Pokušaću da odgovorim autoru teme na osnovno pitanje, ne upuštajući se u diskusiju koja je potom nastala.
Sve to što si napisao Tvorac dobro zna i mnogo bolje i šire nego ti. Mnogo onoga što govoriš je zasnovano samo na tvojim (pret)postavkama. Ali nije to bitno i ne želim da svađalački postavim ovaj post.
Kao što možeš da vidiš ni On ne "miruje" nego stalno nešto radi i to uvijek na nečem novom. (
I ja radim kao što i Otac moj radi, reče Isus)
Predstave o statičnom blaženstvu itd. su pogrešne ili bolje rečeno imale su funkciju u vrijeme kada je velika većina ljudi na Zemlji bila zabavljena isključivo mukotrpnim reješavanje egzistencijalnih problema i kada im je za početak bila dovoljna nada da se to može i treba promijeniti (i kada za detaljnija objašnjenja nisu bili ni spremni).
Ti se stalno okomljavaš na vijekovima ustaljene ali vrlo manjkave i još k tome zloupotrebljavane predstave o Bogu i duhovnim stvarima koje još dominiraju u svijetu (ali ne još zadugo) ne znajući ili gubeći iz vida da se niti djeci u vrtiću ili pravim razredima osnovne škole ne serviraju stvari kakve jesu, nego ih se određenim učenjem, saobraznim njihovoj moći poimanja, vodi
postepeno ka sagledavanju stvari kakve jesu (ili bolje, onome kako stvari vide njihovi učitelji).
A čovječanstvo je generalno, usprkos pojedinančnim slučajevima na vrlo niskom nivou životne svijesti, i treba zdušno i naporno
raditi da se to promijeni.(
Žetve je mnogo, ali žetelaca malo!)
Božiji poslanici (naravno ljudi, ali
poslanici) rade na tome od stvaranja naovamo.
Ako ti takav kakav si sa gledištima koje imaš možeš da gajiš zdrav odnos prema sebi i drugima i da to preneseš i na druge, ali ne da im to nametneš nego da to u njima probudiš, tako da oni sami to u sebi pronađu i razvijaju i istraju u tome, ja te pozdravljam mnogo više od nazovi "vjernika" koji u ime Boga manipulišu drugima (svjesno ili ne) i faktički nezdravo usmjeravaju i sebe i svoju okolinu.
A da li je naš život ograničen ili ne, to i nije toliko važno, važno je čemu stremimo i
na koji način taj život živimo. Vjeruj ili ne u šta hoćeš, pričaj šta hoćeš, ali
radi za dobro svih. (
Po plodovimanjihovim poznaćete ih).
A već će vrijeme sve pokazati. I biće mnogo iznenađenja kad se vidi ko je u stvari ko i kakav bio.
Ja vjerujem u krug reinkarnacije, ne kao nešto iz čega se treba pobjeći, nego kao školski mehanizam (doduše sa ograničenim vijekom trajanja) sa ciljem da se ljudi jednostavno nauče živjeti u ovim uslovima na Zemlji (kroz sticanje vrlo različitih iskustava) i da jednom budu u stanju otisnuti se i dalje i dublje i učestvovati još aktivnije i u narednim Tvorčevim projektima.
Koliko znam, čovjek (spoj materijalnog i duhovnog) je projektovan da živi vječno u tom obliku, a smrtni ciklus je samo privremena nužnost dok se ne podvuče crta pa dobri učenici dobiju priliku za dalje napredovanje i razvoj, a loši Jovo na novo ili nešto drugo, ali negdje drugdje. Možda u drugoj galaksiji.
Pojmove izgleda te vječnosti mi nemamo ni približno, ali meni izgleda dosta privlačna mogućnost natenane istraživanja i isprobavanja svega što me interesuje (a toga je mnogo) i putovanja kroz vrijeme i prostor u raznoraznim akcijama i projektima. Ne znam kako tebi.
A On dobro zna i da nam je ponekad potreban odmor, i ne sumnjam u to da će znati da nam ga pruži.
A statično rajsko stanje, iako su ga mnogi bukvalno shvatili, se prije odnosi na stalnost unutrašnje bogospoznaje i blizine i komunikacije s Njim. A nije loše imati Njegovu podršku i vodstvo kad god ti je potrebo, pogotovo na nepoznatim i vrućim terenima. A ko zna šta nas čeka jer mi smo još u školi, a škola je samo priprema. Za život.
