Podsetnik !!!

Money's wasted, animals are mutilated (part 1.)​

Orca is the most well-known organization that takes “care” about animals in Serbia.
The president of Orca, Elvir Burazerović, unfinished veterinary student is also a director
of Info Center project intentionally formed in order to receive a donation to the Orca.

Elvir receives a monthly income of 900 € to remain silent about massive slaughter of
innocent animals, which defines himself as a man who took an oportunity to make his
living and secure his existence throughout dead animals.

Orca was a member of Alliance of Belgrade's animal protection societies with two
other organizations: “SOS Animals”, whose president is famous movie director Goran
Paskaljević and “Help Animals”, with Zlata Korjenić from “Riska” shelter as a president.
“SOS Animals” and “Help Animals” have recently left that alliance (http://www.glasjavnosti.
co.yu/clanak/glas-javnosti-05-01-2008/goran-paskaljevic-burazerovic-krijeistinu).

Orca collaborates with famous worldwide organizations like WSPA and RSPCA, which
have donated funds, professional help and supported Orca. In June 2007 a manager of
RSPCA visited Orca and supported their program – a humane solution to problem of
abandoned animals (http://www.beograd.org.yu/cms/view.php?id=1280190).
Do these worldwide animal protection organizations know what they actually
support? Is the thruth that this solution is anything but not humane hidden from them,
or is it the very same program that they support?

Ovča dog-pound – behind the scene

Orca collaborates with local Belgrade's authorities also, as well as with Veterinary
station “Beograd”1 whose director Đordje Đokić (also known as “The Butcher” or
“Kasapin”, in Serbian language) is, alongside Burazerovic, directly responsible for
horrible condition in dog-pound Ovča.

Animals are brutally handled with before, during and after sterilization, as they are
not provided neither with food or water nor with secure and warm place. Most recently
(approximately 3 weeks ago), during the extremely cold weather (temperatures reaching
below -5 degrees Celsius), an supply of electrical energy has been cut off from dog-pund
for unknown reasons. The surgery is however still performed in cold and dark places
and the animals are released to streets after a very short post operational care, which
does not even include a necessary set of medications.

Puppies younger than 4 months are given 3-7 days grace period (usually 3 days). If
they are not adopted by anyone, they are brutally murdered with T61 without even
beeing put into general anesthesia. If given by a veterinarians who does not care (which
is a case of most veterinarians working in Ovča dog-pund) or is a rookie in his job, T61
causes an agonizing death2.

1 Veterinary station “Beograd” is undergoing into process of privatization.

2 T61 is a lethal injection. It is injected straight into the veins or the heart after the dog is under
general anaesthesia. T61 can cause internal bleeding when injected into the veins; the animal
will start bleeding from the nose aand sometimes epileptic behaviour occurs. When injected
straight into the heart it is imperative that the needle will go really into the heart, and not just
graze the heart. If this injection is given imperfectly, the dog can suffer epileptic attacks and
enormous cramps, will bite its tongue and lips between his teeth and scream terribly.


Another very annoying fact is that aside from inhumane sterilization, Ovča dog-pound
places microchips implants into sterilized animals. Chipped animals are returned to the
other parts of town, and not to the ones that they originate from, thus making an
additional unnecessary problem of animals feeling endangered, which leads to possible
attacks and territorial fights. It remains unclear why are these dogs receiving microchip
implats if they are going to be put back onto the street. Also, it remains unclear why are
some of these chipped animals recollected from the streets again. It leads to a
conclusion that Orca performs these activities without a central database of chipped
animals which is absolutely necessary in order to achieve successful abandoned animal
control. They have no excuses of type "we had no money to do that database" as they
received a lot o financial support from the city authorities, as described before and later
in this text.

During the last couple of decades over one and a half million dogs and cats have been
brutally murdered in Ovča. Having that said, Ovča can be described as an mass-murder
facility for abandoned animals.

Legal ascpects

Local authorities are obliged by law to build non-killing shelters (shelters in which no
animals shall be killed unless really necessary due to incurable illness), but,
unfortunately, that did not happen yet. Criminal law of Republic of Serbia (from January
1st, 2006) provides sanctions for individuals that cause harm and murder animals. Orca's
purpose is to protect animals, and not to provide them with T61 lethal injections and
inhumane care. Many individuals and animal right activists have pointed to what is
happening in Ovča dog-pound3 to authorities responsible for that matter, but no one has
managed to raise legal accusations and successfully pursue Orca in the court of law.

