Poruke.....vasoj ljubavi,prijatelju,prijateljici...

Ostavicu Vam par predivnih stihova, o zeni koja nadahnjuje,

o zeni koja tako snazno voli, da je nesanica zbog nje,

samo jedna mala sitnica, na sve ono sto ona ostavlja,

u jednom ranjenom i tuznom srcu, ove noci.

Njeni poljupci su uspeli da osuse neisplakane suze,

zbog jednog zivota, koji se ovog trena polako gasi,

a bio je to zivot, mozda jedine moje drugarice.

Ona se sama volela, sama postovala, sama borila,

i ja znam da ce svetlost njena i trag dobre duse,

zauvek lebdeti nad svim nasim prijateljima, njenom decom i njenim djacima.

Nedostajaces mi zauvek i pokusacu, samo cu pokusati,

da u voljenoj zeni nadjem utehu, mir, srecu i spas.

Zelim da na mojim suzama odletis visoko,

pogledas nas, kao sto si samo ti znala,

i kazes nam da nas cekas, i da cemo opet imati lepe prijateljske trenutke.

Do tada, nosice me moja jedina, voljena i iskrena ljubav, moj stub zivota.

UVEK CES MI NEDOSTAJATI.


 
10547663_671858896228231_5016143083869564952_n.jpg
 
http://s7.****************/images/140914/eyovjyfb.jpg
Gradinar - Rabindranat Tagore
Nikada ne kažeš reč koju bi trebalo.
Da te ne bih ocenio, izmičeš mi na hiljadu strana.
Da te ne bih pomešao s mnogima, stojiš odvojeno.
Poznajem, poznajem lukavstvo tvoje…
nikada ne ideš putem kojim bi trebalo.
Tvoj prohtev veći je od prohteva drugih, zato ćutiš.
Pritvornom ravnodušnošću ne haješ za moje darove.
Poznajem, poznajem lukavstvo tvoje…
nikada ne uzimaš što bi trebalo.
 
Ja, ti i svi savremeni parovi

Ceo nam je dan dug, i dosadan.
Do večeri, kad se, krišom, sastajemo.
Poljubac jedan, brz, i negledan,
dosta nam je. Da se svetu nasmejemo.
Da odemo u noć, kao da smo krivi.
Lako, kao tica, koja kratko živi.

Naš viti korak ne vezuje brak,
ni nevini zanos zagrljaja prvih.
Nego osmeh lak, što cveta u mrak,
na usnicama sa dve, tri kapi krvi.
Ruke nam ne drhte, od stara prstenja,
nego od žudi , straha i sažaljenja.

Ah, nije taj strah samo naš uzdah,
Kad vidimo šumu, kako lako cveta.
Nego je to plah, isprekidan dah,
kojim bi nekud dalje sa ovoga sveta.
U slobodu, kud, nad nama grane jezde.
U prah mirisan, kud lipe raspu zvezde.

Uzeše nam čast, ali svetli slast,
nebesna, kao ponos, na našem licu !
Naša je strast gurnula u propast:
laži, zakone, novac i porodicu.
Od poniženja nam je klonula glava,
Al nam se u telu, proleće spasava

Naš tužan osmeh blagosilja greh;
žig onih koji ljube, na svetu celom.
Ceo nam je dan dug i dosadan,
I prolazi u ćutanju neveselom.
Tek uveče, slobodan kao u trvi cvet,
ja te čekam. Na jednoj klupi, razapet.

Miloš Crnjanski
 
I used to be your favorite drunk
Good for one more laugh
Then we both ran out of luck
Luck was all we ever had
You put on a uniform
To fight the Civil War
You looked so good I didn't care
What side you're fighting for

Wasn't all that easy
When you upped and walked away
But I'll save that little story
For another rainy day
I know the burden's heavy
As you will it through the night
Some people say it's empty
But that don't mean it's light

You left me with the dishes
And a baby in the bath
You’re tight with the militias
You wear their camouflage
You always said we're equal
So let me march with you
Just an extra in the sequel
To the old red-white-and-blue

Baby don't ignore me
We were smokers, we were friends
Forget that tired story
Of betrayal and revenge
I see the ghost of culture
With numbers on his wrist
Salutes some new conclusion
That all of us have missed

I cried for you this morning
And I’ll cry for you again
But I’m not in charge of sorrow
So please don’t ask me when
There may be wine and roses
And magnums of champagne
But we'll never know
We'll never ever be that drunk again

The party's over
But I've landed on my feet
I’ll be standing on this corner
Where there used to be a street

So let’s drink to when it’s over
And let’s drink to when we meet
I’ll be standing on this corner
Where there used to be a street

 

Back
Top