Poniznost, poniženost, poniženje

Imam utisak da većina ljudi samo pročita naslov teme i prvih nekoliko poruka i odmah poleti da napiše svoje cenjeno mišljenje.

Ljudi, čitajte sve poruku, morate da otpratite ceo tok diskusije da bi valjano odgovorili.

Ovde i dalje većina misli da je poniznost negativna stvar. A pozvao sam se na autoritet velikih svetskih religija, Svetog Save, Ericha Froma, Wikipedia enciklopedije... Svi oni tvrde da je poniznost vrlina.

Šta čovek treba da uradi da biste vi shvatili da je to tako?
 
klara_m:
Po mom skromnom iskustvu sva tri pojma su nepoželjna u partnerskim odosima. Svako ponižavanje partnera je istovremeno i omalovažavanje istog, a i samog sebe. Najgora varijanta kada to rade javno - u težnji da podignu sebe. Takve primere sigurno imate oko sebe. Vrlo tužno. Obavezno dolazi do konflikta i naravno bolesnog stanja.

Mislim da je ovde Djenka mislio na obostranu poniznost (humble), ne izdizanje nad partnerom - humble in love, kao jedan od vaznih cinioca opstanka veze.
Verujem da postoji neki drugi izraz, neki koji ne bi unosio toliko zabune u sve to, ipak bih ja radije odabrala uzajamno postovanje umesto poniznosti. OK, znam da nije isto, ali koliko smo mi zaista vaspitani da budemo ponizni? Da li ce nam ta poniznost, cak i dobrovoljna i obostrana, ipak ograniciti osecaj slobode koji je jednako bitan u vezi.
 
mene ipak mrzi da ponovo citam sve postove...

nego poniznost i ponizenje nije isto... pada mi na pamet japanska poniznost zena prema muskarcima npr. cime one pokazuju svoje postovanje (drasticniji primer, priznajem) ali nikako nisu ponizene... sam biras da li ces biti ponizan prema nekome, a ponizenje dozivljavas od nekog drugog... velika razlika
 
Engleska reč "humiliation" znači "poniženje", dok reč "humility" ima isti koren i znači "poniznost" (neki je prevode kao "skromnost" ali to je laički, ofrlje prevod).
Znači:
humility = poniznost
humiliation = poniženje (došlo je do palatalizacije z u ž)

E sad, kad znamo engleski, da vidimo šta su neki rekli o njoj na engleskom.


Iz lekcije Ericha Fromma u kojoj on o poniznosti govori kao o vrlini.

"This new generation no longer under-
stands the meaning of life, where to go, nor what to aspire to, for though at
school and church they are taught the ancient virtues of humility and honesty, the
young are immersed in a society centered on the wish for more money and con-
sumption - which often means more waste."

www.erich-fromm.de/data/pdf/1958c-e.pdf+erich+fromm+humility&hl=en%20target=nw]Link ka originalu[/url]
---------------------------------------------------

I Mahatma Gandi je poniznost smatrao vrlinom:

"Mahatma Gandhi is attributed as suggesting that attempting to sustain truth without humility is doomed to cause it to become instead an "arrogant caricature" of truth."

Wikipedia

----------------------------------------------------

Katolicizam takođe poniznost smatra vrlinom:

"Humility in a higher and ethical sense is that by which a man has a modest estimate of his own worth, and submits himself to others. According to this meaning no man can humiliate another, but only himself, and this he can do properly only when aided by Divine grace. We are treating here of humility in this sense, that is, of the virtue of humility."

Katolička enciklopedija

----------------------------------------------------

I u judaizmu je poniznost vrlina:

"The virtue of humility was central to the moral-religious understanding of traditional Judaism, although the significance of the virtue has yet to receive extensive attention from contemporary scholarship. An investigation of humility's role within the tradition, particularly as it illuminates the meaning of pride and idolatry, shows that an approach focusing on the moral significance of humility in isolation from its religious meaning is misleading. Humility's simultaneous meanings as true worship and as the foundation of all good works and virtues are intertwined and interdependent."

