Porijeklo Arbanasa

Balcanicus

Zainteresovan član
Poruka
327
Što se tiče Arbanasa, ponovo mješamo babe i žabe- oni nisu Iliri, i sada ću da vam objasnim zašto.:rtfm:

Sad da krenemo sa Rimskom Imperijom. Svima vama bi trebalo biti jasno da je Balkan tokom Rimske vladavine bio podjeljen na dvije sfere uticaja, na Latinski i na Grčki- čuvena Jirečekova linija. Tokom Rimske Imperije većina današnje Albanije bila je pod Grčkim Uticajom, do rijeke Drim, zato se Epirus Nova (odnosno današnja Albanija, južno od Drima) zove Illyria Graeca- znači Iliri su bili HELLENIZOVANI, a sjeverno od Drima, Iliri (ako ih je uopšte ostalo) su bili Romanizovani. No na prostoru Rimske Pokrajine Prevalis (pokrajina iznad Drima, i današnja Crna Gora sa Metohijom) razvio se Dalmatski jezik (kao što svjedoče toponimi) a ne Vlaški-Rumunski, a Latinske riječi u Albanskom se više slažu sa Rumunskim nego sa Dalmatskim, pošto Albanski u suštini nema Dalmatskih riječi. Tokom Rimske Imperije Arbanaški jezik je bio pod uticajem Latinskog a ne Grčkom, jer Albanski ima 30% Latinskih riječi a ne Grčkih- znači Arbanasi kao malo pleme su živjeli u doba Rimske Imperije na postoru Sjeverno od Jirečekove linije, a ne na prostoru današnje Albanije. I kao što sam već rekao tih 30% Latinskih riječi poklapa se sa Rumunskim-Vlaškim riječima, kao i činjenica da Rumuni imaju mnogo Albanskih riječi u svome jeziku, a pored toga i druge lingvističke sličnosti (karakteristike tkz.Balkan šprahbunda)- što svjedoči o simbiozi Arbanasa i Vlaha. Pošto su Vlasi-Rumuni nastali na prostoru Zapadne Bugarske i Istočne Srbije kao potomci raznoraznih naroda, Proto-Arbanasi su takodjer živjeli na toj teritoriji sa njima, a posebno kada su se Romani povukli u planine zbog varvarskih napada gdje su dugo živjeli sa Arbanasima- mnoge Vlaške-Rumunske riječi za stočarstvo su posudjene baš iz Albanskog, što ponovo svjedoči o simbiozi i o zajedničkom polunomadskom životu Vlaha i Arbanasa. Arbanasi su za vrijeme Rimske Imperije najvjerovatnije čuvali svoje ovce i koze po padinama Stare Planine. Takodje drugi argumenti protiv Ilirskog porijekla Arbanasa su toponimi- naime antički toponimi Albanije pa i drugi ilirski toponimi nemaju nikakve dodirne tačke sa Albanskim jezikom, jer nemaju Albansku etimologiju.Takodje Albanski je Satem Indo Evropski, kao i Balto-Slovenski, a ne Kentum kao što je bio Ilirski. Albanci su većinu antičkih toponima sa prostora Albanije preuzeli od Slovena, odnosno Srba i Bugara, koji su ih preuzeli od Romana-Dalmata i Romejo-Grka. Ali najači argument protiv Ilirske teze jeste činjenica da Albanski nema staro-grčkih riječi, a dobro znamo da su Iliri živjeli pored Grka, i zbog toga su još prije Rimske Imperije bili pod velikim uticajem Helenske kulture. Takodjer Albanski jezik nema svoju autohtonu terminologiju za Pomorstvo, a stari Iliri su živjeli uz obalu i bili su moreplovci. Što se tiče Albanskog jezika on jeste Indo Evropski, a najbliža grana Indo Evropskog jezika Albanskoj grani jest Balto-Slovenski, posebno Baltički sa kojim Albanski djeli veliku leksičku sličnost, ali treba napomenuti da Albanski ima i posudjenih riječi iz Germanskog, što ponovo svjedoči da su prvi Albanci živjeli negdje u Srednjoj ili Istočnoj Evropi, u blizini Proto Balto-Slovena, prije nego što su se preselili na prostor Rimske Imperije, gdje su sudeći po ranim latinskim posudjenicama još naseljeni od prvog vijeka. Negdje izmedju 7 i 11 vijeka Proto Albanci su se, najvjerovatnije zajedno sa Vlasima, preselili na prostor srednje Albanije oko Kroje i rijeke Mat, gdje su preuzeli od Romejo Grka ili Romana ili Slovena stari toponim Albanon, i putem regularne Albanske metateze, putem koje se “L”zamjenjuje sa “R”, Proto Albanci su prozvali svoju domovinu Arb’nia/Arb’ria , a sebe Arb’n/Arb’r. Srednjovjekovni spisi opisuju Arbanase kao ratnike koji žive u šatorima, a Sloveni su im morali plaćati danak, dok kod nas u srednjovjekovnoj Srbiji Arbanasi su narod koji se bavi stočarstvom.

