Poremećaji ličnosti

Na žalost postoji mogućnost i za to: Borderline se karakteriše potpunom emotivnom disregulacijom, i to dovodi do neprestanoh stresova koji mogu da podstaknu čak i pshihozu: da se razumemo, granični poremećaj ličnosti sam po sebi nije psihotični poremećaj, ali nesreća ne ide sama: može da izazove ceo niz dodatnih problema među kojima je na žalost i psihoza.
\psihoza zavisi od licnosti, to je po definiciji; "odvojenost od stvarnosti", mada niko ne definise sta je stvarnost... u svakom slucaju, velika vecina
ljudi, kada udje u alternativno stanje svesti, poludi, i onda je to problem psihijatara... ne bih rekao da to spada u poremecaj licnosti,
jer imas sllucajeva, kada nije poremecaj...
 
Postoji još jedan mehanizam( osim maltretiranja) koji vodi u poremećaj ličnosti, to su prevelika očekivanja od djece. Bolje je napisati posve nerealna očekivanja jer se očekuje od baš i ne previše bistre djece da budu najbolji u školi, ili netalantirane ili osrednje talentirane djece da budu najbolji u nekom sportu u svom uzrastu. To tako ne bude jer je to jednostavno nemoguće, druga djeca imaju bolje ocjene, uspješnije na treningu, bolje u muzičkoj školi i sl. Na to roditelji reagiraju samo još većim pritiskom jer smatraju da se njihovo dijete ne trudi dovoljno. To dijete odvodi u dvostruku frustraciju, prema roditeljima i prema uspješnijoj djeci. Roditelji im usađuju da su najbolji, oni to isto poprimaju i dobivaju narcisoidni obrise. Ali stvarnost je drugačija, nemaju dobre ocjene, ne sudjeluju na školskim natjecanjima, nisu uspješna na treningu i sl. Kako će onda ispoljiti svoju narcosoidnost? Pa prema vršnjacima koji se ne znaju obraniti, sramežljivi a i sl. Njih će vrijeđati, tj predvodi će u maltretiranju takvih i poticati će ostale da ih malteritiraju, jer teže da imaju grupu pod svojom kontrolom.

Tako će potisnuti osjećaj svog beznađa i infernornosti.
 
Poslednja izmena:
Background: A diagnosis of psychotic disorder is traditionally considered incompatible with borderline personality disorder (BPD), even though patients sometimes fulfill the diagnostic criteria for both disorders. How often this happens is barely known, as is the influence of comorbid psychotic disorders on the outcome of BPD. Since studies on isolated auditory verbal hallucinations in patients with BPD indicate that these perceptual symptoms have severe consequences and are associated with suicidal behavior and hospitalization, patients with comorbid psychotic disorders are unlikely to fare better.

Objective: To examine the point prevalence of psychotic disorders in patients with BPD, their association with the outcome of BPD, and their predictive value for outcome.

Methods: In a cross-sectional design, 84 female outpatients diagnosed with BPD were interviewed with the aid of the MINI-International Neuropsychiatric Interview to establish the point prevalence of comorbid psychotic and other comorbid disorders. After termination of their treatment at a specialized outpatient clinic, the type of referral was considered to be a “good” outcome when they were referred to their general practitioner or to basic psychiatric care for noncomplex patients, and a “poor” outcome when referred to a specialized psychiatric department or to a psychiatric district team for patients with severe psychiatric disorders.

Results: Psychotic disorders were present in 38% of the patients with BPD. With a prevalence of 20%, psychotic disorder not otherwise specified (NOS) was the most common subtype; the least common types were schizophrenia (2%), substance-induced psychotic disorder (2%), and brief psychotic disorder (1%). Among six types of comorbid disorders, only psychotic disorders were associated with a poor outcome; they were also predictors for a poor outcome, along with comorbid mood disorders, eating disorders, and somatoform disorders, as well as the severity of BPD, and, counterintuitively, more years of education.

Conclusion: Psychotic disorders, notably of the psychotic disorder NOS subtype, are common among patients with BPD, and their presence is associated with a poor outcome. This implies that adequate diagnosis and treatment of both disorders is warranted in this subgroup with a dual diagnosis.

https://www.frontiersin.org/articles/10.3389/fpsyt.2018.00084/full
Google Translate outout copy-paste - da ne prepričavam na srpskom, kad je u pitanju ovakva tema možda je bolji bukvalni mašinski prevod nego ostaviti moguçnost za “interpretacije” i slično: jedino bih izdvojio konstataciju (koja nije najeksplicitnije navedena u samom članku, ali ima mase drugih) da su kod izvesnog broja pacijenata sa BPD prisutne i auditorne halucinacije koje na žalost pogoršavaju ishod (i stanje), a moguć je i klasično komorbiditet - tj postoji značajna grupa pacijenata koja pored dijagnostickih kriterijuma za BPD zadovoljava i kriterijume za neko primarno psihotično oboljenje. Ako je iole utešno treba napomenuti da su u pitanju ozbiljni slučajevi BPD koji su zahtevali hospitalizaciju.

