Ne znam ti odgovoriti na sva ta silna pitanja,
koja postavljaš u želji da saznaš,
zašto jutros pijem kafu na prozoru a ne za radnim stolom,
zašto ne odlazim više u park svakog četvrtka u pola dva,
zašto sam prestao gledati vremensku prognozu za sutra,
zašto ne pišem više kao nekad prije i
zašto zaboga ćutim kad me neko pita za nju?
Možda bih mogao pokušati odgovoriti kada bih imao volje,
kada bi mi stalo do odgovora,
onda bih ti rekao da pijem kafu na prozoru iščekujući
poštara da se pojavi sa pismom od nje,
da u park više ne odlazim jer su sklonili klupu na kojoj sam je prvi put poljubio,
da prognozu ne gledam jer mi nije stalo,
da ne pišem više kao prije, jer nemam kome,
a zašto ćutim, e to ću ipak zadržati za sebe,
jer na to pitanje nemam odgovor.
Bojan Ždrale