Pa kad je onda po tebi nastao kosovski mit? Ako se vek i po posle neke bitke peva o njoj, ja bih rekao da to upucuje da je taj mit vec podebelo nastao.
PS Ne bih kosovski ciklus, u bilo kojoj arhiformi, nikako pripisao trubadurima.
Nemam dovoljno znanja da bih mogao pouzdano izaći sa odgovorom, a svakako bih morao podsjetiti se nekoliko knjiga i rasprava prije nego što bih mogao nešto smisleno napisati. Baš odavno se nisam bavio kosovskim mitom, ali nisam siguran ni kako bih to formulisao. Mnogo činilaca su formativni elementi - priče iz XV stoljeća koje su docnije bile spajane, neki eventualni događaji iz 1448. godine, nakon čega je došlo do zabune dvije kosovske bitke, crkvena djelatnost i bog zna sam šta bi se sve moglo nabrojati, imalo je svog udjela. Nije mi bila namjera otvarati polemiku o tome, niti nešto preciznije reći o tome konkretno, .već samo osvrnuti se na opasku Mrkalja da su, kako se daju protumačiti njegove riječi, Srbi bili nacija u srednjem vijeku i svoju nacionalnu pripadnost očuvali uprkos Turaka, pripovjedajući sa koljena na koljena sjećanje na njihovu nekadašnju (nacionalnu?) državu. Mislim, ima tu neke osnove zaista iza toga, ali na taj način zasigurno ne bih ništa objašnjavao uzrastu starijeg od petog razreda osnovne škole. Upotrebio sam riječ
trubadur u nešto širem značenju, evropske uloge; izvinjavam se ako je došlo do nesporazuma zbog nepreciznosti
No svakako, poenta je bila da to što je napisao Mrkalj, u šta je uvjeren, nije baš mnogo realno.
Sve je moguće. Osim da je Dubrovnik bio srpski.
Molim te, prostor je tvoj da dokažeš revizionizam-srpski Dubrovnik!
Ja sam miran. Nisam emotivan. Hvala na iscrpnoj analizi mene. Ali se ne slažem sa istom. Ja se klanjam znanosti. Znanost je rekla svoje o Dubrovniku. Pa i o ...Istri.
Svođenje mene na razinu Mrkalja mi se ne sviđa. Niti malo.
A pogotovo dio da vjerujem u mitove. Zaista to je čisti ad-hominem. Smeta mi to toliko jer sam ja čovjek koji živi znanost. Žao mi je ali our friendship is over.
Komunicirat ću sa tobom ali molim te bez ad hominema jer je sljedeći korak ignore.
Ja sam bio emotivan dva puta- tema o Istrijanima kad sam vidio temu ali tada nisam postao. I jednom prilikom izmjene poruka sa S&W kada je Mažuranića nazvao priprostim red neckom.
Govorim o Istoriji podforumu. Meni je priča o
srpskom Dubrovniku toliko duhovita da jednostavno ne mogu a ne biti miran. Evo obećajem da ću se suzdržavati pisati o Dubrovniku. A niti nema potrebe. Ja Vas želim educirati. To je pogrešno protumačeno. Nema potrebe za daljnjim trošenjem prostora. Ali čekam da vidim tezu o srpskom Dubrovniku.
Zahvaljujem na odgovoru u svakom slučaju, ali ne mogu a da ne primijetim da
akcijama dokazuješ
suprotno od toga kako se predstavljaš. Slažem se da poređenje Mrkalja sa tobom nije možda najkorektnije, zato što je on čovjek ipak, određenih, megalomanskih zamisli, ali mogao si se bar potruditi da porazmisliš o tome
šta sam tačno napisao i
zašto, koji je tačno to kontekst u kojem sam spomenuo kolegu Mrkalja u usporedbi sa tobom. Ali ne, nisi se potrudio da to učiniš, već samo si
crno-bijelo to usvojio. Neobično je, čak, da si Kroasaniju zamjerio nešto slične prirode:
Oprosti. Ja tebe nisam nazvao Šešeljem niti Šekijem. Ja sam rekao da takav stav danas podržava Šešelj. On je oživio /uz druge/ ideju da su Hrvati-Srbi katolici. Ako se ti vidiš u tome..errr...to je tvoj problem. Usput: toliko o čitanju sa razumijevanjem.
Nedostatak čitanja sa razumijevanjem je normalna stvar, koje niko nije lišen. Svi smo mi ponekad umorni, nekad dolazimo na forum pijani, isfrustrirani, seksualno naloženi, a po mnogo čemu što sam vidio, neki dolaze možda i pod dejstvom (drugih) narkotika. Dok su drugi od nas imali možda jednostavno samo loša dan, nesanicu, ili pate od disleksije (samo da navedem jedan od mogućih tjelesnih poremećaja). Ono što se očekuje od svakog da od sagovornika ne očekuje savršenstvo i uvažava da je, na kraju krajeva, ljudski i ponekad pogrešiti.
Nije
ad hominem; ne napadam uopšte tebe, već ti upućujem kritiku na račun sopstvenog izražavanja, odnosno vrlo precizno, stvari koje si napisao. Pogledaj samo ovo:
Podatak da je poslije 1995. godine Hrvatska sistemski pokušala spriječiti povratak izbjeglica na nacionalnoj osnovi nije nešto što je nepoznato ili čak posebno sporno. To je možda najmračniji dio HDZ-ove povijesti, jer ona zaslužna za to.
