Potreba za čistilištem?

Gajo ex

Zainteresovan član
Poruka
398
"Od 1940. do 1953. godine dolazile su joj duše čistilišta, većinom u studenom. U tjednu po Svim svetima izgleda da duše čistilišta primaju posebne milosti po posredovanju Djevice Marije. I čitav mjesec studeni čini se da je za njih vrijeme posebnih milosti. Marija Simma je bila radosna da je završio mjesec studeni, a na blagdan Bezgrešne započelo je njezino pravo poslanje.
Javio joj se jedan kolnski svećenik iz godine 555. Ostavio je na nju dojam pravog očajnika. Zamolio je Mariju da na sebe preuzme patnje zadovoljštine jer bi inače morao trpjeti do Sudnjega dana. Ona je to prihvatila pa je uslijedio tjedan strašnih muka za nju. Ta duša joj je svake noći dolazila i predavala joj nove patnje. Bilo je kao da joj kidaju sve udove i kao da se sa svih strana u nju zabadaju oštri mačevi... Kasnije su uvijek iznova dolazile nove duše moleći je za pomoć.
Treba reći, medutim, da Maria nikad nije sama tražila da je duše posjete — nikada ih nije zazivala ili nusmjeravala na bilo koji način. Uvijek su same dolazile. Zapravo, svete duše su joj rekle da im Bog u svojom velikom milosrdu dopušta da od nje prime žrtvu i molitve kako bi se njihovo vrijeme u čistilištu skratilo.
Ovise o nama, Crkvi na zemlji
Svete duše su joj više puta govorile da im je najveća pomoć koju mogu dobiti od onih ovdje na zemlji, prinošenje svete mise. Uz misu, sveta krunica i križni put vrlo su im korisni. Svaka žrtva koju podnesemo — čak i najmanja — prinesena posebno za njih ima veliku vrijednost u Božjim očima i uvelike umanjuje njihove patnje i vrijeme u čistilištu. Jadne su joj duše rekle da je i najmanja molitva ili žrtva poput davanja hladne čaše vode osušenom došljaku koji putuje u najsušoj pustinji.
Obično su joj se prikazivale u svojoj uobičajenoj odjeći, odnosno onoj koju su najčešće nosili za života, a često imaju izgled osobe koja usrdno moli i želi pomoć. Ponekad se doimaju pomalo izbezumljenima, ali to je vjerojatno za izazivanje suosjećanja kod Marije." Izvor: https://medjugorje-news.com/o-dusam...rsi-svoje-cistiliste-za-zivota-a-nakon-smrti/


Kakvo je vaše mišljenje o konceptu čistilišta?



 
Evo ponešto i za vas koji volite biblijske izazove:

"Iako je sama riječ čistilište Bibliji nepoznata, ideja o njemu postoji, kao što postoji i ideja Trojstva, iako se ni ono izravno ne spominje.

Osim toga, povijesna je činjenica da su kršćani od samog početka vjerovali u čistilište, štoviše, da su u nj vjerovali još i starozavjetni Izraelci, što dokazuje ne samo Biblija, već i drugi židovski spisi nastali još prije Isusa (primjerice Život Adama i Eve, 46). Ortodoksni Židovi i danas u nj vjeruju, te 11 mjeseci poslije nečije smrti mole takozvani kaddish za očišćenje pokojnikove duše. Tako su Juda Makabejac i njegovi sljedbenici koji su ostali vjerni židovstvu (2 Mak 8,1), zbog molitve za mrtve zaslužuili pohvalu (2 Mak 12,40-42): “Učinio je to vrlo lijepo i plemenito djelo, jer je mislio na uskrsnuće. Jer da nije vjerovao da će pali vojnici uskrsnuti, bilo bi suvišno i ludo moliti za mrtve… Zato je za pokojne prinio žrtvu naknadnicu, da im se oproste grijesi” (2 Mak 12,43-45). Molitve i žrtve naknadnice očito ne trebaju onima koji su već u raju, a dušama u paklu neće pomoći nikakve molitve, jer su one već osuđene na“oganj vječni” (Mt 25,41). To znači da mora postojati i neko treće stanje, no baš zato što ovi redci o tome govore neporecivo, protestanti su, samo da zaniječu nauk o čistilištu, iz Svetog pisma izbacili obje knjige o Makabejcima. Napomenimo da se sve do 16. stoljeća, to jest do pojave LUTHERA, baš nitko nije sjetio osporiti ovu doktrinu, koja je oduvijek bila, pa i danas ostala temeljnim elementom vjere Božjeg naroda (Crkve). A PROTESTANTI su ukinuli čistilište samo zato što se nije uklapalo u njihovu doktrinu sola fide.U trenutku smrti čovjek dolazi pred osobni sud (Heb 9,27), i više nema povratka, a posljednji će pak sud nastupiti na kraju svijeta, kad se Isus vrati u slavi da sudi žive i mrtve (Mt 25, 31-32). Razlika između osobnog i posljednjeg suda je u tome što nakon osobnog suda duša, već prema svojim djelima, ide u nebo, čistilište ili pakao (1 Pt 1,17), dok će nakon posljednjeg suda tijela mrtvih uskrsnuti, pa će jedni u raj, a drugi u pakao (Otk 20,12-15). Nakon posljednjeg će suda čistilište prestati postojati.dan-svih-svetih-1024x768Svrha čistilišta je pročišćenje duše koja se spasila, ali nije dovoljno čista da uđe u nebo, jer bez posvećenja nitko neće vidjeti Gospodina (Heb 12,14). Konačno se spasenje postiže posvećenjem Duha (2 Sol 2,13), i ono nije samo opcija, ono je apsolutno neophodno nužno za ulazak u raj. Čak i kad nam se oproste grijesi, ipak moramo dati zadovoljštinu, platiti naknadu. Razbijemo li susjedu prozor, pokajanje nije dovoljno, već moramo i nadoknaditi štetu. Tako i duša koja se u posljednjem trenutku života pokajala za grijehe, nemajući ih više kada platiti u ovom svijetu, bit će doduše spašena, ali će naknadu morati dati u čistilištu.Bog nije samo MILOSTIV, nego i PRAVEDAN, a pravednost traži zadovoljštinu (naknadu).

