Pokloni mi ....pesmu,sliku,stih...

[REVELIN]

 

[dreamer09]

 

[Svjetlanaa]

ALI BAS ZADNJI .........

 

[Atomic™]

 

[vecic]

 

[Atomic™]

 

[*pustinjakinja]

 

[Branko Lori]

https://s18.****************/images/190721/a5b8a5ep.jpg
Da bih s tobom prošla pustoš ovog sveta
Da bismo se zajedno suočili s užasom smrti
Da bih videla istinu da bih izgubila strah
Pošla sam uporedo s tvojim koracima.

Zbog tebe ostavih
Svoje carstvo svoju tajnu
Svoju hitru noć svoju tišinu
Svoj biser okrugli i njegovu belinu
Svoje ogledalo svoj život svoju sliku
I napustih perivoj raja

Tako bejah na svetlu bez koprene tvrda dana
Bez ogledala videh da sam gola
A pustinja se zvala vreme

Zbog toga si me svojim kretnjama odneo
I naučih živeti u punome vetru.

Sofija De Melo
Brejner Andersen

 

[Branko Lori]

 

[*pustinjakinja]

 

[Atomic™]

 

[*pustinjakinja]

 

[Branko Lori]

 

[Lunaria]

 

[Branko Lori]

 

[*pustinjakinja]

 

[Branko Lori]

 

[*pustinjakinja]

 

[Lunaria]

 

[Lada]

TI SI KROŠNJA OD TISUĆU GRANA; a živiš list po list, šum po šum, njihaj po njihaj, pjev po pjev. Ja ti vidim cijelu krošnju od tisuću grana, vidim ti ljeto, zimu, proljeće i jesen, zrikavce noći, cikade dana – sve u isto Moje vrijeme; vidim ti sjeme iz kojega si niknulo, čujem korake drvosječe i krik kojim si tada kriknulo, vidim tvoje novo sjeme u zemlji, klicu, izdanak, stablo i krošnju – od tisuću grana, od milijun dana, vidim vječni ophodni krug bez kraja – a ti živiš list po list, i samo ponekad naslutiš da to nije sve, da možda ima negdje grana, a možda i dvije.
Vesna Krmpotić

 

[*pustinjakinja]

 

[Lada]

 

[Lada]

 

[Mister]

Ne znam ti odgovoriti na sva ta silna pitanja,
koja postavljaš u želji da saznaš,
zašto jutros pijem kafu na prozoru a ne za radnim stolom,
zašto ne odlazim više u park svakog četvrtka u pola dva,
zašto sam prestao gledati vremensku prognozu za sutra,
zašto ne pišem više kao nekad prije i
zašto zaboga ćutim kad me neko pita za nju?

Možda bih mogao pokušati odgovoriti kada bih imao volje,
kada bi mi stalo do odgovora,
onda bih ti rekao da pijem kafu na prozoru iščekujući
poštara da se pojavi sa pismom od nje,
da u park više ne odlazim jer su sklonili klupu na kojoj sam je prvi put poljubio,
da prognozu ne gledam jer mi nije stalo,
da ne pišem više kao prije, jer nemam kome,
a zašto ćutim, e to ću ipak zadržati za sebe,
jer na to pitanje nemam odgovor.

Bojan Ždrale

 

[*pustinjakinja]