Kakve ti imas veze s hrvatima i tim granicarima?
Uvik sam bia dobar u graničaru na tjelesnom
Nego bia si iskaza želju za saznat nešto više o pogrebnim navikama Bijelohrvata pa evo nešto za tebe sa stranice
arheologija.ru, a valjda se njima viruje u komšiluku
"Arheološka nalazišta iz 8. i 9. stoljeća na ovom području(
misli se na Galiciju) mogu se nazvati hrvatskima. B. A. Timoshchuk je očito u pravu kada tvrdi da su naselja koja je proučavao u sjevernoj Bukovini napustili Hrvati (Timoshchuk B. O., 1976., str. 138, 139). Međutim, ta naselja nemaju nikakve specifične značajke kojima bi se mogao definirati teritorij Hrvata. Nalazišta gornjeg Dnjestra, sjeverne Bukovine i ukrajinskog Zakarpatja ni na koji način se ne razlikuju od naselja drugih antskih teritorija u pogledu detalja gradnje kuća i keramičkih materijala.
Na području naseljavanja Hrvata povremeno se susreću grobni humci. Najraniji datiraju iz 7.-8. stoljeća. Jedno groblje nalazilo se u blizini sela Červeneva u Zakarpatskoj regiji. Njegova iskapanja proveo je 1930-ih I. Janković, a 1960-ih S. I. Penjak (Penyak S. I., 1968., str. 596-600). U svim humcima otkriveni su ostaci kremiranja. Kalcificirane kosti ležale su u podnožjima humaka u obliku hrpa ili slojeva površine od 0,4 x 0,3 do 3,2 x 1,3 m. U humcima humaka zabilježene su pojedinačne kalcificirane kosti i ulomci oblikovane keramike. Urne koje su se mogle lijepiti pripadaju zaobljenim loncima, s najvećim proširenjem u srednjem dijelu visine. Pronađene su i rane keramičke posude.
Još jedna grobna gomila istražuje se u blizini sela Černivci, Novoselytskij okrug, Černivčka oblast (Rusanova I. 77, 1980., str. 331). Sadrži preko 100 okruglih ili ovalnih gomila visine do 0,5 m. Ostaci kremiranja provedenih na drugim mjestima postavljeni su ispod gomila na drevnom horizontu. Kalcificirane kosti, pepeo i ugljen usipaju se u male plitke jame. Svaka gomila sadržavala je dvije ili tri grobne jame. Ukopi su okruženi prstenastim jarcima sa strmim zidovima (njihova širina i dubina su 0,3-0,4 m). U grobnim jamama i jarcima pronađeni su ulomci ručno izrađene i keramike iz 10. stoljeća.
Obred grobnih humaka očito se nije proširio na području hrvatskih naselja. Grobni humci pronađeni u području Dnjestra najvjerojatnije su se tamo pojavili kao rezultat volinjske infiltracije. Na temelju svojih karakteristika i grobnih predmeta identični su volinjskim humcima.
Kao i u drugim područjima bivše Antske regije, ukopi na području Hrvata očito su vršeni u zemljanim grobljima, koja je uvijek vrlo teško locirati. Poznato je samo nekoliko zemljanih groblja s ukopima s kremacijom. Primjerice, u Užgorodu, u predjelu Galagove, tijekom iskapanja otkrivena su dva ukopa s ostacima kremacije.
Brojnija su groblja bez grobnih humaka s ljudskim ostacima. Nalaze se prvenstveno u regiji Dnjestra (Karta 18) i podijeljena su u dvije vrste: zemljani ukopi bez ikakvih nadzemnih elemenata; i slični ukopi prekriveni kamenim pločama (u arheološkoj literaturi nazivaju se ukopi ispod ploče). Tipično, ova groblja sadrže ukope jedne od ovih vrsta, a samo pet groblja dalo je ukope obje vrste. Svakako je moguće da je bilo znatno više ukopa u grobovima ispod ploče nego što je trenutno poznato. Tijekom oranja, kamene ploče su obično uklonjene s polja, pretvarajući ukope ispod ploče u grobove prve vrste.
Većina groblja bez humaka otkrivena je slučajno i nisu bila predmet sustavnih znanstvenih iskapanja. Stoga je nemoguće procijeniti veličinu groblja ili broj ukopa u svakom. Sudeći po činjenici da je na nekim nalazištima (Kopačinci, Gorodok, Zeleni Gaj i drugi) iskopano nekoliko desetaka ukopa, groblja su bila prilično velika.