Napokon, zar bi bilo pravedno da netko tko je čitav život proveo u razvratu i grijehu, samo zato što se pred smrt pokajao, ode ravno u raj kao i onaj koji se čitav život držao Božjih zapovijedi?

Pokajanje predmnijeva i zadovoljštinu.

Prisjetimo se kako se David pokajao za svoj grijeh i od Boga zatražio oproštenje, koje je i dobio, ali samo uz naknadu: “Jahve ti oprašta tvoj grijeh: nećeš umrijeti. Ali jer si tim djelom prezreo Jahvu, neminovno će umrijeti dijete koje ti se rodilo!” (2 Sam 12,13-14).

Učenje o čistilištu u implicitnom obliku nalazimo i u Novom zavjetu: “Ako tko rekne što protiv Sina Čovječjega, može mu se oprostiti, ali tko rekne što protiv Duha Svetoga, ne može mu se oprostiti ni na ovom svijetu ni na drugome” (Mt 12,32). Iz čega slijedi da se, po Isusovim riječima, neki drugi grijesi mogu oprostiti na drugome svijetu. Grijesi se u paklu ne mogu oprostiti, a u nebu se nema što opraštati, pa dakle mora postojati i neko treće stanje.

Nakon smrti na križu Isus je “otišao propovijedati duhovima koji su se nalazili u tamnici, onima koji su nekoć bili nepokorni” (1 Pt 3,19-20), i oni su bili spašeni (1 Pt 4,6). Tamnica se ne može odnositi na pakao, jer se iz pakla nitko ne može spasiti, a niti na predvorje raja u kojem su pravednici Starog zavjeta čekali na uskrsnuće Isusovo da bi se otvorila nebeska vrata, jer u tamnici su nepokorni, a ne poslušni. I sveti se Pavao molio za mrtve (Tim 1,16-17), no da nema čistilišta, njegova bi molitva bila lišena smisla." Izvor: https://www.medjugorje-info.com/duhovni-kutak/vjerovanje-u-cistiliste-nasljedeno-je-od-apostola
 
A moram malo, svi ste se tu raspisali pa da uzbibamo raspravu:
"Nagodi se brzo s protivnikom dok si još s njim na putu, da te protivnik ne preda sucu, a sudac tamničaru, pa da te ne bace u tamnicu. Zaista, kažem ti, nećeš izići odande dok ne isplatiš do posljednjeg novčića." Matej 5:25,26
To su muke za grijeh a ne čistilište.
 
