Poruke.....vasoj ljubavi,prijatelju,prijateljici...

Lepše je tebe čekati

Ako već ne znaš neka ti
Dojave tajne niti
Lepše je tebe čekati
Nego sa nekim biti

Jer u toj velikoj nagradi
Dok čekajući te po duši
Tvoj mi nedodir sagradi
Što neko dodirom sruši

Blagoje Bakovic


Z0NjyLw.jpg
 

O podvizima, o životu slavnom

O podvizima, o životu slavnom
na tužnoj zemlji ne mislih nimalo
dogod na stolu, u ramu jednostavnom,
lice tvoje ispred mene sjalo.

tumblr_n3w8dkEd3m1sbg0tro1_1280.jpg


Al! dođe čas, i ti od mene ode,
Prsten u tminu hitnuh nemilice,
Sad druge ruke tvoju sudbu vode,
I predivno ja zaboravih lice.

tumblr_n3w8dkEd3m1sbg0tro2_1280.jpg


U divljem roju proticahu dani...
Vino i strast mi rastrzahu dušu...
I sećah te se pred nalonjem znanim,
i zvah te kao svoju mladost suštu...

tumblr_n3w8dkEd3m1sbg0tro3_1280.jpg


I zvah i zvah, al! ti se ne osvrnu,
i suze lih, al! ti ne siđe k meni.
U plavi plašt se tužno zaogrnu
i nestade u noć, u mrak ledeni.


tumblr_n3w8dkEd3m1sbg0tro4_400.jpg


I ne znam gde si, nežna i predivna,
gordosti svojoj našla utočišta...
U čvrstom snu ja plašt tvoj plavi snivam,
pod kojim si kroz noć ledenu išla...

tumblr_n3w8dkEd3m1sbg0tro5_400.jpg


Ne maštam više o podvigu slavnom,
o nežnosti - sa mladošću sve minu!
I tvoje lice, u ramu jednostavnom,
sa stola sklonih, bacih sam u tminu.

A.Blok

tumblr_n3w8dkEd3m1sbg0tro6_500.jpg
 
10001429_534339090019750_5444304488547050454_n.jpg




Isklesaću samo tvoje ime kao večiti pomen neostvarene ljubavi ...


Najdraža moja, obogatila si me, dodatno oplemenila, obuzela najlepšim razmišljanjima,
unela u mene ljubav, ali i probudila ljubav koja je negde u meni pritajeno čamila,
da bi sada izbila na površinu u svoj svojoj raskoši, šarenilu, svoj svojoj lepoti, davanju, uzimanju.
Rekoh ljubav, a opet, Kako je samo lepo voleti u tišini, ziveti ljubav, a ne znati šta je,
sanjati je uvek, a ne znati joj boje, voleti, a šta je ljubav, ne znati.
Da li se može rečima opisati, može li se vremenom izbrisati, može li se o njoj ustinu pisati,
može li joj se naličje risati, pitam se , a, sve to doživljavam s'tobom,
i još mnogo više, potpuno oslobođen straha da ću te ikada izgubiti,
jer te nikada neću imati, ali, ono najlepše i najvrednije, u meni je, duboko u meni,
to mi niko ne može oduzeti, niti me u tome sprečiti.
Zato znaj, kad bi prostori ovako umeli da vole postali bi beskonačnost,
kad bi vreme ovako umelo da voli, pretvorilo bi se u večnost,
kad bi zemlja ovako umela da voli, odavno bi bila zvezda.
Toliko ljubavi u meni ima.
Toliko ljubavi ima i u tebi, ja zelim tvoju ljubav, osećam je, vidim u tvojim ocima,
osecam u nežnim, magijskim dodirima, i znam, zato te toliko volim, i zna,
biće to večita tajna, tajna koja će jednoga dana otići samnom zauvek, nepovratno, a, na nekom kamenu , isklesaću samo tvoje ime kao večiti pomen neostvarene ljubavi ...
 
tumblr_n2hdsbkXli1r6f3ooo1_500.jpg


HOĆU TEBE

1
Pokloni mi svoju mahovinu. Svoje zube.
Svoje kosti. Svoj dah. Svoje sunce. Svoj vazduh.
Svoje misli. Svoje prste. Svoje senke.
Svoju krv. Hoću tebe. Hoću tvoje more.
Hoću tvoje drveće. Hoću tvoje boje. Hoću tvoje reči.
Hoću tvoje obale. Hoću tvoje privide. Hoću tvoje svetlo.
Hoću tvoju strast. Hoću tvoje tišine. Hoću tvoj bezdan.
Sve to hoću. Još više tebe hoću. Tvoju vatru hoću.
Nepomičnost vazduha. Led koji peče. Breskvin cvet.
Spokoj zemlje. Drhtaj konja.