Why?

Where did the money go?

The city of Belgrade finances Orca's Info Center project (currently over 225.000 € has
been invested), and provides them with exclusive business office space (Terazije 3/IX).
Orca has used that money to buy high-end computers, technical equipment and arrange
the office space in fancy manners. That shows how much they care about animals, for
that money would served it's purpose much better if being involved in Ovča dog-pound.
Animals need no fancy furniture, they need food, water, medical care and warm and
secure place.

As an addition to this paradox, money that is assigned to solving a problem of
abandoned animals is used for everything except for true help and protection of these
animals. For example, the city of Belgrade has invested 1.155.000 € last year to support
sterilization and vaccination, but only 131.000 € has been spent on those. What
happened with the rest of the money?
What happened to the evidence?

Doctor of veterinarian medicine, Tamara Popić has, witnessed the crime that
happened behind the closed door in Ovča dog-pound on a daily basis during 2006, while
she was a volounter member of Belgrade's Alliance. She has recorded that with the

3 Similar situation of inhumane animal care can be found in many dog-pounds and grace-period
killing shelters in many other towns in Serbia.
 
U nastavku je dopis koji je isao na adrese koje vidite, a ima i ko ga je potpisao.





G. Dragan Djilas, predsednik Gradskog odbora DS
G. Zoran Alimpić, v.d. Gradonačelnika Beograda
G. Vladimir Marković, predsednik Komisije za praćenje Strategije
G. Branislav Božović, sekretar Sekretarijata za zaštitu životne sredine
G. Miroslav Marinković, direktor Uprave za veterinu pri Ministarstvu poljoprivrede



Poštovani,

Mi dole potpisane organizacije za zaštitu životinja, izuzetno cenimo odluku Grada da humano reši problem napuštenih životinja na ulicama Beograda.
Medjutim, imajući u vidu brojne propuste u sprovodjenju Strategije, želimo da vas upoznamo sa našim usaglašenim stavovima i predlozima:

- objekat u Ovči, pošto nije adekvatno rekonstruisan, ne ispunjava uslove da bude centar za masovnu sterilizaciju pasa,
- zaposleni u Ovči nisu poštovali usvojene protokole za rad što je imalo katastrofalne posledice:

a) šinteri ne vraćaju pse na njihova stara staništa, čime se ugrožavaju životi pasa i pravi se haos na ulicama, što ne ide u prilog uspehu Strategije,

b) hvataju se i eutanaziraju već sterilisani i čipovani psi po osnovu primene Strategije,

c) hvataju se i eutanaziraju ranije sterilisani psi (BB, CM, u Ovči i kod privatnih veterinara),

d) Ovča ima nedopustivo visok procenat eutanazije miroljubivih i dobroćudnih pasa, i 100% eutanazije mačaka,

e) sterilišu se bolesne životinje koje se usled dugog boravka u Ovči zaraze (paraviroza i štenećak) zbog neadekvatnih higijenskih i zdravstvenih uslova, što neminovno dovodi do njihovog uginuća,

f) ima slučajeva sterilizacije već sterilisanih ženki, kao i čipovanje dva puta iste životinje,

g) nebriga i nepružanje adekvatne veterinarske nege sterilisanim psima, što je povećalo njihovu smrtnost, kao i nehuman način hvatanja pasa od strane šintera,

h) Vs Beograd svojom politikom na planu „prijava gradjana za ulov pasa“ nije u dovoljnoj meri podržala Strategiju, jer je davala nalog za ulov (i eutanaziju u daljem procesu) već sterilisanih i čipovanih pasa, na osnovu čak i anonimnih prijava. Ni jedan sterilisan pas kao ključni faktor rešavanja problema ne sme da bude eutanaziran.

Takodje, želimo da vam skrenemo pažnju da zaposleni u Ovči neovlašćeno i protivzakonito stalno iznose pogrešne podatke i informacije i ne ponašaju se prema strankama na uljudan način. Nedopustivo je da Ekološka inspekcija vrši trijažu pasa. Ukratko, nikakvi kriterijumi, osim „odokativnog“ nisu poštovani.