The Virtue of Humility in Judaism: A Critique of Rationalist Hermeneutics

---------------------------------------------------

I Emanuel kant je poniznost smatrao vrlinom:

"In recent years, philosophers have either ignored the virtue of humility or found it to be in need of radical redefinition. But humility is a central human virtue, and it is the purpose of this book to defend that claim from a Kantian point of view."

Kant and the Ethics of Humility


Vražiji linkovi, sto puta sam ih morao popravljati. :?
 
Nisam mogla juče da se setim pravog izraza na koji sam mislila, pa sam spomenula skromnost, ali skromnost je ipak ''preslaba'' reč, dok je poniznost po meni i dalje ''prejaka''. Mislim da poniznost označava potpuno način života i da ne možemo govoriti bio sam ponizan tada-i-tada, a tada nisam. Ili, prema nekome jesam ponizan, a prema drugima nisam. To je, kako je Gazdarica pokazala primer čista manipulacija, licemerje, a tome u istinskoj poniznosti naravno da nikako nema mesta. Mislim da mi ljudi jednostavno nismo stvoreni da možemo biti u potpunosti ponizni prema svima, a onda su povremene ''poniznosti'' zaista samo licemerne manipulacije. Uostalom, možete li zamisliti svet u kome su svi ljudi ponizni jedni prema drugima? Ja ne mogu. Mislim da sveta ne bi ni bilo, ni nikakvog napretka...

U pravoslavlju (ne znam za katolicizam) se kao termin koristi smernost, koja je u stvari suprotnost gordosti (pogrešila sam juče kad sam rekla skromnost), a mnogo je bliža ljudima nego poniznost. Mislim da se zaista ponizan može biti samo u odnosu prema Bogu.
Dostojanstvo nije isto što i sujeta ili gordost. A dostojanstvo je osobina koju svi ljudi poseduju u manjoj ili većoj meri.
Smernost je umerenost u doživljavanju vlastite važnosti, a poniznost je odsustvo svesti o bilo kakvim svojim vrednostima. Da ne kažem da svojom poniznošću dižemo ego drugim ljudima, pokazujemo im da su oni bolji i važniji od nas, znači to je odlazak u drugu krajnost, a ne izjednačavanje sa drugim ljudima. Dovoljno je samo se ne uzdizati iznad drugih, a nepotrebno i neiskreno je uzdizanje drugih iznad nas.

Eto, Đenka, to je moje mišljenje, sa rizikom da bude i pogrešno, a ti uzmi opet knjige pa prepisuj. I ponizi me opet :wink:.
Možda bi bilo bolje da ova tri pojma razmotrimo preko odnosa na forumu. Koliko puta se recimo zbog tebe neko osećao poniženim, što znači da si ga ti ponizio, a kada si i da li uopšte bio ponizan. Ne mislim sad baš isključivo na tebe, nego uopšte na forumske odnose. Mislim da bi poniznost čak podrazumevala i nesuprotstavljanje svog mišljenja drugima. A smernost je recimo priznavanje svoje greške, cenjenje i eventualno prihvatanje tuđih mišljenja, nevređanje drugih... I nisam sigurna da mi možemo baš da tvrdimo da su Mahatma Gandhi ili Fromm bili stvarno ponizne osobe. U stvari, ja lično čisto sumnjam, jer neko ko se toliko eksponira u javnosti, odnosno bavi se takvim poslovima teško da je ponizan.

Što se tiče poniženosti i poniženja mislim da se svi slažemo, pa neću ništa da ponavljam.
 
Groucho_Marx:
Čitam ovu temu (od početka, Djenka :) ) i taman kad je došao red na mene da odgovorim, vidim da je mackica već napisala deo onoga što sam hteo... Možda i malko više od toga...
Poniženje je, kao i mnoge druge stvari, u oku posmatrača. Ako mi odlučimo da nas ne uvredi nešto što nam je učinjeno, nego da umesto toga potražimo razloge za to, onda nećemo biti poniženi. Tako da, ako gledamo širi plan, moguće je da postoje ljudi koji su svesno izgradili sebe tako da kroz život idu i da nikada ne osete poniženje, jer ga neprekidno brišu svojom svešću, čitanjem razloga koji su naveli onoga ko je pokušao da ih ponizi. Ako shvatimo zašto je neko uradio to što jeste, istog trenutka mu opraštamo.
Apsolutno se slažem 8)
Podseća li te ova priča na nešto?
Grejs


