Dobroslav Jevđević, 2000., str. 15:
O HRVATIMA I NЈIHOVOM POREKLU
Ime Horvat, Hrvat i Harvat, kako rekosmo pojavljuje se prvi put u šestom veku po Hristu. Prvobitno
se to ime izgovaralo Hrbat i Hrbati i nije značilo poseban narod, nego su se Hrbatima nazivali oni Srbi
koji su stanovali po hrbatima ili grebenima planinskim, kao što se i danas zovu Zagorci po tom što žive za gorom i kao što su se Hercegovci zvali Zahumljani, jer su bili iza huma (planine).
Po tim starim Srbima Hrbatima prozvale su se Karpati one planine između Mađarske i Galicije,
gde su oni živeli i gde je njihova kolevka. Sam hrvatski istoričar V. Klaić veli u svojoj istoriji "Seoba Hrvata",
da se jedan deo Srba nazivao Goranima ili Hrvatima. To dakle nije bio narod, nego je označavalo u svim slovenskim narodima plemena, koja su živela u planinama, kako i u Češkoj u planinama još pre 700 godina zvahu one Čehe, koji su tamo živeli Hrvatima.
Našu tezu dokazuje izričito slavni Šafarik, koji veli doslovno:
Reč ''Hrvat'' znači brđanina, goranina, to jest planinca, a u etnografiji znači jedno srpsko pleme; Hrvati u
Liburniji (Dalmaciji), to su Srbi, Hrvati između Kupe i Save, to su Slovenci, Hrvati u Češkoj to su Česi,
a Hrvati u polapskoj Srbiji, današnjoj Nemačkoj su Srblji, Hrvati u Rusiji, Malorusi, Beli Hrvati su živeli u Beloj Srbiji. Sva su ova plemena imala opšte ime Srbi...
Ovu tezu potvrđuje i već pomenuta češka kronika viteza Dalimila pisana pre 700 godina u kojoj se kaže
doslovno: U srpskom jeziku, narodu, imade zemlja koja se zove Hrvati. Prema tom i po Šafariku i
po Dalimilu Hrvata uopšte niti je bilo kao naroda niti postoje danas, kao narod.
Na osnovu svih ovih istorijskih dokaza ozbiljni srpski istoričari su dokazali da pravih Hrvata, naslednih
starih Hrvata iz Karpata nema više od 250 hiljada, sve ostalo su pokatoličeni Srbi ili Slovenci.
A ovo dokazuje i grčki istoričar Kedrin pre 800 godina, koji uvek piše o delu Srba ''koji se i Hrvatima nazivaju''.
Isto tako istoričar grčki Jovan Kuropalata pišući o ratovanju bugarskog cara Samuila sa Vizantijom stalno govori o Srbima, koje neki zovu i Hrvatima...
Poznati Nemac Difenbah kaže: Po jeziku i poreklu pripadaju srpskom Narodu plemena Hrvata i Slovenaca,
koji su se podvojili narečjem i političkom geografijom. (u Voelkerkunde Europas).
To isto tvrde nemački pisci Laufer, Manes, Majkener, Biderman, Dimler, Engel.
Isto kaže o Hrvatima i francuski pisac Kamilo Drajfus, koji veli doslovno: Austrija ima pod sobom Hrvate,
koji su jezikom i poreklom Srbi...
Veliki ruski povesničar Nikola Durnovo veli: Milioni Srba primivši katoličanstvo pretvoriše se u Hrvate.
U "Ruskom Straniku" opisujući Zagreb, zove taj grad prestonicom pokatoličenog Srpstva. U varšavskom dnevniku đenerala ruskog Gurka od 1880. kaže se:
Nikad Rusija neće sankcionisati istorijsko nasilje, da se stvori zasebno od srpskog naroda hrvatska katolička kraljevina, gde živi srpski pokatoličeni narod...
* * *