 
VOLIM TE

Volim te za sve žene koje nisam upoznao
Volim te za sva vremena u kojima nisam živio
Zbog mirisa velike pučine i mirisa topla kruha
Zbog snijega što se topi i prvih cvjetova
Zbog čednih životinja kojih se čovjek ne plaši
Volim te zbog voljenja
Volim te zbog svih žena koje ne volim

Jedino u tebi ja se dobro vidim
Bez tebe ne vidim ništa nego široku pustoš
Između nekad i danas
Postojale su sve te smrti što sam ih
ostavio za plotom
Nisam mogao probiti zid svog ogledala
Morao sam učiti život slovo po slovo
Kako se zaboravlja

Volim te zbog tvoje mudrosti koja nije moja
Zbog zdravlja
Volim te unatoč svim obmanama
Zbog tog besmrtna srca što ga ne zadržavam
Ti misliš da si sumnja a nisi nego razum
Ti si veliko sunce što mi na glavu sjeda
Kad sam siguran u sebe sama.

Paul Eluard
 

ПОВРАТАК

На пола пута застадох.
Окренух леђа времену
и место да ходам по будућем –
нико ме тамо не чека –
вратих се да ходам по проходаном.

tumblr_n492c1n31f1sbg0tro1_1280.jpg


Напустих ред у којему сви
од прапочетака ишчекују
улазницу, кључ, пресуду,
док разочарана нада чека
да се отворе врата векова
и да неко каже: нема више врата
и нема векова.


tumblr_n492c1n31f1sbg0tro2_1280.jpg


Прокрстарио сам улице и тргове,
сиве кипове у хладној зори
и живи ветар међу мртвима.
Након града поље, а након поља
ноћ у пустињи:
моје срце бејаше ноћ и бејаше пустиња.

tumblr_n492c1n31f1sbg0tro3_500.jpg


После бејах камен на сунцу, камен у огледалу
И одмах иза пустиње и рушевина
море, а изнад мора црно небо,
бескрајна плоча с излизаним словима:
звезде ми ништа не открише.

tumblr_n492c1n31f1sbg0tro4_1280.jpg


Стигох на крај. Врата оборена
и анђео без мача, поспан.
Унутра, врт: ускомешано лишће,
дисање готово живо камење,
дремовност магнолија и гола светлост
међу истетовираним деблима.

tumblr_n492c1n31f1sbg0tro5_1280.jpg


Вода с четири руке загрљена
са зеленом и рујном ливадом.
По средини, стабло и девојка,
коса од птица и огња.


tumblr_n492c1n31f1sbg0tro6_1280.jpg


Голота ми није сметала:
већ бејах као ваздух и вода.
Под зеленом светлошћу стабла,
уснуло у трави,
бејаше дуго перо,
остављено од ветра, бело.


tumblr_n492c1n31f1sbg0tro7_1280.jpg


Хтедох га пољубити, али глас воде
изазва моју жеђ и тад ме њена прозирност
позове да се проматрам.

Видех како један лик дрхти у њеној дубини,
једна свинута жеђ и једна разбита уста –
о стари похлепниче, бесмислена ватро!
Покрих своју нагост. Кренух полако.

tumblr_n492c1n31f1sbg0tro8_1280.jpg


Анђео се смешио.
Дуну ветар и песак ме заслепи.
Ветар и песак бејаху моје речи:
не живимо; време наш живот живи.


О.Паз

tumblr_n492c1n31f1sbg0tro9_1280.jpg
 
Stavi ruku na moja usta,
na njima već je tvoja ruka.

Nasloni obraz na moj obraz.
Naslonit ćeš ga
na svoje lice.

Na mome ramenu,
budeš li me ljubila,
već su tvoje usne.

Ako si moja
već si bila moja.
Poljubi me.
Već si me poljubila.


Zatvori oči, vidjet ćeš
kako ih zatvaram,
kako se zatvaraju.

Ispod sive krošnje usnula
naći ćeš sebe kako spavaš...
Zvonimir Golob
24f1b1681892c2af56a1a6b9903a3971.jpg
 

Back
Top