S druge strane, uprkos postojanju Info centra Orca u koji su uloženi milioni poreskih obveznika, imamo sledeću situaciju:

a) mediji nisu adekvatno informisani, jer su javni istupi Predsednika Orke potpuno apstraktni i teoretski što ne dopire do gradjana;

b) gradjani nisu informisani da Beograd primenjuje CNR sistem, samim tim nemaju informacije ni o nužnom prisustvu pasa na ulicama grada, pa svakodnevno dolazi do raznih konfliktnih situacija, koje rezultiraju hvatanjem i ubijanjem već sterilisanih životinja;

c) ovakva neinformisanost gradjana uz veći broj pasa na ulicama dovodi do većeg nasilja nad njima što doprinosi većem broju ujeda;

d) ne postoji saradnja na relaciji Grad-gradjani-organizacije za zaštitu životinja, koja je od vitalnog značaja za uspeh Strategije, jer su skoro sve organizacije koje se bave životinjama isključene iz podrške Strategiji;

e) smatramo da se koncept rada Info centra Orca preklapa sa prirodnim nadležnostima gradskih sekretarijata, što bi oni svakako uspešnije radili jer su kvalifikovaniji za takav posao od Orce. Veliki broj gradjana javlja se drugim NVO nezadovoljan radom postojećeg Info centra, jer se ishod poziva Info centru uglavnom završava pozivom Orce šinterima da oni „reše“ problem, ili izjavom Orce da ne mogu da pomognu;

f) neshvatljivo insistiranje nadležnih u gradu da se nametne svim drugim NVO „privatni“ Orca info centar nije realno jer ni jedna NVO neće pristati na utapanje svoje organizacije u Orku, što bi se neizbežno desilo ukoliko bi se radilo u okviru Orca info centra. Osim toga ovakvo nametanje je izraz nečuvene diskriminacije, što je u potpunoj suprotnosti sa pravom EU i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, te predstavlja prikriveni pokušaj gašenja svih drugih NVO u sektoru.

S toga i imajući u vidu prethodno izneto predlažemo:

1) Da se ukine gradska donacija za projekat pod nazivom ORCA info centar zato što se isti za godinu dana postojanja nije pokazao kao podrška sprovodjenju Strategije, pa se stoga postavlja pitanje svrsishodnosti održavanja tako skupog projekta koji ne daje rezultate.

2) Da se uspostavi saradnja sa NVO za zaštitu životinja u okviru koje bi se postigao dogovor o načinu i uslovima pod kojima bi svaka NVO dala svoj doprinos u oblasti zaštite životinja.

3) Da Grad osnuje gradski Info centar koji bi zaista bio na usluzi svim NVO i svim gradjanima i koji bi direktno rešavao svaki problem sistemske prirode ili nastao na terenu.

4) Da se Ovča razdvoji od Veterinarske stanice i pretvori u pravi gradski Centar za sterilizaciju uz saradnju sa privatnim veterinarskim stanicama, koje su pokazale spremnost da u tako transformisanoj Ovči sterilišu pse i mačke po istim cenama koje su primenjivane do sada u Ovči.

5) Da se ne dozvoli privatizacija Veterinarske stanice «preko noći» i bez uvida javnosti, pogotovo ukoliko Ovča iz gradskog vlasništva volšebno predje u vlasništvo Veterinarske stanice Beograd.

6) Da se, u medjuvremenu dok traje transformacija Ovče, obezbede sredstva za one privatne veterinarske ambulante koje su opremljene i spremne da vrše sterilizacije pasa i mačaka koje im dovedu staratelji i NVO za zaštitu životinja.

7) Da se, kao prelazno rešenje do izgradnje gradskog azila, pomogne postojećim privatnim azilima da povećaju kapacitet smeštaja životinja, kako bi preuzeli napuštene životinje sa kritičnih lokacija u Beogradu (škole, vrtići, zdravstvene ustanove).

8) Da se odmah formiraju mini azili za napuštene štence i mačke, iz koga bi životinje išle direktno na usvajanje, jer im u Ovči preti sigurna eutanazija ili smrt zbog zaraznih bolesti.

9) Da se u dogovoru sa postojećim azilima i NVO koje rukovode njima napravi program koji bi podržao njihove redovne aktivnosti zaštite životinja.