Što se tiče Ilira i Tračana! Treba imati na umu da tokom Rimskog osvajanja mnogi Iliri i Tračani bili su pobijeni u bitkama sa Rimljanima, dok su drugi odvedeni u robstvo ili su bili preseljeni u druge pokrajine Rimskog carstva. Tokom Varvarskih napada Huna i Gota, koje su bile takodjer praćene raznim epidemijama i kugama, prostor Balkana počeo je da prazni, tako da su mnogi Helenizirani ili Latinizirani Iliri ili Tračani pobjegli na sigurnija mjesta, odnosno veće gradove, kao Solun ili Carigrad, ili na ostrva, dok su drugi pomrli ili su bili pobijeni, kao i oni koji su odvedeni u robstvo od strane Barbara. Na opustena područija Rimska Imperija je naselila nove koloniste ili Varvare federate, no ista sudbina je pratila i ovu populaciju, izuzev Vlaha i Dalmato Romana, koji su isto tako u najvećoj mjeri bili potomci kolonista ili barbara federata, a ne Ilira ili Tračana. Tako da je prije Slovenske seobe Balkan de facto bio jedna pustinja, koji je bio pripremljen za povratak domorodne Evropske populacije!!!

Žnači Albanci su došljaci na prostor današnje Albanije, zemlje koja pripada Grčkom, Srpskom i Bugarskom narodu, narodi koji su pod okupacijom u Sjevernom Epiru, Skadaru i na Golom Brdu i u Maloj Prespi, a kamoli tek na Kosovu. Srbi su već na prostoru Sjeverne Albanije, odnosno sjeverno od Drima, već od 7 vijeka a južno od Drima Istočni Južni Sloveni (budući Sloveno-Bugari) isto tako od 7 vijeka- dok se Arbanasi kao jedan mali plemenski narod tek spominju u 11 vijeku na prostoru današnje Albanije!!! Rano srednjovjekovna Srpska država u 9 vijeku i buduća Duklja, kao i Bugarska država južno od Drima, isto tako u 9 vijeku, imale su kontrolu nad teritorijama današnje Albanije, samo da znate da je SKADAR bio glavni grad našeg slavnog kralja BODINA!!! Dok je prva država Arbanasa tek stvoren u 12 vijeku, na prostoru Kroje od strane Arbanaskog kneza Progona, na vrlo maloj teritoriji zvanoj Arbanon na Grčkom, Raban na Srpskom i Arb’nia/Arb’ria na Arbanaškom. I kao što naš znameniti lingvista Pavle Ivić kaže, iz tog malog gnijezda počeo se širiti Arbanaški narod, čije će širenje dostići vrhunac do Toplice u Srbiji i Peloponeza u Grčkoj. Arbansi su već počeli naseljavati Srpske teritorije u srednjem vijeku prelazeći iz Arbanona Drim, i tako su se počeli širiti na prostor Srpske župe Pilot, koju je Stefan Nemanja uspio povratiti. Inače u srednjem vijeku mi smo imali prilično dobre odnose sa Arbanasima iako su se i oni tada počeli širiti po našim zemljama.
 
Što se tiče Arbanasa, ponovo mješamo babe i žabe- oni nisu Iliri, i sada ću da vam objasnim zašto.:rtfm:

Sad da krenemo sa Rimskom Imperijom. Svima vama bi trebalo biti jasno da je Balkan tokom Rimske vladavine bio podjeljen na dvije sfere uticaja, na Latinski i na Grčki- čuvena Jirečekova linija. Tokom Rimske Imperije većina današnje Albanije bila je pod Grčkim Uticajom, do rijeke Drim, zato se Epirus Nova (odnosno današnja Albanija, južno od Drima) zove Illyria Graeca- znači Iliri su bili HELLENIZOVANI, a sjeverno od Drima, Iliri (ako ih je uopšte ostalo) su bili Romanizovani. No na prostoru Rimske Pokrajine Prevalis (pokrajina iznad Drima, i današnja Crna Gora sa Metohijom) razvio se Dalmatski jezik (kao što svjedoče toponimi) a ne Vlaški-Rumunski, a Latinske riječi u Albanskom se više slažu sa Rumunskim nego sa Dalmatskim, pošto Albanski u suštini nema Dalmatskih riječi. Tokom Rimske Imperije Arbanaški jezik je bio pod uticajem Latinskog a ne Grčkom, jer Albanski ima 30% Latinskih riječi a ne Grčkih- znači Arbanasi kao malo pleme su živjeli u doba Rimske Imperije na postoru Sjeverno od Jirečekove linije, a ne na prostoru današnje Albanije. I kao što sam već rekao tih 30% Latinskih riječi poklapa se sa Rumunskim-Vlaškim riječima, kao i činjenica da Rumuni imaju mnogo Albanskih riječi u svome jeziku, a pored toga i druge lingvističke sličnosti (karakteristike tkz.Balkan šprahbunda)- što svjedoči o simbiozi Arbanasa i Vlaha. Pošto su Vlasi-Rumuni nastali na prostoru Zapadne Bugarske i Istočne Srbije kao potomci raznoraznih naroda, Proto-Arbanasi su takodjer živjeli na toj teritoriji sa njima, a posebno kada su se Romani povukli u planine zbog varvarskih napada gdje su dugo živjeli sa Arbanasima- mnoge Vlaške-Rumunske riječi za stočarstvo su posudjene baš iz Albanskog, što ponovo svjedoči o simbiozi i o zajedničkom polunomadskom životu Vlaha i Arbanasa. Arbanasi su za vrijeme Rimske Imperije najvjerovatnije čuvali svoje ovce i koze po padinama Stare Planine. Takodje drugi argumenti protiv Ilirskog porijekla Arbanasa su toponimi- naime antički toponimi Albanije pa i drugi ilirski toponimi nemaju nikakve dodirne tačke sa Albanskim jezikom, jer nemaju Albansku etimologiju.Takodje Albanski je Satem Indo Evropski, kao i Balto-Slovenski, a ne Kentum kao što je bio Ilirski. Albanci su većinu antičkih toponima sa prostora Albanije preuzeli od Slovena, odnosno Srba i Bugara, koji su ih preuzeli od Romana-Dalmata i Romejo-Grka. Ali najači argument protiv Ilirske teze jeste činjenica da Albanski nema staro-grčkih riječi, a dobro znamo da su Iliri živjeli pored Grka, i zbog toga su još prije Rimske Imperije bili pod velikim uticajem Helenske kulture. Takodjer Albanski jezik nema svoju autohtonu terminologiju za Pomorstvo, a stari Iliri su živjeli uz obalu i bili su moreplovci. Što se tiče Albanskog jezika on jeste Indo Evropski, a najbliža grana Indo Evropskog jezika Albanskoj grani jest Balto-Slovenski, posebno Baltički sa kojim Albanski djeli veliku leksičku sličnost, ali treba napomenuti da Albanski ima i posudjenih riječi iz Germanskog, što ponovo svjedoči da su prvi Albanci živjeli negdje u Srednjoj ili Istočnoj Evropi, u blizini Proto Balto-Slovena, prije nego što su se preselili na prostor Rimske Imperije, gdje su sudeći po ranim latinskim posudjenicama još naseljeni od prvog vijeka. Negdje izmedju 7 i 11 vijeka Proto Albanci su se, najvjerovatnije zajedno sa Vlasima, preselili na prostor srednje Albanije oko Kroje i rijeke Mat, gdje su preuzeli od Romejo Grka ili Romana ili Slovena stari toponim Albanon, i putem regularne Albanske metateze, putem koje se “L”zamjenjuje sa “R”, Proto Albanci su prozvali svoju domovinu Arb’nia/Arb’ria , a sebe Arb’n/Arb’r. Srednjovjekovni spisi opisuju Arbanase kao ratnike koji žive u šatorima, a Sloveni su im morali plaćati danak, dok kod nas u srednjovjekovnoj Srbiji Arbanasi su narod koji se bavi stočarstvom.

