Pokloni mi ....pesmu,sliku,stih...

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
409668_338313922923692_834194704_n.jpg

Irina Vitalievna
 
Igrajmo

Večeras igramo,
Daću ti čitav život svoj.
Ostani sa mnom.
Večeras igramo,
Ostavljam svoj život u tvojim rukama.
Izlazimo na podijum,
Više ništa nije zabranjeno.
Ne dozvoli da mi svet vid zamagli,
Ne dozvoli nijednom trenutku da proleti.
Večeras nas ništa ne može zaustaviti!
Igrajmo!
Dopusti da te ritam obuzme.
Igrajmo!
Želim te, ljubavi moja.
Igrajmo!
Želiš da ova noć zauvek traje?
Igrajmo!
Želim te, ljubavi moja.
Želim te!
Večeras sam tvoj,
Možemo to ostvariti, siguran sam.
Neću odustati.
Mislim da nešto treba da znaš.
Neću te napustiti,
Igraćemo kroz noć.
Želim da dodirnem zvezde!
Igrajmo!
Dopusti da te ritam obuzme.
Igrajmo!
Želim te, ljubavi moja.
Igrajmo!
Želiš da ova noć zauvek traje?
Igrajmo!
Želim te, ljubavi moja.
Želim te!
Večeras igramo…
Kao da sutra ne postoji
Ako ostaneš sa mnom…
Želim te, ljubavi moja.
Ostani sa mnom.
Večeras… igramo.
Igrajmo!
Dopusti da te ritam obuzme.
Igrajmo!
Želim te, ljubavi moja.
Igrajmo!
Želiš da ova noć zauvek traje?
Igrajmo!
Želim te, ljubavi moja.
Želim te!
Jako te želim…

 
OTPADNIK

Otpadnik sam sviju crkava
Jer tebe pretpostavljam svemu za što vredi živeti i mreti
Tebi prinosim tamjan svetih mesta i pesmu foruma
Pogledaj moja krvava kolena od molitvanja pred tobom
I moje iskapane oči za sve jedikovke koje nisu sa tvojih usana
Ne razumem milione mrtvih kad tebe čujem da ječiš
Na tvojim nogama osećam tlo od sljunka sa puteva
Na tvojim izgrebanim rukama vrzinu trnja
Svi nošeni tereti muče tvoja ramena
Sva nesreća sveta stala je u jednoj tvojoj suzi
Nikada nisam patio pre tebe
Životinja koja je ranom vapila
Pa kako možete da uporedjujete sa životinjskim bolom
Tu vitrinu u hiljadu stakala
Na kojoj se svakoga dana dogadja
Po jedno razapinjanje na krst
Ti si me naučila azbuci bola
Sad znam da čitam jecaje
Svi su oni sačinjeni od tvog imena
Samo od tvog imena tvog slomljnog imena tvog imena od ruže obezlišene
Tvog imena vrta svih
Strasnih nedelja
Tvog imena zbog koga bih išao u pakao da ga napišem pred licem sveta
Kao ona tajanstvena slova na tablici iznad Hrista
Tvog imena krika moga mesa i nezarasle rane moje duše
Tvog imena za koje bih spalio sve knjige
Tvog imena svekolike nauke na ivici ljudske pustinje
Tvog imena koje je za mene istorija vekova
Pesma nad pesmama
Čaša vode robijaša u okovima
I sve su reči samo bodljikava žica pred vratima nekog prokletog grada
Kad tvoje ime peva na mojim ispucanim usanama
Samo tvoje ime i neka mi odseku jezik
Ali tvoje je ime
Sva muzika u trenutku smrti

Louis Aragon
 
***


Tek dvije tri riječi izrekli smo bili
Slučajno u vrevi taštog svijeta,
I gle, kakav žar već ćutim u svakoj mi žili!
Zašto mi se um toliko tebi preda?