Prva znanstvena iskapanja zemljanih groblja na istraživanom području datiraju iz 1970-ih i 1980-ih. Najopsežnije istraživanje proveo je A. Kirkor. Tijekom sedam terenskih sezona (1877.-1883.) ovaj je istraživač otkrio nekoliko ukopa na grobljima u blizini Verkhnyakovtsya, Volkovtsya, Glybochka Velikoga, Gorodoka, Zastenke, Kochubintsya, Losyacha i drugih (ZWAK, 1877., str. 14, 31, 196; 1878., str. 9, 10, 14, 61-68; 1879, str. 15-18, 44, 45, 67-69; 1882, str. 20-27 51; 1890, str. 40-49; 19-27, 39-42, 89, 90). Rezultate tih iskapanja kasnije je sažeo B. Janusz (Janusz B., 1918). U istim desetljećima iskapanja su proveli I. Kopernicki i W. Przybysławski (nekoliko groblja u okolici Zielony Gai i Zwiniacz). U 1890-ima iskapanja groblja proveli su G. Ossowski, W. Demetrickiewicz i I. Szombaty. Početkom 20. stoljeća iskapanja grobova ispod ploče u Zielony Gai i Palaševki proveo je K. Hadaczek (Hadaczek K., 1909).
U 1920-ima i 1930-ima poljski i ukrajinski arheolozi posvetili su veliku pozornost terenskim istraživanjima grobnih humaka u regiji Gornjeg Dnjestra. Iskopavanja ovih spomenika vršili su W. Antoniewicz (Gorodnitsa, Torske), J. Pasternak (Lapshin, Novosilki, Kostyukovka, Ostalowice, Deleva itd.), J. Kostrzewski (Homyakovka), T. Sulimirski (Velika Plavucha, Bodaki), E. Ciehakówna (Grytsivtsi) i drugi (Antoniewicz W., 1925, 184, 1925, 91, 98, 1937, 226, 267, Zapiski. 128; 1935, str. 262, 264).
Naknadna iskapanja (Kopačinci) proveo je A. A. Ratich (Ratich A. A., 1955., str. 25, 26). Također je sastavio sažetak spomenika zapadnih regija Ukrajine, koji je pružio vrlo kratke informacije o mnogim grobnim humcima na proučavanom području (Ratich O., 1957.). E. I. Timofeev, analizirajući pogrebne starine Desnoobalne Ukrajine, pretpostavio je da dotična groblja pripadaju Hrvatima (Timofeev E. Ya., 1961a, str. 69).
Ne uočavaju se uočljive razlike između ukopa ispod ploče i onih koji nisu označeni kamenim pločama, ni u obredu pokopa ni u artefaktima. Svi sadrže isključivo ukope okrenute prema zapadu. Dubina grobnih jama kreće se od 0,3 do 1,1 metara. Obično su pokojnici pokapani bez lijesova. Ostaci drvenih lijesova zabilježeni su samo u izoliranim ukopima na četiri groblja: Gritsivci, Zeleni Gaj, Mihalkov i Palaševka. Obično je jedan pokojnik položen u grobnu jamu. Parni ukopi (muški i ženski) izuzetno su rijetki. Iznimno se nalaze obiteljski ukopi - kosturi odraslih i djece ispod jedne ili dvije ploče. Ulomci keramike ponekad se nalaze u ispuni grobne jame. Običaj razbijanja glinenih posuda tijekom ukopa zabilježen je i u drugim regijama drevne Rusije.
Većina podpločnih ukopa sastoji se samo od velike ploče, položene vodoravno nakon što je grobna jama zatrpana. Trenutno se te ploče nalaze ili na površini ili ispod gornjeg sloja tla. Njihove veličine variraju, od 1,5 x 0,4 m do 2,2 x 1 m.
Ukopi na grobljima istraženim u Ostanovome i Delevu sadržavali su grobove u kojima su velike ploče bile obložene kamenjem. U jednom od grobova u blizini sela Gorodok otkrivena je hrpa kamenja ispod ploče na dubini od 0,4 metra.
Mnogi ukopi bez grobnih humaka u regiji Gornjeg Dnjestra ne sadrže artefakte. Međutim, pronađeni su mnogi ukopi (prvenstveno žena) koji sadrže metalni i stakleni nakit (ploča XXXI). Ostaci trake za glavu (vijenca) pronađeni su u tri ukopa. Tkanina nije sačuvana. Tri brončane pločice s trake za glavu pronađene su u Dobrovljanima; tanka ukrašena metalna pločica sa zvončićima i trapezoidnim privjeskom pronađena je u Džurkovu; a 10 pločica s reljefnim ornamentima i rupama za pričvršćivanje na tkaninu pronađeno je u Mihalkovu.
Među sljepoočnicama prevladavaju pečatnjaci s izbočenim krajevima (ploča XXXI, 1-8, 12, 18-29, 32, 36-38, 41, 43, 45-48) i pečatnjaci s jednim ili oba kraja uvijena u suprotnom smjeru (ploča XXXI, 10, 16, 30, 31, 33-35, 44). Ovi su prstenovi često izrađeni od tetraedarske žice. Sljepoočnice ovog tipa nalaze se na cijelom području rasprostranjenosti zemljanih groblja. Na grobljima u blizini Tereka i Myshkova pronađeni su i pečatnjaci s malim uvijenim prstenom na jednom od krajeva (ploča XXXI, 14, 15, 17), a u Delevu i Glybočku Velikom pronađeni su prstenovi s S-terminalnim krajevima (ploča XXXI, 40, 42). Prstenovi s tri perle (tabla XXXI, 11, 39) pronađeni su u grobljima u Volkovtsy, Gorodnitsa, Gorodishche, Dzhurkov, Ivan-Zlota, Myshkov i Smilnitsa.