Rimokatolici tvrde da su apostoli vjerovali u čistilište ali prve pomene tog učenja nalazimo tek negdje u 13. vijeku u buli pape Sub catholicae professione Inokentija IV iz 1254. gdje on piše:
"Denique cum Veritas in evangelio asserat, quod si quis in Spiritum Sanctum blasphemiam dixerit, neque in hoc saeculo neque in futuro dimittetur ei, per quod datur intelligi quasdam culpas in praesenti, quasdam vero in futuro posse saeculo relaxari; et Apostolus dicat, quod uniuscuiusque opus, quale sit, ignis probabit et cuius opus arserit, detrimentum patietur, ipse tamen salvus erit, sic tamen quasi per ignem, et ipsi Graeci vere ac indubitanter credere et afirmare dicantur, animas illorum, qui suscepta poenitentia, ea non peracta; vel qui sine mortali peccato, cum venialibus tamen et minutis decedunt, purgari post mortem et posse suffragiis Ecclesiae adiuvari, Nos, quia locum purgationis huiusdicunt non fuisse sibi ab eorum Doctoribus certo et proprio nomine indicatum, illum quidem iuxta traditiones et auctoritates Sanctorum Patrum purgatorium nominantes, volumus, quod de cetero apud ipsos isto nomine appelletur. Illo enim transitorio igne peccata utique, non tamen criminalia seu capitalia, quae prius per poenitentiam non fuere remissa, sed parva et minuta purgantur, quae post mortem etiam gravant, si in vita non fuerint relaxata."

"Budući da Istina u Evanđelju tvrdi da se onome koji izrekne bogohulstvo protiv Duha Svetoga, neće oprostiti niti na ovom svijetu niti u budućem [usp. Mt 12,32], time se daje razumjeti da se neki grijesi opraštaju na ovom a neki pak na drugom svijetu; a Apostol kaže „svačije će se djelo očitovati u ognju, kakvo je “ i „izgori li čije djelo, taj će štetovati; ipak, on će se sam spasiti, ali ao kroz oganj“ [1 Kor 3,13 15], kaže se, da i sami Grci zaista i bez dvojbe vjeruju i tvrde da se duše onih koji su primili pokoru ali je nisu izvršili, ili pak koji umru bez smrtnog grijeha s lakim i malim (grijesima), čiste poslije smrti te da im se može pomagati molitvama Crkve. Budući da kažu da njihovi učitelji njima takvo mjesto čišćenja nisu označili sigurnim i vlastitim imenom, mi želimo da se prema predaji i autoritetu svetih otaca nazove „čistilište“; uostalom jer se i kod njih naziva tim imenom. Tom se naime prolaznom vatrom čiste grijesi, ali ne teški ili glavni koji prije toga nisu bili oprošteni pokorom, nego mali i sitni, koji opterećuju i poslije smrti iako su u životu bili oprošteni."

Znači tek se 1245. neko sjetio imenovati to čistilištem. Kako niko u 1250 godina hrišćanstva nije prepoznao to kao "čistilište"? Poređenje sa doktrinom o Sv. Trojici je neuvjerljivo jer mi odmah u 2. vijeku imamo direktno nazivanje Sv. Trojice tim imenom kod Teofila Antiohijskog a i prije toga imamo trinitarne tekstove Otaca prije Teofila poput sv. Ignjatija ili sv. Justina. Sam tekst bule je kontradiktoran samom sebi jer u istoj rečenici kaže da grčki učitelji nisu nazvali to mjesto nekim imenom a onda u nastavku kaže da se i kod Grka to naziva čistilištem što je naravno neutemeljeno.
 
Pa generalno iako verujem da ima necega posle smrti i da postoji neka univerzalna pravda ta klasicna prica o raju i paklu mi je oduvek bila malo ono..........a i koliko mi je poznata ta prica nije deo izvornih i originalnih hriscanskih ucenja i pocela je da se propagira znatno kasnije, pa mi ta prica oduvek se nekako cinila vise kao mind contril i manipulacija ljudima putem straha.
Potreba za cistilistem je nastala verujem zato sto se nekima prica o raju i paklu ucinila nelogicnom, jer citav maltene koncept hriscanstva bazira se na iskupljenju i prastanju i da svako moze da se reformise i da zasluzuje drugu sansu (i sad da neko negde gori u vecnoj vatri bez ikakve nade za necim drugim mi nema previse smisla i logike, a opet sta bi znacio veciti raj, verovatno posle nekog vremena opet dosadu i stagnaciju),a pritom mislim i da mnogi religiozni ljudi imaju pogresan koncept o prirodi Boga, Bog je ljubav i Bog je lisen svih ljudskih slabosti kao sto su ego iz cega proistice potreba da se dokazuje autoritet, moc, potreba da ga se neko boji, potreba da sudi nekom, itd, to su sve ljudske osobine koje proisticu iz ega i problem je sto se ljudi nikad ne ugledaju na Boga i Hrista vec sto Boga oblikuju prema sebi pa sad misle ne znam ako su oni ratoborni, puni ega, imaju potrebu da mrze nekog, da osudjuju nekog, itd da i Bog razmislja na taj nacin i deli njihove stavove sto je skroz pogresno.
Tako da mislim da kad su neki uvidela da ta prica o klasicnom raju i paklu bas i nema previse logike (narocito o vecnom paklu jer nije ni u skladu sa glavnim hriscanskim nacelima) onda su malo resili da updateuju pricu i ubacili koncept cistilista kao neku kariku za koju su mislili da u toj prici nedostaje.
 