Vani već sviće, dan stiže već šumno,
A ja još bdim, sve više mir svoj gubim,
Bacam se u vatri i šapćem bezumno:
„O kako si draga, koliko te ljubim!“


Kiril Hristov
 
The following were written by Andy Rooney , a man who has the gift of saying so much with so few words.Enjoy.......

I've learned.... That the best classroom in the world is at the feet of an elderly person.

I've learned.... That when you're in love, it shows.

I've learned.... That just one person saying to me, 'You've made my day!' makes my day.

I've learned.... That having a child fall asleep in your arms is one of the most peaceful feelings in the world.

I've learned.... That being kind is more important than being right.

I've learned.... That you should never say no to a gift from a child.

I've learned.... That I can always pray for someone when I don't have the strength to help him in some other way.

I've learned.... That no matter how serious your life requires you to be, everyone needs a friend to act goofy with.

I've learned.... That sometimes all a person needs is a hand to hold and a heart to understand.

I've learned.... That simple walks with my father around the block on summer nights when I was a child did wonders for me as an adult.

I've learned.... That life is like a roll of toilet paper. The closer it gets to the end, the faster it goes.

I've learned.... That we should be glad God doesn't give us everything we ask for.

I've learned.... That money doesn't buy class.

I've learned.... That it's those small daily happenings that make life so spectacular .

I've learned... That under everyone's hard shell is someone who wants to be appreciated and loved.

I've learned.... That to ignore the facts does not change the facts.

I 've learned.... That when you plan to get even with someone, you are only letting that person continue to hurt you.

I've learned.... That love, not time, heals all wounds.

I've learned.... That the easiest way for me to grow as a person is to surround myself with people smarter than I am.

I've learned.... That everyone you meet deserves to be greeted with a smile.

I've learned.... That no one is perfect until you fall in love with them.

I've learned... That life is tough, but I'm tougher.

I've learned.... That opportunities are never lost, someone will take the ones you miss.

I've learned .... That when you harbor bitterness, happiness will dock elsewhere.

I've learned.... That I wish I could have told my Mom and Dad that I loved them one more time before they passed away.

I've learned.... That one should keep his words both soft and tender, because tomorrow he may have to eat them.

I've learned.... That a smile is an inexpensive way to improve your looks.

I've learned.... That when your newly born grandchild holds your little finger in his little fist, that you're hooked for life.

I've learned.... That everyone wants to live on top of the mountain, but all the happiness and growth occurs while you're climbing it.

I've learned.... That the less time I have to work with, the more things I get done.
 
Značenje žudnje

Negdje u međuvremenu, uvečer obično,
kad moje ruke postanu pune tinte,
nastaje pjesma na strasnoj bjelini papira.
Tada na velikoj ravnici sjećanja
počinje razgovor s rijekom pamćenja
i svaka riječ za sebe ponavlja ljubav,
istu onu što izvire iz duše neba.
Moje su te ruke tamo prvi puta i dotakle
i puno je tvog neba koje pamte,
jer su i prohodale u plavetnoj dobroti,
u njoj je tako započela njihova radost.
Puno tvog neba odzvanja vrhom jagodica,
njihovi su rubovi ispunjeni osmjehom,
galameći u modrom pejzažu bez kraja
šaraju bezbrižno po tom malom nebu,
a zalijevajući oblake mjesečinom,
vrište između mog tijela i nijemosti sna.
Značenje žudnje trajno si unijela u mene.

Negdje u točki neba, uvečer obično,
moje misli ispunjava čežnja riječi.
Započinje potraga za događajima dana.
Jedino tako, u strasnoj tišini mraka,
dok među krošnjama neba lebdi svemir,
potpuno sam siguran i smiren,
jer ćutim tebe pticu jedinu u moru želja,
i sanjam kako vjetrom metem hladnoću,
da ti, o ljubavi, opstaneš u mojim venama.
I dok se mjesec vere sladunjavim sjajem,
u meni plovi zagonetno stvoreni umor,
ali odan gordosti tvojih toplih obraza,
ostajem vjeran kao slavonski tihi mraz,
i čekam te u staništu zvijezda, o ljubavi!
Malo pomalo, osvajam beskraj lica,
prelazim iz svijeta prolaznosti u blizinu tebe,
ispirem čekanje vatrom tvoga pogleda
i zaustavljam te nasred svoga tijela.