Ostali nakit uključuje žičane ili tordirane prstenove. Pločasti prsten s osmerokutnim štitom pronađen je u jednom od ukopa na groblju Žežavski. Ostali nakit je izoliran. Brončane perle pronađene su samo na groblju Semenovski. Narukvica od debele žice potječe iz ukopa u Torsku. Lunnice (mjesečeve perle) pronađene su u ovom groblju i u Hotimežu (ploča XXXI, 9). Originalni privjesak (ploča XXXI, 13) otkriven je u Miškovu. Staklene narukvice povremeno se nalaze u ukopima (Gorodnica, Bedrikovci, Korolivka, Rožisk). Željezne kopče pronađene su u dva ukopa (Zapitov, Lenkovci). Jedan od ukopa ispod ploče u Zvinjaču (Przybyslawski W., 1909., str. 60–64) dao je emajlirani kolt (s prikazom ptice s podignutim repom). Povremeno se u ukopima nalaze komadi zlatom tkane tkanine i mali brončani gumbi. Zanimljive pojasne pločice (ploča XXXI, 49–55) potječu iz Kalinivščine.
Ostali predmeti uključuju željeznu sjekiricu (Korolivka), pršljen od škriljevca (Ivane-Zlote), brončanu iglu i ulomak koštanog šila.
Ženska nošnja pokopanih u opisanim zemljanim grobovima karakterizira se s vrlo malo nakita. Posvuda i relativno često nalaze se samo prstenasti sljepoočni prstenovi i žičani prstenovi. Ostali predmeti su izolirani i stoga ne mogu karakterizirati nošnju ove skupine Slavena.
Među navedenim predmetima nema definitivno datiranih nalaza. Svi pripadaju staroruskim tipovima, raširenim u predmongolskom razdoblju. V. Antonovič, istraživač groblja Torskoye, jednog od najbogatijih artefaktima, datirao je njegove ukope u 10.-12. stoljeće. Čini se da su svi materijali u skladu s datiranjem gornjodnjestarskih zemljanih ukopa u 10.-13. stoljeće. I grobovi ispod ploče i ukopi bez nadzemnih elemenata datiraju u to razdoblje.
Kao što je već navedeno, E. I. Timofejev je identificirao dotična groblja kao hrvatska. Doista, sva se nalaze na teritoriju koji se može smatrati hrvatskim. Međutim, taj je teritorij veći od površine grobova ispod ploče, a njihova rasprostranjenost unutar samo dijela Hrvatske zahtijeva objašnjenje.
Možda je veliki broj zemljanih groblja u regiji Dnjestar i rasprostranjenost ukopa ispod ploča ovdje povezan s odljevom slavenskog stanovništva iz područja donjeg Dnjestra, tj. s migracijom Tiveraca pod pritiskom nomada u sjevernije regije.
Južnodnjestarske slavenske skupine raselili su nomadi već u 10. stoljeću. Većina ukopa na gornjodnjestarskim grobljima bez humka datira iz 11. i 12. stoljeća, kada su, kako pokazuju arheološka istraživanja, gradska naselja u regiji Srednjeg Dnjestra bila uništena od strane nomada ili napuštena zbog kontinuiranih napada stepskih stanovnika. Slavensko stanovništvo bilo je prisiljeno povući se na sjever i preživjelo je samo u udaljenim šumovitim područjima. Možda se migracija Tivertskih Slavena na sjever odražava u toponimima kao što su analistički Čern na Srednjem Dnjestru i Černivci u Sjevernoj Bukovini. Grad Čern - utvrđeno naselje Alčedar - napustili su Slaveni početkom 12. stoljeća (Fedorov, G.B., 1961., str. 80-85). Naselje na mjestu današnjih Černivca, prema obavještajnim podacima, osnovano je u 12.-13. stoljeću.
Trenutno je nemoguće utvrditi kada se običaj postavljanja kamenih ploča na grobove proširio na sjeverno podnjestrovlje. Moguće je da ovaj običaj datira još iz ranijeg vremena. Međutim, rana groblja u Tivertsiju gotovo su nepoznata arheolozima, a štoviše, kamene ploče su možda uklonjene u kasnijim stoljećima.
Gornjednjestarska regija, gdje su se Tiverci, bježeći od navale nomada, vjerojatno naselili, pripadala je Hrvatima. U ovom slučaju, mora se pretpostaviti da je područje rasprostranjenosti grobova ispod ploče bilo hrvatsko-tiversko. To objašnjava njegovu jedinstvenost u usporedbi s ostatkom istočnoslavenske hrvatske regije."