Karađorđevići treba da dokažu da su pravoslavne vere:
https://www.kurir.rs/amp/3929615/karadjordjevic-odan-papi
Srpski kralj treba da bude besprekornog pravoslavlja i ne sme da bude ničiji podanik. A ovi su podanici engleskog kralja Čarlsa.
ČEk, ček.... kraljevsko visočanstvo/veličanstvo se jedino dobija na Zapadu... Ne postoje kraljevi na Istoku...

Dakle, kako je prvi srpski Kralj u 19. veku posle obnove Srbije dobio kraljevsko veličanstvo? Ko je to bio i od koga je dobio podršku?
Milan Obrenović 1882.
Ne kažem da ne treba da budemo pravoslavni, nego mešaš neke stvari.
Do ratova s Turskom 1876/1878, Milan se držao rusofilske linije. Još kao maloletan posetio je, oktobra 1871, ruskog cara Aleksandra II, u Livadiji, letnjikovcu Romanova na Krimu. U rat 1876, ušao je na zahtev Rusije, iako nespreman. Pošto je međutim Rusija Sanstefanskim mirom marta 1878, Bugarskoj namenila srpske etničke i istorijske teritorije, nastupilo je razočarenje.
Berlinskim kongresom leta 1878, ta nepravda je ispravljena, najviše zalaganjem službenog Beča a i Londona. Srbiji je tada priznata puna suverenost, uz znatno teritorijalno proširenje. Prisajedinjen je Niš, Pirot, Dubočica dakle Leskovac, Toplica, Vranje.
Milan se otuda okreće bližoj saradnji sa Austrougarskom. Bila je to racionalna odluka koja će Srbiji doneti decenije stabilnosti i postupnog napretka. Tako je sklopljen i sporazum 1881, poznat kao Tajna konvencija. Srpskim poljoprivrednim proizvodima je njome omogućen povoljniji plasman na velikom tržištu Dvojne monarhije.
Godine 1882. Srbija je proglašena za kraljevinu. Bio je to događaj ogromnog simboličkog značaja. Sam Milan Obrenović u svečanom obraćanju tim povodom, pomenuo je, između ostalog, da je kraljevina jemstvo budućnosti Srbije.
U sklopu manifestacija vezanih za svečano proglašenje kralj je tada posetio Žiču, negdašnju kako je naglašavano krunidbenu crkvu i prvo središte srpske arhiepiskopije, kao i Studenicu, gde su se nalazile mošti Stefana Prvovenčanog, prvog kralja iz roda Nemanjića.
U njegovo vreme uobličena su nova znamenja Srbije, od Zakona o ordenima, kada je ustanovljen Orden belog orla, kao i Orden Svetog Save, pa do državnog grba, koji je osmislio Stojan Novaković. Reč je o današnjem grbu Srbije.
Ustavno rešenje iz 1888, po nepodeljenom mišljenju, smatra se oličenjem slobodoumlja. Ondašnji srpski zakoni o štampi, zborovim i udruženjima, prevazilazili su slobode uobičajene u tadašnjoj Evropi.
Istina, ubrzo po donošenju novog ustava, kralj Milan je objavio abdikaciju, 1889. godine. I nadalje se posvećeno bavio ustrojstvom vojske, pokazaće se, vrlo uspešno.