Rimokatolici tvrde da su apostoli vjerovali u čistilište ali prve pomene tog učenja nalazimo tek negdje u 13. vijeku u buli pape Sub catholicae professione Inokentija IV iz 1254.
Hvala za trud, vjerojatno si ti jedini na forumu koji će dati takve odgovore, ali da navedem perspektivu RKC po ovom pitanju:

"50. do 100. godine

Iz katakombi i najstarijih liturgijskih molitvi

(Izvor: The Poor Souls in Purgatory, A Homiletic Treatise with some primjeri propovijedi vlč. PW Kepplera DD)
  • Dirljive manifestacije ovog vjerovanja nalaze se na zidovima i grobnicama katakombi. Duše umrlih preporučuju se svetim mučenicima, kraj kojih su njihova tijela pokopana. Cilj molitava je: mir i osvježenje ( "refrigerium" se javlja nebrojeno puta); njihovo hranjenje "Ichthysom", svjetlom mrtvih. Sami pokojnici predstavljeni su kako traže zagovor živih vjernika. Na jednoj od nadgrobnih ploča u katakombama, koja se sada nalazi u Lateranskom muzeju, muž izjavljuje da je postavio ovaj natpis za svoju voljenu ženu Luciferu "kako bi se sva braća koja ga čitaju mogla moliti za nju, kako bi mogla doći do Boga."

    Cijeli niz zaziva i klicanja koji su nam sačuvani u tim starokršćanskim natpisima nedvojbeno nosi karakter pravih molitava kojima su živi namjeravali pomoći svojoj umrloj braći u zagrobnom životu. Same molbe za mir i okrepu, za primanje među svece, itd., sadržane u natpisima drugog i trećeg stoljeća, pretpostavljaju uvjerenje da će im Bog, kao odgovor na molitvu vjernika, udijeliti dobro koje se želi dušama umrlih. Molbe za pokojnike upućene izravno Bogu, kako ih nalazimo na natpisima iz drugog i trećeg stoljeća, mogu se razumjeti samo na temelju ove pretpostavke.

    Znanstvenici su dokazali da se mnoge slike u katakombama odnose na čistilište. Jedan navodi,
    “Vjernici su molili za mrtve, moleći Boga da zaštiti njihove duše, kao što je zaštitio Daniela u lavljoj jami, tri mladića u peći, Nou u korablji i Suzanu protiv dvoje starješina. S istom nakanom, i kako bi pozvali posjetitelje ovih podzemnih groblja na molitvu za mrtve, ovi su biblijski likovi prikazivani u blizini grobova - Daniel i Noe u hipogeju Flavijevih već u prvom stoljeću , a sva četiri zajedno na početku drugog stoljeća u Capella Greca."
    Na najranijim epigrafskim i kiparskim dokumentima katakombi sveci se pojavljuju kao zaštitnici siromaha koji se preporučuju njihovu zagovoru.

  • U najstarijim liturgijskim molitvama ili " sakramentarima " i u najranijim "liturgijama" (uključujući onu Testamentum Domini NI Ch., i Apostolske konstitucije ), spominju se mrtvih, ne samo da se oda počast njihovom spomenu i da se utješe ožalošćeni preživjeli , već kako bi za njih dobili oproštenje svojih grijeha, oproštenje kazni i njihovo oslobođenje iz Čistilišta.
100. godine nove ere do 200. godine nove ere

Tertulijan: živio od 160. godine poslije Krista do oko 230. godine poslije Krista
Mini-bio: Sjevernoafrički; crkveni pisac, kršćanski apologet, sin centuriona i školovan za pravnika u Rimu .

Jedan od najranijih otaca za kojega nalazimo da govore o Čistilištu je Tertulijan, koji je rođen malo nakon sredine drugog stoljeća. Govoreći o određenim apostolskim predajama, kaže:
Godišnje prinosimo (ili žrtve) za mrtve i za blagdane mučenika
Opisujući dužnost vjerne udovice prema svom pokojnom mužu, on kaže:
Ona moli za našu dušu, i moli pokoj za njega i njegovu družinu u prvom uskrsnuću, i prinosi (žrtvu) na godišnjice njegove smrti. Jer ako ne učini te stvari, ona se, koliko je u njoj, razvela od njega.
Iz ovoga vidimo da je u Tertulijanovo vrijeme bio javni običaj da se za mrtve prinose molitve i žrtve i da im se ukaže vječni počinak.