Groucho_Marx:
Djenka – mislim da je osobina poniznosti koju si našao kod tih 'svetih' ljudi pre vezana za poniznost pred božanskim, a to je onda sasvim druga priča, za jednu drugu temu. Poniznost i osećaj potrebe da se 'služi' je neophodan sastojak svake od velikih svetskih religija. Ali, opet kažem, to je druga tema... Sad sam se setio, prisustvovao sam sceni kad je gomila ljudi čekala patrijarha Germana i kad se on odjednom pojavio (ali, baš je bilo naglo) istog trenutka, iste sekunde, svi su klekli ispred njega i pognuli glavu. Bilo je totalno zanimljivo iskustvo, materijalizacije primera bogobojažljivosti i poniznosti...

Da, a da li je i patrijarh German u tom trenutku bio ponizan prema svim tim ljudima? Mislim, on bi trebao da bude ponizniji od ostalih, da kazem "obicnih" ljudi. I to ponizniji i prema njima svima, ne samo prema Bogu.

Groucho_Marx:
Gazdarice, to što si ti napisala o poniznosti... Ne mislim da je tu reč o manipulaciji, jer mislim da manipulacija predstavlja proračunato delu u smislu pribavljanja koristi za sebe. I znam da bi neko (hm, ko li bi to mogao biti :D ) to nazvao aktom 'biovlasti', ali ne mislim ni da je to. Neko je spomenuo termin 'humble in love'. Svaki put kad bih video takvu poniznost i svaki put kad bih uradio nešto ponizno, shvatio bih da postoje situacije u kojima je to neophodno, ukoliko je cilj očuvanje te ljubavi. I skoro mi se desilo tako nešto i na to baš nisam gledao kao na manipulaciju, nego sam u tome video istinsku veličinu i snagu osobe koja svesno pristaje na privremenu poniznost. Daleko je lakše služiti svom egu nego biti ponizan. U stvari, svako može da služi svom egu, dovoljno je samo da se opusti. Smernost zahteva akciju mozga.

Hmmm... Samo sa ovim se ne slažem :? Kažeš ako je cilj - očuvanje ljubavi. Znači da svestan cilj postoji i da ta privremena poniznost onda ipak nije iskrena, ako nije iskrena, znači da je licemerna, i služi svrsi manipulacije. Mislim da to ipak nije veličina i snaga osobe; čim ona 'svesno pristaje na privremenu poniznost', to radi iz neke koristi. Pa, makar ta 'korist' bila i očuvanje ljubavi. Ako ljubav treba da se očuva, za to očuvanje treba da budu zainteresovane obe strane; a nikako da samo jedna svojom lažnom poniznošću manipuliše drugom, pokušavajući da je na taj način zadrži. I ja sam valjda jedina koja ovde misli da je lakše služiti svom egu, nego biti ponizan. Jer, u tome smo se složili, teško je podneti poniženje, a što je ego veći, osećaj poniženosti je jači. tako da ispada da je lakše biti ponizan, jer onda ne možemo biti poniženi, ili bar ne tako jako.

Mada, oko ovih stvari smo se nas dvoje i ranije razilazili u mišljenjima. I niko neće ponizno prihvatiti tuđe, što je apsolutno u redu; važno da poštujemo tu različitost :wink:
Još jedan dokaz da nije poželjno a ni moguće biti baš potpuno ponizan.
Y, osećam da sam nešto pogrešno napisala... Neću da razmišljam na koji konkretan primer misliš, nadam se da sam nešto istripovala
 
mackica ns:
Groucho_Marx:
... Sad sam se setio, prisustvovao sam sceni kad je gomila ljudi čekala patrijarha Germana i kad se on odjednom pojavio (ali, baš je bilo naglo) istog trenutka, iste sekunde, svi su klekli ispred njega i pognuli glavu. Bilo je totalno zanimljivo iskustvo, materijalizacije primera bogobojažljivosti i poniznosti...