Što se tiče Ilira i Tračana! Treba imati na umu da tokom Rimskog osvajanja mnogi Iliri i Tračani bili su pobijeni u bitkama sa Rimljanima, dok su drugi odvedeni u robstvo ili su bili preseljeni u druge pokrajine Rimskog carstva. Tokom Varvarskih napada Huna i Gota, koje su bile takodjer praćene raznim epidemijama i kugama, prostor Balkana počeo je da prazni, tako da su mnogi Helenizirani ili Latinizirani Iliri ili Tračani pobjegli na sigurnija mjesta, odnosno veće gradove, kao Solun ili Carigrad, ili na ostrva, dok su drugi pomrli ili su bili pobijeni, kao i oni koji su odvedeni u robstvo od strane Barbara. Na opustena područija Rimska Imperija je naselila nove koloniste ili Varvare federate, no ista sudbina je pratila i ovu populaciju, izuzev Vlaha i Dalmato Romana, koji su isto tako u najvećoj mjeri bili potomci kolonista ili barbara federata, a ne Ilira ili Tračana. Tako da je prije Slovenske seobe Balkan de facto bio jedna pustinja, koji je bio pripremljen za povratak domorodne Evropske populacije!!!

Žnači Albanci su došljaci na prostor današnje Albanije, zemlje koja pripada Grčkom, Srpskom i Bugarskom narodu, narodi koji su pod okupacijom u Sjevernom Epiru, Skadaru i na Golom Brdu i u Maloj Prespi, a kamoli tek na Kosovu. Srbi su već na prostoru Sjeverne Albanije, odnosno sjeverno od Drima, već od 7 vijeka a južno od Drima Istočni Južni Sloveni (budući Sloveno-Bugari) isto tako od 7 vijeka- dok se Arbanasi kao jedan mali plemenski narod tek spominju u 11 vijeku na prostoru današnje Albanije!!! Rano srednjovjekovna Srpska država u 9 vijeku i buduća Duklja, kao i Bugarska država južno od Drima, isto tako u 9 vijeku, imale su kontrolu nad teritorijama današnje Albanije, samo da znate da je SKADAR bio glavni grad našeg slavnog kralja BODINA!!! Dok je prva država Arbanasa tek stvoren u 12 vijeku, na prostoru Kroje od strane Arbanaskog kneza Progona, na vrlo maloj teritoriji zvanoj Arbanon na Grčkom, Raban na Srpskom i Arb’nia/Arb’ria na Arbanaškom. I kao što naš znameniti lingvista Pavle Ivić kaže, iz tog malog gnijezda počeo se širiti Arbanaški narod, čije će širenje dostići vrhunac do Toplice u Srbiji i Peloponeza u Grčkoj. Arbansi su već počeli naseljavati Srpske teritorije u srednjem vijeku prelazeći iz Arbanona Drim, i tako su se počeli širiti na prostor Srpske župe Pilot, koju je Stefan Nemanja uspio povratiti. Inače u srednjem vijeku mi smo imali prilično dobre odnose sa Arbanasima iako su se i oni tada počeli širiti po našim zemljama.




