Ti koji nisi tu,ali koji si u svakom trenutku sa mnom.
Ti koji si sve ono najlepse sto je ikada doslo do moje savesti,cije su reci,shvatanja,osecanja i jos puno toga poput najiskusnijeg lopova na najlaksi moguci nacin otvorili trezore mog srca,a da ja to prosto nisam ni primetila,u pepelu davno zaboravljenih osjecanja ljubavi,ponovo upalili tu vatru koja zivot znaci i koji si od jedne potpuno beznadezne devojcice ciji se zivot svodio od danas do sutra,devojcice koja se vec dugo nicemu lepom ne nada,jer je navikla da joj ta ruka zivota uvek pruza ono najgore sto se nekome moze pruziti,devojcicu koja nije ni prosjak,a vec dugo ni davalac,koji je imao sve,a zapravo nije imao nista.
Ti si nesto posebno,nesto nesvakidasnje,nesto o cemu se masta,u odredjenom krugu ljudi svakog dana srece,ali se ne uocava,nesto ka cemu se vecno tezi,a nikada ne doseze,tako stvaran,a za mnoge samo san.Nesto bez cega mnogi sav zivot prozive.Zaista ne znam kome vise da budem zahvalna? Bogu ili tebi? Bogu,zato sto nam je ukrstio puteve i podario vreme da se na toj raskrsnici zivota u istom trenu zaustavimo i tako jedno drugo sretnemo ili tebi,zato sto postojis sa svim onim dragocjenima koja samo najcistija i najdobronamjernija ljudska dusa ima u sebi?! Hvala i Bogu i tebi,a i majci koja te je na ovaj svet donela,ni suvise rano,ni suvise kasno,vec pravovremeno.
Majci koja je u tebe utkala sve dobrote ovog sveta i cija su ljubav i paznja za sve vreme tvog odrastanja,poput najsavrsenijeg mozaika,kamencic po kamencic,dugo i pazljivo odabiran i sklapan u jednu celinu od tebe stvorili nesto sto se moze meriti sa savrsenstvom. Ne znam da li postoje andjeli,ali znam da i ako ih ima,cak i oni najbolji medju njima mogu pozavideti svemu onom sto nosis u sebi.
Toliko dobrote,razumevanja,lepih reci,topline ljubavi i maksimalnog davanja sebe cak i u onim najtezim trenutcima,dovoljan su pokazatelj jedne divne i Bozanstvene osobe.Toliko me srecnom cinis,da prosto cesto osetim strah,secajuci se one narodne «Sve sto je lepo dugo ne traje»,a ovo je nesto najlepse sto mi je zivot ikada pruzio,sto cak ni moja veoma bujna masta nije mogla ni delimicno zamisliti.Zaista me je strah,necu dopustiti da mi ta sjena straha zasjeni sve ljepote koje mi zivot zahvaljujuæi tebi pruza,pa cak i ako jednog dana odes iz mog zivota,paticu,ali necu zaliti.Volecu te,mislicu na tebe i vecno cu ti biti zahvalna za sve divne cari ovog sveta koje sam samo zahvaljujuci tebi spoznala.
...Hvala na svemu...Volim Te Gliboo!