Da, a da li je i patrijarh German u tom trenutku bio ponizan prema svim tim ljudima? Mislim, on bi trebao da bude ponizniji od ostalih, da kazem "obicnih" ljudi. I to ponizniji i prema njima svima, ne samo prema Bogu.
Ovo je primer ritualnog ponašanja. Poniznost vernika pred patrijarhom nije u gestu saginjanja, već u stanju njihovog duha. Spuštanje na kolena pognute glave je samo običajno simbolično ispoljavanje verske poniznosti. Patrijarhova poniznost ne mora da se eksplicira, ona se podrazumeva. Patrijarh je medijum božanskog, ali...bez sumnje...on te ljude nije gledao "s visine", niti je bilo čime pokazao da sebi pridaje neki poseban značaj. To je dovoljno. Ritual ne nalaže saginjanje patrijarha pred vernicima. Smešno je o tome govoriti.
 
Svašta Omen :roll: ... Pa ni Groucho ni ja nismo rekli da bi patrijarh trebao da se klanja :?
Bilo je samo retoričko pitanje da li neko pred toliko ljudi koji se klanjaju pred njim (nisam rekla njemu), može i sam ostati ponizan. I OK, mogu da poverujem da neko može, ali takvi su retki.
 
Groucho_Marx:
Čitam ovu temu (od početka, Djenka :) ) i taman kad je došao red na mene da odgovorim, vidim da je mackica već napisala deo onoga što sam hteo... Možda i malko više od toga...
Poniženje je, kao i mnoge druge stvari, u oku posmatrača. Ako mi odlučimo da nas ne uvredi nešto što nam je učinjeno, nego da umesto toga potražimo razloge za to, onda nećemo biti poniženi. Tako da, ako gledamo širi plan, moguće je da postoje ljudi koji su svesno izgradili sebe tako da kroz život idu i da nikada ne osete poniženje, jer ga neprekidno brišu svojom svešću, čitanjem razloga koji su naveli onoga ko je pokušao da ih ponizi. Ako shvatimo zašto je neko uradio to što jeste, istog trenutka mu opraštamo.

Djenka – mislim da je osobina poniznosti koju si našao kod tih 'svetih' ljudi pre vezana za poniznost pred božanskim, a to je onda sasvim druga priča, za jednu drugu temu. Poniznost i osećaj potrebe da se 'služi' je neophodan sastojak svake od velikih svetskih religija. Ali, opet kažem, to je druga tema... Sad sam se setio, prisustvovao sam sceni kad je gomila ljudi čekala patrijarha Germana i kad se on odjednom pojavio (ali, baš je bilo naglo) istog trenutka, iste sekunde, svi su klekli ispred njega i pognuli glavu. Bilo je totalno zanimljivo iskustvo, materijalizacije primera bogobojažljivosti i poniznosti...

Gazdarice, to što si ti napisala o poniznosti... Ne mislim da je tu reč o manipulaciji, jer mislim da manipulacija predstavlja proračunato delu u smislu pribavljanja koristi za sebe. I znam da bi neko (hm, ko li bi to mogao biti :D ) to nazvao aktom 'biovlasti', ali ne mislim ni da je to. Neko je spomenuo termin 'humble in love'. Svaki put kad bih video takvu poniznost i svaki put kad bih uradio nešto ponizno, shvatio bih da postoje situacije u kojima je to neophodno, ukoliko je cilj očuvanje te ljubavi. I skoro mi se desilo tako nešto i na to baš nisam gledao kao na manipulaciju, nego sam u tome video istinsku veličinu i snagu osobe koja svesno pristaje na privremenu poniznost. Daleko je lakše služiti svom egu nego biti ponizan. U stvari, svako može da služi svom egu, dovoljno je samo da se opusti. Smernost zahteva akciju mozga.
SVAKA CAST MOMCE,bilo je vrijedno citanja :wink:
 