I ja sam citao ovu teoriju, I mogu rec da ima nekih logicnih stvari, ali i da nije sasvim pouzdana. Ima i onu da su kavkaski narod, srodni cecenima. Sto po fizionomiju lica, plemenskog zivota, zatvoreni prema strancima...Ta mi se cini vjerodostojnija. Jos kada sam gledao reportazu za Grozni, pa kada sam vidio kako cuce na autobusku, odma se sjetih autobuske u tetovu.
 
Kao sto je Pristina postala? Nece ne boj se.

Kada se od jednog naroda oduzme njegov korijen i istorija, i kada se taj narod pretvori u neku vještačku masu bez istorije, onda se sve može desiti
Većina Slovena u FYROM, su Makedonski Bugari koji imaju vrlo bogatu istoriju i Kulturu, Kan Kubera, Svetog Kilmenta Ohridskog, Car Samuila Bugarskog, Braću Miladinovce, i VMRO.
No pošto nećete da budete što su vaši stari bili, dopuštate Arbanasima da vas vredjaju i da vas zovu SLAV, iako vi imate veću i slavniju Istoriju od njih.
 
Poslednja izmena od moderatora:
[...] činjenica da Rumuni imaju mnogo Albanskih riječi u svome jeziku, a pored toga i druge lingvističke sličnosti (karakteristike tkz.Balkan šprahbunda)- što svjedoči o simbiozi Arbanasa i Vlaha.
To je samo jedno tumacenje.

Alternativno tumacenje je da su jezicke slicnosti izmedju rumunskog i albanskog ostaci tracko-dacke jezicke familije. Po Herodotu, koji je pisao u petom veku pre nase ere, Tracani su bili veliko stablo naroda, a Dacani jedna od tih grana. Mezi i Tribali su takodje bili Tracani. (Zao mi je, Tracani nisu bili Sloveni :-)). Pored leksickih slicnosti, jos vaznije su gramaticke slicnosti, jer gramatika (sintaksa, padezi, itd) se menja mnogo sporije. Bugarski je treci balkanski jezik koji deli duboke gramaticke slicnosti sa albanskim i rumunskim. Dakle imamo tri jezika iz tri razlicitih jezickih familija: bugarski je slovenski, rumunski je latinski a albanski je u sopstvenoj kategoriji, koji dele duboke sintakticke slicnosti. A sva tri se danas nalaze tamo gde su drevnosti ziveli Tracani. (Posto Tracani nisu pisali na sopstvenom jeziku, malo sto se danas zna o tracanskom jeziku).
 
To je samo jedno tumacenje.

Alternativno tumacenje je da su jezicke slicnosti izmedju rumunskog i albanskog ostaci tracko-dacke jezicke familije. Po Herodotu, koji je pisao u petom veku pre nase ere, Tracani su bili veliko stablo naroda, a Dacani jedna od tih grana. Mezi i Tribali su takodje bili Tracani. (Zao mi je, Tracani nisu bili Sloveni :-)). Pored leksickih slicnosti, jos vaznije su gramaticke slicnosti, jer gramatika (sintaksa, padezi, itd) se menja mnogo sporije. Bugarski je treci balkanski jezik koji deli duboke gramaticke slicnosti sa albanskim i rumunskim. Dakle imamo tri jezika iz tri razlicitih jezickih familija: bugarski je slovenski, rumunski je latinski a albanski je u sopstvenoj kategoriji, koji dele duboke sintakticke slicnosti. A sva tri se danas nalaze tamo gde su drevnosti ziveli Tracani. (Posto Tracani nisu pisali na sopstvenom jeziku, malo sto se danas zna o tracanskom jeziku).

Ja imam riječnik Vladimira Orela, koji daje sve Albanske riječi i njihov nastanak, od Indo Evrpskog do Proto Albanskog, i riječi kao BUKUR, BUZA ili BRNZA imaju čistu Albansku etimologiju, jer su se razvile iz Indo Evropskog u Albanski, putem Albanskog razvoja
Inače Tračani su živjeli južno od Jirečekove linije, što znači da su Helenizirani, a DAKO MIZI nisu Tračani, jer u antici mnogi pisci su grupisali razne narode pod istim imenon, tako da Germane zovu Keltima, ali mi danas dobro znamo da Germani nisu Kelti, baš kao što Dako Mizi nisu govorili Trački
Inače na Rumunske pseudoistorijske teze neću da gubim vrijeme, budući da ih niko osim Rumuna neprizna, jel svako zna da su se Rumuni kao stočari preselili iz Zapadne Bugarske i Istočne Srbije na prostor današnje Rumunije prije oko 1000 godina. U Albaniji nisu živjeli Tračani nego Iliri
Što se tiče tkz.Balkan šprahbunda, i Romanski i Slovenski i Albanski, imali su svoj uticaj na razvoj toga jezičnog uticaja na pomenute jezike, Bugarski, Rumunski i Albanski
 
Poslednja izmena:
(Zao mi je, Tracani nisu bili Sloveni :-))

Ne, Žao je meni što Tračani nisu bili Paleolitski Evropljani nego Indo Evropska Horda koja je pokorila Neolitske dodjoše iz Srednjeg Istoka, a Sloveni dan danas jesu potomci Paleolitskih Evropljana baš kao i naša braća Germani, samo pogledaj koliko Srba i drugih Slovena i Germana, nosi haplogroupu I, nasledjenu od PRVIH I JEDINIH AUTOHTONIH EVROPLJANA, koji su kročili na ovo tlo prije 22,000 godina, dok su muški preci Albanaca i Vlaha bili još uvjek u Sjevernoj Africi ili Bliskom istoku
ISTINA SE NEMOŽE PROMIJENITI
 
Što se tiče Ilira i Tračana! Treba imati na umu da tokom Rimskog osvajanja mnogi Iliri i Tračani bili su pobijeni u bitkama sa Rimljanima, dok su drugi odvedeni u robstvo ili su bili preseljeni u druge pokrajine Rimskog carstva.