U drugim odlomcima govori nam da su molitva za mrtve i prinošenje prinosa - euharistijskih darova iz kojih su se uzimali elementi za posvetu na godišnjicu njihove smrti - bili, prema njemu, općepriznati običaj Crkve. .
Sveti Klement Aleksandrijski: živio od 150. godine poslije Krista do oko 215. godine poslije Krista
Mini-bio: grčki; teolog, voditelj Katehetske škole u Aleksandriji, Egipat

Kaznom nakon smrti, ljudi moraju okajati najmanji grijeh prije nego što mogu ući u raj.
Origen iz Aleksandrije: živio od 185. godine do oko 254. godine.
Mini-bio: Aleksandrijac; filozof, teolog, književnik

Origen, u mnogim dijelovima svojih djela, uči da su sve duše pročišćene vatrom prije nego uđu u nebo, osim ako nisu toliko čiste da im to nije potrebno.

200. do 300. godine


Sveti Ciprijan iz Kartage koji je živio od 200. godine poslije Krista do 258. godine poslije Krista
Mini-biografija: Sjeverna Afrika; biskup; bibličar, mučenik

„Jedno je nadati se oproštenju, a drugo ući u vječnu slavu; jedno je biti bačen u tamnicu i ne izlaziti odande dok se ne plati posljednji novčić, a drugo je odmah primiti nagradu vjere i vrline. ; jedno je biti mučen za grijehe dugotrajnim bolovima i očišćen vatrom, a drugo je već iskupiti grijeh [ovdje dolje] mučeništvom."

"Jedna je stvar biti bačen u zatvor ne biti pušten dok se ne isplati i posljednji novčić, a druga je stvar žarom vjere odmah postići nagradu."
Laktancije koji je živio od 240. do 323. godine

Mini-bio: sjevernoafrički; apologet, profesor retorike u Nikomediji, učitelj Konstantinova sina, pjesnik

"Ali također, kada Bog bude sudio pravednima, isto tako će biti u vatri da će ih iskušati. U to vrijeme, oni čiji su grijesi najveći, bilo zbog njihove težine ili njihovog broja, bit će privučeni vatrom i Oni, međutim, koji su bili prožeti punom pravdom i zrelošću vrline, neće osjetiti tu vatru; jer imaju nešto od Boga u sebi što će odbiti i vratiti snagu plamena."
Arnobije koji je živio od 284. godine do 305. godine.
Mini-bio: Afrikanac; retoričar, apologet

"U njima se moli vrhovni Bog, od njega se prosi mir i oprost kraljevima, sucima, prijateljima i neprijateljima, kako živima tako i onima koji su izbavljeni od tijela."

Opaska autora: Mir i oproštenje nisu traženi za svece, koji ih ne trebaju, niti za prokletnike, do kojih ne može doći. Stoga su se ovaj mir i oprost zazivali na one koji su bili [u procesu pročišćenja.]
http://www.helpersoftheholysouls.com/purgatory_corner/FirstChristiansOnPurgatory.htm
 
Hvala za trud, nastavak teksta:
300. do 400. godine


Sveti Efrem [Syrus | Sirije] koji je živio od 306. godine do 373. godine.
Mini-bio: Sirijac; đakon, himničar, pjesnik

"Umjesto beskorisnih suza nad grobom, neka teku u molitvama u crkvi, jer u njima je pomoć i utjeha za mrtve kao i za žive." I ... "Ako su židovski svećenici mogli svojim žrtvama pomoći onima koji su pali u borbi [ 2. Makabejci 12:38-45 ], koliko će više svećenici Sina Božjega svojom svetom žrtvom i molitvama izbrisati grijehe pokojnika!"
Sveti Ćiril Jeruzalemski koji je živio od 315. do 386. godine.
Mini-bio: Palestinac; biskup, učenjak, crkveni naučitelj

U svojim Uputama katekumenima o liturgiji (jedan od njegovih spisa)

„Spominjemo se pokojnih, najprije patrijarha, apostola i mučenika, da Bog po njihovim molitvama i zagovoru primi naše prošnje.

Zatim molimo za naše oce i biskupe, i općenito za sve nas koji smo otišli iz ovoga života. , vjerujući da će to biti najveće olakšanje za njih, za koje se prinosi na svetoj i ogromnoj žrtvi koja leži na oltaru."
Sveti Epifanije Salaminski koji je živio od 315. do 403. godine

Mini-biografija: Palestinac; biskup, opat, učenjak

Sveti Epifanije Salaminski je pripovijedao da je, kada je jedan loš arijanski svećenik uskratio molitve za mrtve, cijela Crkva osudila ovu herezu, a njezina autora ubrojila u heretike.

Govoreći o ovoj temi, sveti biskup je rekao:

"Što se tiče obreda kojim se izgovaraju imena naša, što može biti korisnije od njega: što prikladnije ili doista vrijednije divljenja."