O pravno-političkoj diskriminaciji Srba u Hrvatskoj poslije rata imaš i u ICTY-u. Ili, da citiram...
Zato ih se i vratilo pola. Koliko ih se vratilo u Vojvodinu? Koliko ih se vratilo u RS? 150 000 otišlo vratilo se 30 000. Toliko ih je prije rata bilo u BL. Hrvatska je iza 95 imala prognanih i izbjeglih : 220 000 Hrvata iz RH. 30-40 000 iz Vojvodine. 200 000 iz BiH. O čemu mi govorimo?
6% Hrvata se vratilo u RS. Skoro 50% Srba se vratilo u RH. Što je sa Vojvodinom?
Čekaj, šta je tačno pitanje?
Ja sam govorio o pravima koje je Hrvatska, odnosno njeni državni organi (zakonodavna, sudska i izvršna vlast), uskratila svojoj najbrojnijoj nacionalnoj manjini.
Tko će vratiti stanove Hrvatima koji ne mogu nazad u Vojvodinu ili RS a žive u RH u srpskim kućama. Uozbilji se. Ti govoriš o kućama nama je pola zemlje pod minama. 2000 ljudi je stradalo nakon rata od mina. Kome je u interesu u Srbiji da djeca u 21 stoljeću gube noge? Dajte mape mina u RH. Ti govoriš kao da je RH super uređena zemlja poput Švicarske Danske i sl. Gdje su mine i ljudi zakopani? Mi trebamo sve a Vi ne možete dati podatke. Uozbilji se Slavene. Nisi objektivan.
Sada si me izgubio. Kakve mine? Jesam li ja ili ti pominjao neke mine...? O kakvoj djeci koja ginu od mina je riječ..?
Ja spominjem mine. To te ne zanima. Koje kuće kad nama djeca gube noge. Kome je to u interesu? Jel tebi?
Da ne postavljam cijeli tok diskusije, jer bi bilo previše; docnije se ovo pretvorilo u diskusiju o minskim poljima, ali je očigledno da ne postoji ovdje neka logička nit diskusije, već si ti, blago rečeno,
eksplodirao.
A nešto slično ovdje činiš i sa
srpskim Dubrovnikom. Gdje sam ja pominjao
srpski Dubrovnik? Niti je to u niti diskusije, niti uopšte tema (već Istra). Zašto, za ime boga miloga,
čekaš tezu o srpskom Dubrovniku? Kako bi bilo da ja tebi u odgovoru sada napišem
još uvijek čekam tezu o mogućnostima kolonizacije Marsa. Kako bi me posmatrači sagledali?
A to je, bojim se, podosta daleko od ikakvog oblika staloženosti, pa čak i humanog uvažavanja sagovornika. Ukratko rečeno, što bi bio razumni postupak neslaganja - osporio bi moje informacije, koje sam možda pogrešno dobavio (da nisu autentične), ili bi doveo u upit same izvještaje i zaključke koji su bili u Hagu izneseni (a, budimo realni, daleko je od toga da su oni nepogrešivi). Ali ti to nisi učinio, jer si
dopustio svojim emocijama da te ovladaju.
Ovo nije jedini primjer. Nisam htio krenuti ovim putem, jerbo ako jednom krenemo možemi svi jedni druge citirati do besvijesti i oko toga se i svađati, ali shvati da si me gornje navedenim odgovorom - takođe ljutitim (na dobronamjernu kritiku reaguješ izbacivanjem iz statusa prijateljstva, čime ispada kao da se ti jednostavno ovdje ne možeš ni na koji način dovesti u pitanje).
Postoji jedan ključni problem foruma, a to je anonimnost iza koje se krije uzrast pojedinaca. Ovo je jedina prilika da rame-uz-rame jedno dijete i penzioner razgovaraju jedan sa drugim. To je jedna od pozitivnih aspekata toga. A negativna je upravo to što nema određenog prirodnog uvažavanja uzrasta. Ovdje je strašno mnogo bilo učenika, iz osnovnih škola. Stavimo se sada u situaciju da dva tridesetogodišnjaka i jedan osamdesetogodišnjak pričaju sa djetetom koje je tek sad upisalo peti razred osnovne škole. Ovdje su na forumu bila barem dva Bošnjaka (jedan zasigurno) koji je u osnovnu školu još uvijek išao.
Sada zamislite situaciju u kojoj čovjek kaže osobi (da smo svi sad ovdje u jednoj prostoriji) koja bi
unuk mogla da mu bude i koja nije knjige vidjela prave, da je ustaša. Čitava transakcija dobija jednu mnogo, mnogo drugačiju sliku. Čini mi se da se sjećam da je prije dosta godina, a moguće je i da griješim, Tandoori otjerao u vražju mater nekog klinca koji je tek bio u sedmom razredu osnovne škole. Više ljudi na forumu je pisalo o tome kako su se vraćali na svoje stare poruke na forumu, prije dosta godina, i prisjećali kako je izgledalo dok su bili mlađi i nezreliji.
Dok je lijepo da svi budemo
jednakopravni, što nam ovaj forum omogućava, realnost jeste da nismo svi
jednaki, a neuvažavanje te nejadnakosti osnov je svakog nesporazuma.
