Ma, dok sam gledao tenis, samo me nervirao onaj nekulturan što vadi gaće iz doopeta 150 puta u toku meča, mislim, imaš tol'ke pare, nadji nekog doktora, neki sanatorijum, da te odvikne od toga, ljudi te bre gledaju, sramota.
Onda sam malo izbegavao ženski tenis zbog onih što vrište kao da ih kolju (ko je možda odrastao na selu, seća se iz detinjstva, kad se u komšiluku kolju jadne svinje i prasići, koliko se deru i koja je to trrauma slušati;
Onda DjoleNole, preživeh dvesta čukanja lopticom o pod u minuti, ali onda i on čovek postao nervoza, pa psuje i sebe i publiku i sudije (možda i nije sudije) i gadja onu jadnu decu sa onim peškirima, jebli ih peškiri, koji bre još sportista ima peškir da se 300 puta briše u toku utakmice, joj sve to razmaženo do bola.
Onda uzmem štopericu jednom i merim: nameštanje odeće, lupkanje loptice, pripremanje za servis, nameštanje frizure, brisanje peškirima, nerviranje što deca ne donose peškir kad je on baš hteo, trajanje poena, a tek biranje dve od tri loptice, pa nije li ih ista fabrika pravila, zamislite u fudbalu kad god dodje lopta do golmana, a on da uzme još par komada, pa da bira..... od svakog minuta, ja odgledah po 10-15 sekundi tenisa, max, što mi na kraju izadje da sam od dva sata meča gledao 20 minuta tenis, a ostatak proveo gledajući sve pomenuto...
I tako ne gledam više tenis.