Dalje kaže:

"Ali molitve koje se uznose za mrtve njima su korisne... Ja kažem da Crkva, koja je primila taj obred koji joj je predan od naših predaka, nužno ga vrši."
Sveti Bazilije Veliki koji je živio od 329. do 379. godine.
Mini-bio: Kapadočanin; biskup, teolog, redovnik

"Smatram da će aktivne Božje sportaše, koji su se hrabro borili s nevidljivim neprijateljima tijekom cijelog svog života, kada stignu na kraju života, ispitati knez svijeta, tako da ako se otkrije da su zadržali bilo rane nakon natjecanja, bilo kakve mrlje ili relikvije grijeha, treba ih zadržati; ali ako se mogu naći bez rana i ubijenih, kao pobjedničke i slobodne, Krist će ih prevesti na počinak.

Stoga David moli za sadašnji i budući život."

Sveti Bazilije govori o grijehu:

"da ga čistilišna vatra potpuno nahrani i proždre."

Da ne bi bilo sumnje u njegovo značenje, on dodaje:

„Ne prijeti potpunom propašću, nego znači čišćenje (innuit purgationem) prema mišljenju apostola [, Pavla:]
'Ali on sam će se ipak spasiti kroz oganj'"
1. Korinćanima 3:15
Autorova bilješka: Ovdje je čistilište, koje nije ništa drugo nego mjesto u kojem se proždire grijeh, ne za potpunu propast grešnika, već za čišćenje grijeha. Dakle, onaj tko umre s određenim grijesima u svojoj savjesti bit će spašen vatrom.
Sveti Ambrozije koji je živio od 339. godine - 397. godine

Mini-biografija: njemački; biskup, crkveni naučitelj

Uz odobravanje i pljesak vjernika, često je Bogu preporučivao duše careva, Teodozija i Valentinijana i drugih. U svom pogrebnom govoru o Teodoziju, tom velikom i moćnom caru, on se moli ovim riječima:
"Daruj, Gospodine, svome sluzi caru Teodoziju onaj počinak koji si pripravio svojim svetima. Neka njegova duša uzleti tamo odakle je došla, gdje više ne može osjetiti žalac smrti, i gdje će naučiti da je smrt ne kraj života, nego grijeha. Ljubio sam ga i zato ću ga slijediti u zemlju živih; neću ga ostaviti dok mojim molitvama i jadikovkama ne bude primljen na svetu goru Gospodnju ."
On govori o najsvečanijim obredima i žrtvama za mrtve, trećeg, sedmog i tridesetog dana nakon njihova odlaska.

U svojoj poslanici Faustinu, koji se prepustio neumjerenoj tuzi zbog smrti svoje sestre, on piše:
Ne mislim da bi vaša sestra trebala pobuditi vaše suze, vašim molitvama; niti da se njezina duša plačem obeščasti, nego da se Bogu žrtvama preporuči.
Sveti Ivan l koji je živio od 347. godine. - 407. godine

Mini-biografija: Sirijac; nadbiskup, crkveni naučitelj

U jednoj homiliji, kad je sv. I usađivao što bi ljudi trebali činiti u korist mrtvih, rekao je:

"Ne pomozite mu suzama, nego molitvama, prošnjama, milostinjom i prinosom. Jer to nije nepromišljeno izmišljeno; niti se uzalud u božanskim otajstvima sjećamo mrtvih koji se pojavljuju za njih moleći Jaganjca, koji je uzeo ukloni grijehe svijeta, da odande dopre do njih utjeha. Niti nije uzalud što onaj, koji stoji na oltaru dok se obavljaju štovana otajstva, glasno viče:
"Pomolimo se za sve one koji su u Kristu usnuli, ne propustimo pomoći pokojnima; jer se nudi zajedničko okajanje svijeta."
On dodaje:

"Ove se stvari čine po zaređenju Duha."

Ovdje smo, rječitim jezikom, poučeni našoj dužnosti prema mrtvima - trebamo moliti, davati milostinju i prinositi žrtve za njih; a ova nam je dužnost postavljena ne izumom ili osobnim interesom čovjeka, već Božjim duhom.
Sveti Jeronim koji je živio od 347. - 419. godine

Mini-bio: Dalmatinac; svećenik, pustinjak, opat, bibličar i prevoditelj, crkveni naučitelj

U pismu Pamahiju (Poslanica 66) stoji:

"Drugi muževi ukrašavaju grobove svojih žena ljubičicama, ružama, ljiljanima i ljubičastim cvijećem. Takvim znakovima ljubavi oni ublažavaju tugu svojih srca. Naš Pamahije obasjava sveti pepeo i časne ostatke s balzamom milodara; jer zna što je napisano:
'Kao što se vatra gasi vodom, tako se grijeh briše milostinjom.' "
Sveti Augustin iz Hipona koji je živio od 354. godine - 430. godine

