Pa u pitanju je jedan perspektivni crnogorski,tj. strani slikar,Petar Lubarda.Istina je da njegova anonimnost na ovim prostorima jos uvek traje,ali je to verovatno uzrok njegovog jako izraženog intimizma u odnosima sa javnošću i uopšte u izlascima na javnu scenu.Tek se ponegde pojavi poneki njegov rad,koji je dostupan našoj javnosti,tako da i ne čudi ovakva reakcija publike,jer čini se da ipak treba steći naviku same svesti na radove poput ovog.Sve nekako deluje avangardno,apstraktno,te daleke 1952.Čini se da će morati da prodje još mnogo vremena da se mi kao publika zbog koje ,naravno i postoji umetnost,naviknemo na ovakav pristup životu i radu.Ipak je čovek imao samo nekoliko samostalnih izložbi,od kojih je ona održana godinu dana pre ovog rada,bila i najposećenija uz različite komentare kritike.Na grupnim izložbama ovaj strani umetnik nije imao sjajnih rezultata,ali ipak da pomenemo Nagradu u Sao Paolu,koju je doduše podelio sa još jednim Špancem.Ne mogu se setiti imena,ali se prezivao Tapies.Čini mi se.Samo sam siguran da nije ni Dali ni Picasso,koji su takodje učestvovali na istoj izložbi.Baš Henri Mur,kao član žirija,reče pre neki dan,da osim mladog crnogorskog umetnika nije video ništa novo i značajno na celoj izložbi.Dobro.Iskreno se nadam da će mu te reči biti snažan podsticaj da nastavi da se razvija,ne bi li malo zadovoljio i neke druge kriterijume,a ne samo visokoumnih kritičara.Dobar je ipak ovaj mladi Petar,zar ne?!Ako se bas nekome i dopala ova tempera na papiru iz 1952,koja se zove "skica za I srpski ustanak",može je videti reprodukovanu na skoro celoj strani u boji u monografiji samog umetnika,u crnogorskom izdanju.
Ja bi se lično zahvalio na saradnji,pozdravio bih sve prijatelje i povukao bih se da na miru posmatram kako se stvari odvijaju na ovoj adresi.Stare kosti...šta li.Neka sad malo mladi osvajaju prostranstva.