Izražavajući uverenje da ćete ovaj dopis shvatiti kao dobronameran gest i pruženu ruku za spasavanje Strategije do čije nam je realizacije zaista stalo, stojimo Vam na potpunom raspolaganju.



Beograd, 17.02.2008.





Društvo za zaštitu životinja Centar za razvoj ekološke svesti
„SOS Animals“ „Izvor“
________________________
Goran Paskaljević, predsednik ___________________________
Milan Djurić, predsednik



Društvo prijatelja životinja Udruženje za zaštitu životinja „Noa“
Kasper
_______________________________
________________________ Dejan Savić, predsednik
Petar Djordjević, predsednik




Udruženje za zaštitu životinja Evropska inicijativa 17
i životne sredine „Respecta“

_________________________ ________________________
Magdalena Elena Lenard, predsednik Danica Drobac, predsednik




Spasilački centar za životinje „ARC“ Društvo za zaštitu životinja
ZOOVITA Beograd
_______________________________
Danijela Djordjević, predsednik ________________________
Nada Milašević, predsednik



Udruženje za pomoć napuštenim životinjama
„Help Animals“

_______________________________________
Zlata Korjenić, predsednik
 
Money's wasted, animals are mutilated (part 2.)

Press articles and threating statement

Daily newspapers “Kurir” i “Glas javnosti” had enough courage and determination to
write about lies and betrayals regaring Orca, Ovča dog-pound and Elvir Burazerović:

http://www.kurir-info.co.yu/clanak/kurir-29-11-2007/nehumano

http://www.glas-javnosti.co.yu/clanak/glas-javnosti-17-12-2007/pse-ubijaju-bez-milost i

http://www.glas-javnosti.co.yu/clanak/glas-javnosti-18-12-2007/milioni-su-utucani-psi-pobijeni

http://www.glas-javnosti.co.yu/clan...-2007/tajno-ugovorena-likvidacija-12-000-pasa

http://www.glas-javnosti.co.yu/clanak/glas-javnosti-20-12-2007/psi-umiru-u-mukama

This articles have managed to start a public debate.
Shortly after that, Orca has released an official announcement, wickedly threating
anyone who have dared to criticise their work and maleficiencies:

http://www.orca.org.yu/vesti stav orca.htm

Conclussion

A fact that this announcement is not an characteristic of democratic society is just a
minor glitch if compared to a price that innocent animals had to pay with their lives.
However, the truth must break the disguise, lies and betrayals of ethics and NOW it time
for that to happen. Not for us who still believe in justice, but for animals who have died
as martyrs and who have deserved that from us as one last goodbye. As a warning that
this genocide should not be ever forgotten or repeated. And those who could forgive are
not alive anymore.

Missing photos

These are some of the photos that Tamara Popić has taken while being in Ovča. You
can see the date and time in bottom right corner of these images. Notice: some pictures
shows the absolute disrespect to animals – the dogs have been given a lethal injections
and they die in the same room where other dogs are encaged.
 
Poslednja izmena:
Zasto ne bi dopustili ove fotografije?

Izbor ovih fotografija je napravljen kada se materijal o zlocinima dostavljao vaznim stranim organizacijama i sa njega su preuzete za sajt na kome se nalaze. Fotografije su sa 2 CD na kome se nalaze materijali Tamare Popic. Uz ove fotografije na ta 2 CD nalaze se i zapisnici Tamare Popic koji su jos tragicniji od fotografija. U njima se vidi nehumanost, bahatost, malverzacije itd.

Dabapas, postavi i zapisnike.
 
Čemu sakrivanje stvarnosti ? Šokantno jeste, ali to je stvarnost. Ako je B92 prikazala 90% ovih fotografija u udarnom terminu, zašto i kome bi ovde smetale? To što možda neki ovo ne žele da vide ili možda neko misli kako to neko ne treba da vidi zato što je šokatno je i dovelo do toga da bude moguće da ovog na slikama bude. Znam za jedan takav slučaj ili im je to bio samo izgovor za nečinjenje da se ovo zaustavi.
Ovde fale još zapisnici da bi istina bila potpuna.
Ovo svi treba da vide! Bez fotografija nema prave istine. Reč je reč, slika je slika i vredi 1000 reči. Tek ove slike su uspele malo da prodrmaju društva i nadlezne.
Vilus, volela bih da znam zašto misliš da su fotografije suvišne.
 