Позадина: Дијагноза психотичног поремећаја се традиционално сматра некомпатибилном са граничним поремећајем личности (БПД), иако пацијенти понекад испуњавају дијагностичке критеријуме за оба поремећаја. Колико често се то дешава једва је познато, као и утицај коморбидних психотичних поремећаја на исход БПД. Пошто студије о изолованим слушним вербалним халуцинацијама код пацијената са БПД-ом показују да ови перцептивни симптоми имају озбиљне последице и да су повезани са суицидалним понашањем и хоспитализацијом, мало је вероватно да ће пацијенти са коморбидним психотичним поремећајима проћи боље.

Циљ: Испитати тачку преваленције психотичних поремећаја код пацијената са БПД-ом, њихову повезаност са исходом БПД-а и њихову предиктивну вредност за исход.

Методе: У попречном пресеку, 84 амбулантне пацијенткиње са дијагнозом БПД-а су интервјуисане уз помоћ МИНИ-Интернатионал Неуропсицхиатриц Интервиев-а да би се утврдила тачка преваленције коморбидних психотичних и других коморбидних поремећаја. Након престанка лечења у специјализованој амбуланти, врста упућивања се сматрала „добрим“ исходом када су упућени свом лекару опште праксе или на основну психијатријску негу за некомплексне пацијенте, а „лошим“ исходом када су упућени на специјализованом психијатријском одељењу или окружном психијатријском тиму за пацијенте са тешким психијатријским поремећајима.

Резултати: Психотични поремећаји су били присутни код 38% пацијената са БПД. Са преваленцијом од 20%, психотични поремећај који није другачије назначен (НОС) био је најчешћи подтип; најмање уобичајени типови били су шизофренија (2%), психотични поремећај изазван супстанцама (2%) и краткотрајни психотични поремећај (1%). Међу шест врста коморбидних поремећаја, само психотични поремећаји су били повезани са лошим исходом; они су такође били предиктори за лош исход, заједно са коморбидним поремећајима расположења, поремећајима у исхрани и соматоформним поремећајима, као и озбиљношћу БПД-а и, супротно интуицији, више година образовања.

Закључак: Психотични поремећаји, посебно подтип психотичног поремећаја НОС, чести су код пацијената са БПД-ом, а њихово присуство је повезано са лошим исходом. Ово имплицира да је адекватна дијагноза и лечење оба поремећаја оправдано у овој подгрупи са двоструком дијагнозом.
 
Poslednja izmena:
\psihoza zavisi od licnosti, to je po definiciji; "odvojenost od stvarnosti", mada niko ne definise sta je stvarnost... u svakom slucaju, velika vecina
ljudi, kada udje u alternativno stanje svesti, poludi, i onda je to problem psihijatara... ne bih rekao da to spada u poremecaj licnosti,
jer imas sllucajeva, kada nije poremecaj...
Pa poremećaji ličnosti i jesu idredjeno odvajanje od stvarnosti. Oni su najbolji, a nisu n i približno, drugi su se urotili protiv njih, a nisu i sl.
 
Pa poremećaji ličnosti i jesu idredjeno odvajanje od stvarnosti. Oni su najbolji, a nisu n i približno, drugi su se urotili protiv njih, a nisu i sl.
Izvini, ovo nije poziv na neku polemiku,/ ali ovo što opisuješ je već paranoidni poremsćaj: to su grandomznija i persekutorne deluzije, tj ‘manija gonjenja’.

Paranoidna stanja (a i psihoza) su moguća kod izvesnih poremećaja ličnosti, posebno kod onoh iz grupe šizofrenig spektra/spektra šizofrenije (šizofrenija se javlja u puno ‘nijansi’ i može da bude veoma slabo uočljiva ili da ima samo naznaka, po nekog simptoma ili ‘sklonosti’, ili da se neko srodno stanje manifestuje kao porenećaj ličnosti) to su paranoidni, šizoidni o šizofreniformni poremećaj ličnosti. Glavni problem kod poremećaja ličnosti je neprilagođenost - na osnovu uzroka te neprilagođenosti i dodatnih problema i simptoma se specificira uźi tip poremećaja ličnosti.

Grandomanija, uz još nekoliko simptoma, kao što su nemanje ili veoma mala potrebna za snom u (dužem periodu, obavezno danima ili mesecima), euforija, ubrzan govor i izrazito povećana aktivnost uz hiperseksualnost i npr razdražljivost je već simptom bipolarnog poremećaja - iako se naziva i “manično depresivna psihoza” dovoljno je prisustvo samo manije ili tzv mešovite epizode (manija uz disforiju, uz veoma izraženu iritabilnost).
 