Mini-bio: sjevernoafrički; biskup, teolog, crkveni naučitelj

Sveti Augustin u svojim spisima opetovano govori o nauku o čistilištu i zagovoru za mrtve. Četrdeset odlomaka u njegovim knjigama govori o ovom pitanju. Dogmatski najprecizniji iskaz nalazi se u Enchiridionu (c. 109; al.c.30) , koji glasi kako slijedi:

Tijekom vremena koje intervenira između čovjekove smrti i njegova uskrsnuća, duša se nalazi na određenim skrivenim mjestima, prema zaslugama svake duše tijekom njezina života u tijelu, bilo da uživa u odmoru ili trpi nevolje. Ne može se poreći ni to da duše umrlih dobivaju osvježenje i olakšanje kroz pobožnost svojih voljenih na zemlji , kad god se prinese žrtva Posrednika ili se za njih podijeli milostinja. Ali koristit će samo onima koji su živjeli tako da možekoristiti im poslije. Jer postoji određeni način življenja koji nije ni toliko dobar da nakon smrti takav više ne bi bio potreban, niti toliko loš da više ne bi mogao biti od nikakve koristi. Kada se žrtva oltara ili milostinja prinosi za sve preminule koji su bili kršteni, to su žrtve zahvalnosti za vrlo dobre, pomirbe za one koji nisu jako loši; za vrlo loše, iako ne pomažu mrtvima, pružaju utjehu živima."

Poznata i cijenjena čak i od protestanata je Augustinova dirljiva ispovijest vjere sadržana u posljednjoj molbi njegove umiruće majke,
svete Monike, iu njegovoj molitvi za nju, posebno ovaj lijepi odlomak:
"Kad se približio dan kada je trebala umrijeti, nije se brinula za pompozni sprovod, niti za to da joj tijelo bude položeno s mirodijama; nije željela veliki spomenik, niti je željela grob u ovoj rodnoj zemlji. Niti jednu od svih ovih stvari nije nam zadužila: samo je jednu stvar tražila i željela od svog Sina, Augustina:
Da je se spomenu na oltaru, na kojem je, kao što je znala, prinesena sveta žrtva, koja briše rukopis dekreta koji je stajao protiv nas ( Kološanima 2,1 )
Sakramentu Otkupljenja sluškinja je tvoja vezom vjere pridružila svoju dušu; nitko ga neće potrgati i lišiti je zaštite."
Sveti Paulin iz Nole koji je živio od 354. godine - 431. godine

Mini-biografija: Galski; muž i otac, biskup, pjesnik

Sveti Paulin, nolski biskup, vršnjak Augustina, Ambrozija i Jeronima, od kojih je bio vrlo cijenjen, napisao je poslanicu nekom Delfinu, u čije molitve je preporučio duše svoje braće. U njemu on kaže:

"Neka ti se tvojim molitvama udijeli oprost i neka kap odmora koja teče iz najmanjeg prsta tvoje svetosti poškropi njegovu dušu."

On posvuda pokazuje isti pijetet prema mrtvima. U svojoj poslanici Pamahiju, istom onom kojem je pisao sveti Jeronim, čestita mu što je izvršio svoju dužnost prema tijelu i duši svoje žene - prema njezinu tijelu suzama, a prema njezinoj duši milostinjom .

400. godine nove ere do 500. godine nove ere


Sveti Ivan l koji je živio od c. 470 AD - 526 AD
Mini-biografija: Toskanac, po rođenju i sin Konstancija, pape, 52. nasljednika sv. Petra

On povezuje liturgijsku molitvu za mrtve od apostola, naprotiv, do nadahnuća Duha Svetoga i kaže:
“Apostoli su dobro znali da to čini mnogo dobroga za preminule: jer kad god sav narod stoji s rukama podignutim u molitvi, zajedno sa cijelim skupom svećenika, a ogromna Žrtva leži na oltaru, ne bismo li mi svojim molbe u njihovu korist pokreću Božje srce?"
i opet:
"Treba mu hitati u pomoć, ne suzama, nego molitvama, milostinjom i prinosima. Jer nije bez razloga ovo uvedeno, nije uzalud spominjemo se mrtvih kod svetih otajstava, pristupamo oltaru za njih, i preklinji Jaganjca koji je prisutan i koji oduzima grijehe svijeta, ali kako bi mrtvi mogli primiti neko olakšanje ... Stoga molimo s pouzdanjem za cijeli svijet, i spominjemo se mrtvih zajedno s mučenicima i ispovjednici i svećenici. Jer svi mi sačinjavamo samo jedno tijelo, iako je jedan član nadređen drugome, pa je moguće da molitvom i žrtvom dobijemo puni oprost za one čija imena spominjemo."
Sveti Cezarije iz Arlesa koji je živio od 470. do 543. godine