Poslednja izmena:
Slike su i vise nego sokantne i svakog ko voli zivotinje ce iskreno potresti,iskreno mene navode na povracanje.

Na ovaj pf zasigurno nece doci neko ko se bavi ubijanjem zivotinja niti neko ko ih ne voli,ovde dolaze ljubitelji zivotinja i smatram da nisu duzni da ovo gledaju.
 
Slike su i vise nego sokantne i svakog ko voli zivotinje ce iskreno potresti,iskreno mene navode na povracanje.

Na ovaj pf zasigurno nece doci neko ko se bavi ubijanjem zivotinja niti neko ko ih ne voli,ovde dolaze ljubitelji zivotinja i smatram da nisu duzni da ovo gledaju.

Slike su i vise nego sokantne ali mislim da ljubitelji zivotinja nisu upuceni sta je zapravo "Ovca" i treba da ih vide ............
 
Ja nisam rekla da ne treba da ih vide,vec samo da treba da se stavi link ka slikama,a ne da one same budu postavljene na forum. Na ovaj pf dolaze i deca,a i ovakve slike su vec milion puta bile na ovom pf-u.

Volela bih da cujem misljenje i ostalih modova.
 
Slike treba da ostanu. Ko ne zeli da gleda moze da "preleti". Treba da se stave i svi zapisnici T. Popic. Treba da se vidi sta je prethodilo dopisu beogradskih drustava koji sam postavila.

Bas zbog zmurenja i onih ljudi koji kazu "ja to znam i necu da gledam" je i moglo da dodje do svega onoga do cega je doslo u vezi dogadjanja oko Saveza, Ovce i ......

Ovde dolaze ljudi koji vole zivotinje i njima ovo ne treba - naprotiv, treba im, jer 80% ljudi koji vole zivotinje ne zna sta je Ovca i ne zna sta su azili. Taj ogroman procenat zna da je Ovca strasna, ali ne zna na koji nacin i koliko. Svi oni misle da se tamo zivotinje uspavaju i gotovo. Ne znaju sta se tamo i kako, zaista desava.

A sto se dece tice - pa deca koja maltretiraju zivotinje ce i dalje to ciniti i bez ovih slika, a ona koja to ne cine nece ni ciniti. Istina je uvek bolja od lazi, pa ma kakva bila (istina).
 
Pozdrav svima koji se bave zivotinjama na ovaj ili na onaj nacin, bilo da su ponosni vlastnici svojih ljubimaca, veterinari, borci za zastitu prava zivotinja ili jednostavno ljudi koji su svestni da zivotinje kao i mi ljudi zivimo na ovoj planeti i imamo podjednaka prava na taj zivot. Pri tom ne ugrozavajuci jedni druge, nego ziveti u skladu sa prirodom. Tuzno je sto je ceo sistem vrednosti otisao u jednom potpuno neprirodnom smeru sto ce se kad tad pokazati suprotnim od onog sto u stvari jeste prirodni poredak.

Navescu jedan primer kako Busmani zive u skladu sa prirodom. Niko ne spori da Busmani ne ubijaju zivotinje da bi se prehranili ali to izgleda ovako..Busmanin koji se potpuno prilagodio nacinu zivota u svom prirodnom okruzenju moze da podnese ekstemne vrucine sa samo cuturicom vode i do 14 dana. Antilopa ne moze. Busmanin krece u lov na antilopu koji traje i po 2 nedelje. Prati zivotinju, juri je bez ikakvih prevoznih sredstava, naoruzanja, zapravo jedino sto Busmanin nosi sa sobom jesu cuturica sa vodom i koplje. Kada dovoljno umori zivotinju, kao sto sam napisao to moze da potraje i 2 nedelje, antilopa pronalazi hlad gde ce se odmoriti, busmanin tada prilazi, odlaze svoje koplje i klekne da se pomoli Bogovima da mu oproste zato sto ce ubiti zivotinju a ne retko je veci greh na zemlji ubiti zivotinju nego coveka. Kad zavrsi sa molitvom uzima koplje i preciznim zamahom ubija zivotinju u sekundi.