Pa cekaj malo. Sa jedne strane govoris da su danasnji Juzni Sloveni potomci onih koji su na ovim prostorima bili i ostali vec od zadnjeg ledenog maksimuma, pre 25.000 godina --dakle Rimljani su ih lepo ostavili na miru-- a sa druge strane tvrdis da su Iliri i Tracani bili pobijeni ili odvedeni u ropstvo.

Pa kako to mislis, bre?:per:
 
Pa cekaj malo. Sa jedne strane govoris da su danasnji Juzni Sloveni potomci onih koji su na ovim prostorima bili i ostali vec od zadnjeg ledenog maksimuma, pre 25.000 godina --dakle Rimljani su ih lepo ostavili na miru-- a sa druge strane tvrdis da su Iliri i Tracani bili pobijeni ili odvedeni u ropstvo.

Pa kako to mislis, bre?:per:

Ne to netvrdim, to si ti izmislio jer nemaš više validnih argumenata za Velikorumunske tvrdnje

Južni Sloveni su potomci Slovena koji su se doselili iz Zapadne Ukrajine, tokom 7 vijeka, ali naši preci kao i preci Germanskih naroda bili su na balkanu Hiljadama godina prije Ilira i Tračana i Neolitskih naseljenika, to je činjenica i to niko nemože sporiti.
Evo mape koja pokazuje kuda su se kretali DOMORODNI evropljani
Oni Srbi koji nose haplogroupu I pretežno su I2a2, odnosno smedja boja na mapi, PA VIDIŠ DA SMO PREŠLI PREKO RUMUNIJE PRIJE RUMUNA, KOJI SU TAMO KAO ČOBANI TEK DOŠLI PRIJE 1000 GODINA
Movements-of-Haplogroup-I.jpg

Inače oni Rumuni koji nose I2a2, a njih ima dosta, potomci su Karpatskih Slovena, kojim su Vlasi nametnuli svoj jezik kada su se naselili na prekodunavska zemljišta, i zato je Rumunija prepuna Slovenskih toponim.
 
Poslednja izmena:
Ja imam riječnik Vladimira Orela, koji daje sve Albanske riječi i njihov nastanak, od Indo Evrpskog do Proto Albanskog, i riječi kao BUKUR, BUZA ili BRNZA imaju čistu Albansku etimologiju, jer su se razvile iz Indo Evropskog u Albanski, putem Albanskog razvoja.
To je non sequitur, to jest ne pobija tezu da su te reci trackog porekla. I kao sto rekoh, vaznije od leksickih silcnosti su gramaticke slicnosti: sintaksa, padezi, enkliticki odredjeni clanak, itd. Nedozvoljivo je da se ovde zanemari bugarski jezik, jer deli te duboke slicnosti sa albanskim i rumunskim. Sem ako ne zelis da izlazes tezu o bugarsko-albansko-rumunskoj simbiozi?




Inače Tračani su živjeli južno od Jirečekove linije, što znači da su Helenizirani, a DAKO MIZI nisu Tračani, jer u antici mnogi pisci su grupisali razne narode pod istim imenon, tako da Germane zovu Keltima, ali mi danas dobro znamo da Germani nisu Kelti, baš kao što Dako Mizi nisu govorili Trački.
Prvi put cujem da su antici Germani nazivani Keltima. Ko je to rek'o?

Inače na Rumunske pseudoistorijske teze neću da gubim vrijeme, budući da ih niko osim Rumuna neprizna, jel svako zna da su se Rumuni kao stočari preselili iz Zapadne Bugarske i Istočne Srbije na prostor današnje Rumunije prije oko 1000 godina.
Daj, smanji malo dozivljaj.
 
Ne to netvrdim, to si ti izmislio jer nemaš više validnih argumenata za Velikorumunske tvrdnje
A ti, izgleda, nisi u stanju da vodis razgovor bez etiketiranja. Daj, iznesi cinjenice a ne epitete.

Južni Sloveni su potomci Slovena koji su se doselili iz Zapadne Ukrajine, tokom 7 vijeka, ali naši preci kao i preci Germanskih naroda bili su na balkanu Hiljadama godina prije Ilira i Tračana i Neolitskih naseljenika, to je činjenica i to niko nemože sporiti.
Pa to sam i ja rekao i pitao te, kako je moguce da su danasnji Juzni Sloveni potomci paleolitickih ljudi ako su Rimljani naveliko pobili i odveli u ropstvo balkansko stanovnistvo?
 
A ti, izgleda, nisi u stanju da vodis razgovor bez etiketiranja. Daj, iznesi cinjenice a ne epitete.