Poslednja izmena:
  • Haha
Reactions: PA8
\psihoza zavisi od licnosti, to je po definiciji; "odvojenost od stvarnosti", mada niko ne definise sta je stvarnost... u svakom slucaju, velika vecina
ljudi, kada udje u alternativno stanje svesti, poludi, i onda je to problem psihijatara... ne bih rekao da to spada u poremecaj licnosti,
jer imas sllucajeva, kada nije poremecaj...
stvarnost definise percepcija a percepciju cula
 
Imam više dijagnoza i poremećaja ličnosti, iskreno ranije se drugačije očitavalo, a sad kad se bližim srednjem dobu i kad sam u užasnoj depresiji prave mi haos od života i funkcionisanja. A ako išta na ovom svetu ne podnosim, to su ljudi koji nas bolesne karakterišu kao lažnjake i folirante... udji brate malo u moju kožu pa da vidiš ko je folirant!
 
glupost
onda je i pokvaren sir u alternativnom stanju jestivosti
Alternativno stanje svesti, je stanje u kome vidis i cujes stvari koje ne postoje... ne znam kako si to povezao sa pokvarenim sirom...
To uopste ne mora biti poremecaj, jer mnogi uzimaju halucinogene da to dozive. Razlika je jedino sto mozes da poludis
usled toga sto nisi svestan sta ti se desava....
 
Alternativno stanje svesti, je stanje u kome vidis i cujes stvari koje ne postoje... ne znam kako si to povezao sa pokvarenim sirom...
To uopste ne mora biti poremecaj, jer mnogi uzimaju halucinogene da to dozive. Razlika je jedino sto mozes da poludis
usled toga sto nisi svestan sta ti se desava....
ne postoji alternativa normalnom stanju svesti
postoje izmenjene svesti
a cim je normalno izmenjeno to jeste po logici poremeceno
na ovaj ili onaj nacin, podlozno je raspravi ali je poremeceno
 
Nadal ima opsesivno kompulsivni poremecaj licnosti dok Djokovic i Federer nemaju taj poremecaj al Djokovic ima narcisoidni poremecaj licnosti kao i Cro Cop npr


Samo pormecaj Nadala je mnogo ozbiljniji i tezi
Gle, ako je npr Novak Đoković narcsoid, on donekle ima pravo na to. On je najveći svih vremena i bilo bi čak i pomalo čudno da nije to kod njega izazvalo umjerenu narcosoidnost. Ja pišem o ljudima koji nemaju postignuća ali koji su strašno umišljeni.
 

Pa ako pred svaki mec neko namjesta boce vode u milimetar da budu jednake i to radi ritualno uvijek i pred svaki mec i to mu daje psihicki mir,onda je to klasicni primjer opsesivnog kompulsivnog poremecaja.


A znas zasto ima taj poremecaj jer potiskuje svoje prirodne Impulse i emocije,kada ima zelju da slomi reket i psuje on to ne radi nego trpi u sebi,ta potisnuta emocija koja nije izasla iz Nadala na prirodan nacin kroz agresiju i urlik,ona ostaje u njemu i pretvara se u nesto opsesivno plus on to mora da izbaci iz sebe kroz neprirodan nacin i bolesan tako sto mjeri uvijek boce vode i sto cese se i namjesta kosu pred servis
 
Nole tu emociju izbaci napolje polomi,reket,psuje, majcu pocijepa, prirodno se lisava impulsa u sebi u naredni set udje bez frustracije,preporodjen to sto radi nije dobro za publikum ali je zdravo i dobro za njega,svaki konflikt moras da rijesis,kao kada te neko psuje a ti precutis zato sto je to kulturno kobajagi,a sebi nanosis nenormalnu psihicku stetu jer na psovku nisi uvratio psovkom

To je zakon univerzuma
 
Pa ako pred svaki mec neko namjesta boce vode u milimetar da budu jednake i to radi ritualno uvijek i pred svaki mec i to mu daje psihicki mir,onda je to klasicni primjer opsesivnog kompulsivnog poremecaja.


A znas zasto ima taj poremecaj jer potiskuje svoje prirodne Impulse i emocije,kada ima zelju da slomi reket i psuje on to ne radi nego trpi u sebi,ta potisnuta emocija koja nije izasla iz Nadala na prirodan nacin kroz agresiju i urlik,ona ostaje u njemu i pretvara se u nesto opsesivno plus on to mora da izbaci iz sebe kroz neprirodan nacin i bolesan tako sto mjeri uvijek boce vode i sto cese se i namjesta kosu pred servis
Samo OKP se ne ubraja u poremećaje ličnosti 🙂
 

Back
Top