Zasto sve ovo pisem, pa zato sto se upravo na ovim brutalnim fotografijama vidi kako se ponasamo prema zivotinjama. Pojedinci koji su u svom sistemu vrednosti zapravo umislili da su oni jedino sto je zivo na ovoj planeti. Zivotinje su samo predmeti bez duse, osecanja.. predmeti koji ne osecaju ljubav.. bol.

Svestan potresnih posledica koje prouzrokuju ove fotografije i tekstovi, upravo sam zeleo da na jednoj temi budu sakupljene sve slike i tekstovi koji bi sluzili kao podsetnik svim ljudima zapravo da shvatimo koliko gresimo i koliko nam je potrebno osvescivanje na putu ka promeni odnosa ljudi prema zivotinjama.
 
Slike su jezive. Znala sam da tamo nikako nije lepo, ali ovo ipak nisam ocekivala. Gde je kraj ljudskoj okrutnosti?

Neka slike stoje ovde. Kao crni spomenik onima koji isto sebe nazivaju ljudima.
 
Deca uglavnom ne dolaze na pravni deo zastite zivotinja.
Ovakvih fotografija poput ovih gore nije bilo ranije, jer nije bilo insajdera koji bi ih u Ovci snimio. Inace, ove fotografije na drugim forumima stoje vec godinu dana i niko nije ni pomislio da ih skida. Pored B92 one su se pojavile i u nasoj stampi, pa cak i na naslovnim stranama.
Nije tacno da su ljubitelji zivotinja znali za ovakve stvari. Sami Paskaljevici su bili sokirani. Zlata je bila sokirana. Pa ako su dva predsednika znacajnih drustava bila zatecena onim sto je na fotografijama, onda se moze pretpostaviti koliko obican ljubitelj zivotinja o desavanjima nije imao pravu predstavu.
Pravi ljubitelj zivotinja nece bezati od ovakvih fotografija, bezace foliranti. Borba za zivotinje podrazumeva nekad i ne bas prijatna suocavanja sa realnoscu.
Ove fotografije su istorija i prekratnica. Istina je preko ovih fotografija prvi put pred ocima javnosti. Do tada su bile samo price o Ovci kojima je neko verovao ili ne.

Dabapas, postavi i zapisnike.
 
Poslednja izmena:
potrešena sam . ovo zaista vidim prvi put. nisam očekivala u azilima takve stvari
tuga i jad

Ovo nisu slike iz azila, vec iz kafilerije u Ovci. To sto su se oni prozvali centrom za sterilizaciju ili prihvatilistem je njihova stvar, ali uslove za tako nesto nemaju, niti je to gradjeno za azil. To je Sabirni centar za pse lutalice sa teritorije grada, predvidjeno za kratak boravak zivotinja i ubijanje.
 
Zgrožena sam i tužna sam

Potpuno te razumem. Na zalost to je realnost i sto je pre prihvatimo tim pre cemo moci nesto da promenimo. Ovo nije posao koji moze da uradi pojedinac pa cak ni grupica boraca za zastitu prava zivotinja, ovde mora da se pokrene masa, lavina, da se na silu uzvrati brutalnom silom, da se ljudi koji ovo rade i koji ovo odobravaju i podrzavaju kazne, da se oslobode zivotinje po svaku cenu, da se organizuju protesti, da se osudi vlast koja zatvara oci pred ovakvim slikama, da se organizuju tribine kako bi se sto veci broj ljudi upoznao sa problemom, zivotinje moraju biti spasene!!!
 
Izvestaj br 1......

IZVEŠTAJ O RADU GRADSKOG PRIHVATILIŠTA ZA NAPUŠTENE PSE I MAČKE
U periodu od 2.10. do 6.10.2006.
Beograd, 7.10.2006.
Tamara Popić - predstavnik Beogradske koalicije za zaštitu životinja



Prva nedelja mog rada u Prihvatilištu za pse i mačke u Ovči se svela na upoznavanje i praćenje rada Komunalne zoohigijene.

Moje prisustvo je bilo gotovo pasivno iz dva razloga: 1. zbog vremena koje mi je bilo potrebno da bih se upoznala sa načinom njihovog rada, 2. zbog nedostatka fotoaparata čime bih podkrepila moja zapažanja.