Pa to sam i ja rekao i pitao te, kako je moguce da su danasnji Juzni Sloveni potomci paleolitickih ljudi ako su Rimljani naveliko pobili i odveli u ropstvo balkansko stanovnistvo?
Paleolitski evropljani su davno napustili Balkan, sigurno pred Neolitskim valom. Pogledaj mapu tu ćeš vidjeti kuda su se kretali. Poslje su se pomješali sa Indo Evropljanima, postali Germani i Sloveni, pa su se vratili tokom velike seobe naroda na opuštene zemlje gdje su im nekad preci živjeli.
 
To je non sequitur, to jest ne pobija tezu da su te reci trackog porekla. I kao sto rekoh, vaznije od leksickih silcnosti su gramaticke slicnosti: sintaksa, padezi, enkliticki odredjeni clanak, itd. Nedozvoljivo je da se ovde zanemari bugarski jezik, jer deli te duboke slicnosti sa albanskim i rumunskim. Sem ako ne zelis da izlazes tezu o bugarsko-albansko-rumunskoj simbiozi?





Prvi put cujem da su antici Germani nazivani Keltima. Ko je to rek'o?


Daj, smanji malo dozivljaj.
Strabo je zvao Germane Galima (γνησίους Γαλάτας; gnēsíous Galátas)
 
Gospodine Pravi Vlah, dali znate ko je bio Pavle Ivić,
e da vidimo šta on kaže u njegovoj knjizi SRPSKI NAROD I NJEGOV JEZIK
"У самој ствари, питање првобитне постојбине Румуна спада у спорне проблеме историјске и језичке науке. Јасно је толико да су Румуни потомци романизованог становништва које је преживело словенску инвазију, и то у неком региону који није одвећ простран, јер се све расуте гране румунског етникума у односу на друге романске језике одликују врло изразитим заједдичким језичким особинама које су могле настати само у тесној заједници. Међутим није сасвим извесно које је то подручје било колевка румунског народа. На први поглед изгледа сасвим логично да је то била сама Румунија. Такво мишљење, уосталом, постоји и у науци, нарочито међу румунским истраживачима, Па ипак, том се схватању супротставља аргумент да су Римљани владали Дакијом сразмерно кратко, око 165 година (106—271. наше ере), док су данашња Србија и Бугарска провеле више од пет столећа под, римском владавином, што је давало далеко бољу могућност за потпунију ромаиизацију. Нарочито је ком-пактан морао бити живаљ латинског језика у лимесу дуж Дунава, после губитка Дакије. Врло су богата сведочанства о постојању многобројних римских градова и тврђава у тој области, од Београда па све до Добруџе. С друге стране, није вероватно да је Дакија икада била темељито романизирана, а ни да је становништво латинског језика, уколико га је баш у њој, остало тамо и после повлачења легија на јужну страну Дунава 271. године. Због свега тога већина нерумунских испитивача склона је томе да порекло Румуна тражи у римској провинцији Мезији која је захватала поред осталог источну Србију и северну Бугарску. Чињеница да Румуни стварно живе у Дакији, а не у Мезији, ту не долази у обзир као противаргумент. Наиме сви подаци потврђују да су Румуни испрва били искључиво номадски пастири, ванредно покретљиви и спремни на миграције у удаљене крајеве. Већ у X веку историјски извори затичу велику скупину Влаха у данашњој Тесалији у Грчкој, средњовековне рашке повеље препуне су помена о влашким сточарима, у XVI веку они стижу и на Крк и у Истру, а у Карпатима њихови крајњи изданци допрли су до северне Словачке, јужне Пољске и северне Моравске. Стога је природно претпоставити да се после словенског освајања земаља јужно од Дунава један део затечених Романа лако могао пребацити на север преко велике реке, другим речима да је донекле дошло до рокаде између освајача који су надирали на југ и побеђених којима је пут спасења понекад водио баш у пределе непосредно1 пре тота напуштене од освајача."
 
A šta kaže Pavle Ilić o Arbanasima
"Историјски извори не потврђују тадашње присуство Албанаца у већем броју на земљишту данашње Косовске покрајине, a топонимија чак изричито доказује да их je могло бити само мало. Добро je познато да топоними у начелу чувају трагове раније етничке ситуације. Тако, на пример, градови Берат, Корча и Подградец у Албанији чувају своја стара словенска имена (првобитни облици тих имена били су Белград, Горица и Подградец). Та су имена наслеђена из епохе кад je тамо живело словенско становништво. То значи да би и у топонимији Косова морао постојати стари албански слој, ако je тамо у средњем веку било Албанаца у већем броју. Међутим, таква појава потпуно изостаје. Средњовековна баштина оличена je, кад je реч о именима градова, искључиво у словенским топонимима: Приштина, Призрен, Вучитрн, Пећ, Ђаковица, Митровица, Ново Брдо итд. Имена Липљан, а по свој прилици и Клина, античког су порекла, дакле опет не албанског. Најзад, Качаник и Феризај (албанско име Урошевца) потичу из турског времена. Све показује да су Албанци у највећем делу покрајине ново становништво, насељено углавном у доба турске владавине.

Како објаснити остварену промену? Има ли она унутрашњу логику, или се - као што би то хтела албанска пропаганда - ради о произвољној претпоставци?