Negdje u struji zraka, uvečer obično,
moje usne zalaze u duboke mirise,
šapuću i nadlijeću predjele uzdaha.
Teško je prepoznati mladost kratkog daha,
i zelenilo lišća jedva dodiruje listopad,
ali dani leda mogu biti izdašni,
ukratko, čak i rumenilo horizonta,
tj. putovanja u kojima nikada nisam pust,
mudrost su kojoj sam toliko posvećen,
jer dok kušam crvenilo tvojih grudi
dostižem skrivena mjesta međunožja,
a uživajući plamenu istinitost okusa,
rastem u gibanju srebrnog njihanja,
i gustom bujicom otječem niz obale.
Eto i tvoji bokovi napokon dobiše ime;
Neodoljivi! Za ljubavni obred nježnosti,
težnja su duše u vječnoj slavi srca,
i konačno trajni motiv mene ljubavnika.

Negdje u svili tvoje kose, uvečer obično,
kad moje oči osmjehom krase tvoje oči,
i san tvog pogleda san je mom pogledu,
zalijevam te dragocjenom tišinom dodira,
a ti se priklanjaš tijelom i kličeš stasom,
drhtiš, grliš me i život mi opkoračuješ.
O ljubavi, ova tvoja koža puna kristala,
puna bisera, ispunjena mojim poljupcima,
ova tvoja koža pritišće moju muževnost,
a ja se priklanjam tijelom i kličem stasom,
o ljubavi, o moj znoju i moja pomamo,
u sokovima tvojim, moje znanje neuko,
naspram tebe okupanoj mlijekom sunca,
moje znanje bezvrijedno i neuko,
osjeća kako bubriš užarena i mirisna,
i posred vrele pučine mog ulaska u tebe
te tvoje butine, tvoja bedra, bokovi tvoji,
o ljubavi, nose me u središte matice...

Zal Kopp
girl_and_the_sea_by_photoport-d3llu2v.jpg
 
Da li sam svuda gde su mi tragovi
Ko zna s čim sam se spajao
a nisam ga ni takao
možda sam boravio i u svom životu
mozda postoje izvesni znaci
ili kao da je neko stran.
Ali ipak uz mene se može,
mada je neobično.
Sa mnom je opasno ići,
ja se nikad ne umaram.
Valjda sam jedini čovek
koji sumnja u sebe
sve češće mi se čini
da nisam nikakav oblik
već da slobodno jedrim
kroz sopstveno pijanstvo
- prepušten sunčevom vetru
odlivam se i dolivam.
Ali ipak uz mene se može,
mada je neobično,
sa mnom je opasno hteti,
ja nikad ne odustajem.
Neiskvaren iskustvom,
poseban slučaj samoće.
Ponekad izmislim sadašnjost,
da imam gde da prenoćim.
I suviše sam video,
da bih smeo da tvrdim,
mnogo toga sam saznao,
da bih imao ijedan dokaz
ali ipak uz mene se može,
mada je neobično.
Sa mnom je opasno voleti,
ja nikad ne zaboravljam.
Pokušavam da shvatim učenja
koja mene shvataju.
Nejasna mi je vera
spremna da u mene veruje.
Teško je biti okovan
u moju vrstu slobode.
Lako mi je s nemirom,
ne mogu da umirim mir.
Al ipak uz mene se može,
mada je neobično,
sa mnom je čudno čak i umreti…
jer ja se ne završavam.
-Mika Antic-
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Slične teme

Nina
Što se bore misli moje - Mihailo Obrenović
Odgovora
2
Pregleda
216
safon
S

Back
Top