Mini-biografija: Francuz, biskup, teolog, poznat kao popularni propovjednik, napisao dva monaška pravila

Sveti Cezar, nadbiskup Arlesa, koji je predsjedao mnogim koncilima u Francuskoj, svjedoči o istoj doktrini u šestom stoljeću, o kojoj su svjedočili Paulinius, Augustin i Jeronim u četvrtom i petom stoljeću. Njegov je um vrlo jasan po tom pitanju. On nam daje ne samo sadržaj i ime, nego čak i sam način Čistilišta. Njegovi će bolovi biti teži od najvećih muka koje se mogu zamisliti u ovom životu. Nitko među nama ne zna koliko dugo ih mnogi moraju podnositi, da li danima ili mjesecima ili čak godinama.

Evo riječi svetog Cezara:
„Ako niti uzvratimo zahvalnošću Bogu u nevolji, niti otkupimo grijehe dobrim djelima, ostat ćemo u vatri čistilišta sve dok gore navedeni mali grijesi ne budu uništeni poput drva, sijena i strništa... Ali netko kaže:
Ne smeta mi koliko dugo ću tamo ostati ako konačno stignem u vječni život.
Neka nitko ne kaže ovo draga braćo, jer će ta vatra Čistilišta biti stroža od bilo koje kazne koja se može zamisliti, vidjeti ili osjetiti na ovom svijetu. Kako itko može znati hoće li prolaziti kroz tu vatru danima i mjesecima ili možda čak godinama?"
Tako je do šestog stoljeća riječ "Čistilište" bila dobro poznata riječ; unatoč tome danas neka od naše odvojene braće lažno vjeruju da je to izum Crkve.



Za dodatno na linku: http://www.helpersoftheholysouls.com/purgatory_corner/FirstChristiansOnPurgatory.htm
 
"Od 1940. do 1953. godine dolazile su joj duše čistilišta, većinom u studenom. U tjednu po Svim svetima izgleda da duše čistilišta primaju posebne milosti po posredovanju Djevice Marije. I čitav mjesec studeni čini se da je za njih vrijeme posebnih milosti. Marija Simma je bila radosna da je završio mjesec studeni, a na blagdan Bezgrešne započelo je njezino pravo poslanje.
Javio joj se jedan kolnski svećenik iz godine 555. Ostavio je na nju dojam pravog očajnika. Zamolio je Mariju da na sebe preuzme patnje zadovoljštine jer bi inače morao trpjeti do Sudnjega dana. Ona je to prihvatila pa je uslijedio tjedan strašnih muka za nju. Ta duša joj je svake noći dolazila i predavala joj nove patnje. Bilo je kao da joj kidaju sve udove i kao da se sa svih strana u nju zabadaju oštri mačevi... Kasnije su uvijek iznova dolazile nove duše moleći je za pomoć.
Treba reći, medutim, da Maria nikad nije sama tražila da je duše posjete — nikada ih nije zazivala ili nusmjeravala na bilo koji način. Uvijek su same dolazile. Zapravo, svete duše su joj rekle da im Bog u svojom velikom milosrdu dopušta da od nje prime žrtvu i molitve kako bi se njihovo vrijeme u čistilištu skratilo.
Ovise o nama, Crkvi na zemlji
Svete duše su joj više puta govorile da im je najveća pomoć koju mogu dobiti od onih ovdje na zemlji, prinošenje svete mise. Uz misu, sveta krunica i križni put vrlo su im korisni. Svaka žrtva koju podnesemo — čak i najmanja — prinesena posebno za njih ima veliku vrijednost u Božjim očima i uvelike umanjuje njihove patnje i vrijeme u čistilištu. Jadne su joj duše rekle da je i najmanja molitva ili žrtva poput davanja hladne čaše vode osušenom došljaku koji putuje u najsušoj pustinji.
Obično su joj se prikazivale u svojoj uobičajenoj odjeći, odnosno onoj koju su najčešće nosili za života, a često imaju izgled osobe koja usrdno moli i želi pomoć. Ponekad se doimaju pomalo izbezumljenima, ali to je vjerojatno za izazivanje suosjećanja kod Marije." Izvor: https://medjugorje-news.com/o-dusam...rsi-svoje-cistiliste-za-zivota-a-nakon-smrti/


Kakvo je vaše mišljenje o konceptu čistilišta?
Cistiliste nije Biblijsko Bozje ucenje
 

Back
Top