Историјски извори сведоче да су Албанци у почетку били изразито сточарски живаљ, и то онај трансхумантни, полуномадски, навикао да проводи лета у висинским пределима, а зиме у низинама. Такво покретно становништво, неукопано у земљу, лако развија ратничке навике и способности. На то га приморавају и животне околности. У кршевитим високим планинама сушна година носи страховиту глад и ратничко "привређивање" често је једини начин да се преживи. Кад je реч о примени силе такви горштаци су надмоћни над суседним равничарима. У једном од jyтрошњих предавања чули смо о оним Албанцима који су у средњем веку суседне Словене земљораднике држали у подређености и експлоатисали их. Ти су им Словени били, каже историјски извор, "quasi servi", као феудални подложници.

Импресивну паралелу за развијање ратничког духа и ратничких способности имамо у непосредном суседству Албанаца. Наиме, те исте одлике налазимо код Црногораца, који су по традицији исто тако сточарска популација из кршевитих планинских крајева. Исти услови рађају исте последице.

Друга карактеристика сточара ратника из планинских предела jeсте снажна етничка експанзија; исељавање везано за освајање нових области. И ту се могу навести многе паралеле. Ограничићу се на две, опет са балканских меридијана.

Потомци оних Романа који су се приликом словенске најезде у VI и VII веку повукли у планине и прихватили покретно планинско сточарење као начин живота, познати су у каснијим временима као Власи, односно Румуни. Они су у средњем веку у данашњој Румунији подвластили, а касније и језички асимиловали Словене по равницама. Ту je развој опет ишао линијом сточари —> ратници —> господари. Други делови тог живља раширили су се по планинама средњовековне Србије, укључујући Зету и Захумље, и по јужним крајевима Хрватске, чак до Истре. Други крак je продро на југ до Македоније, Тесалије и Епира, a трећи je кренуо дуж Карпата кроз делове западне Украјине, Словачке и јужне Пољске, све до северне Моравске.

Сличан je пример наших Херцеговаца. Из историјске источне Херцеговине - области од Пјешиваца и извора Мораче до средњег и доњег тока Неретве - раселило се становништво ијекавског говора са новоштокавском акцентуацијом по западној Србији, Шумадији, источној и западној Босни, Славонији, Барањи, Банији, Кордуну, Лици, континенталној северној Далмацији итд. Наш данашњи књижевни језик почива на том дијалекту управо зато што се он толико раширио. Не заборавимо да je Вук Караџић био потомак насељеника из дурмиторског краја који су се спустили у западну Србију у првој половини XVIII века.

Стављена у овај оквир, јасна нам je експанзија албанског живља у средњем веку на југ до Пелопонеза, а у турско доба на североисток до горње Топлице. Из једног сразмерно малог планинског гнезда раширио се живаљ истог језика по пространим територијама. У случају ширења Албанаца по јужнословенским земљама деловао je још један чинилац: готово увек они су долазили као муслимани у крајеве настањене хришћанима. На својој страни имали су турску власт, која je у њима гледала драгоцене савезнике против непоуздане хришћанске раје. Тако je њихово ширење било потпомогнуто разноврсним методима притиска, укључујући и честу употребу силе"
 
I još nešto Gospodine Pravi Vlah, recite mi ako Rumuni nisu migrirali sa Balkana na prostor današnje Rumunije prije 1000 godine, nego su još tamo od Trajana, sakriveni u pećinama, kako to da Rumunska riječ za Crkvu je Biserika, koja je izvedena iz riječi BAZILIKA, zar su ti famozni Daco romani gradili BAZILIKE u pećinama?
A kako to da su toponimi i hidronimi u Rumuniji dospjeli u Rumunska usta preko Slovena, a ne u njihovim originalnim Latinskim formama, kao naprimjer rijeka Olt koja bi trebala da bude Alt da su je famozni Dako Rumuni sačuvali od Trajana i njegovih kolonista?
 
Gospodine Pravi Vlah, dali znate ko je bio Pavle Ivić,
e da vidimo šta on kaže u njegovoj knjizi SRPSKI NAROD I NJEGOV JEZIK
"У самој ствари, питање првобитне постојбине Румуна спада у спорне проблеме историјске и језичке науке. Јасно је толико да су Румуни потомци романизованог становништва које је преживело словенску инвазију, и то у неком региону који није одвећ простран, јер се све расуте гране румунског етникума у односу на друге романске језике одликују врло изразитим заједдичким језичким особинама које су могле настати само у тесној заједници.
Slazem se sa gornjem, sa opaskom da je prvobitna postojbina Rumuna bila mala u odnosu na Rimsko Carstvo, ali ne u odnosu na Balkansko Poluostrvo. Danasnji vlaski jezici (rumunski, aromunski i istrorumunski, to jest jezik Ćića) razlikuju se jedan od drugog otprilike koliko bugarski od srpskog ili slovenackog.

