mackica ns:
Svašta Omen

... Pa ni Groucho ni ja nismo rekli da bi patrijarh trebao da se klanja :?
Bilo je samo retoričko pitanje da li neko pred toliko ljudi koji se klanjaju
pred njim (nisam rekla njemu), može i sam ostati ponizan. I OK, mogu da poverujem da neko može, ali takvi su retki.
Ne, nisi me razumela. Vaši komentari su me samo potakli da prozborim koju i o verskoj poniznosti kao fundamentalnoj, iako moje intimno poimanje poniznosti kao osobenosti ljudskog bića - jeste poniznost sama po sebi, najpre profana...koju poseduju i neprosvećeni, i neupućeni, i poročni, i oni bezbožni. Takva poniznost je usmerena na unutra - poniznost pred sobom i prema samom sebi. Ona dolazi od kontrole osjećaja i ega, kao i osjećaja za realnost i sposobnost samokritike. Prvo i najznačajnije je prevladavanje vlastitog narcizma i mogućnost sagledavanja stvari onakvim kakve jesu, objektivno.
Sposobnost objektivnog mišljenja je um, a emocionalno stanovište iza uma je poniznost. Biti objektivan, suočiti se sa stvarnošću - čovek može jedino ukoliko je ponizan, odnosno ukoliko se oslobodi infantilnih snova o sopstvenoj svemogucnosti koji su ga obuzimali u detinjstvu. Poniznost - sama po sebi - nije nista drugo do istinsko znanje i osećanje čovekovog bića kakvo u stvari jeste.
Poniznost nije uniziti sebe, podceniti pred sobom i pred drugima...već biti svestan svoje prave vrednosti, kao i vrednosti drugih. Uistinu ponizan poseduje neosionu, nearogantnu, nenadmenu...svest o onima manje dobrim, ali i nesujetnu, nezavidnu svest o mudrijima i boljima od sebe.
S pravom merom...biti smeran.....da, SMERAN je prava reč.