mackica ns:
Svašta Omen :roll: ... Pa ni Groucho ni ja nismo rekli da bi patrijarh trebao da se klanja :?
Bilo je samo retoričko pitanje da li neko pred toliko ljudi koji se klanjaju pred njim (nisam rekla njemu), može i sam ostati ponizan. I OK, mogu da poverujem da neko može, ali takvi su retki.
Ne, nisi me razumela. Vaši komentari su me samo potakli da prozborim koju i o verskoj poniznosti kao fundamentalnoj, iako moje intimno poimanje poniznosti kao osobenosti ljudskog bića - jeste poniznost sama po sebi, najpre profana...koju poseduju i neprosvećeni, i neupućeni, i poročni, i oni bezbožni. Takva poniznost je usmerena na unutra - poniznost pred sobom i prema samom sebi. Ona dolazi od kontrole osjećaja i ega, kao i osjećaja za realnost i sposobnost samokritike. Prvo i najznačajnije je prevladavanje vlastitog narcizma i mogućnost sagledavanja stvari onakvim kakve jesu, objektivno.
Sposobnost objektivnog mišljenja je um, a emocionalno stanovište iza uma je poniznost. Biti objektivan, suočiti se sa stvarnošću - čovek može jedino ukoliko je ponizan, odnosno ukoliko se oslobodi infantilnih snova o sopstvenoj svemogucnosti koji su ga obuzimali u detinjstvu. Poniznost - sama po sebi - nije nista drugo do istinsko znanje i osećanje čovekovog bića kakvo u stvari jeste.

Poniznost nije uniziti sebe, podceniti pred sobom i pred drugima...već biti svestan svoje prave vrednosti, kao i vrednosti drugih. Uistinu ponizan poseduje neosionu, nearogantnu, nenadmenu...svest o onima manje dobrim, ali i nesujetnu, nezavidnu svest o mudrijima i boljima od sebe.
S pravom merom...biti smeran.....da, SMERAN je prava reč.
 
Groucho_Marx:
...
Poniženje je, kao i mnoge druge stvari, u oku posmatrača. Ako mi odlučimo da nas ne uvredi nešto što nam je učinjeno, nego da umesto toga potražimo razloge za to, onda nećemo biti poniženi. Tako da, ako gledamo širi plan, moguće je da postoje ljudi koji su svesno izgradili sebe tako da kroz život idu i da nikada ne osete poniženje, jer ga neprekidno brišu svojom svešću, čitanjem razloga koji su naveli onoga ko je pokušao da ih ponizi. Ako shvatimo zašto je neko uradio to što jeste, istog trenutka mu opraštamo.
...
Poštovanje Groucho.
Ovo je pravo rečeno.
Doživljaj poniženosti ne dolazi od nečije namere da nas uvede u poniženje, već od naše sklonosti da bilo čiji akt, gest, izgovoreno...doživimo kao ličnu degradaciju.
Isto se dešava i sa respektom koji nam neko upućuje. Osobe koje nas ničim ne dotiču, čije mišljenje iz bilo kog razloga nismo spremni da uzmemo u obzir i jednostavno ne cenimo...nisu sposobne da nas udostoje, pogorde, niti pak da nas povrede (sem fizički) ili omalovaže u našem ličnom doživljaju sebe - da nas ponize.
Ne mora neko imati nameru da nas ponizi da bismo se mi, zbog njega, osetili poniženo. Naravno, neko može imati jasnu nameru i učiniti sve da nas ponizi, ali to neće imati nikakav efekat. U ovom delu se ne slažem s tobom - ne moramo da tražimo razloge, ne moramo da tražimo opravdanja, ne moramo bilo šta i bilo kome da opraštamo.....ukoliko smo spremni da sve, jednostavno, potpuno ignorišemo.
 
mackica ns:
Pa, da - smernost - mi već rekli :wink:
I slažem se sa svime što si rekao/la :?
A, gde nam je Đenka na svojoj temi :?
OK, rekli ste, samo potvrđujem da se slažem sa vama :)
I.....ne mogu a da opet ne primetim da bi bilo interesantnije da je ova tema na nekom drugom forumu, mada...kako mi se čini.....nama to nije nimalo smetalo da je odvučemo u malo uopštenije vode od konteksta ljubavi i seksa.
Pozdrav.
 
...Dve privrženosti, dva ideala:
- Priroda! -kao manifestacija iskonskog, autentičnog života, i
- Slobodna ljudska jedinka! - važnija i od države, i od naroda, i od svih partija...
Moj slobodarski duh se opire svemu što ugrožava ličnu
slobodu, ali...
P.S. Omenkice, dušo draga, hoćeš li da se yebuckamo ponizno il' ponižavajuće? :? :roll:
 

Back
Top