Међутим није сасвим извесно које је то подручје било колевка румунског народа. На први поглед изгледа сасвим логично да је то била сама Румунија. Такво мишљење, уосталом, постоји и у науци, нарочито међу румунским истраживачима, Па ипак, том се схватању супротставља аргумент да су Римљани владали Дакијом сразмерно кратко, око 165 година (106—271. наше ере), док су данашња Србија и Бугарска провеле више од пет столећа под, римском владавином, што је давало далеко бољу могућност за потпунију ромаиизацију. Нарочито је ком-пактан морао бити живаљ латинског језика у лимесу дуж Дунава, после губитка Дакије. Врло су богата сведочанства о постојању многобројних римских градова и тврђава у тој области, од Београда па све до Добруџе. С друге стране, није вероватно да је Дакија икада била темељито романизирана, а ни да је становништво латинског језика, уколико га је баш у њој, остало тамо и после повлачења легија на јужну страну Дунава 271. године. Због свега тога већина нерумунских испитивача склона је томе да порекло Румуна тражи у римској провинцији Мезији која је захватала поред осталог источну Србију и северну Бугарску.
Naveliko se slazem. Ja ne zastupam tezu neprekidnog kontinuiteta danasnjih Rumuna bas na teritorijama gde se oni danas nalaze. U vezi Srbije i delova Bugarske, obracam vam paznju da su se one vekovima nazivale Dakija Aurelijana, pa Dakija Mediterranea i Dakija Ripensis, a kasnije Eparhija Dakije. Kad su se Rimljani povukli iz "prave" Dakije u trecem veku, sa njim su se preselili neki broj romanizovanih Dacana, koji su u to vreme vec bili punopravni gradjani carstva (civi Romani). Uzgred, to je razlog zbog kojeg su kasniji srednjovekovni grcki hronicari nazivali Srbiju Dakijom a Srbe Dacanima.

http://en.wikipedia.org/wiki/Dacia_Aureliana
http://en.wikipedia.org/wiki/Diocese_of_Dacia

Наиме сви подаци потврђују да су Румуни испрва били искључиво номадски пастири, ванредно покретљиви и спремни на миграције у удаљене крајеве. Већ у X веку историјски извори затичу велику скупину Влаха у данашњој Тесалији у Грчкој, средњовековне рашке повеље препуне су помена о влашким сточарима
To je malo povrsno, da ne kazem tendenciozno. Te iste raske povelje redovno spominjaju Srbe u ulozi poluporobljenih zemljoradnika (cela sela bezimenih Srba se darivaju Crkvi), a ipak iz toga ne zakljucujete da su Srbi bili iskljucivo kmetovi.
 
Ma lepo sam Vam odgorio, Gospodine Balcanicus.

Daj, procitajte moj odgovor jos jednom.
Pitanje o Biserici i Pećinama Gospodine Pravi Vlah
I zašto ste onda sporili moju tvrdnju da su Rumuni kao čobani prešli na teritoriju današnje Rumunije prije 1000
Još niste dali odgovor na Paleolitske Evropljane jel vam istina neprija
 
Poslednja izmena:
Pitanje o Biserici i Pećinama Gospodine Pravi Vlah
O kakvim pecinama govorite, Gospodine Balcanicus? Inace dobro znam sta znaci biserika i odakle se izvodi. Osnovni pojmovi hriscanstva u vlaskim jezicima izvode se iz latinskog, zato sto su oni pokrsteni do petog veka nase ere, pre dolaska Slovena. Samo su organizacijoni crkveni termini slovenskog porekla.

I zašto ste onda sporili moju tvrdnju da su Rumuni kao čobani prešli na teritoriju današnje Rumunije prije 1000?
Nisam sporio da je jedan deo predaka danasnjih Rumuna preslo sa jedne strane Dunava na drugoj vise puta proslih milenijuma. A sporim da su preci Rumuna naveliko bili cobani, sem ako mislite da idemo u vrlo davnu proslost, u kojoj su preci svih nas bili cobani, lovci ili skupljaci perja ;-0

Još niste dali odgovor na Paleolitske Evropljane jel vam istina neprija
Pa ako sam Vas dobro razumeo, Gospodine Balcanicus, Vi tvrdite da su danasnji Juzni Sloveni prvobitno ziveli na Balkanu pre 25.000 godina, onda su se iselili da bi izbegli pokolj od Rimljana, samo da se vrate na Balkanu u 7. veku. Ako je to tacno, to je zaista jedna pustolovna prica.
 
Pa ako sam Vas dobro razumeo, Gospodine Balcanicus, Vi tvrdite da su danasnji Juzni Sloveni prvobitno ziveli na Balkanu pre 25.000 godina, onda su se iselili da bi izbegli pokolj od Rimljana, samo da se vrate na Balkanu u 7. veku. Ako je to tacno, to je zaista jedna pustolovna prica.

Iz vaših komentara jasno se vidi kako VOLITE da iskrivljujete moje komentare, pa se pravite luckast:per: jer istina boli:sad2:
Ja nisam NIKAD rekao da su Paleolitski preci napustili Balkan pred Rimljanima, nego PRED NEOLITSKIM DODJOŠIMA prije 6000 godina, da bi im se potomci vratili u 7 vijeku nove ere, ne više kao Paleolitski Evropljani u kulturnom smislu, jer je Slovenski Indo Evropski jezik, ali kao PALEOLITSKI EVROPLJANI U KRVNOM SMISLU, za razliku od vlaja, koji su većinom potomci Neolitskih dodjoša iz Bliskog Istoka i Sjeverne Afrike
ALI POŠTO VAM ISTINA NEPRIJA, JER VLAJI NISU DOMORODNI:rumenko:
JER BI VI HTJELI TIMOK MOJ PRIKA:rtfm: ALI NEĆE TO TAKO LAKO MOĆI:rtfm:
 

Back
Top