I pored evidentnih pomaka u izgledu i čistoći objekata u odnosu na raniji period, moram da konstatujem da se protokol za rad velikim delom ne poštuje:
• Izostaje veterinarski pregled pasa i mačaka prispelih u prihvatilište, kao i prva pomoć povređenim životinjama.
• Ni jedan od veterinara dnevno ne obilazi objekat, niti opservira životinje.
• Nisam shvatila ko vrši odabir životinja za sterilizaciju i po kom kriterijumu, niti da je životinja pre intervencije klinički pregledana.
• Iznošenje sterilisanih pasa od sale do boksa je neadekvatno. Nosila se ne koriste, niti postoje nosiljke za manje pse.
• Postoperativno psi se polažu na beton, često vlažan. Izlazak iz anestezije prati groznica. Svakako bi trebalo obezbediti bilo kakve prostirke za taj kratak period.
• Postavlja se pitanje kvaliteta imunizacije: U toku sterilizacije, psi dobijaju antibiotik produženog dejstva; Istovremeno se vakcinišu protiv besnila i dehelmintišu. Takođe, često posle dehelmintizacije javlja se proliv ili mekša stolica, što kod mužjaka povećava rizik zagađenja postoperativne rane.
• U postoperativnom periodu, veterinar ne obilazi pacijente.
• Pet sterilisanih pasa je bolesno. Tek na moju primedbu im je dat antibiotik šitokog spektra. S obzirom da je izostao klinički pregled, samim tim je izostala i adekvatna terapija. Da li želimo bolesne pse na ulicama? Ako su već sterilisani, što košta, dajmo im šansu i da prežive.
• Ne poštuje se period postoperativnog ostanka u Prihvatilištu, za mužjake 3 dana, a za ženke 5 dana. Ovaj podatak se može proveriti na listama.
• Izostaje klinički pregled po otpustu životinje, bilo da se vraćaju na prvobitno stanište, udomljavaju ili predaju azilu.
• 02.10. veterinar Aleksandar Risović je obavio 10 sterilizacija. Pod sopstvenim rečima, pod temperaturom. Radi sam, bez prisustva tehničara.
• 03.10. veterinar Dragiša Simić obavio je 9 sterilizacija.
• 04. i 05.10. sterilizacije se nisu obavljale.
• 06.10. veterinar Snežana Jović je obavila 6 sterilizacija i bila član trijažne komisije za eutanaziju pored Milivoje Lazića i Milan Botića. Dešava se potpuno neverovatna stvar, ne nalaze da postoje psi za eutanaziju, osim potpuno iznemogle štenadi. Po mojoj slobodnoj proceni, s obzirom da sam opservirala pse svakog dana, bilo je četiri psa za eutanaziju. Ostalim psima nije procenjena starost i nisu klinički pregledani, tako da postoji velika mogućnost da postoji nekolicina pasa koja nije za vraćanje na ulice.
• prijemno odeljenje je gotovo prepunjeno, a novi psi pristižu. Za pet dana je sterilisano samo 25 pasa.
• Ogrlice-trake sa privescima su potpuno neprimerene. Satenske su, lako se odvezuju, resaju se i spadaju. Samim tim se otežava dalji tretman psa u narednom periodu.
• 04.10. dvoje vlasnika ili staratelja je vraćeno sa kapije Prihvatilišta, zato što nije bilo veterinara koji su trebali da čipuju te pse.
• U Prihvatilištu postoji kompjuter bez baze podataka. Njegova namena mi je nejasna.
• Što se tiče sanitarno-higijenskih mera, imam primedbu samo na prijemno odeljenje gde se protokolni postupak delimično sprovodi.
• Evidentan je mnogo bolji odnos tehničkog osoblja prema životinjama, u odnosu na raniji period.

Mislim da je neophodno stalno prisustvo bar jednog veterinara kliničara, koji može da isprati ceo proces, da vodi svakog pacijenta od početka do kraja, bilo da je ishod sterilizacija ili eutanazija.

Smatram da sve ovo što sam navela može da se ispravi:
• boljom organizacijom posla,
• praćenjem protokola,
• otvaranjem novih azila,
• većim angažovanjem društava za zaštitu životinja u cilju što bržeg udomljavanja pasa i mačaka.



------------------------------
DVM Tamara Popić
 

Back
Top