- Pa znate, to je pre svega podrška onima koji su sa sela došli u grad a na selu imaju imanje da se tamo vrate.
- Aha. A šta za njih predviđa vaš program?
- E takvi ljudi će imati našu punu podršku.

I danas (20 godina kasnije) od pojedinaca na vlasti možemo očekivati podršku u vidu tapšanja po ramenu svima koji se odluče da napuste gradove i odu na svoja seoska imanja.
Ipak, mislim, za ozbiljno bavljenje oživljavanjem sela i poljoprivrede nije dovoljna retorika i tapšanje po ramenu.
 
Kiano je u osnovi u pravu,ali isticem da nije svaka poljoprivredna proizvodnja isplativa.Predlazem da se ide na visokoisplative proizvode(tartufi,borovnica,malina,jagoda,voce uopste,povrce,uzgoj stoke na pasnjacima,seoski turizam ... ali isticem da je udruzivanje proizvodjaca takodje vrlo bitna mera radi lakse prodaje robe i radi izgradnje skladisnih i preradnih kapaciteta.
Ono sto Srbima najvise nedostaje to je nedostatak takozvane emocionalne pameti,jer se tesko uklapaju u timski rad,a bez toga danas nema uspeha.
Na selo se najpre mogu vratiti oni koji imaju neke preduslove(zemljiste,deo porodice,stambeni i poslovni objekti ...) posto sama zelja nije dovoljna,jer covek ne moze doci na ledinu.Poljoprivredom ne treba da se bavi onaj ko nije spreman da pretrpi i neuspeh u toku neke lose godine bilo da je u pitanju prirodna nepogoda ili izrazito losi trzisni uslovi.
Na kraju da kazem da poljoprivredom kao stalnim ili povremenim zanimanjem mogu da se bave i ljudi koji zive u gradu sa napomenom da je sve to vrlo isplativo.Ono sto ja proizvodim prodajem bez problema nego sam u poslu bio povrsan,pa imam malu kolicinu robe.Sada radim na tome da sve to bude ozbiljnije.Kod mene izmedju gradskih kuca ima dosta napustenog zemljista iako smo pored vaznog magistralnog puta i autoputa,a da ne pricam o napustenom zemljistu nesto dalje od naselja.
Jagoda je dobar primer za postupno napredovanje.Najteze je branje i prodaja.Zahteva veliki rad,ali moze da donese i 10.000evra po hektaru.Za pocetak zivice mozete dobiti od nekog svog na poklon.
 
Država treba svojim efikasnim programom da pogura i motiviše mlade ljude za povratak u sela.
Država treba da stvori instituciju koja će zapošljavati poljoprivredne stručnjake, a koji će u zavisnosti od terena (vrste zemljišta i okoline) i od tržišnih potreba savetovati šta treba na kojoj parceli uzgajati kako bi se postigli najbolji rezultati. Takođe treba da su prisutni da prezentuju najnovija tehnološka i druga dostignuća u oblasti poljoprivrede, da svojim savetima pomažu razvoj.
Država treba da bude garant koji će u slučaju propale godine uskočiti u pomoć seljaku.
 
Savremene drzave se u principu ne bave operativno vodjenjem privrede.
Poslove navedene u prednjoj poruci treba da obavljaju firme ili strucnjaci pojedinci koje ce angazovati poljoprivredni proizvodjaci i njihova udruzenja.
Mi smo siromašna država sa ogromnim problemom, a taj problem zahteva specifično rešenje.
Na kraju krajeva, savremene države ne dopuštaju da individualni proizvođači propadnu zbog (na primer) suše ili grada.
 
Da li bi sada,posle svega vidjenog,povratak na ognjiste,znacio i pocetak boljih dana u zivotima mnogih nasih sugradjana.Zidovi se ne jedu jos uvek,a na selu ne bi se strepilo makar od gladi,makar za neki pocetak.Sta vi mislite o ovome???

Не, пошто већина - част изузецима - нема ни знања ни средстава ни потребну снагу воље да почне да живи од пољопривреде.

Осим тога, мислим да је у земљи у којој 48% становништа још увек живи на селу (а 20% радне снаге ради у пољопривреди) нереално причати о повратку људи из градова на село.
 
Не, пошто већина - част изузецима - нема ни знања ни средстава ни потребну снагу воље да почне да живи од пољопривреде.

Осим тога, мислим да је у земљи у којој 48% становништа још увек живи на селу (а 20% радне снаге ради у пољопривреди) нереално причати о повратку људи из градова на село.

Naravno da nije realno posto ovi na selu i inace zive mnogo gore nego ljudi u gradu...da ne govorim o onom fenomenu podizanja spomenika Velji Ilicu kao ministru kada nekom selu asfaltira put-i sve to ne na pocetku 20.-og,nego 21. veka...
 
Не, пошто већина - част изузецима - нема ни знања ни средстава ни потребну снагу воље да почне да живи од пољопривреде.

Осим тога, мислим да је у земљи у којој 48% становништа још увек живи на селу (а 20% радне снаге ради у пољопривреди) нереално причати о повратку људи из градова на село.

moguće je jedino ako ti neko pomogne i nauči kako se vodi seosko domaćinstvo,ako nisi u stanju da zakolješ prase i staviš kokoški glavu na panj pa joj istu sekirom odsečeš a truplo jurca po dvorištu-nema od tebe seljaka i domaćina...
 
Broj ljudi koji ce se odluciti na ovakav korak ce biti uvek zanemarljiv sve dok drzava,vlada ne uvrsti u svoj program kao prvi prioritet razvoj poljoprivrede i pocne ozbiljno da subvencionise svaku poljoprivrednu granu.Ne samo da ce takvim potezom oziveti sela vec ce mnogi ljudi tako naci svoje zaposljenje i ostvarivati pristojne prihode. Naravno to bi se mnogostruko vratilo drzavi kroz izvoz konkurentnih proizvoda i devizni priliv koji bi se pritom ostvario.Meni zaista nije jasno zasto Srbija ne koristi sav taj potencijal. Znam za primere manjih drzava u regionu koje su se odlucile na ovakve poteze i sve to daje dobre rezultate.
Kako stvari sada stoje pojedinacni slucajevi koji bi se odlucili da se vrate na selo samo zato da bi se spasli gladovanja po gradovima mislim da bi ubrzo bili razocarani i opet bezali u grad sa nadom da ce mozda ipak bas oni naleteti na neki isplativ posao


U Srbiji se nikada,ali nikada nije stvarno gladovalo, cak ni u vreme oba svetska rata.
Znaci,od gladi se nikada nije umiralo.

Srbija ne moze ni neozbiljno da subvencionise poljoprivredu jer nema
prebijene pare.

Zanimali bi me ovi slucajevi koje ti poznajes.
O kojim se tu zemljama radi, a da nisu clanice EU?
 
moguće je jedino ako ti neko pomogne i nauči kako se vodi seosko domaćinstvo,ako nisi u stanju da zakolješ prase i staviš kokoški glavu na panj pa joj istu sekirom odsečeš a truplo jurca po dvorištu-nema od tebe seljaka i domaćina...


Лако је за клање, увек се нађе неки комшија који ће то да обави са уживањем. :mrgreen:

Много је теже устајати свако јутро у пет и хранити стоку, или окопати целу њиву кукуруза кад упече звезда.
 

Back
Top