Sneg je, samo nekoliko puta zavejao
moje stope što su kraj tvojih trčale.
Nekoliko, samo, puta su venule šume male
za koje si govorio da ih pretvaram u raj i kraj,
već je i sećanjima svima kraj.
Konca nije bilo našem samopouzdanju,
mislili smo da nam Bogovi nisu ravni,
a sve se dogodilo ljudski jadno i nama.
Ni mi više nismo bili u stanju ostati
u neprolaznog ognja visinama.
A da je neko rekao da će sve kraj nas izumreti,
da će sunce prestati da greje,
pre bismo verovali.
Nego da će tvoj smeh negde bez moga da se smeje,
da ćemo živeti opet svaki svoj život,
prazan i mali.
N.A